Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-204/2023-2

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u Vijeću sutkinja Jasne Bratek, predsjednice vijeća, izvjestiteljice Vesne Bjelousov i članice vijeća i sutkinje Svjetlane Tolj, članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik iz Pule, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli - Pola, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbe tužitelja i tužene protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-748/2021-19 od 4. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe se odbijaju kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, poslovni broj P-748/2021-19 od 4. listopada 2022.

II. Tužiteljima i tuženoj se ne dosuđuje trošak žalbi.

III. Odbija se zahtjev prvotužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I - Utvrđuje se da je prvotužitelj KF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo suvlasništva nekretnine opisane u zemljišnoj knjizi kao k. č. br. [katastarska čestica] šuma zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 2/3 dijela te je tužena Republika Hrvatska dužna trpjeti da se na temelju ove presude po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava suvlasništva na toj nekretnini na ime prvotužitelja KF u 2/3 dijela, a koju uknjižbu će provesti Zemljišnoknjižni odjel RovinjRovigno, Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, sve u roku 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u odnosu na drugotužiteljicu VF.

II - Nalaže se tuženici naknaditi prvotužitelju KF troškove parničnog

postupka

u

iznosu

18.195,17

kuna

(osamnaesttisućastodevedesetpetkunaisedamnaestlipa) / 2.414,91 euro (dvijetisućečetristočetrnaesteuraidevedesetjedancent) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 4. listopada 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se zahtjev prvotužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 8.622,33 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

III - Odbija se zahtjev drugotužiteljice VF za naknadom troškova parničnog postupka.

IV - Nalaže se drugotužiteljici VF naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu 2.500,00 kuna (dvijetisućepetstokuna) / 331,80 euro (tristotridesetjedaneuroiosamdesetcenti), u roku 15 dana."

2. Ovu presudu, u točkama I. i II. izreke, pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 159723., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu.

3. Protiv prvostupanjske presude, u točkama III. i IV izreke, pravovremenu žalbu podnijela je drugotužiteljica zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ZPP-a. Predložila je uvažiti njenu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

4. Prvotužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o trošku postupka. Predložio je uvažiti njegovu žalbu, uz dosudu troška tog podneska.

5. U odgovoru na žalbu prvotužitelj je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužene. Predložio je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz dosudu troška tog podneska.

6. Žalbe su neosnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud proveo sve potrebne dokaze odlučne za donošenje pravilne i zakonite presude.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stekli pravo suvlasništva na nekretninama pobliže određenim u točki I. izreke.

10. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je na osnovi Povijesti promjena na kat. česticama, da je od 1956. godine ili od ranije u posjedovnom listu za predmetnu kat. čest. kao posjednik bio upisan MF, otac tužitelja, te da su prema rješenju tog suda, poslovni broj O-38/79. od 20. travnja 979. njegova ostavinska imovinska prava, kao i kč. br. [katastarska čestica], naslijedili supruga i majka, sada oba tužitelja, te tužitelji, svaki u 1/3 dijela, a njenu ostavinu naslijedio je prvotužitelj, prema rješenju tog suda, poslovni broj O-33/02.

11. Prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda proizlazi da su u katastarskom operatu kao posjednici upitani prvotužitelj u 2/3 dijela i drugotužiteljica u 1/3 dijela.

12. Pored toga, prvostupanjski sud je utvrdio na osnovi iskaza svjedoka JF, GF, PF te prvotužitelja, da su otac tužitelja i prvotužitelj posjedovali nekretninu od 1950-ih godina i da ih nitko u tome nije sprječavao.

13. U takvoj činjeničnoj situaciji, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo u odnosu na prvotužitelja, pozivom na odredbu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 81/15 i 94/17., dalje: ZV), kojom je propisan četrdesetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske.

14. U ovoj pravnoj stvari protekao je i rok za stjecanje prava vlasništva na temelju izvanredne dosjelosti, tako da se neosnovano žalbenim navodima tužene nastoji dovesti u sumnju poštenje posjeda prvotužitelja, jer tužena nije tijekom prvostupanjskog postupka dokazala drugačije, a upravo je na tuženoj bio teret dokaza na tu okolnost.

15. Prvotužitelj je stekao posjed, a sa svojim pravnim prednikom, odnosno ocem, u posjedu je od 1950-ih godina. Njegov posjed nije prestao, a pri tome je irelevantan žalbeni navod tužene da prvotužitelj predmetnu nekretninu koristi samo povremeno.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tužene da se radi o šumskom zemljištu.

17. S tim u vezi valja navesti da je odredbom čl. 55. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" br. 41/90, dalje: ZIDZŠ) bilo zabranjeno stjecanje prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu i od tada su vlasništvo Republike Hrvatske.

18. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj U-I-374/98, od 12. siječnja 2000. ukinuo odredbu čl. 55. st. 2. ZIDZŠ.

18.1. Navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske odnosi se isključivo na mogućnost stjecaja prava vlasništva na šumama i šumskom zemljištu u razdoblju nakon što su postale državno vlasništvo.

19. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-211/2024-2 od 13. veljače 2024.

20. Nadalje, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev- 291/2014-2 od 18. travnja 2018., taj sud je naveo da se na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koje ta prava nisu stekle na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smije se ispravljati dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

21. O tom pitanju se ranije izjasnio i Europski sud za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10.

22. Stoga se neosnovano žalbenim navodima osporava konkretni slučaj, odnosno da se radi o nekretninama u društvenom vlasništvu na kojima se nije moglo steći pravo vlasništva dosjelošću.

23. U odnosu na tužbeni zahtjev drugotužiteljice, prvostupanjski sud je utvrdio da je rođena 1954. godine, a 1972. se preselila u [adresa], dok je na osnovi iskaza prvotužitelja utvrdio da je u [adresa] dolazila samo u kolovozu i nije odlazila na predmetnu nekretninu. Iz rezultata postupka proizlazi i da nitko od saslušanih svjedoka nije viđao drugotužiteljicu da je odlazila na navedenu nekretninu, a niti to proizlazi iz njenog iskaza.

24. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo odbijanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotužiteljicu.

25. Prema odredbi čl. 13. ZV-a, posjed je stečen kada stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast, a pri tome se u skladu s odredbom čl. 19. st. 2. ZV-a smatra da posjed neprekidno traje nakon što je stečen, a tko tvrdi da je prestao ili da je bio prekinut treba dokazati da su nastupile okolnosti zbog kojih je posjed prestao.

26. Odredbom čl. 28.s t. 1. ZV-a propisano je da posjed prestaje kada posjednik svojom voljom napusti stvar.

27. Napuštanje stvari ili derelikcija je voljni čin da se napusti faktična vlast. Volja za napuštanje stvari može biti očitovana izričito, ali i konkludentnim znacima i radnjama.

28. Stoga je prvostupanjski sud na osnovi držanja tužiteljice koja je u dobi od 18 godina 1974. godine preselila u [adresa] i više nije dolazila niti povremeno na predmetnu nekretninu, pravilno zaključio da je na taj način njen posjed prekinut, a posljedično nije proteklo niti zakonom propisano vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

29. Neosnovani su žalbeni navodi drugotužiteljice da se ona smatra suvlasnicom u 1/3 dijela predmetne nekretnine jer su u suprotnosti s rezultatima postupka.

30. Odluka o trošku postupka pravilna je i zakonita jer je utemeljena na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

31. S obzirom da ne postoje žalbeni razlozi u odnosu na prvotužitelja, a na što on ukazuje u odgovoru na žalbu, a niti žalbeni razlozi u odnosu na drugotužiteljicu i tuženu, žalbe su odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a.

32. Odbijen je zahtjev prvotužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer takva postupovna radnja nije bila potrebna, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 14. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Jasna Bratek