Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-629/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marin, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Olgi Petrović i Ines Ferlin, odvjetnicima iz Umaga, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, broj: P-549/2022. od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 14. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja osnovanom, te se prvostupanjska presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj: P-549/2022. od 22. svibnja 2025. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo broj:

P-549/2022. od 22. svibnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti za isplatom preplaćenih iznosa s naslova preplaćene kamate, tečajnih razlika i plaćene razlike glavnice kredita na dan konverzije.

Istom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova, a tužitelju naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 2.500,00 EUR- a, dok je preostali dio zahtjeva odbijen.

2. Protiv navedene presude žalio se tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom preplaćenog kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te isplatom razlike glavnice na dan konverzije pri čemu se tužitelj u tužbi poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/2012., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-7129/2013. kao i Pž-6632/2017. smatrajući da iako je sa tuženikom dana 12. veljače 2016. sklopio Aneks Ugovoru o kreditu u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju ipak provedbom konverzije nije obeštećen za preplaćene iznose nastale kao posljedice ugovaranja ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

7. Između stranaka nije sporno da su dana 17. siječnja 2007. sklopile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, da je tuženik za vrijeme trajanja Ugovora mijenjao kamatnu stopu a tužitelj otplaćivao kredit u skladu s povišenim stopama kamate, da su dana 12. veljače 2016. stranke sklopile Aneks Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz CHF u kredit s valutnom klauzulom u EURO i da je tužitelju dostavljen izračun konverzije nakon čega je potpisao Aneks Ugovoru o kreditu.

8. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev u cijelosti odbio time da je tijekom postupka izveden dokaz uvidom u Ugovor o kreditu i Aneks istom, dok su odbijeni svi ostali dokazni prijedlozi stranaka kao nepotrebni za odlučivanje.

Sud je naime zauzeo stajalište da tužitelj samo zbog provedene konverzije nema pravnu osnovu zahtijevati povrat iznosa koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu i to obrazložio kako sklapanjem Aneksa kojim su izmijenjene odredbe Ugovora o kreditu kako u pogledu valute tako i u pogledu kamata od utjecaja je na pravno tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi na način da je sklapanjem Aneksa prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj zahtijeva u ovom postupku a koji su preplaćeni do sklapanja Aneksa.

Nadalje, sud zaključuje da kraj činjenice da je tužitelj prihvatio izračun konverzije i na što ničim nije bio obvezan niti prinuđen te slijedom toga sklopio Aneks otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima, proizlazi da su stranke sklapanjem Aneksa izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu tako da te odredbe nisu i ne mogu biti ništetne.

9. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda za sada se međutim ne može prihvatiti.

Predmet ovog spora je pitanje ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke sadržanim u osnovnom Ugovoru o kreditu i zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati iznose koje je stekao na temelju navedenih ništetnih odredbi.

10. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž- 7129/2013. od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju nepoštene odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te da su nepoštene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ništetne od samog početka odnosno od kada su postale sadržaj standardnog ugovora a njihovo korištenje da predstavlja postupanje protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača čitavo vrijeme dok se koriste.

11. Glavni cilj Zakona o potrošačkom kreditiranju bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EURO a aneksima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih.

12. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj: Rev-18/2018. od 26. svibnja 2020. zauzeo stajalište da i nakon sklapanja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke a koji pravni učinci se upravo odnose na ispunjavanje obveza korisniku kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) žalbu tužitelja uvažiti a presudu prvostupanjskog suda ukinuti, te predmet vratiti na ponovno suđenje.

14. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud provesti predložene dokaze, utvrditi odlučne činjenice na koje je upućen, te o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljenog pravnog lijeka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 14. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Željko Marin