Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 Valpovo

Poslovni broj: Pn-176/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću u pravnoj stvari tužitelja ES, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Morisi Mikić, odvjetnici iz Donjeg Miholjca, protiv tuženika ČS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Luki Kuduzu, odvjetniku iz Osijeka, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave 8. listopada 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku ČS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju ES iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.335,00 € (tisućutristotridesetpeteura), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 31. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.104,92 € o d b i j a .

II. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.700,57 € (tisućusedamstoeuraipedesetsedamcenti) sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 14. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.962,53 € o d b i j a ;

r i j e š i o  j e

tužba tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 1.565,08 € smatra se povučenom.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženik zaposleni u Hrvatskim šumama d.o.o., Šumarija Donji Miholjac. Dana 30. ožujka 2018. oko 07:00 sati stigao je na mjesto rada u šumski predio „Karaš” u blizini mjesta Ivanovo. Kod rampe je parkirao svoj automobil te je primijetio da je tuženik, koji je stigao ondje prije njega, otišao pješice u šumu gdje je odsjekao kolac i stavio ga u prtljažnik svog automobila, a potom mu gestikulativno prstom dao znak da izađe iz automobila. Obzirom da su se prije nekoliko dana posvađali, smatrao je da ga tuženik poziva kako bi raspravili međusobne razmirice. Izašao je iz automobila i krenuo prema tuženiku, no tuženik je počeo vikati te je zaključio da tuženik želi nastaviti svađu, stoga se okrenuo i krenuo prema svom automobilu. U tom trenutku tuženik je uzeo drveni kolac ili palicu iz prtljažnika svog automobila i napao ga s leđa počevši ga udarati palicom. Od siline udaraca pao je na tlo, a tuženik ga je nastavio udarati nogama i rukama te kolcem ili palicom izgovarajući mu pritom prijetnje. Tuženik je prestao s napadom nakon što je primijetio da drugi radnici dolaze na posao. Uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda, učinjene su mu pretrage na Zavodu za hitnu medicinu Osječko-baranjske županije te mu je postavljena dijagnoza kontuzija prsnog koša, napad tupim predmetom, napad tjelesnom silom i površinske ozljede glave. U opisanom događaju zadobio je nekoliko oguljotina i nagnječenja na glavi te nagnječenje i podljev na prsnom košu u području leđa. Uslijed zadobivenih ozljeda trpio je jake fizičke bolove i otežano se kretao duži vremenski period. Redovito je išao na liječničke preglede i kontrole te je pratio upute liječnika. Liječnik mu je odredio mirovanje, uzimanje analgetika, vježbe disanja te stavljanje hladnih obloga na mjesta gdje je zadobio ozljede. Liječnik mu je preporučio i obradu na Zavodu za maksilofacijalnu i oralnu kirurgiju na KBC Osijek. Bio je hospitaliziran u Općoj županijskoj bolnici u Našicama i to od 03. do 06. travnja 2018. Navodi da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je tužitelju prilikom pregleda na Odjelu za kirurgiju postavljena i dijagnoza prijelom rebra, prsne kosti i torakalne kralježnice.

1.1. Tijekom napada tuženik mu je izgovorio i riječi prijetnje zbog čega je pred Općinskim sudom u Osijeku vođen kazneni postupak te je sud donio pravomoćnu presudu pod br. K-442/2018-13 od 23. siječnja 2019. kojom je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.2. Ističe kako mu je tuženik prijetio da će ga usmrtiti što je kod njega izazvalo negativne psihičke posljedice u vidu uznemirenosti, osjećaja nervoze i tjeskobe te straha i bojazni za vlastiti život. Osim nastalih ozljeda te fizičkih i psihičkih bolova, osjećaj srama i neugodnosti uzrokuje činjenica da je predmetni događaj poznat njegovom poslodavcu te ostalim djelatnicima i radnim kolegama.

1.3. Navodi da je po punomoćnici dopisom od 21. travnja 2022. tuženiku podnio

prijedlog za isplatu iznosa radi naknade štete obzirom na pretrpljene bolove i strah, a sve u cilju mirnog rješenja spora, no tuženik je odbio bilo kakvu mogućnost dogovora. Zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koje povrede se odnose na pretrpljene fizičke i duševne boli te na pretrpljeni strah visokog intenziteta.

1.4. S obzirom na trajanje i jačinu pretrpljenih bolova, njegovu životnu dob kao i težinu trajnih posljedica te sukladno Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-1331-VI/02, 1372-11/02 od 29. studenog 2002., a koji su na drugoj sjednici Građanskog odjela VSRH-a od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. izmijenjeni na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, potražuje za pretrpljene fizičke bolove iznos od 1.335,00 €, za pretrpljenu duševnu bol iznos od 1.335,00 € i za pretrpljeni strah iznos od 1.335,00 €, odnosno novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 4.005,00 €. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenim zahtjevima, kako po osnovu tako i po visini, jer su neosnovani.

2.1. Ističe prigovor zastare jer odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a propisana je vezanost parničnog suda pravomoćnom kaznenom presudom kojom se okrivljenik oglašava krivim ali samo u pogledu postojanja kaznenog dijela i kaznene odgovornosti učinioca. Odredbom čl. 231. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) zastarni rok za naknadu štete u parničnom postupku vezan je sa zastarnim rokom kaznenog progona kada je šteta prouzročena kaznenim dijelom. Ukazuje i na tumačenje odnosne odredbe sadržane u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-322/90 od 26. rujna 1990. god. (cit.): „ Da bi se utvrdilo je li zastarjela tražbina naknade štete prouzročena kaznenim dijelom, valja za svaku vrstu štete utvrđivati koji je rok zastare prema čl. 230. ZOO-a a koji je rok zastare prema čl. 231. ZOO-a.“, a koje tumačenje je potvrđeno u odluci istoga suda pod posl. br. Rev-404/06 od 15. studenoga 2006. (cit.): „ Kada je šteta učinjena kaznenim dijelom, valja za svaku vrstu štete, ako se postavi pitanje zastare, utvrditi je li nastala prema odredbi čl. 230. ili odredbi čl. 231. ZOO-a ... „ .

2.2. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku br. K-442/2018-13 od 23. siječnja 2019. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog dijela protiv osobne slobode – prijetnjom opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. tadašnje važećeg Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje KZ) time da se ovdje ukazuje i na tumačenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci posl. br. Rev-164/08 od 22. siječnja 2009. god. (cit.): „ Iznimno, parnični je Sud ovlašten radi ocijene zastare zahtjeva tražbine sam ispitati i utvrditi je li šteta počinjena takvim radnjama koje sadržavaju elemente kaznenog dijela samo u slučaju kad su postojale određene procesne smetnje zbog kojih je bilo apsolutno nemoguće da se protiv počinitelja kaznenog dijela postupak pokrene i okonča.“

2.3. Slijedom svega, obzirom da nije proglašen krivim za počinjenje niti jednog od kaznenih dijela sadržanih u glavi deset (X) KZ-a pa tako nije niti proglašen krivim za nanošenje bilo kakvih tjelesnih ozljeda tužitelju, smatra da, sukladno čl. 12. st. 3. ZPP-a, sud u ovome pogledu tužbe i tužbenih zahtjeva nije vezan kaznenom presudom. Utužena naknada štete s ovoga osnova nije u domašaju odredbe čl. 231. ZOO-a, a kako raspravni sud u konkretnom slučaju nije ovlašten utvrđivati i sam ispitati da li je šteta počinjena takvim radnjama koje sadrže elemente kaznenog dijela, obzirom da se štetni događaj na koji tužitelj upire dogodio 30. ožujka 2018., smatra da je za tužiteljevo potraživanje predmetnom tužbom nastupila zastara. Poziva se na presudu

Županijskog suda u Bjelovaru l. br. Gž-879/2022-2 od 10. siječnja 2023.

2.4. Kako kaznenom presudom na koju se poziva tužitelj, nije presuđen niti za ijedno od kaznenih dijela sadržanih u glavi deset (X) i petnaest (XV) KZ-a te da u konkretnom slučaju nisu postojale nikakve okolnosti niti procesno pravne smetnje za vođenje eventualno drugih kaznenih postupaka protiv njega kao i da se štetni događaj dogodio dana 30. ožujka 2018., a tužba je u ovome predmetu podnesena 01. veljače 2023., smatra da se na sve vrste i vidove utužene naknade štete ima primjenjivati zastarni rok propisan odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a posljedično čemu je za cjelokupno tužiteljevo potraživanje nastupila zastara.

2.5. Ukoliko sud smatra da zastara nije nastupila, ističe kako tužitelj nije zadobio nikakve prijelome na koje ukazuje u tužbi obzirom je iz medicinskog vještačkog nalaza i mišljenja učinjenog za potrebe kaznenog postupka vođenog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Osijeku pod posl. br. K-DO-399/2018 razvidno kako takve ozljede kod tužitelja ne postoje. Isto tako, iz tužiteljeve medicinske dokumentacije priložene uz tužbu, konzilijarni pregled od 30. ožujka 2018. u Općoj županijskoj bolnici Našice, proizlazi kako je tužitelj dva puta izričito odbio ostati na liječenju jer doma ima obveza. Tužitelj se tek 03. travnja 2018. požalio na "sve tegobe" te je tek 04. travnja 2018. pristao na hospitalizaciju u Općoj županijskoj bolnici Našice koja je trajala do 06. travnja 2018. Sukladno odredbi čl. 1106. u vezi s odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a ističe prigovor isključivog doprinosa tužitelja vlastitoj šteti obzirom je tužitelj dva puta odbio liječenje zbog obavljanja obveza kod kuće posljedično čemu su sve tužiteljeve tegobe (koje su u konkretnom slučaju sasvim zanemarive) nastale radnjom tužitelja. Osim toga, poziva se i na odredbu čl. 1100. ZOO-a ističući i prigovor nepostojanja pretpostavki za dosudu pravične novčane naknade tužitelju jer težina utuženih povreda i okolnosti slučaja uopće ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tj. radi se o bagatelnoj povredi prava osobnosti. Tužitelj je zadobio objektivno utvrđene ozljede: nekoliko oguljotina i nagnječenja na glavi te nagnječenje i krvni podljev na prsnom košu u području leđa, a koje ozljede su kvalificirane kao lake tjelesne ozljede nastale slabom snagom udarca. Cijelom događaju nitko nije bio prisutan, pa čak niti predloženi svjedok NS. Stoga predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti odbije.

3. Tužitelj je nakon obavljenog medicinskog vještačenja u podnesku od 26.03.2024. postavio tužbeni zahtjev na način da je isti smanjio na iznos od 2.439,92 € (list spisa 181-182).

4. Na ročištu održanom 12. travnja 2024. tuženik se usprotivio i smanjenom tužbenom zahtjevu predlažući da ga sud u cijelosti odbije, ostajući kod istaknutog prigovora zastare potraživanja.

5. Sud je presudom br. Pn-12/2023-32 od 30. travnja 2024. odbio tužitelja s tužbenim zahtjevom, a koja presuda je povodom žalbe tužitelja rješenjem Županijskog suda Velikoj Gorici br. Gž-482/2024-2 od 10. srpnja 2025. ukinuta i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

6. U ponovljenom postupku tužitelj je u podnesku od 8. listopada 2025. postavio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude predlažući da ga sud usvoji u cijelosti.

7. Na ročištu održanom 8. listopada 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva dok je tuženik ostao kod svih navoda iznijetih tijekom postupka i prigovora.

8. Među strankama je neprijeporno i utvrđeno da je tužitelj protiv tuženika podnio privatnu kaznenu tužbu kod Općinskog suda u Osijeku pod br. K-168/2019, dana 11.03.2019. zato što je 30. ožujka 2018. oko 7,05 sati u šumskom predjelu Karaš u blizini mjesta Ivanovo, okr. ŠS fizički nasrnuo na njega srušivši ga udarcem u leđa na tlo te istome zadao više udaraca palicom i rukama po leđima, glavi i rukama, dakle drugoga tjelesno ozlijedio čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnu ozljedu opisano i kažnjivo po čl. 117. st. 1 Kaznenog zakona. U podnesku od 18. studenoga 2019. u tom predmetu precizirao je činjenični opis djela na način da je naveo da ga je tuženik kao okrivljenik dana 30. ožujka 2018. oko 7,05 sati u šumskom predjelu Karaš u blizini mjesta Ivanovo, fizički napao srušivši ga udarcem u leđa na tlo, istome zadao više udaraca palicom i rukama po leđima, glavi i rukama, nanijevši mu tjelesne ozljede u vidu nekoliko oguljotina i nagnječenje na glavi te nagnječenje i podljev na prsnom košu u području leđa, dakle drugoga tjelesno ozlijedio čime je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesne ozljede opisane po čl. 117. st.1 KZ.

8.1. Općinski sud u Osijeku u predmetu pod poslovnim brojem K-168/2019-34 dana 12. travnja 2022. odbacio je privatnu tužbu tužitelja iz razloga što je tužitelj povukao privatnu tužbu i odustao od kaznenog progona.

9. Isto tako, među strankama je neprijeporno i utvrđeno da je kod Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-442/2018 vođen kazneni postupak povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku pod brojem K-DO-399/2018-10 od 27. lipnja 2018. povodom koje je okr. ZS presudom pod brojem K- 442/2018-13 od 23. siječnja 2019. proglašen krivim što je dana 30. ožujka 2018. oko 07,05 sati u šumskom predjelu Karaš u blizini mjesta Ivanovo, tijekom fizičkog napada na oštećenika ES u kojim ga je već svladao srušivši ga na tlu udarcima drvenom palicom te rukama i nakon što je sjeo na njega oštećeniku ES rekao: „Hoćeš da te sada ubijem“ što je kod oštećenika IS izazvalo bojazan za njegov život i sigurnost, dakle drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode -prijetnju, opisanu i kažnjivu po čl. 139. st. 2. KZ-a pa je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca i uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od jedne godine dana ne počini novo kazneno djelo.

9.1. Ista presuda povodom žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Kž-99/2019 od 08. svibnja 2020., s kojim danom je i prvostupanjska presuda postala pravomoćna.

10. Nadalje, među strankama je neprijeporno i utvrđeno da je kod ovoga suda vođen parnični postupak povodom tužbe tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje protiv tuženika ZS radi isplate iznosa od 3.819,96 kn te je sud donio presudu pod posl. br. P-172/2022-8 od 5. lipnja 2022. kojom je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom podnijete žalbe tuženika protiv prvostupanjske presude, Županijski sud u Bjelovaru svojom presudom pod posl. br. Gž-879/2022-2 dana 10. siječnja 2022. prihvatio je žalbu tuženika te preinačio predmetnu presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

11. Među strankama je prijeporno da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja u ovoj pravnoj stvari i da li je tužitelj doprinio vlastitoj šteti s obzirom da je dva puta odbio liječenje zbog obavljanja obaveza kod kuće slijedom čega su tegobe kod tužitelja nastale radom tužitelja te da li se radi o bagatelnoj povredi prava osobnosti.

12. Sud je u dokaznom postupku saslušao MS, OS, FS, tužitelja, tuženika, medicinskog vještaka Ivana Lovrić, izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu kao i u spise Općinskog suda u Osijeku br. K-168/2019, K-442/2018 te spis Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. P-172/2022, dok nije saslušao svjedoka VS jer je tužitelj na ročištu održanom 8. prosinca 2023. (list spisa 71) odustao od njegovog saslušanja.

13. Svjedok NS iskazao je da ostaje u cijelosti kod svog iskaza danog u kaznenom predmetu kod Općinskog suda u Osijeku br. K-442/2018 gdje je dao izjavu vezanu za predmetni događaj. Na pitanje pun. tužitelja odgovorio je da je vidio ES da je bio krvav u predjelu glave i to dosta. Poznato mu je da nakon toga događaja tužitelj nije dolazio neko vrijeme na posao, a pretpostavlja zbog tog štetnog događaja. Tužitelj mu je rekao da ga je istukao ČS, po nadimku E i da ide doktoru. Na pitanje pun. tuženika odgovorio je da ne zna da li je u to vrijeme tužitelj konzumirao alkohol.

14. Svjedok BS, brat tužitelja iskazao je da je čuo za navedeni štetni događaj od tužitelja. Ne sjeća se detalja, ali zna da je par dana nakon štetnog događaja vidio ozljede na glavi tužitelja, a pokazao mu je ozljede i na samom tijelu - natučena rebra te u predjelu slabina i leđa. Nakon toga češće je dolazio kod brata jer nije mogao fizički obavljati poslove i dosta je ležao na krevetu. Naveo je da je tužitelj naručio drva za rezanje za ogrjev i kada su ta drva stigla, oko 20 m³, tužitelj je u početku izrezao samo nekoliko metara i kada više nije mogao, on mu je pomogao te ih rezao i unosio u šupu u razdoblju od 10-15 dana. Tužitelju je pomagao još oko košnje i čišćenja dvorišta. Tih prvih 10-15 dana tužitelj je ležao u krevetu i služila ga je njegova supruga. Naveo je da je tužitelj išao na kontrolne preglede i bio je nekoliko dana u bolnici, a on ga je par puta posjetio u bolnici. Brat mu je rekao da ga je ozlijedio ČS i ne zna da li je protiv ČS vođen kakav postupak jer mu o tome brat nije pričao. Brat mu je pričao da je osjećao strah zbog štetnog događaja i vidio je po njemu da je u to vrijeme bio dosta uznemiren pogotovo kad je trebao ići na posao nakon bolovanja. Nije mu poznato koliko je tužitelj bio na bolovanju, moguće je oko 10-15 dana. Na kontrolne preglede vozila ga je njegova supruga jer tužitelj nije mogao voziti automobil. Naveo je da nije čitao tužiteljevu medicinsku dokumentaciju. Brat, a i njegova supruga pričali su mu da je prvih dana nakon ozljeđivanja brat teško mogao ustajati i supruga mu je pomagala da odlazi do toaleta jer je osim bolova u predjelu tijela imao i omaglice u glavi. Kad je došao prvi put kod brata vidio je ozljede na glavi, otečene oči kao i oteknuto lice. U predjelu vrata bile su vidljive nekakve masnice kao i u predjelu rebara, slabina i u dijelu leđa. Vidio je ozljede na podlaktici ruke jer je navodno pružao tu ruku kao bi spriječio napad na tijelo. Brat se najviše žalio na bolove u predjelu rebara jer se nije mogao dizati bez tuđe pomoći i kada bi se nakašljao tada bi osjetio probadanja u predjelu rebara. Tužitelj mu je pričao da je s tuženikom (kojega ne pozna) bio u šumi gdje su trebali početi raditi. Tuženik je svoj automobil parkirao ispred automobila tužitelja i izašao je iz vozila i došao do tužiteljevog automobila i kucao mu na prozor, a tužitelj tada nije izašao iz automobila jer su od prije bili u verbalnom sukobu. Kada je poslije tužitelj izašao iz automobila tuženik je s nekakvim drvetom nasrnuo na njega i izudarao ga.

14.1.Na pitanje pun. tuženika da li je tužitelj sklon uživanju alkohola odgovorio je da, koliko mu je poznato, na poslu nije pio, a kod kuće je znao povremeno popiti s društvom pivo ili vino. Poznato mu je da je tužitelj nakon predmetnog štetnog događaja imao prometnu nezgodu i nije mu poznato da li je tužitelj tom prilikom dok je upravljao vozilom bio pod utjecajem alkohola.

15. Svjedokinja FS, tužiteljeva supruga, iskazala je da je u ožujku 2018. bila na privremenom radu u Austriji. Snaha joj je dojavila za predmetni događaj i tražila je da prijevremeno dođe u RH. Navela je da joj je suprug bio do 6. travnja u bolnici u Našicama, a ona je došla 7. travnja da mu pruži pomoć i njegu, sa čime se inače i bavi. Pomoć mu je pružala prilikom ustajanja, oblačenja, svlačenja, tuširanja i odlaska na toalet i to je trajalo oko 5-6 tjedana. Za to vrijeme suprug je odlazio na kontrolne preglede u bolnicu u Našicama svaki tjedan i ona ga je vozila, a kada nije mogla onda bi ga vozio djever BS. Zna da je suprug zadobio tjelesne ozljede glave, prsnoga koša, rebara i donji dio leđa. Navela je da je šest tjedana bila kod kuće i nakon toga je otišla na rad u Austriju jer je tužitelj mogao skrbiti o sebi. Njegovo liječenje je završeno za otprilike dva mjeseca, a suprug posjeduje svu medicinsku dokumentaciju. Konkretnih saznanja vezano za sam način na koji je nastao štetni događaj nema. Dodala je da je suprug mogao sam jesti, ali mu je ona pripremala hranu i stavljala mu povez na rebra prilikom ustajanja kako bi mogao imati potporu. U tom razdoblju suprug nije bio sposoban rezati drva za ogrjev i to je činio njegov brat. Navela je da je suprug imao psihičkih problema i nemirne snove kao i strah kad bi netko dolazio na ulazna dvorišna vrata, a taj strah primjećuje i danas jer tko bi god došao na ulazna vrata on bi odlazio u sobu i ne bi išao provjeravati tko dolazi. Dvije godine nakon predmetnog događaja suprug je imao prometnu nezgodu i zadobio je prijelom lijeve šake, a vozio je pod utjecajem alkohola.

16. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka jer su dani uvjerljivo i okolnosno u odnosu na saznanjima koja imaju u odnosu na predmetni štetni događaj.

17. Tužitelj ES, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva i iskaza danog u kaznenom predmetu koji je vođen protiv tuženika kao okrivljenika kod Općinskog suda u Osijeku pod br. K-442/2018. Dodao je da je nakon tog štetnog događaja proveo u bolnici u Našicama tri dana i utvrđene su mu tjelesne ozljede o čemu postoji kompletna medicinska dokumentacija u spisu. U početku je išao svaki tjedan na kontrolne preglede u bolnicu u Našice oko mjesec i pol dana. Supruga mu je pružala pomoć i njegu na način kako je to navela u svom iskazu. Zbog tog događaja bio je na bolovanju oko dva mjeseca, a nakon toga se vratio na posao. Za vrijeme bolovanja i odlaska na kontrolne pregleda nije rezao drva niti obavljao nikakve teške poslove kao ni lakše poslove već je cijelo vrijeme samo mogao hodati jer su mu liječnici rekli da mora mirovati zbog ozljede rebara i otežanog disanja. Osjećao je strah zbog tog događaja u vrijeme liječenja, nakon liječenja te i dan danas osjeća strahove i neugodnosti od drugih ljudi, a sve zbog upućene prijetnje od strane tuženika u navedenom štetnom događaju. Uslijed navedenog štetnog događaja trpio je fizičke bolove, strah, tjeskobe, a supruga mu je morala pružati pomoć i njegu oko mjesec i pol dana, odn. dok nije otišla na rad u Austriju. Za vrijeme liječenja pio je lijekove koje je prepisao liječnik i liječio se oko dva mjeseca i u to vrijeme je bio na bolovanju. Odbio je duže bolničko liječenje i liječnik mu je rekao da može otići iz bolnice ranije ali pod uvjetom da mora češće dolaziti na kontrolne pregleda kako su mu to oni zakazivali. Nije želio ostati u bolnici jer je snaha bila pred porodom i sama u kući, a sin mu je bio u Njemačkoj i supruga u Austriji. Tvrdi da nikakva drva nije rezao nakon štetnog događaja. Dvije godine od predmetnog štetnog događaja imao je prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola i u toj nezgodi ozlijedio je lijevu ruku, ali te ozljede nemaju nikakve veze s ozljedama u predmetnom štetnom događaju.

17.1. Naveo je da unazad deset mjeseci, prije odlaska u mirovinu (a iz tvrtke je otišao zbog sporazumnog otkaza) nije u dobrim odnosima s tuženikom iako su zajedno radili. Tvrdi da nije ničim pridonio ovom štetnom događaju.

18. Tuženik ZS, ostajući u cijelosti kod svih navoda iz odgovora na tužbu kao i kod iskaza danog u kaznenom postupku vezano za štetni događaj koji je protiv njega vođen pod br. K-442/2018. Naveo je da je u navedenom kaznenom postupku proglašen krivim i izrečena mu je uvjetna osuda. Nakon štetnog događaja, radio je i dalje u Šumariji, a tužitelj je otišao na bolovanje i ne zna koliko je bio na bolovanju. Poznato mu je da je tužitelj nakon tog događaja išao na pregled i da je bio na bolovanju i ne zna kada se ponovno vratio raditi. Nakon toga, s tužiteljem nije komunicirao, a ne komunicira ni dan danas. Tužitelj je otišao u mirovinu, a on i dan danas radi za Šumariju. Naveo je da se nije interesirao za zdravstveno stanje tužitelja, a kolege s posla su pričali da je zadobio lakše tjelesne ozljede. Čuo je da je nakon dvije godine tužitelj imao prometnu nezgodu pod utjecajem alkohola. Naveo je da tužitelju nije prijetio niti ga poslije kontaktirao vezano za njegovo zdravstveno stanje.

19. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Lovrića razvidna je njegova ocjena nematerijalne štete temeljem pregleda cjelokupne medicinske dokumentacije uložene u omotu sudskoga spisa. Vještak navodi da je zbog pretrpljenih ozljeda tužitelj tijekom liječenja imao bolove različitog intenziteta i to jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 14 dana i lakog intenziteta 30 dana. Imao je i nelagode tijekom liječenja prilikom kliničke i dijagnostičke obrade, kontrolnih pregleda te dodatne dijagnostičke obrade. Vještak je mišljenja kako ozljeda tužitelja s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet kao i konačni ishod cjelokupnoga liječenja nije uvjetovala smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je u predmetnoj nezgodi zadobio lake tjelesne ozljede i to natučenja u području glave i lijeve strane prsnog koša – bez anatomsko- funkcijskih posljedica te kod tužitelja nisu ostavile naruženost izgleda i skladnosti tijela. U odnosu na pretrpljeni i budući strah vještak je mišljenja da je tužitelj nakon nezgode osjećao trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha lakog intenziteta u trajanju od 7 dana, uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja. Vještak je naveo da s obzirom na karakter i lokalizaciju ozljede kao i konačni ishod liječenja, tužitelju nije bila potrebna tuđa njega i pomoć od nemedicinske osobe.

20. Na ročištu održanom 19. ožujka 2024. vještak Ivan Lovrić ostao je u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja. Na pitanje pun. tužitelja u odnosu na vid neimovinske štete na ime pretrpljenog straha lakog intenziteta za koji je procijenjen da je trajao 7 dana, odgovorio je da smatra da je dana ocjena u skladu s težinom ozljede i njegovim kliničkim iskustvom glede procjenjivanja straha kod takvih ozljeda. Napomenuo je da je strah subjektivan osjećaj. Svako doživljava strah na različit način, a procijenio ga je sa sedam dana lakog intenziteta imajući u vidu i priloženu medicinsku dokumentaciju jer iz te medicinske dokumentacije nije vidljivo da je tužitelj osjećao duži period straha od navedenog. Smatra da je tužitelj osjećao jači intenzitet straha da bi svakako tražio i medicinsku pomoć glede toga, a iz priložene medicinske dokumentacije to nije razvidno.

20.1. U odnosu na tuđu pomoć i njegu smatra da glede pretrpljene ozljede, a imajući u vidu i konačni ishod cjelokupnog liječenja, tužitelju nije bila potreba tuđa njega i pomoć budući da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi bez zaostalih anatomsko funkcijskih posljedica. Isto tako u odnosu na umanjenje životne aktivnosti ostaje kod iste ocijene jer pretrpljena ozljeda nije ostavila anatomske funkcijske posljedice koje bi utjecale na smanjenje životne aktivnosti. Ta umanjena životna aktivnost nije postala niti privremeno a s obzirom na laku tjelesnu ozljedu.

20.2. Na pitanja pun. tuženika da li je rezanje nekoliko metara drva nakon ozljeđivanja moglo dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja odgovorio je da je to hipotetsko pitanje. Smatra da nalaz koji je dao u skladu je s medicinskom dokumentacijom koja je priložena u spisu. Po njegovom mišljenju radi se o lakoj tjelesnoj ozljedi koja tužitelja nije sputavala u obavljanju njegovih aktivnosti pa i rezanju drva. Da je tužitelj pristao odmah na bolničko liječenje, sigurno bi bolovi bili manjeg intenziteta budući da bi tijekom bolničkog liječenja dobivao adekvatnu analgetsku terapiju, ali to ne znači da ne bi imao iste bolove. U medicinskoj dokumentaciji je navedeno da je tužitelj dobio udarac u obraz i u predjelu lijeve strane prsnog koša udarac. U odnosu na kontuzijske otiske, naveo je da je liječnik koji je pregledao tužitelja neposredno nakon ozljede napisao korektan nalaz. Naime, teoretski su tužitelju mogli nastati naknadno nekakvi kontuzijski otisci koji se nisu mogli vidjeti neposredno nakon ozljede.

21. Sud je pismeni nalaz i mišljenje te iskaz medicinskog vještaka Ivana Lovrića prihvatio u cijelosti jer je dan po pravilima struke i na osnovu medicinske dokumentacije priložene u spisu.

22. Analizirajući navode tužbe, odgovora na tužbu, iskaze saslušanih svjedoka, stranaka, iskaz medicinskog vještaka, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu kao i spise ovoga suda br. K-168/2019, K-442/2018 i P-172/2022, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

23. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisana je vezanost parničnog suda pravomoćnom kaznenom presudom kojom se okrivljenik oglašava krivim ali samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca.

24. Odredbom čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu, i dr.

25. Sud je za dosudu neimovinske štete tužitelju uzeo kao osnov nalaz i mišljenje vještaka Ivana Lovrića.

26. Na ime pretrpljenog straha tužitelju je dosuđen zahtijevani iznos od 1.335,00 €. Vještak je naveo da je nakon nezgode tužitelj osjećao trenutni primarni strah jakog intenziteta kratkotrajno u trenutku ozljeđivanja. Sekundarni oblik straha lakog intenziteta u trajanju od 7 dana, uvjetovan je zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja.

27. Dakle, uzimajući u obzir trajanje i jačinu straha, a imajući u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50 % a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja 15. lipnja 2020. i koje obvezuje, tužitelju po ocjeni suda pripada pravo na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno pravo na tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a u svezi čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a pravična novčana naknada u iznosu od 1.335,00 € zajedno sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana podnošenja tužbe tj. 31.01.2023. sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u svezi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Sud smatra da iz dokaza koji su izvedeni tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, a samim time i nastanku štete te po ocjeni suda nema mjesta snižavanju iznosa koji je tužitelju utvrđen na ime naknade štete za pretrpljeni strah u smislu odredbe čl. 1092. st. 1. i čl. 1106. ZOO-a.

29. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da zahtjev za naknadu štete zastarijeva tri godine nakon što je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja ju je prouzročila, a prema stavku drugom istog članka u svakom slučaju, ovaj zahtjev zastarijeva pet godina od nastanka štete.

30. Odredbom čl. 231. ZOO-a propisano je da kad je šteta prouzročena kaznenim djelom, a za kazneni progon je predviđen dulji rok zastare, zahtjev za naknadu štete protiv odgovorne osobe zastarijeva kad istekne rok zastare kaznenog progona. Prekid zastare kaznenog progona povlači za sobom prekid zastare zahtjeva za naknadu štete. Isto vrijedi i za prekid zastare.

31. Tužitelj zahtijeva s osnova pretrpljenih fizičkih boli iznos od 1.104,92 €.

32. Sud smatra da je tužiteljevo potraživanje s osnova pretrpljenih fizičkih boli u iznosu od 1.104,92 € zastarjelo.

32.1. Naime, tužitelj je privatnu tužbu podnijetu u kaznenom predmetu pod brojem K-168/2019 protiv tuženika kao okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 117.st.1. povukao zbog čega je tužba odbačena. Štetni događaj na koji tužitelj upire dogodio se 30 ožujka 2018., a tužba je u ovom predmetu podnesena 1. veljače 2023. Kako dakle tuženik nije proglašen krivim za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, nastupila je zastara za naknadu štete po kvalifikatornoj okolnosti fizičkih bolova, jer je tužba podnesena po proteku roka od tri godine popisanog čl. 230.st.1. ZOO-a.

32.2. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužitelja po kvalifikatornoj okolnosti fizičkih bolova kao neosnovan odbio.

33. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku pod poslovnim brojem K-442/2018-13 od 23. siječnja 2019., tuženik je proglašen krivim zbog počinjenog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. tadašnje važećeg Kaznenog zakona. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP za djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 je predviđena kazna zatvora do tri godine, a prema čl. 81. KZ/11 kazneni progon zastarijeva nakon 10 godina za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine. Prema tome, pokretanjem kaznenog postupka protiv tuženika je, u smislu odredbe čl. 231. st. 2. ZOO, došlo do prekida zastare te je od pravomoćnosti te kaznene presude 8. svibnja 2020. počeo ponovo teći zastarni rok.

33.1. Kako je tužba za naknadu štete podnesena 1. veljače 2023. to zastara s osnove kvalifikatorne okolnosti pretrpljenog straha nije nastupila, a sukladno ukidbenoj odluci Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-482/2024-2 od 10. srpnja 2025. i to toč. 12.1., 14., 15. i 15.1. obrazloženja.

34. Kako je tužitelj prvobitno postavljeni tužbeni zahtjev podneskom od 8. listopada 2025. smanjio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u tužbi nije naveo da zadržava pravo izmjene tužbenog zahtjeva, sud smatra da se radi o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva kojemu se nije usprotivio tuženik pa je sukladno odredbi čl. 193. st.2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

35. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154 st. 2. ZPP-a

36. Tužitelj potražuje troškove postupka u iznosu od 3.663,10 €, a tuženik 4.829,50 €.

37. Tužitelju su priznati troškovi postupka u iznosu od 3.475,60 € i to: iznos od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska od 29.03.2023., 23.02.2024. i 26.03.2024. sve po Tbr. 8/1.Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska od 13.12.2023. po Tbr. 8/4. Tarife, šest iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 11.4.2023., 22.05.2023., 8.12.2023., 19.03.2024., 12.04.2024., 08.10.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 250,00 € na ime sastava žalbe po Tbr. 10/1. Tarife, iznosa od 575,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.300,00 €, iznosa od 400,00 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 43,25 € na ime pristojbe na tužbu, iznosa od 70,85 € na ime pristojbe na presudu te iznosa od 86,50 € na ime pristojbe na žalbu.

38. Tuženik potražuje troškove postupka u iznosu od 4.829,50 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.250,00 € koji se sastoje i to: iznosa od 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava odgovora na tužbu po punomoćniku po Tbr. 8/1., iznosa od 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava podneska po punomoćniku od 20.02.2024. po Tbr. 8/1. Tarife, šest iznosa od po 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 11.04.2023., 22.05.2023., 08.12.2023., 19.03.2024., 12.04.2024. i 08.10.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife te iznosa od 250,00 € (s uračunatih 25 % PDV-a) na ime sastava odgovora na žalbu po Tbr. 10/6. Tarife.

38.1. Sud je odbio tuženika sa zahtjevom za naknadu troškova u ukupnom iznosu od 2.471,55 €, a koji se odnosi na iznos od 647,70 € koji se odnose na šest izbivanja iz pisarnice za vrijeme puta i naknade za put vlastitim automobilom jer sud smatra da navedeni troškovi nisu nužni te padaju na trošak tuženika, budući je tuženik mogao izabrati jednog od više odvjetnika iz mjesta Stalne službe u Valpovu, pa taj trošak ne bi ni nastao te na ukupan iznos troškova u odnosu na povučeni iznos tužbe u iznosu od 1.931,80 €.

39. Kako je tužitelj u cijelosti (100 %) uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, a u odnosu na postavljeni dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 4.005,00 € i priznati dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.335,00 €, tužitelj je uspio s 33,33 %, tj. uspio je u parnici sa 66,67 % (133,37/2) te su mu priznati troškovi postupka u iznosu od 2.450,50 €.

40. Tužitelju su u cijelosti priznati troškovi vještačenja u iznosu od 400,00 € jer su isti nastali neovisno o omjeru uspjeha stranaka u postupku.

41. Odredba čl. 158.st.1. ZPP propisuje da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

42. Tuženik je u parnici uspio sa 33,33 % pa s obzirom na uspjeh u parnici uspio s troškovima postupka u iznosu od 749,93 €.

43. S obzirom na povučeni i usvojeni dio tužbenog zahtjeva, tužitelju je umanjen postotak uspjeha u parnici za 33,33 %.

43.1. Međusobnim prebijanjem navedenih troškova tuženik je dužan tužitelju isplatiti troškove postupka u iznosu od 1.700,57 € (2.450,50-749,93), pa je sud tužitelja s preostalim dijelom zahtijeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.962,53 € odbio, uz napomenu da na strani tuženika glede povučenog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja nisu nastali posebni troškovi mimo onih koji su nastali u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev tužitelja.

44. Slijedom svega iznijetoga sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 14. studenog 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja,

2. Pun. tuženika