REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-70/2024-3.

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vinki Brundula Tadić, odvjetnici u Donjoj Stubici, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Zagrebu, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupana po punomoćnici Mariji Bartoluci Skroza, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri, u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od 19. prosinca 2023., poslovni broj: 26 P-52/2023-10., u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb se prihvaća i ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici od 19. ožujka 2023., poslovni broj: 26 P-52/2023-10., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. točka 1. Ugovora o kreditu broj 9011715167 od dana 25. srpnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Vlasto Podgajski pod brojem: Ou-644/06 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: " … sukladno odluci Banke o kreditiranju građana."

II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 2. Ugovora o kreditu broj 9011715167 od dana 25. srpnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Vlasto Podgajski pod brojem: Ou-644/06 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: “U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.“

III Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope u iznosu od 1.640,88 € / 12.363,23 HRK1 , s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01. listopada 2015.po stopi od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Utvrđuje se ništetnim dio ugovorne odredbe članka 7. točka 2. Ugovora o kreditu broj 9011715167 od dana 25. srpnja 2006. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Vlasto Podgajski pod brojem: Ou-644/06 dana 26. srpnja 2006. godine, koji glasi: " … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja".

V Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732 da tužitelju CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 7.988,50 € / 60.189,36 HRK1 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju CČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.994,99 € / 45.169,29 HRK1 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. listopada 2015. i po stopi od 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećavanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

VII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.594,23 eura/19.546,23 HRK1 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženica je pravovremeno uložila žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. točki 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu: ZPP), ističući osobito da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je tužiteljica kao korisnica kredita prihvatila izračun konverzije u skladu s člancima 19.a, 19.b i 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015 – dalje: ZID ZPK). Tuženica smatra da je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu, na temelju konverzije u EUR, tužiteljica pristala na novi pravni odnos, te da se time u potpunosti izjednačila s korisnicima kredita u EUR, čime su prethodne ništetne odredbe postale bez pravnog učinka. U tom smislu, tuženica ističe da se radi o lex specialis propisu kojim je zakonodavac predvidio konačno rješenje pitanja kredita u CHF, te da bi svako „dodatno“ utvrđenje ništetnosti bilo protivno svrsi ZID ZPK i praksi Suda Europske unije (C-260/18). Tuženica u žalbi nadalje ističe kako je Sud Europske unije u predmetu C-567/20 od 5. svibnja 2022. uspostavio pravni okvir koji je, prema njezinu stajalištu, primjenjiv na sve sporove koji se odnose na konvertirane kredite, te da su time stvorene jasne procesno-pravne i materijalno-pravne pretpostavke za okončanje svih postupaka pokrenutih u Republici Hrvatskoj u vezi s tim pravnim odnosima.

2.1. Tuženica u žalbi nadalje ističe da se iz ponašanja tužiteljice tijekom trajanja ugovornog odnosa može zaključiti kako su joj bile poznate i jasne sve ugovorne odredbe, kao i njezina prava i obveze koje proizlaze iz predmetnog ugovora o kreditu. Navodi da je tuženica bila ovlaštena mijenjati kamatnu stopu, te takvo pravo ugovoriti s klijentom, pri čemu je, prema njezinom stajalištu, postupala sukladno relevantnim propisima i ispunjavala obveze obavještavanja klijenata o promjenama kamatne stope. Nadalje, tvrdi da su promjene kamatne stope tijekom trajanja ugovornog odnosa bile uzrokovane isključivo promjenama tržišnih uvjeta, a da ugovorna kamatna stopa nikada nije prelazila zakonom dopuštenu najvišu kamatnu stopu. Ističe i da je valutna klauzula u predmetnom ugovoru bila zakonita, jer je izričito dopuštena člankom 22. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Slijedom navedenog, tuženica smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utemeljio svoju odluku na nalazu i mišljenju sudskog vještaka provedenom na prijedlog tužiteljice, kojim je obveza tužiteljice iz ugovora o kreditu utvrđena primjenom početne kamatne stope i početnog tečaja, iako takav pristup, prema stajalištu tuženice, nije u skladu s ugovornim odnosom i važećim pravnim propisima.

2.2. Nadalje, tuženica u žalbi ističe da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe Udruge Franak u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužiteljice u smislu prekida zastare potraživanja, te da se prvostupanjski sud nije mogao pozivati na utvrđenja iz tog kolektivnog postupka u svrhu odlučivanja u ovoj parnici. Slijedom navedenog, tuženica smatra da je njezin prigovor zastare osnovan. Tuženica u žalbi navodi i da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je, prema njezinom stajalištu, presuda nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, a navedeni razlozi su nejasni i međusobno proturječni. Također tvrdi da postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju pojedinih isprava i zapisnika, te stvarnog sadržaja tih isprava i zapisnika. Slijedom pogrešne odluke o glavnoj stvari, tuženica osporava i odluku o troškovima postupka, smatrajući da je ista donesena protivno činjeničnom stanju i pravilima o uspjehu u sporu. U zaključku žalbe tuženica predlaže da se žalba uvaži, te da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije i da joj se dosude troškovi parničnog postupka. Alternativno, predlaže da se pobijana presuda ukine, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženica traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Naime, pobijanom presudom doista je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi tuženice izričito ukazuje, budući je presuda nerazumljiva i proturječna sama sebi te razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama su nepotpuni i nejasni.

6. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je u točki VI. izreke tužiteljici dosuđen iznos od 5.994,99 eura, ali u obrazloženju presude nije navedeno zbog čega se taj iznos dosuđuje, odnosno na temelju kojih činjeničnih i pravnih razloga. Takvo stanje stvari dodatno je problematično, jer je tijekom ročišta održanog 7. prosinca 2023. tužiteljica izričito izjavila da ostaje kod tužbenog zahtjeva navedenog u podnesku od 20. srpnja 2023., te da je podnesak od 18. listopada 2023. podnesen omaškom. Međutim, iznos od 5.994,99 eura pojavljuje se isključivo u navedenom podnesku od 18. listopada 2023., zbog čega nije razvidno na temelju kojeg zahtjeva je prvostupanjski sud dosudio navedeni iznos.

7. Nadalje, iz spisa proizlazi da je tuženica iznijela prigovore na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka, ali prvostupanjski sud nije pozvao vještaka da se na glavnoj raspravi očituje o tim prigovorima, niti je u obrazloženju presude naveo razloge zbog kojih te prigovore nije prihvatio. Time je povrijeđeno načelo kontradiktornosti postupka, te je onemogućeno učinkovito preispitivanje vještačenja, što također predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8. Ovaj sud također utvrđuje da je u obrazloženju pobijane presude ostalo nejasno na koji se točno način odnosi iznos od 7.988,50 eura na utvrđenu preplatu kredita do 30. rujna 2015.

8.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno predstavlja li navedeni iznos ukupan iznos preplate kredita do navedenog datuma, ili se pak radi o iznosu koji je utvrđen nakon što je od ukupne preplate oduzet iznos od 2.110,28 eura, koji iznos preplate kredita je naveden u članku 3. Dodatka ugovora o kreditu broj 9011715167.9. Ova se činjenica ne može utvrditi niti iz pisanog nalaza i mišljenja financijskog vještaka, što dodatno potvrđuje da su razlozi presude nejasni i proturječni, a odlučne činjenice ostale neobrazložene.

9. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud ocjenjuje da pobijana presuda sadrži bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer izreka presude ne proizlazi iz njezina obrazloženja, a obrazloženje je u bitnim dijelovima nejasno i proturječno.

10. Slijedom toga, ovaj sud je, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a, ukinuo pobijanu presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pobliže utvrditi i razjasniti sve činjenice koje se odnose na iznose potraživanja, uključujući posebno odnos iznosa od 7.988,50 eura i 2.110,28 eura, te jasno odrediti radi li se o razlici nakon umanjenja ili o iznosu bez odbitka, pri čemu će pozvati financijskog vještaka na ročište kako bi se očitovao o prigovorima tuženice.

11.1. U novoj odluci prvostupanjski sud će temeljito obrazložiti sve činjenice i okolnosti na kojima se zasniva izreka presude, osobito u pogledu preplate kredita, kamata, tečajnih razlika i dodataka ugovora, kako bi izreka bila u potpunosti u skladu s obrazloženjem.

12. Budući da je prvostupanjska presuda ukinuta, ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka, te će o cjelokupnim troškovima postupka prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci o glavnoj stvari, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a.

Slavonski Brod, 14. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak