Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1013/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice NF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vuković, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Radoslava Lopašića 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-922/2024-9 od 22. svibnja 2025., 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj P-922/2024-9 od 22. svibnja 2025.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj [broj kredita] zaključenog 18. svibnja 2012. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva. Točkom II. izreke naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 178,74 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.401,55 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude, pozivom na žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. toč.1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 153/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik se žalbom poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2.toč.11. ZPP-a, ali ne konkretizira u čemu bi se ta povreda sastojala pa ovaj sud u odnosu na taj razlog primjenom čl. 365.ZPP-a pobijanu odluku nije ispitivao.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane odluke nije počinjena niti jedna od tih procesnih povreda.

7. Pobijanu odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi primjenom čl. 154.st.1. i čl. 155. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje:Tarifa), iako se očito omaškom pozvao na Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.) i to prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.505,97 eura označenom u tužbi.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio troškove postupka prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi u iznosu od 1.505,97 eura. Naime, smatra da je sukladno čl. 35.st.2 i čl. 40. st.2. ZPP-a mjerodavna samo vrijednost kondemnatornog, a ne i deklaratornog tužbenog zahtjeva pa da je troškove postupka valjalo pravilno odmjeriti samo prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog zahtjeva u iznosu od 178,74 eura, dakle u visini od 25 bodova, a ne 100 bodova po radnji.

10. U konkretnom slučaju tužitelj je istaknuo više tužbenih zahtjeva i to zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i restitucijski zahtjev za isplatu iznosa od 178,74 eura isplaćenog na temelju ništetne odredbe, dakle zahtjeve koji se temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.505,97 eura i to kao zbroj iznosa od 1.327,23 eura i iznosa od 178,74 eura.

11. Prema odredbi čl. 37.st.1. ZPP-a ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva.

12. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj istaknuo dva tužbena zahtjeva (deklaratorni i kondemnatorni) u primjenu dolazi odredba čl. 37.st.1. ZPP-a prema kojoj se vrijednost predmeta spora određuje zbrajanjem vrijednosti postavljenih zahtjeva. Stoga je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, pravilno primijenio materijalno pravo kada je troškove postupka odmjerio prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.505,97 eura, s obzirom da taj iznos predstavlja zbroj vrijednosti predmeta spora deklaratornog zahtjeva u iznosu od 1.327,23 eura, a koji je označen u tužbi u skladu sa čl. 40. st. 2. ZPP-a i vrijednosti predmeta spora kondemnatornog zahtjeva u iznosu od 178,74 eura koji je označen u skladu sa čl. 35.st.1. ZPP-a, a ne samo prema vrijednosti premeta spora kondemnatornog zahtjeva kako se to neosnovano žalbom poziva tuženik.

12. Osim toga, upravo se o deklaratornom tužbenom zahtjevu pretežno raspravljalo u ovom postupku jer je tuženik tijekom cijelog postupka osporavao pravnu osnovanost tužbenog zahtjeva pa su se u svezi tog zahtjeva provodili dokazi, zbog čega je pretežni dio troškova postupka nastao upravo vezano za deklaratorni tužbeni zahtjev. Stoga bi odmjeravanjem troškova postupka samo prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog zahtjeva, a ne i prema vrijednosti deklaratornog zahtjeva kako to smatra tuženik, prema ocijeni ovog suda bilo povrijeđeno i pravo tužitelja na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99 - ispr., 14/02 i 1/06: dalje: Konvencija).

13. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku, kao u izreci.

U Rijeci 14. studenog 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković