Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1278/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužitelja OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika OTP banke d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, (kao pravni slijednik HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61), zastupanog po punomoćniku Sanji Vukini, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnost, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-46/2025-12 od 1. kolovoza 2025., 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-46/2025-12 od 1. kolovoza 2025. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se:

- potvrđuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 954,64 EUR (slovima: devetsto pedeset četiri eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2025. do isplate,

- preinačuje u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 64,60 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i šezdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 1. kolovoza 2025. do isplate, tako da se rješava:

Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 64,60 EUR (slovima: šezdeset četiri eura i šezdeset centi) eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 1. kolovoza 2025. kao od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odredba članka 4. b) Ugovora o kreditu broj 68233/04 od 06. svibnja 2004. godine zaključenog između tužitelja OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 (kao pravni sljednik HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61), kao kreditora koja glasi: „Naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1,00% (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita. Korisnik kredita se obvezuje platiti naknadu, neovisno o iskorištenom iznosu kredita.“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, (kao pravni sljednik HVB Splitska banka d.d., Split, Domovinskog rata 61), da tužitelju OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.019,24 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 1. kolovoza 2025. kao od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u roku 15 dana.“

2. Protiv odluke o trošku sadržane u točki II. izreke navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 11. kolovoza 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. -Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima i obveže tužitelja da mu naknadi troškove u cijelosti ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj 27. rujna 2025., te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika i potvrdi odluku o trošku te potražuje troškove odgovora na žalbu tuženika.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj je tužbom tražio utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora o kreditu koji je zaključio s prednikom tuženika i kojom je ugovorena naknada za obradu kredita u iznosu 1,00% od iznosa odobrenog kredita i kojom se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o iskorištenom iznosu kredita.

5.1. Tužitelj osim tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti navedene ugovorne odredbe ne postavlja i zahtjev za isplatu naknade koju je platio.

5.2. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci usvojio zahtjev tužitelja na utvrđenje, te je stoga u točki II. izreke tužitelju primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a naložio tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.019,24 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

5.3. U obrazloženju svoje odluke, prvostupanjski sud navodi da tužitelju priznaje trošak u visini nagrade za rad njegovog punomoćnika utvrđene Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i to za sastav podneska od 25. studenoga 2024., koji je upućen tuženiku radi pribave podataka kada je naplaćena ulazna naknada za obradu kredita i u kojem iznosu, prema Tbr. 37. Tarife, iznos od 50,00 eura i trošak poštarine jer se radi o preporučenoj pošiljci u iznosu od 2,10 eura po Tbr. 48. Tarife, za sastav tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife, podneska od 25. ožujka 2025., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 16. srpnja 2025. na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljeno ročište za glavnu raspravu po Tbr. 9.1. Tarife, za svaku radnju iznos od 200,00 eura, za zastupanje na ročištu radi objave presude 1. kolovoza 2025. prema Tbr. 9.3. Tarife iznos od 100,00 eura te PDV-a u iznosu od 187,50 eura. Primjenom članka 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.; dalje: ZSP) tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 eura, odnosno ukupno iznos od 1.019,24 eura. Na taj iznos tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.) od 1. kolovoza 2025. kao dana donošenja presude do isplate sukladno članku 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.).

6. Tuženik žalbu podnosi, a kako to izričito navodi, protiv odluke o naknadi parničnog troška sadržane u točki II. izreke pobijane presude.

6.1. U svojoj žalbi navodi da istu podnosi zbog bitnih povreda iz članka 354. stavak 1. i bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pri čemu navedene bitne povrede ne konkretizira.

6.2. Zbog toga je ovaj sud ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Tuženik osporava i pravilnost činjeničnog stanja, kao i pravilnost primjene materijalnog prava. Ovo stoga što da je prvostupanjski sud pogrešno pošao od vrijednosti predmeta spora kako je ona označena u tužbi, jer da tužbeni zahtjev na utvrđenje ima svrhu suđenja onoga što je plaćeno na temelju ništetne odredbe Ugovora, zbog čega da je VPS trebao odrediti prema iznosu ulazne naknade koju je tužitelj platio prilikom zaključenja Ugovora, a koja iznosi 115,00 eura. Nadalje, da tužitelju nije trebalo priznati trošak sastava podneska kojim se obratio tuženiku prije utuženja, a radi se o podnesku od 25. studenoga 2024. jer zahtjev za isplatu nije predmet spora, za podnesak od 25. ožujka 2025. jer je u istom tužitelj ponovio ono što je rekao u tužbi, za ročište održano 16. srpnja 2025. jer se na istom raspravljalo samo o procesnim pitanjima i za pristup na ročište za objavu presude jer to nije nužna radnja u postupku. Pristojbe na tužbu i presudu koje je prvostupanjski sud priznao kao trošak da nije trebalo priznati jer tužitelj nije dokazao da je te pristojbe platio.

7.1. Člankom 40. stavak 2. i 3. ZPP-a propisano je da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio. Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka tužitelj vrijednost predmeta spora očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja na zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

7.2. Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora naznačio s iznosom od 1.327,23 eura. Tuženik tako označenoj vrijednosti predmeta spora nije prigovorio, a niti je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu označio vrijednost predmeta spora u drugom iznosu. Pored toga, tužitelj nije postavio kondemnatorni zahtjev na isplatu, već samo zahtjev na utvrđenje, pa se pravna shvaćanja izražena u odlukama sudova na koje se tuženik poziva u žalbi (Rev-1264/2007, Rev-349/2020 od 7. prosinca 2021., Gž-354/2024 od 23. siječnja 2025. Županijskog suda u Rijeci, Gž-1445/2024 od 21. svibnja 2024. i Gž-2962/2023 od 14. svibnja 2024. Županijskog suda u Zagrebu) ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju jer je u postupcima iz kojih potječu odluke na koje se tuženik poziva pored tužbenog zahtjeva na utvrđenje bio postavljen i tužbeni zahtjev na isplatu.

7.3. Prvostupanjski sud je pravilno tužitelju priznao trošak u visini nagrade za rad njegovog punomoćnika kako je to propisano Tarifom u punom iznosu za sastav podneska od 25. ožujka 2025. jer se u tom podnesku tužitelj očitovao na navode odgovora na tužbu na što ga je pozvao prvostupanjski sud, pa ovaj podnesak ulazi u skupinu obrazloženih podnesaka iz Tbr. 8.1. Tarife. Ročište koje je održano 16. srpnja 2025. je ročište na kojemu je zaključen prethodni postupak i održano ročište glavne rasprave na kojemu je glavna rasprava zaključena te je saslušan tužitelj zbog čega se to ročište ne može smatrati ročištem na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima. I trošak ročišta za objavu presude je pravilno određen jer se taj trošak ima smatrati potrebnim za vođenje postupka, o čemu je svoje pravno shvaćanje zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u velikom broju svojih odluka kao npr. Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023., Rev- 1121/2022 od 12. rujna 2023., Rev-559/23 od 18. listopada 2023. i dr., pa se tuženika upućuje na navedene odluke obzirom da ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7.4. U pravu je tuženik da tužitelju nije trebalo priznati trošak podneska od 25. studenoga 2024. s poštarinom jer je u Tbr. 37. Tarife propisano da za sastavljanje dopisa stranci, protustranci i drugim sudionicima u pravnim poslovima stranke: 1. Obavijesti i opomene s navođenjem činjeničnog stanja ili uputom za svaku stranicu odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

2. Tipizirane opomene protustranci da plati određeni iznos, ispuni neku obvezu ili činidbu, odvjetniku pripada nagrada od 10 bodova.

7.5. U tom tarifnom broju točno je određeno za koje dopise se stranci priznaje trošak, a u konkretnom slučaju radi se o podnesku kojim se od tuženika traži da dostavi podatak kada je i u kojem iznosu plaćena ulazna naknada, pa navedeni postupak nije niti obavijest, niti opomena, a niti tipizirana opomena. Pri tome treba napomenuti i da navedeni podatak nije bio potreban za utuženje jer se tužbom nije tražila isplata naknade.

7.6. U trošak su pravilno priznati i iznosi sudske pristojbe na tužbu i presudu jer u spisu postoji dokaz da je tužitelj platio pristojbu na tužbu odmah prilikom dostave tužbe sudu, dok je pristojbu na presudu platio po primitku presude jer je ranije i nije trebao platiti, obzirom da pristojba na presudu dospijeva na naplatu kada se stranci ili njegovom zastupniku dostavi odluka, a sukladno članku 4. stavak 1. točka 4. ZSP-a.

7.7. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud tužitelju dosudio trošak u iznosu od 954,64 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude, zbog čega je ovaj sud pobijanu presudi potvrdio za navedeni iznos primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a, dok je istu preinačio za iznos od 64,60 eura za zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate i za taj iznos odbio zahtjev tužitelja primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

8. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe jer je uspio samo u neznatnom djelu.

9. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženika jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Vesna Rep