Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1339/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB: 26251326399, Kralja Zvonimira 50, Šibenik, kojeg zastupa direktor ŽV, protiv tužene IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pl-52/2021-3 od 19. srpnja 2023., 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava te se rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pl-52/2021-3 od 19. srpnja 2023.:

- potvrđuje u točki II. izreke za iznos od 31,35 EUR

- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 4,15 EUR te se nalaže tuženici da tužitelju plati troškove postupka u iznosu od 4,15 EUR (četiri eura i petnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 14. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nepobijana točka I. izreke rješenja nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje kojim je u točki I. izreke izdao platni nalog koji glasi:

„Tuženiku IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nalaže se platiti tužitelju VODOVOD I ODVODNJA d.o.o., OIB: 26251326399, Kralja Zvonimira 50, Šibenik, glavnicu duga u iznosu od 36,70 EUR (trideset šest eura i sedamdeset centi) / 276,48 HRK1 (dvjesto sedamdeset šest kuna i četrdeset osam lipa) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

na iznos od 13,63 EUR / 102,72 HRK od 01.02.2020.,

na iznos od 15,74 EUR / 118,59 HRK od 01.03.2020.,

na iznos od 7,32 EUR / 55,17 HRK od 01.08.2020.2,

do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], u roku od osam dana od dana dostave ovog rješenja. “. U točki II. izreke sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 35,50 eura/267,50 kuna, a u točki III. izreke je naveo da će nepravodobni prigovor biti odbačen.

2. Protiv točke II. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih žalbenih razloga te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu točku II. izreke rješenja preinači tako da tužitelju dosudi troškove postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tužitelj u žalbi tvrdi da je sud bez obrazloženja odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, na koji način sadržajno ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP).

5.1. Ispitujući pobijano rješenje u smislu tako iznesene žalbene tvrdnje utvrđeno je da žalba nije osnovana, jer je u točki 5. obrazloženja sud jasno naveo iz kojeg razloga je odbio zahtjev za naknadu troškova postupka, pa je u tom dijelu rješenje bilo moguće ispitati, iz kojih razloga sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a niti bilo koju drugu bitnu povredu na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku radi donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika. Kako je javni bilježnik utvrdio da tuženik nema prijavljeno prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj spis je dostavljen sudu, koji je u smislu odredbe članka 446. stavak 3. ZPP- a smatrao da postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga, jer se tuženik nalazi u inozemstvu iz kojih razloga je izdan platni nalog.

6.1. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka sud je odbio iz razloga što tužitelj nije dokazao da su mu troškovi stvarno nastali.

7. Tužitelj u žalbi tvrdi da je donoseći odluku o naknadi parničnog troška sud potpuno zanemario Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/21., 18/22. i 154/22.; dalje: Pravilnik) koji u članku 5. propisuje da javni bilježnik (povjerenik suda) ima pravo naplatiti naknadu za zaprimanje prijedloga za ovrhu, koju naknadu sukladno članku 4. neposredno naplaćuje od ovrhovoditelja. Tužitelj tvrdi da je javnom bilježniku platio naknadu, o čemu dostavlja uz žalbu i dokaz, zbog čega smatra da mu je plaćenu naknadu sud trebao priznati kao trošak postupka.

8. Žalbene tvrdnje tužitelja osnovane su jer prema članku 7. stavak 1. Pravilnika javni bilježnik ima pravo na naknadu za zaprimanje prijedloga za ovrhu te prosljeđivanje prijedloga za ovrhu nadležnom sudu kao prijedloga za izdavanje platnog naloga te je ta naknada, kao predujam naknade iz članka 5. tog Pravilnika, propisana u iznosu od 10,00 eura. Tužitelj je kao ovrhovoditelj zatražio ukupnu naknadu u iznosu od 267,50 kuna, što u eurima iznosi 35,50 eura. Kako je tužitelj uz žalbu dostavio potvrdu da je 15. travnja 2021. po računu koji mu je s tim datumom izdao javni bilježnik, javnom bilježniku platio 31,25 kuna u tom dijelu žalbu tužitelja trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja za iznos od 4,15 eura preinačiti primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, te obvezati tuženika da taj iznos naknadi tužitelju, time da je iznos preračunat u sada važeću valutu EUR prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1,00 euro. U preostalom dijelu pravilno je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja za naknadom troškova, jer tužitelju ti troškovi nisu nastali, obzirom da je javni bilježnik samo zaprimio prijedlog za ovrhu te ga je proslijedio sudu kao prijedlog za izdavanje platnog naloga pa je za preostali zatraženi iznos od 31,35 eura žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu, a točku II. izreke rješenja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

Koprivnica, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Tatjana Kučić