REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-1/2023-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Janu Torjancu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja "BOXMARK LEATHER" d.o.o., OIB: 44766486839, Trnovec, Gospodarska 12, zastupan po punomoćniku Pavi Novokmetu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženice NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], glavne urednice portala „Dnevnik.hr“, Buzinski krči 1, Zagreb i II. tuženice ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], glavne urednice programa "NOVA TV" d.d., Buzinski krči 1, Zagreb, obje zastupane po punomoćnici Valentini Kučić, odvjetnici u Zagrebu, radi objave ispravka informacije nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice SZ, i zamjenika punomoćnice I.- II. tuženica odvjetnika Dine Vukoša, 14. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe kako je učinjena podneskom tužitelja od 19. listopada 2023. i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici NZ, glavnoj urednici portala Dnevnik.hr., da bez odgode na istom ili jednakovrijednom mjestu programskog prostora, na portalu Dnevnik.hr, bez ikakvih izmjena i dopuna, objavi ispravak informacije čiju objavu je zahtjevom od 13. srpnja 2018. zatijevao tužitelj BOXMARK LEATHER d.o.o., Trnovec (Općina Trnovec Bartolovečk) Gospodarska 12, OIB 44766486839, a koja glasi:

"ISPRAVAK

Na Internet stranicama portala Dnevnik.hr, 5. srpnja 2018. objavljen je članak u kojem je kao autor naznačen "Provjereno", pod nazivom "Potresna ispovijest radnika tvrtke o teroru koji doživljavaju na poslu: "Žene se ne usude otići na WC ni zamijeniti uložak…"".

Članak

se

nalazi

na

slijedećem

linku:

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/potresna-ispovijest-radnika-tvrtke-boxmark-o-teroru- koji-dozivljavaju-na-poslu-zzene-se-ne-usude-otici-na-wc-zamijeniti-ulozak--- 522813.html#.

Navedeni članak popraćen je sa fotografijama poslovnih prostora društva BOXMARK LEATHER d.o.o. Trnovec (dalje u tekstu: "Boxmark"), fotografijama sadašnjih i bivših radnika Boxmarka, te poveznicom na video zapis koji sadrži najavu reportaže koja je 5. srpnja 2018. objavljena u sklopu emisije Nove TV pod nazivom "Provjereno" koja se bavi uvjetima rada u Boxmarku.

Na istom portalu dana 6. srpnja 2018. objavljen je članak u kojem je kao autor navedena BZ, pod naslovom "Druga strana medalje: Dok se poslodavac hvali postignućima, radnice za Provjereno svjedoče o svakodnevnom neljudskom maltretiranju". Taj članak je se nalazi na slijedećem linku: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/provjereno-donosi-pricu-o-tvornici-boxmark-u-kojoj- su-radnici-izlozeni-svakodnevnom-maltretiranju---522911.html, i popraćen je videozapisom cijele reportaže iz emisije "Provjereno" od 5. srpnja 2018. godine. Ukratko, ti članci i video zapisi proizvode lažni utisak da nitko ne želi raditi u Boxmarku, da rad u Boxmarku podrazumijeva kršenje radnih prava, izvršavanje nemogućih zadataka, trpljenje uvreda nadređenih, narušenje zdravlja, pri čemu radnici tobože u Boxmarku ne bi mogli jesti niti piti, i imaju ograničen pristup toaletu. Sve su to neistine. Nije istina da nitko ne želi raditi u Boxmarku, u Boxmarku u ovom trenutku radi 3.107 ljudi. Boxmark je doista opetovano javno komunicirao da mu nedostaje radne snage, međutim ne bilo kojih radnika već stručnih kadrova, prije svega šivača i krojača. Radi se o zanimanjima koja su deficitarna u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, što je objektivan podatak koji se lako može provjeriti jednostavnim uvidom u javno dostupne podatke. Boxmark traži strane radnike upravo za ova deficitarna zanimanja, a ne da bi zamijenio hrvatske radnike strancima. Strani radnici koje trenutno zapošljava čine samo 1,16% svih Boxmarkovih zaposlenika u Hrvatskoj. Postojanje normi je uobičajeno u industrijskoj proizvodnji. Za vrstu poslova koji se spominju u članku norma se ne odnosi na čitave komade kože kao što se insinuira, već kožne krojne dijelove manjeg formata (veličine A4 papira). Ovako postavljene norme nisu ni po čemu neuobičajene. U Boxmarku zadani postotak norme (na normiranim radnim mjestima) prosječno ostvaruje 92,52% radnika, od tog broja 48.38% radnika ostvari rezultat veći od norme, za što dobivaju dodatne bonuse, a prosječno 39,23% svih radnika ostvaruje dodatne bonuse s osnova izvrsnosti. To znači da barem pet puta više radnika premaši normu nego što ju ne ispuni. Neisplatom stimulacija radnicima koji premašuju ovako postavljene norme i izjednačavanjem primanja svih radnika Boxmark bi zapravo profitirao, ali to ne bi bilo produktivno niti pravedno prema većini radnika.

U članku i pripadajućem video zapisu se pretendira izjave ukupno četiri (mahom bivša) radnika Boxmarka, u kojima oni izražavaju svoje subjektivne i neprovjerljive stavove o radu u Boxmarku, predstaviti kao potpuno i konačno svjedočanstvo o uvjetima rada kako ih doživljavaju svi radnici. Ovakve izjave ne mogu predstavljati potpunu niti objektivnu informaciju, uzevši u obzir da je u Boxmarku od početka njegovog rada radio 10.791 radnik. Dakle u članku je zastupljeno subjektivno stajalište 0,37% ukupnog broja sadašnjih i bivših radnika, pa se iz tih izjava ne može izvlačiti tako široke zaključke kakvi se iznose u reportaži.

Prema podacima kojima raspolaže Boxmark, gospođa AZ je liječila 40 Boxmarkovih radnika, dakle 0,37% ukupnog broja radnika koji su radili u Boxmarku od njegovog osnivanja. To znači da izjave navedene gospođe, koje su predstavljene na način da se tobože odnose na "skoro sve" radnike, baš nikako ne mogu biti uzete za ozbiljno.

U osamnaest godina poslovanja Boxmarka utvrđena su samo dva slučaja profesionalne bolesti, što je na razini daleko ispod bilo kakve statističke greške (0,019% svih radnika koji su radili u Boxmarku). To jasno pokazuje da rad u Boxmarku ne uzrokuje profesionalne bolesti.

Boxmark ima vrlo strogi kodeks ponašanja i interne procedure koje omogućavaju svim radnicima podnošenje pritužbi na postupanje nadređenih osoba. Međutim, osobe čije izjave su prenesene u članku, o navodnim vrijeđanjima od strane nadređenih osoba, nikada nisu uputile formalnu pritužbu unutar Boxmarka, što Boxmark dovodi u situaciju da preko medija prvi put doznaje za takve tvrdnje, bez jasnog navođenja konkretnih okolnosti, a to značajno umanjuje njihovu vjerodostojnost.

U članku se našla i teza da radnici Boxmarka na radnom mjestu ne mogu imati vodu, insinuira se i da ne mogu jesti u Boxmarku, te da ne smiju ići na WC. To naravno nije istina; naravno da radnici redovito sa sobom imaju vodu ili sok koje drže na za to predviđenim mjestima, a društvo ima predviđene prostore za obroke radnika. Teze o zabranama odlaska na WC su ispod svake razine, pa je teško uopće obrazlagati njihovu neistinitost.

Kvalifikacije radnika Boxmarka kao ponižavanih i bolesnih predstavlja tešku uvredu i za Boxmark i za njegove radnike, i Boxmark ju odlučno odbacuje.

Zaključno se napominje kako je izvor svih ovih neistinitih navoda reportaža iz emisije Nove TV pod nazivom "Provjereno" od 5. srpnja 2018. godine. Boxmark je na Novoj TV povodom te reportaže podnio zahtjev za objavom opširnog ispravka pogrešnih informacija iznesenih u toj reportaži, i očekuje skoro objavljivanje tog ispravka.“

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženici ĆZ, glavnoj urednici NOVA TV, da u prvom sljedećem izdanju emisije "Provjereno" ili u drugoj vremenski najbližoj i tematski najsrodnijoj emisiji NOVE TV, bez ikakvih izmjena i dopuna, objavi ispravak informacije čiju objavu je zahtjevao tužitelj BOXMARK LEATHER d.o.o., Trnovec (Općina Trnovec Bartolovečk) Gospodarska 12, OIB 44766486839, a koji glasi:

”ISPRAVAK

U emisiji Nove TV pod nazivom „Provjereno" 5. srpnja 2018. godine objavljena je reportaža koja se bavi radnim uvjetima u društvu Boxmark Leather d.o.o. Trnovec (dalje: Boxmark). Emisiji je prethodila i najava reportaže o Boxmarku koja je emitirana u nekoliko navrata. I najava i sama reportaža sadrže čitav niz neistina i nepotpunih informacija koje radne uvjete u Boxmarku oslikavaju u krajnje negativnom svijetlu.

Ukratko, ta reportaža proizvodi lažni utisak da nitko ne želi raditi u Boxmarku, da rad u Boxmarku podrazumijeva kršenje radničkih prava, izvršavanje nemogućih zadataka, trpljenje uvrede nadređenih, narušenje zdravlja, pri čemu radnici tobože u Boxmarku ne bi mogli jesti niti piti, imaju ograničen pristup toaletu, i zarađuju hrvatski minimalac. Sve su to neistine.

Nije istina da nitko ne želi raditi u Boxmarku, u Boxmarku u osom trenutku radi 3.107 ljudi. Boxmark je doista opetovano javno komunicirao u da mu nedostaje radne snage, međutim ne bilo kojih radnika već stručnih kadrova, prije svega šivača i krojača. Radi se o zanimanjima koja su deficitarna u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj, što je objektivan podatak koji se lako može provjeriti jednostavnim uvidom u javno dostupne podatke. Boxmark traži strane radnike upravo za ova deficitarna zanimanja, a ne da bi zamijenio hrvatske radnike strancima. Strani radnici koje trenutno zapošljavamo čine samo 1,16% svih Boxmarkovih zaposlenika u Hrvatskoj. Postojanje normi je uobičajeno u industrijskoj proizvodnji. Za vrstu poslova koji se spominju u reportaži norma se ne odnosi na čitave komade kože kao što se insinuira, već kožne krojne dijelove formata (veličine A4 papira). Ovako postavljene norme nisu "nemoguće". U Boxmarku zadani postotak norme (na normiranim radnim mjestima) prosječno ostvaruje 92,52% radnika, od tog broja 48.38% radnika ostvari rezultat veći od norme, za što dobivaju dodatne bonuse, a prosječno 39,23% svih radnika ostvaruje dodatne bonuse s osnova izvrsnosti. To znači da barem pet puta više radnika premaši normu nego što ju ne ispuni. Neisplatom stimulacija radnicima koji premašuju ovako postavljene norme i izjednačavanjem primanja svih radnika Boxmark bi zapravo profitirao, ali to ne bi bilo produktivno niti pravedno prema većini radnika.

U reportaži se pretendira izjave o ukupno četiri (mahom bivša) radnika Boxmarka, u kojima oni izražavaju svoje subjektivne i nepovjerljive stavove o radu u Boxmarku, predstaviti kao potpuno i konačno svjedočanstvo o uvjetima rada kako ih doživljavaju svi radnici. Ovakve izjave ne mogu predstavljati potpunu niti objektivnu informaciju, uzevši u obzir da je u Boxmarku od početka njegovog rada radio 10.791 radnik. Dakle u reportaži je zastupljeno subjektivno stajalište 0,037% ukupnog broja sadašnjih i bivših radnika, pa se iz tih izjava ne može izvlačiti tako široke zaključke kakvi se iznose u reportaži.

Prema podacima kojima raspolaže Boxmark, gospođa AZ je liječila 40 Boxmarkovih radnika, dakle 0,37% ukupnog broja radnika koji su radili u Boxmarku od njegovog osnivanja. To znači da izjave navedene gospođe, koje su predstavljene na način da se tobože odnose na „skoro sve" radnike, baš nikako ne mogu biti uzete za ozbiljno. lz izjava gospođe AZ proizlazi da nije otvarala bolovanja pojedinim radnicima premda po njenoj ocjeni nisu bili sposobni za rad, što se doima neobično s aspekta liječničke struke. Ti navodi su suspektni i zbog toga što je gospođa AZ liječila 2,29% radnika u Boxmarkovom pogonu u Zlatar Bistrici a ti radnici su sudjelovali u 11,47% svih dana bolovanja koje su ostvarili radnici u tom pogonu, dakle bili su četiri puta više na bolovanju od ostalih radnika.

U osamnaest godina poslovanja Boxmarka utvrđena su samo dva slučaja profesionalne bolesti, što je na razini daleko ispod bilo kakve statističke greške (0,019% svih radnika koji su radili u Boxmarku). To jasno pokazuje da rad u Boxmarku ne uzrokuje profesionalne bolesti.

Boxmark ima vrlo strogi kodeks ponašanja i interne procedure koje omogućavaju svim radnicima podnošenje pritužbi na postupanje nadređenih osoba. Svi radnici se upoznaju sa tim procedurama već prilikom zasnivanja radnog odnosa, i, obzirom na veličinu sustava, doista u praksi i dolazi do takvih pritužbi koje se zatim adekvatno obrađuju. Međutim, osobe koje su dale izjave u reportaži navodnim vrijeđanjima od strane nadređenih osoba nikada nisu uputile formalnu pritužbu unutar Boxmarka, što Boxmark dovodi u situaciju da preko medija prvi put doznaje za takve tvrdnje, bez jasnog navođenja konkretnih okolnosti, a to značajno umanjuje njihovu vjerodostojnost.

U reportaži se našla i teza da radnici Boxmarka na radno mjestu ne mogu imati vodu, da ne mogu jesti u Boxmarku, te da ne smiju ići na WC. To naravno nije istina; provjerom videozapisa same reportaže može se u barem četiri navrata vidjeti da radnici sa sobom imaju vodu ili sok koje drže na za to predviđenim mjestima, a društvo ima predviđene prostore za obroke radnika. Teze o zabranama odlaska na WC su ispod svake razine, pa je teško uopće obrazlagati njihovu neistinitost. U reportaži se kao skandalozan podatak iznosi da pauza traje "svega pola sata”, premda se radi o vremenu propisanom Zakonom o radu, a pritom i interna organizacija posla predviđa dodatno vrijeme za osobne potrebe radnika u trajanju od nešto više od pola sata.

Iznošenje sadržaja tri optužna prijedloga protiv Boxmarka, čiji dijelovi se citiraju u reportaži uz dodatno vizualno iznošenje teksta tih optužnih prijedloga valjda radi pojačavanja dojma kod gledatelja, predstavlja posebno ozbiljan oblik neistine jer se kosi sa pravomoćnim odlukama hrvatskih sudova. Naime, u sva tri slučaja provedena je zakonska procedura koja uobičajeno slijedi nakon optužnog prijedloga, i u sva tri slučaja nadležni sud je pravomoćnom odlukom oslobodio Boxmark navedenih optužbi. To se lako može provjeriti uvidom u spise na koje se odnose ti optužni prijedlozi.

Upit koji je novinarka gospođa BZ e-mailom poslala Boxmarku stigao je svega dva dana prije emitiranja reportaže, isti dan kada je najava emisije već objavljena, a sadržajno nije podoban za provjeru svih neosnovanih optužbi koje su iznesene na račun Boxmarka. lz svih ovih okolnosti proizlazi zaključak da je takav upit poslan kao puka formalnost, bez stvarne ambicije da se provjeri već pripremljeni sadržaj reportaže.

Reportaža završava porukom novinara Nove TV gledateljima da zapamte da su Boxmarkovi proizvodi prešli "preko ruku ovih radnika, vrijeđanih, ponižavanih, oboljelih, odbačenih i to za hrvatski minimalac”. Ovakav zaključak, obzirom na sve gornje navode, u potpunosti je neprihvatljiv. Kvalifikacija radnika Boxmarka kao ponižavanih i bolesnih predstavlja tešku uvredu i za Boxmark i za njegove radnike, i Boxmark ju odlučno odbacuje.

Završna tvrdnja o radu za hrvatski minimalac je samo završna neistina u nizu. Prosječna neto plaća u Boxmarku je u 2017. godini iznosila 4.471 HRK, i to je javno dostupan podatak. Javno je dostupno i da hrvatski minimalac za 2018. godinu iznosi 2.751,84 HRK neto. Razlika između ovih brojki je 60%, Sve to je lako moglo i moralo biti provjereno prije objave reportaže u emisiji koja nosi naziv upravo "Provjereno”".

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi I. tuženici i II. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, u cijelosti.

Obrazloženje

1. U tužbama od 8. kolovoza 2018. zaprimljenim pod poslovnim brojem Pn- 143/2018 i Pn-144/2018 tužitelj navodi da je u emisiji "Provjereno", 5. srpnja 2018., objavljeno niz netočnih informacija o radnim uvjetima u društvu "Boxmark Leather" d.o.o., koje su prenesene u člancima objavljenim na portalu Dnevnik.hr 5. i 6. srpnja 2018. pod naslovom "Potresna ispovijest radnika poznate tvrtke o teroru koji doživljavaju na poslu: "Žene se ne usude otići na WC niti zamijeniti uložak…."" i pod naslovom "Druga strana medalje: Dok se poslodavac hvali postignućima, radnice za "Provjereno" svjedoče o svakodnevnom neljudskom maltretiranju"". Tuženice nisu objavile zatraženi ispravak objavljenih informacija, već su dopisima od 12. i 16. srpnja 2018. obavijestile tužitelja da ne mogu postupiti po primljenom zahtjevu "jer isti nije podoban za objavu iz razloga navedenih u glavi VI. Zakona o medijima", slijedom čega tužitelj zahtijeva donošenje presude kao u izreci.

2. Temeljem čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP) sud je raspravnim rješenjem od 18. veljače 2020. parnice poslovni broj Pn-143/2018 i Pn-144/2018 spojio radi zajedničkog raspravljanja.

3. Tuženice u odgovoru na tužbu ističu prigovor procesne nedopuštenosti tužbe navodeći da zahtjev za ispravak objavljene informacije ne ispunjava pretpostavke iz čl. 42. st. 1. i 4. Zakona o medijima. Dalje osporavaju osnovanost tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da su novinari prilikom pripreme spornog priloga poduzeli niz radnji kako bi utvrdili istinitost informacija koje se objavljuju i to tako da su intervjuirali bivše i tadašnje radnike tužitelja, pribavili pisanu dokumentaciju koja potkrepljuje istinitost objavljenih navoda, kontaktirali nadležna tijela i liječnicu koja je liječila radnike tužitelja.

4. Tužitelj je podneskom od 19. listopada 2023. izvršio preinaku tužbenog zahtjeva na način da je umjesto TZ kao prvobitnog tuženika sada tužio NZ kao novu glavnu urednicu na taj način postupivši u skladu s člankom 50. Zakona o medijima prema kojem tužitelj može, ako se nakon što je podnesena tužba za objavu ispravka promijeni glavni urednik medija, do kraja glavne rasprave preinačiti tužbeni zahtjev i umjesto prvobitnog tuženika tužiti novoga glavnog urednika. Za takvu promjenu tužbenog zahtjeva nije potrebna suglasnost prvobitnog tuženika niti novoga glavnog urednika. Stoga je preinaka dopušten i odlučeno je kao u izreci rješenja.

5. U postupku utvrđivanja činjenica izvedeni su dokazi čitanjem sljedećih isprava u spisu: impressum s portala Dnevnik.hr/stranica/uredništvo od 8. ožujka 2018. (list 7 i 146 spisa), podaci o poslovnom subjektu "Nova TV" iz sudskog registra od 8. ožujka 2018. (list 8-9 i 147-148 spisa), članak naslova "Potresna ispovijest radnika poznate tvrtke o teroru koji doživljavaju na poslu: "Žene se ne usude otići na WC niti zamijeniti uložak…."" objavljenog na portalu Dnevnik.hr od 5. srpnja 2018. (list 10-12 spisa), članak naslova "Druga strana medalje: Dok se poslodavac hvali postignućima, radnice za "Provjereno" svjedoče o svakodnevnom neljudskom maltretiranju" objavljenog na portalu Dnevnik.hr od 6. srpnja 2018. (list 13-12 spisa), isplatna lista za razdoblje od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2018. (list 30-33, 172-177 i 208-211 spisa), pismo radnika (list 35-37, 179-181 i 213-215 spisa), isplatna lista radnika za razdoblje od 5. listopada 2017. do 31. listopada 2017. i od 1. ožujka 2018. do 31. ožujka 2018. (list 38-39 i 216-217 spisa), e-mailovi od 3. srpnja 2018., 5. srpnja 2018. i 7. kolovoza 2018. (list 40-45 spisa), Presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K. 135/08-24 od 14. srpnja 2009. uz CD (list 46-59, 188-201 i 224-237 spisa), Presuda Prekršajnog suda u Varaždinu poslovni broj Pp G-3150/15- 30 od 23. veljače 2017. (list 78-79 i 259-260 spisa), Presuda Prekršajnog suda u Varaždinu Poslovni broj: 55 Pn-143/2018-35 (spojen Pn-144/2018) 7 poslovni broj Pp G-3191/15-15 od 5. lipnja 2017. (list 80-81 i 261-262 spisa), Presuda Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu poslovni broj Pp G-3893/14 od 15. rujna 2015. (list 82-83 i 263-264 spisa), ispis bilance i računa dobiti i gubitka za 2017. FINA-e (list 84-87 i 265-268 spisa), dodatni podaci uz bilancu i račun dobiti i gubitka za 2017. FINA-e od 28. rujna 2018. (list 88-89 i 269-270 spisa), popis liječnika koji su izdali Izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad radnicima Boxmarka u periodu od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2017. (list 90-97 i 271-278 spisa), članak Plaće, prihodi, dobavljači Evo financijskih izvješća TOP 5 giganta Varaždinske županije s portala evarazdin.hr./gospodarstvo/giganti od 10. siječnja 2018. (list 98- 102 i 279-283 spisa), dopis tužitelja od 27. rujna 2018. o stanju radnika po JOPPD te broj i postotak radnika koji su primili minimalnu plaću za puni fond sati u bruto (list 103 i 284 spisa), izvadak o stanju i prometu tužitelja od 26. travnja 2010. (list 104 i 285 spisa), dopis Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Klasa: 116-01/18-01/226 urbroj: 524-10-06-01/8-18-22 od 8. studenoga 2018. (list 109 i 308 spisa), CD – emisija "Provjereno" od 5. srpnja 2018. (list 145 spisa), ispis izjava u emisiji "Provjereno" 5. srpnja 2018. (list 149-152 spisa), zahtjev za objavljivanje ispravka od 12. srpnja 2018. (list 153-158 spisa), e- mail od 12. srpnja 2018. (list 161 spisa), dopis Nove TV od 12. srpnja 2018. (list 162 spisa), zahtjev za objavljivanje ispravka od 16. srpnja 2018. (list 163 spisa), e-mail od 3. srpnja 2018. na hrvatskom i engleskom jeziku (list 182-183 i 218-219 spisa), e-mail od 5. srpnja 2018. (list 184-185 i 220-221 spisa), e-mail od 7. kolovoza 2018. (list 186-187 i 222-223 spisa), transkript emisije "Provjereno" od 5. srpnja 2018. (list 257- 258 spisa), Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru tužitelja od 4. srpnja 2018. Klasa: 116-02/18-01/226 urbroj: 524-10-06-01/8-18-7 (list 316-331 spisa), Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru tužitelja od 13. srpnja 2018. Klasa: 116-02/18- 01/226 urbroj: 524-10-06-01/8-18-8 (list 332-339 spisa), Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru tužitelja od 9. srpnja 2018. Klasa: 116-02/18-01/257 urbroj:

524-10-06-01/8-18-1 (list 340-361 spisa), Zapisnik o izvršenom inspekcijskom nadzoru tužitelja od 13. srpnja 2018. Klasa: 116-02/18-01/257 urbroj: 524-10-06- 01/8-18-5 (list 362-367 spisa), Obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Službe za nadzor radnih odnosa Varaždin, Klasa: 116-02/18- 01/257 urbroj: 524-10-06-01/8-18-8 od 26. srpnja 2018. (list 368-369 spisa), e-mail od 6. kolovoza 2018. (list 370-371 spisa), dopis od 13. kolovoza 2018. (list 372-374 spisa), Obavijest Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Službe za nadzor radnih odnosa Varaždin, Klasa: 116-02/18-01/226 urbroj: 524-10-06-01/8- 18-16 od 17. kolovoza 2018. (list 375-376 spisa), prigovor od 31. kolovoza 2018. (list 377-382 spisa) i Rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada, Područnog ureda Varaždin, Klasa: UP/I-050-02/18-01/2 urbroj: 524-10-06/1-18-6 od 2. studenoga 2018. (list 383-385 spisa). Izveden je i dokaz gledanjem snimke spornog priloga koji se nalazi na CD-u (list 59, 144 i 202 spisa) te dokaz saslušanjem svjedoka BZ autorice spornog priloga, DZ, LZ, dr. AZ, ŠZ, PZ te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja EZ i VZ.

6. Sud nije provodio dokazni prijedlog tužitelja izvođenjem uviđaja na licu mjesta i dokazni prijedlog I. i II. tuženika saslušanjem svjedoka RZ i NZF budući je sud iz izvedenih dokaza utvrdio sve odlučne činjenice relevantne za odluku o tužbenom zahtjevu.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj - 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za ispravak informacija koje su 5. srpnja 2018. objavljene u emisiji "Provjereno" koja se emitira na televiziji NOVA TV i prenesene u člancima objavljenim na portalu Dnevnik.hr 5. i 6. srpnja 2018. pod naslovom "Potresna ispovijest radnika poznate tvrtke o teroru koji doživljavaju na poslu: "Žene se ne usude otići na WC niti zamijeniti uložak…."" i pod naslovom "Druga strana medalje: Dok se poslodavac hvali postignućima, radnice za "Provjereno" svjedoče o svakodnevnom neljudskom maltretiranju"".

9. Među strankama nije sporan sadržaj priloga objavljenog u emisiji "Provjereno" te da su informacije iz spornog priloga prenesene u člancima objavljenim na portalu Dnevnik.hr, međutim sporno je jesu li objavljene informacije istinite te jesu li I. i II. tuženice dužne postupiti po zahtjevu tužitelja za objavom ispravka informacije.

10. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je sljedeće:

- da je sporni prilog u emisiji "Provjereno" objavljen na nacionalnoj televiziji NOVA TV 5. srpnja 2018.,

- da su navodi iz spornog priloga preneseni u tekst članka naslova "Potresna ispovijest radnika poznate tvrtke koji doživljavaju na poslu: "Žene se ne usude otići na WC niti zamijeniti uložak…"" koji je objavljen na portalu Dnevnik.hr 5. srpnja 2018. i u tekst članka naslova "Druga strana medalje: Dok se poslodavac hvali postignućima, radnici za "Provjereno" svjedoče o svakodnevnom neljudskom maltretiranju" koji je objavljen 6. srpnja 2018. na portalu Dnevnik.hr,

- da je tužitelj, prije podnošenja tužbe poslovni broj Pn-143/2018 preporučenom pošiljkom preko pošte od 13. srpnja 2018., zatražio od I. tuženice objavljivanje ispravka spornih informacija navedenih u tužbi, - da je tužitelj, prije podnošenja tužbe poslovni broj Pn-144/2018 preporučenom pošiljkom preko pošte od 12. srpnja 2018., zatražio od II. tuženice objavljivanje ispravka spornih informacija navedenih u tužbi,

- da je sadržaj zahtjeva za objavljivanje ispravka identičan tužbenim zahtjevima,

- da su u spornom prilogu i tekstovima objavljene sljedeće činjenične tvrdnje i vrijednosni sudovi: "Vrijeđaju ih, mjere im vrijeme provedeno na WC-u, pored sebe ne smiju imati osobne stvari i ne smiju međusobno razgovarati", "Bivši i sadašnji radnici tvrtke Boxmark...odlučili progovoriti o teroru koji trpe na radnom mjestu...", "... tisuće zaposlenih, mahom žena... tijekom osmosatnog radnog vremena, svaka od njih kroz ruke mora provući komade kože, i to njih 1950 komada", "Ako normu ne ispune, govore, slijede opomene i ono nepodnošljivo – vrijeđanja", "...kraj sebe ne smiju imati osobne stvari poput mobitela ili boce vode, a nije dozvoljen ni međusobni razgovor...za prozborenih svega nekoliko rečenica radnika se opominje – usmeno ili pismeno, što im onda utječe na plaću i stimulaciju. Zbog svega toga radnici te tvrtke suočavaju se s ozbiljnim psihičkim problemima", "...osim sa psihičkim, pacijenti su liječnici dolazili i sa fizičkim oboljenjima – bolestima kralježnice, ramena, zglobova...","... DZ...zbog svakodnevnog pritiska i maltretiranja završila je na hitnoj, pa kod psihijatra", " PZ nije jedini kojemu nakon bolovanja nije produžen ugovor o radu, s objašnjenjem da je tehnološki višak, a postoje oni, kažu, koji su otkaz dobili i dok su bili na bolovanju", "...inspekcija rada na teren izašla dan nakon puštanja najave reportaže...protiv poslodavca podneseni su optužni prijedlozi zbog toga što "radniku nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora", "radniku nisu dostavili obrazloženi otkaz", "odmah po nastanku ozljede nije obaviješten Inspektorat rada o teškoj ozljedi nastaloj na prostoru u kojemu obavlja rad""," N je ovdje, kažu, važnija od čovjeka, ona tempira odlaske na WC i pauze za hranu ili vodu...",

- da su u spornom prilogu i tekstovima objavljene sljedeće izjave intervjuiranih osoba koje su u ovom postupku saslušane kao svjedoci:

LZ: "Mene osobno teško pogodilo kad ti nadređeni veleju 'Kaj si ti glupa?', 'Kaj ti ne znaš?' ili okreni se pa veli nekaj najgore 'Pas mater retardiranu'. Ja imam sina bolesnoga i mene je to strašno pogodilo", "Svakodnevno je bilo žena, radnika koje su se jednostavno plakale, psihički slomile. Čak i završile na psihijatriji. Možda svaka druga žena pije tablete za smirenje zbog tog presinga“,

DZ: „Žene se ne usude otići na WC, zamijenit uložak. Ja sam mnogo puta isto tako na hlačama imala fleku. Nisam se usudila otići na WC promijenit si uložak“,

PZ: "Doslovno mi smjenovođa govori: 'Daj Ć da si obje ruke polomio. Ne jednu, nego obadvije.' Dajte zamislite sada kako sam se ja osjećao. Pored mene stoji voditelj krojarne koji čuje to - bez reakcije"

dr. AZ: " Ustrašenost, nesanica, gubitak volje za životom. To se medicinski zove apatija ili rezignacija. Ja bi im dala nešto za smirenje, za liječenje straha i tjeskobe, jednostavno nešto za živce. Znala sam dati i protiv depresije ženama", "Jednom mi je jedna od njih rekla: 'Doktorice, ja sam jednom čitala jedan roman gdje je pisalo kako se odnose prema robovima, evo ovako se prema meni odnose u Boxmarku“,

- da se autorica priloga BZ obratila tužitelju 3. srpnja 2018. putem elektroničke pošte sljedećeg sadržaja:

"Poštovani,

novinarka sam emisije Provjereno. Radim reportažu o uvjetima rada u tvrtki Boxmark (Hrvatska). Pokušavam vas dobiti cijelo jutro na telefonski broj koji sam pronašla na Vašim web stranicama, ali mi se nitko ne javlja, pa Vam šaljem pitanja ovim putem i nadam se što bržem odgovoru.

1. Više radnika Vaše tvrtke nam je kazalo da je tijekom rada bilo izloženo psihičkom maltretiranju od strane svojih šefova - konstantna vrijeđanja, omalovažavanja, psovanja, forsiranja zadovoljavanja norme. Zbog toga je određeni broj ljudi razvio psihičke poremećaje - poput anksioznosti i napadaja panike. Kako komentirate ove navode?

2. Više radnika nam je kazalo kako je bilo opominjano ako bi se predugo zadržali na toaletu, određene radnice nisu iz straha od deranja i izricanja opomena, išle na toalet. Kako ovo komentirate?

3. Kazali su nam radnici da postoji mogućnost Izricanja opomene (sto može značiti sankcije i oduzimanje određenog Iznosa od plaće) ako se zakasni par minuta na posao, ako se malo porazgovara međusobno, i slično. Je li to točno? U kojim slučajevima izričete opomene, odnosno sankcije svojim radnicima?

4. Koji je broj radnik fizički obolio zbog uvjeta rada u Vašoj tvrtki? O kojim je bolestima riječ?

5. Koliko je radnika trenutno na bolovanju?

6. Koliko je puta u Vašim pogonima bila inspekcija rada i što je ustanovila?

7. Koliko radnika trenutno imate? Koliko je od tog broja radnika iz Hrvatske, a koliko iz drugih zemalja?

8. Zbog čega imate poteškoće u pronalasku radnika?

9. Koliko radnika daje otkaz na dnevnoj bazi? Koji su razlozi odlaska?

10. U koje sve zemlje izvozite? Koliki profit ostvarujete u Hrvatskoj, a koliki u drugim zemljama gdje imate svoje pogone?

Hvala unaprijed na odgovorima.

p.s. Slobodno me možete kontaktirati na dolje navedeni broj, kako bismo dogovorili iI snimanje - ako na njega pristajete?

BZ

Reporterka u emisiji Provjereno"

- da se autorica priloga putem elektroničke pošte 4. srpnja 2018. obratila Ministarstvu rada i mirovinskog sustava sa sljedećim upitima:

"Poštovani,

molim Vas hitan odgovor (po mogućnosti do kraja radnog dana sutra) na sljedećih nekoliko pitanja:

1. Je li inspekcija rada jutros bila u jednoj od tvornica Boxmark? Ukoliko jest, što je ustanovljeno? U kojoj tvornici?

2. Koliko je puta dosad inspekcija rada dolazila u tvornice Boxmark? Što je sve ustanovljeno? U kojim tvornicama?

3. Jesu li izrečene ikakve sankcije?

4. Koliko se radnika ove tvrtke žalilo inspekciji rada na uvjete rada?"

- da je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava putem elektroničke pošte od 5. srpnja 2018. u bitnom odgovorilo da je započet inspekcijski nadzor u području zaštite na radu i području radnih odnosa obavljenim u trgovačkom društvu "BOXMARK LEATHER" d.o.o., ali da ti nadzori još nisu okončani pa da inspekcijski nalaz ne mogu komentirati prije okončanja nadzora; dalje navode da su u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 3. srpnja 2018. inspektori rada kod tužitelja obavili 24 inspekcijska nadzora u području primjene propisa o Zaštiti na radu i 5 inspekcijskih nadzora u području primjene propisa o radnim odnosima; dalje navode da su na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prethodno obavljenim inspekcijskim nadzorima u području zaštite na radu inspektori rada donijeli 10 usmenih rješenja upisanih u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru kojima je poslodavcu naređeno otklanjanje utvrđenih nedostataka ili je zabranjeno korištenje sredstava rada ili obavljanje radnih postupaka te je protiv poslodavca i odgovorne osobe podnesen optužni prijedlog nadležnom Prekršajnom sudu zbog toga što odmah po nastanku ozljede nije obaviješten inspektorat rada o teškoj ozljedi nastaloj na prostoru u kojem obavlja rad; dalje navode da su na temelju činjeničnog stanja utvrđenog u prethodno obavljenim inspekcijskim nadzorima u području radnih odnosa inspektori rada protiv poslodavca i odgovorne osobe podnijeli dva optužna prijedloga zbog osnovane sumnje da radniku nisu dostavili obrazloženi otkaz u pisanom obliku u skladu sa zakonom te zbog osnovane sumnje da radniku poslodavca nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora sukladno Zakonu o radu,

- da su tužitelj i odgovorna osoba tužitelja u prekršajnim postupcima koji su se vodili kod Prekršajnog suda u Varaždinu povodom gore navedenih optužnih prijedloga nakon provedenih inspekcijskih nadzora oslobođeni optužbe presudama posl.br. Pp G-3150/15 od 23. veljače 2017., posl.br. Pp G-3191/15 od 5. lipnja 2017. i posl.br. Pp G-3893/14 od 15. rujna 2015.

11. U svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja EZ iskazuje da je član uprave tužitelja od svibnja 2017., a da je do tada bio voditelj kadrovskog odjela. Tužitelj ima 3 pogona u RH i to Zlatar Bistrici, Slavonskom Brodu i Trnovcu Bartolovečkom. U godinu dana provede se oko 186 revizija ili kontrola u njihovim pogonima i to od strane kupaca budući da je za njihovu reputaciju izuzetno važan način proizvodnje i obrada proizvoda koji se u konačnici vezuju uz njihov proizvod te se zapravo radi o nekoj vrsti potpunog inspekcijskog nadzora od uvjeta rada do rezultata rada. Dalje navodi da posjeduju certifikat autoindustrije po kojem se kontrola uvjeta rada i samog rada vrši iz Njemačke i time se kontroliraju osim uvjeta, davanje oglasa, sklapanje ugovora te materijalna primanja. Zbog navedenog tvrdi da rijetko koja tvornica u RH ima tako dobre uvjete rada. Rad je organiziran u 3 smjene s time da se za popodnevnu smjenu određuje dodatak od 10%, a za rad noću od 35% što je sve regulirano internim aktima. Radi se u pogonima s tim da se norma propisuje na način da od kupaca dobiju normu odnosno minutažu odnosno vrijeme u kojem se proizvod treba proizvesti, a oni nude cijenu po minuti. Napominje da je ovakav način normiranja određen u svim tužiteljevim tvornicama i izvan RH ali i u drugim tvornicama koji rade po narudžbama istih kupaca. Naglasio je da se zbog mogućnosti greške u materijalu ili greške zbog rada radnika u izradi takva norma smanjuje na 85% za rad u šivaoni, a na 95% u krojarni, a sve kako bi se dobilo na kvaliteti. 93% radnika ispune ili prekorače tako definiranu normu u pogonima tužitelja, a od tih 93%, 48% prebaci normu i dobiva stimulaciju na kvalitetu rada. Naglasio je da je kao i u cijeloj RH problem nedostatka radne snage međutim u zadnja dva mjeseca uspjeli su spriječiti odljev radnika s tim da se uslijed nedostatka kadrova uvodi i rad robota. U sklopu 8-satnog radnog vremena radnici imaju pravo na pola sata pauze u terminima po dogovoru. Dodao je da nema nikakvog ograničenja mogućnosti odlaska na wc. Također omogućeno je da radnici svoje eventualne pritužbe dostavljaju kako osobi koja je upravo za isto zaposlena tako i putem postavljenih sandučića u koji se anonimno pritužbe mogu stavljati od čega ključ ima samo ta osoba koja se bavi pritužbama radnika. Prilikom zapošljavanja svaki radnik dobije knjižicu u kojoj je navedeno između ostalog kako treba ili može reagirati u slučaju diskriminacije ili mobinga i kome se treba obratiti. Naglasio je da nitko od navedenih radnika iz reportaže nije podnio pritužbu kao i da postoji oglasna ploča na kojoj je navedeno što napraviti u slučaju nekorektnog postupanja prema radnicima. Prosječna neto plaća radnika tužitelja u vrijeme predmetne reportaže bila je oko 4.500,00 kn, a što je sve razvidno i na stranicama FINA-e. Dalje navodi da nije problem naći radnika, nego stručnog radnika i to konkretno šivača i krojača koji moraju imati osnove informatičke obrazovanosti budući je postupak proizvodnje od tužitelja kompjuteriziran. Također problem je pronaći i mehaničara. Dalje navodi da nema ustezanja od plaće radnicima te da plaću čini 2.880,00 kn koja se množi sa koeficijentom i dobiva se osnovna bruto plaća na koju idu svi dodaci u smislu postotaka većeg od normativa i postignute kvalitete i nijedna plaća ne smije biti manja od minimalne plaće. Naglasio je da treba razjasniti da se u slučaju npr. bolovanja radnicima isplaćuje iznos koji je zapravo 70% njihove plaće, a u kojem slučaju onda taj iznos može biti manji ispod propisane plaće u RH. Navodi da nije bilo opomena ili da je radnik izgubio stimulaciju za vrijeme dok je bio voditelj kadrovske ili član uprave odnosno da nije potpisao niti jedan takav dokument koji bi morao doći njemu na potpis. U odnosu na prestanak radnog odnosa ČZ navodi da je PZ radio u pogonu u Zlatar Bistrici u kojem se iz trosmjenskog prešlo u dvosmjenski rad pa je došlo do viška radnika na određenim radnim mjestima zbog čega je ovom radniku ponuđeno drugo radno mjesto što je on odbio, pa mu je radni odnos prestao istekom otkaznog roka nakon što mu je isplaćena otpremnina. Radni odnos RZ je prestao jer je navedena radnica imala neopravdane izostanke pa su joj ponudili ili da sama da otkaz ili da joj se otkaže ugovor o radu uslijed utvrđene povrede radne obveze, na što je ona sama dala otkaz. Dalje iskazuje da radnici koji su bili zaposleni na određeno vrijeme, a koji su bili na bolovanju u vrijeme isteka ugovora, prestao je radni odnos, međutim ne sjeća se da bi radnicima koji su bili zaposleni na neodređeno vrijeme prestao radni odnos za vrijeme dok su bili na bolovanju. Nakon objave reportaže potvrđuje da su u sva 3 pogona bili inspekcijski nadzori iz područja radno-pravnog zakonodavstva. U tim nadzorima utvrđeno je da nisu u pogonu u Trnovcu jednom radniku omogućili korištenje godišnjeg odmora do 30.06. tekuće godine, što je on iskoristio u srpnju, a u Zlatar Bistrici utvrđen je isti ovakav propust u odnosu na 2 radnika, s tim da drugih propusta nije bilo, a nadzor se temeljio na navodima reportaže. U Slavonskom Brodu na 400 radnika obavili su nadzor 4 inspektora i nadzor je trajao 3 mjeseca, pri čemu je utvrđeno da 1 radnik nije imao propisanih 12 sati odmora između dva radna dana i to zato što je sljedeći dan odnosno u subotu došao na posao zbog dana otvorenih vrata. Njegovo radno mjesto nalazi se u Trnovcu, ali najmanje jednom tjedno obilazi druge pogone pri čemu mu se radnici mogu u razdoblju od 13-15 sati obratiti neposredno pitanjima. Saznanja o činjenicama koje su bivši radnici iznijeli u reportaži u pogonima u kojima nije svaki dan ima stoga jer mu se radnici žale direktno ili rukovodioci, a prima i mail poruke i pisane poruke putem pošte. Nije mu poznato da je PZ podnio pritužbu voditelju krojarne, već ističe da se pritužba vjerojatno nije odnosila na radno pravni status nego na pravo vezano za npr. ostvarivanje norme ili o rasporedu na drugo radno mjesto, a što svaki voditelj samostalno organizira. Ako radnik prigovara svom statusu, mogućnosti napredovanja ili promjeni radnog mjesta tada razgovara sa voditeljem krojarne, a u slučaju da nije zadovoljan odgovorom ili ako odgovor izostane onda se obraća u kadrovski odjel u kojem on kao član uprave – direktor ima asistente koji o tome obavljaju razgovor prvo s voditeljem i radnikom koji im se obratio i podnose njemu izvještaj i u tom slučaju od 13-15 sati mu se može obratiti direktno u pogonu. Radno mjesto koje je bilo ponuđeno PZ bilo je otprilike isto kao i sadašnje radno mjesto s time da je neto plaća bila manja otprilike 50 kn. Dodao je da se PZ požalio inspektoratu rada ali vezano za isto nisu dobili nikakvu informaciju od inspektorata rada. Je li ozljeda PZ prijavljena na vrijeme jedan inspektor je u inspekcijskom nadzoru utvrdio da je prijavljena na vrijeme, a drugi da nije. Otkaz gospodinu PZ s ponudom izmijenjenog ugovora uslijedio je nakon ozljede. Najčešći razlog prestanka ugovora o radu u Zlatar Bistrici je da otprilike 50% radnika sami daju otkaz, a ostalih 50% je otkazivanje ili daljnje neproduživanje ugovora od strane poslodavca. Unutar jedne godine poslodavac otkaže ili ne produži ugovor o radu u oko 50% slučajeva. Vezano za kontrole koje provode kupci, te su kontrole unaprijed najavljene ali naglašava da su učestale. U Zlatar Bistrici proizvodi se za jednog kupca i to je BMW pa su u pogonu Zlatar Bistrice te kontrole otprilike 2 puta mjesečno. Ti kupci nasamo razgovaraju s radnicima ako uoče da radnici ne rade po uputama. Kupci ne ispituju radnike o uvjetima rada ali po nalogu BMW-a je nezavisna certifikacijska kuća iz Njemačke obavila i ispitivanje radnika na okolnost, između ostalog, zadovoljstva o uvjetima rada te da li se društveno odgovorno odnose prema okolini, a što je bilo 2017. Moguće je da ako radniku ne bi bila isplaćena stimulacija da mu bude isplaćena minimalna plaća, ali u vrijeme kada je reportaža objavljena takvih radnika je bilo 4.9%. U odnosu na način određivanja norme iskazuje da kupac dođe s određenim zahtjevom za izradu materijala za neki finalni proizvod npr. sjedala vozila, a pri čemu je prethodno od kupca napravljena procjena potrebnog vremena za izradu istog. Kupac temeljem toga traži ponudu, a tužitelj kao proizvođač daje cijenu po minuti rada. Ako bi u jednom trenutku došlo do smanjenja broja radnika u odnosu na početnu projekciju norma bi se pokušala ostvariti prekovremenim radom u okviru zakonskih mogućnosti, a ukoliko to ne bi bilo moguće u njihovim grupacijama u Sloveniji i BiH dolazi do ispomoći. U odnosu na izgled stola u krojarni u Zlatar Bistrici navodi da su svi stolovi u svim pogonima su jednaki i da ne rubu imaju ladice, gdje radnik može držati stvari. Vezano za odnos prema radnicima kako je navedeno u reportaži osobno je provjerio navode i utvrdio je da su neistiniti. Navodi da svaki radnik prilikom prestanka odnosa ima mogućnost ispuniti anketu i da s navedenim radnicima iz reportaže naknadno nije kontaktirao.

12. Zastupnik po zakonu tužitelja VZ, član uprave tužitelja od svibnja 2017., iskazuje da je zadužen za opće i komercijalne poslove. Smatra da je reportaža emisije Provjereno od srpnja 2018. tendenciozna, štetna i zlonamjerna za tužitelja u smislu prikazanih radnih odnosa i općenito uvjeta rada i okoline kod tužitelja. Povodom te reportaže otišao je i u pogon u Zlatar Bistricu i ostala dva pogona i utvrdio je da činjenično stanje ne odgovara stanju iznesenim u reportaži. Naglasio je da je osobno bio zaprepašten navodima radnika iz reportaže jer isti nisu niti službeno niti neslužbenim putem davali primjedbe. Kontaktiralo ga je više radnika tužitelja koji su bili iznenađeni izjavama bivših kolega i konstatirali su da će navedeno prouzročiti veliku štetu i tvrtki i njima kao zaposlenicima koji će biti stigmatizirani. Djelokrug njegovog posla je i osiguranje sigurnosnih standarda što obuhvaća zaštitu na radu, pri tome i zadovoljenje fizioloških potreba, može reći da prema pravilima zaštita o radu nije dozvoljeno držati bočice s vodom na strojevima već se iste drže ispod na držačima. Broj wc-a je usklađen sa zakonskim propisima za oba spola, a maksimalna udaljenost do wc-a od 50 m je poštivana. Cilj je kod tužitelja da ergonomija radnog mjesta koja utječe na zadovoljstvo radnika mora biti na visokom nivou što znači da radnik mora biti zadovoljan, da je obučen za posao koji radi, da je temperatura u pogonu ugodna, da mu je dostupna kantina s automatima za tople i hladne napitke i brze obroke kao i prostorija za pušenje kako bi radnik što kvalitetnije radio. Dodao je da je navedena reportaža oštetila ugled tužitelju jer su ih kontaktirali kupci raspitujući se o uvjetima rada odnosno da li je navedeno točno što je predstavljalo ugrozu za njihove poslove. Kako nakladnik I.-II. tuženice ima povezana društva u Sloveniji ta informacija se brzo proširila i u Sloveniju, a misli da se isto desilo i u BiH te je on osobno dobio prijetnju ubojstvom na društvenim mrežama, a što je prijavljeno DORH-u. Dalje navodi da oko 475 liječnika obiteljske medicine i ginekologa liječi tužiteljeve radnike. Koliko on zna radna mjesta koje podrazumijeva stajanje u istom položaju čitavo vrijeme ne postoje, iz razloga što se radnici rotiraju s ciljem da se mijenja položaj tijela prilikom rada i raznolikost radnih operacija. S obzirom na sistematizaciju ima 160 radnih mjesta. Ne postoji zabrana da radnici razgovaraju tijekom rada, već se razgovor potiče prilikom završetka smjene radi razmjene informacija. Radnicima je dozvoljeno da sa sobom imaju mobitele. Njegovo radno mjesto je u Trnovcu, a minimalno jedan dan tjedno nalazi se u pogonu u Zlatar Bistrici i Slavonskom Brodu. Kada je u Zlatar Bistrici i Slavonskom Brodu, obiđe cijeli pogon, većinu radnih mjesta pri čemu i kontaktira s radnicima. Koliko mu je poznato nije moguće da voditelj krojarne zabrani radnicima u Zlatar Bistrici razgovor iz razloga jer bi njemu odmah takav nalog trebao biti javljen. Nije mu poznat podatak koliki broj liječnika liječi radnike Zlatar Bistrice ali zna da ih ima nekoliko i sigurno ih ima više od 10, a s obzirom da jedan dio radnika dolazi s udaljenijih mjesta pa je logično da u mjestima prebivališta imaju liječnika obiteljske medicine.

13. Svjedokinja BZ, autorica spornog priloga, navodi da je u rujnu 2017. došla u kontakt sa radnicima tužitelja vezano za rad na jednoj reportaži o prometnoj nesreći gdje su u jednom od vozila putnici bili radnici tužitelja. Tom prilikom razgovarala je s radnicima pogona u Varaždinu i tada je od njih saznala da su nezadovoljni radom kod tužitelja. Naknadno je razgovarala i sa desecima radnika iz pogona u Varaždinu, Slavonskom Brodu i Zlatar Bistrici i svi su imali slične priče u smislu da su radili ili za minimalnu plaću ili za plaću ispod minimalne plaće, a samo poneki za nešto višu plaću od minimalne plaće odnosno za iznos od 2.600,00 do 3.000,00 kn. Također su navodili da im je norma koju su morali zadovoljiti previsoka odnosno radilo se o normi od 1950 komada i to su joj rekli radnici koji su radili u krojarni međutim nisu htjeli pred kamere zbog straha od poslodavca. Negdje u lipnju 2018. javila joj se ŠZ, zaposlenica tužitelja, koja je rekla da je spremna stati pred kamere jer je izgubila i zdravlje i život radeći kod tužitelja te je u tom trenutku bila na bolovanju. Također je rekla da zna više radnika tužitelja koji su na bolovanju uslijed ozljeda ili psihičkih poteškoća. Također je navela i PZ kao jednog od radnika koji je imao ozljedu na radu, dok je navela LZ kao radnicu koja je dobila otkaz. Također spomenula je i DZ koja je imala potvrdu psihijatra da joj je dijagnosticirana anksioznost vezana uz posao. Kako se radilo o osobama za koje je dobila pisane dokaze u smislu dokumentacije, odlučeno je da se napravi reportaža na temu uvjeta rada kod tužitelja te su snimljena svjedočanstva djelatnika tužitelja kako je objavljeno u emisiji "Provjereno" od 5. srpnja 2018. Naglasila je da je prije objave emisije "Provjereno" telefonski kontaktirala tužitelja, međutim njihova djelatnica joj je rekla da ne može stupiti u kontakt s nekim od nadređenih. Zatim je poslala detaljan upit tužitelju e-mailom gdje je postavila desetak pitanja, međutim nije dobila nikakav odgovor. Naglasila je da je moguće odgovor koji se dobije montirati u emisiju to isto popodne prije nego što emisija bude objavljena u večernjem terminu pa da je odgovor stigao bilo kojeg sadržaja bio bi objavljen. Kontaktirala i Ministarstvo rada također putem e-maila čiji odgovor je dobila odmah u smislu da joj ne mogu dostaviti podatke o inspekcijama koje su provede kod tužitelja ali da će dostaviti podatke kada ih prikupe. Ona je primarno tražila podatke o inspekcijskim nadzorima u tijeku kod tužitelja što joj nisu mogli dati ali su joj dostavili arhivske podatke od 29 inspekcijskih nadzora iz kojih je proizlazilo da su prekršene odredbe o mogućnosti korištenja godišnjeg odmora kao i o neprijavljivanju ozljeda na radu inspektoratu. Nakon objavljene sporne emisije, objavljena je još jedna emisija u kojima su objavljeni aktualni podaci inspektorata. Kako nije uspjela dobiti odgovor i stupiti u kontakt prije predmete emisije Provjereno iz arhiva je u prilog 5. srpnja 2018. stavila izjave MZ i predstavnika tužitelja. Osim s radnicima komunicirala je i s liječnicom koja je prikazana i u prilogu, koja je navela da je liječila više radnika tužitelja i da su imali bolove u kralježnici, rukama i zglobovima te je potvrdila navode jedne od radnica da se liječi od psihičkih tegoba jer je navela da su njeni pacijenti, djelatnici tužitelja, uzimali Normabel i slične preparate. Liječnica je navela da je tim radnicima govorila da moraju ići na bolovanje ali da su oni to odbijali, bojeći se da će dobiti otkaz. Dalje navodi da je nakon objave priloga dobila reakcije i iz pogona u Slavonskom Brodu putem društvenih mreža u smislu da se slične situacije vezano za uvjete rada kao u objavljenoj emisiji događaju i u pogonu u Slavonskom Brodu i Varaždinu. Prije sporne reportaže nije bila u pogonima tužitelja. Tada je uslijedila druga reportaža koja nije predmet ovog postupka i tada ju je tužitelj pustio da uđe u njegov pogon i razgovara s radnicima. Tom prilikom pitala je jednu radnicu kako joj je, a ona je odgovorila "Užasno!", nakon čega je dobila otkaz. U drugoj reportaži objavili su ključne tvrdnje tužitelja. Naime tužitelj je u tom drugom prilogu demantirao prvu reportažu i oni su to objavili. Na Zavodu za zapošljavanja nije provjeravala podatke o broju nezaposlenih šivača, jer to nije predmet članka, predmet članka su uvjeti na radu. Ne zna je li većina radnika ispunjavala normu koju zahtjeva tužitelj. Radnici s kojima je razgovarala žalili su se da normu ne mogu ispuniti i da im je teško. To nisu bila samo četiri radnika koji su prikazani u prilogu već i deseci drugih radnika. Osobno je komade kože vidjela radeći drugu reportažu. Pokušala je provjeriti koliko liječnika liječi radnike tužitelja šaljući niz upita bolnicama i hitnim službama, međutim nikada nije dobila odgovor. Koliko je radnika tužitelja liječila dr. AZ, svjedokinja navodi da joj je doktorica samo rekla da su joj brojni dolazili, ali puno njih nije ušlo u statistiku jer nisu htjeli da doktorica išta piše zbog straha od otkaza. Da su neki ljudi dobili otkaz za vrijeme bolovanja vidljivo je iz rješenja o otkazu i medicinske dokumentacije. Da PZ nije produžen ugovor o radu saznala je od PZ koji joj je o navedenom pokazao dokumentaciju. Ističe da je objava o otkazu PZ iznesena prvenstveno samo na temelju tvrdnje IZ. Tu dokumentaciju o otkazu IZ dostavio joj je naknadno, a iz koje je vidljivo da je otkaz dobio nakon bolovanja. Prije objave sporne reportaže istu je pregledala. Ne sjeća se je li na snimkama objavljenim u spornoj reportaži na stolovima radnika vidjela boce s pićima, sokovima, vodom. U trenutku izrade sporne reportaže provjerila je kolika je minimalna plaća u RH. Tvrdnja u reportaži da se radi za minimalac kod tužitelja je točna i utvrdila je da je tužitelj isplaćivao plaću ispod minimalca te je time kršio zakon RH. Da tužitelj isplaćuje plaće ispod dozvoljenog minimalca utvrdila je uvidom u platne liste. Mail s upitima tužitelju je uputila dva dana prije objave, a zna da su pozivi bili puno prije već u ponedjeljak, a u četvrtak je bila reportaža. Na razne načine je pokušala doći do poslodavca, čak je kontaktirala putem Linkedin čelnog šefa tužitelja iz Austrije i to za vrijeme izrade prve reportaže. Mailovi i upiti su poslani i na hrvatskom i na engleskom jeziku.

14. Svjedokinja dr. AZ iskazuje da je bila liječnica radnika koji su bili zaposleni kod tužitelja. Navodi da je jedna pacijentica s kompresivnom frakturom dva kralješka odbila ići na bolovanje navodeći da ako ode na bolovanje da će dobiti otkaz. Upozorila ju je na ozbiljne posljedice povrede leđne moždine ukoliko se ne bude adekvatno liječila. Zahtijevala je da joj potpiše odbijanje bolovanja kako ona ne bi bila odgovorna odnosno da je nije valjano upozorila na posljedice njezine dijagnoze. Ona nije bila jedina koja je odbijala bolovanje iako je na bolovanje trebala ići jer su se svi bojali otkaza. Radnici tužitelja su na posao išli s temperaturom i s psihičkim iscrpljenjima. Istaknula je da je uobičajeno da ju poslodavac kontaktira radi provjere bolovanja radnika, a što tužitelj nikada nije radio. Dvoje radnika tužitelja bilo je na bolovanju duže od 42 dana, kada troškove počinje snositi HZZO, no tužitelj se nikada o njima nije raspitao. Pacijenti svjedokinje koji su bili radnici tužitelja nisu se samo žalili na tužitelja, nego su isticali i stvari s kojima su zadovoljni, kao npr. navodili su da im na vrijeme uvijek dolazi plaća, da dobiju dva slobodna dana nakon noćne smjene, kada bi se žalili na nešto, nadređeni bi ih ljubazno primili i s njima ugodno razgovarali. Međutim, radnici su se često žalili na psihičke probleme i tjeskobu kada idu na posao, a kao razlog su navodili stalno nadgledanje na radnom mjestu. Primijetila je da su svi pacijenti koji su radili kod tužitelja izgubili na težini od početka rada kod tužitelja. Ne može tvrditi da uzrok tjeskobe nisu npr. obiteljske stvari, ali radnici su uvijek navodili da su tjeskobni zbog posla. Pacijentima koji su radili kod tužitelja nisu dijagnosticirana psihička oboljenja, budući su odbijali ići na pretrage navodeći da ih je strah da će dobiti otkaz, već su je tražili da im da sredstva za smirenje. Znala im je reći da je željela da su joj svi pacijenti kao radnici tužitelja jer bi im ona ponudila bolovanje, a oni bi to odbili. Nitko od ljudi koji su otišli na bolovanje nisu dobili otkaz jer su svi bili na neprekidnom bolovanju. Ističe da postoji razlika između tužitelja i drugih poslodavaca, vezano za odlazak radnika na bolovanje na način da radnici drugih poslodavaca, kao npr. HEP, Viadukt svjedokinju traže da im otvori bolovanje, dok je radnicima BOXMARKA svjedokinja nudila otvaranje bolovanja navodeći da s takvom temperaturom ne mogu ići na posao, a što su oni odbijali. Gore navedena kompresivna fraktura kralježnice nije posljedica ozljede na radu, već je to posljedica osteoporoze kod starijih žena. Nije joj poznato koliko je radnika ukupno bilo zaposleno kod tužitelja. Nije liječila sve radnike, već samo one koji kod nje imaju kartone. Nije sigurna, ali misli da se kod nje liječilo od 15 do 20 radnika tužitelja. Nikome od njezinih pacijenata koji su radili kod tužitelja nije dijagnosticirana profesionalna bolest. Ona nikada nije pacijente iz BOXMARKA slala specijalistima medicine rada, budući to rade poslodavci, što je uobičajeno. I ona ima ovlast upućivati radnike specijalistima medicine rada, neovisno što to čine poslodavci. Ona, kao i svi drugi liječnici, otvarali su bolovanja iznad prosjeka koji određuje HZZO, ali ništa više od ostalih liječnika.

15. Svjedokinja ŠZ, navodi da je zaposlenica tužitelja ali da je na bolovanju već dvije godine jer ima protuziju diska. Prije odlaska na bolovanje kod tužitelja je radila dva mjeseca s bolovima u kičmi jer se bojala otići na bolovanje. Navodi da ako si na bolovanju devet dana, ne dobiješ božićnicu, regres, ništa i stalno te opominju. Uvjeti na radu su grozni, npr. ona bi stala s desne strane stola, a šef bi joj rekao da stane s lijeve. Drugi dan bi stala s lijeve strane stola, a šef bi joj rekao da stane s desne. To je bilo maltretiranje. Nije smjela držati radni pribor na stolu, već u džepu, niti flašicu za vodu niti mobitel. Navodi da radnik tamo ne smije ništa reći. Imaju pauzu, u zimskom periodu od trideset minuta, a u ljetnom periodu pauza je podijeljena na dva dijela, i to ujutro na dvadeset minuta i u podne na deset minuta. Ona je pušač i ne može pušiti u prostorija tužitelja već su u zimsko vrijeme ona i ostale kolegice morale pušiti vani. Drugi pogon tužitelja u Trnovcima ima prostoriju za pušenje za radnike, BOXMARK Zlatar-Bistrica, gdje ona radi, nema prostoriju za pušenje. Vjeruje da je njezina protuzija diska posljedica rada u BOXMARKU budući 7 i pola sati razvlači kožu. Normu koju mora ispuniti iznosi 1950 komada kože, što je moguće u radnom vremenu, ako se radi o malim komadima, ali ako se radi o većim komadima, to je jako teško. Smatra da bi normalna norma trebala biti 1600 komada kože. Čuje se s kolegicama i kažu joj da je norma podignuta s 1950 na sada 2150 komada. Odnos nadređenih na radnom mjestu je nekulturan, npr. dođe ujutro na posao, ne kažu ni "Dobro jutro". Nekim šefovima može biti i mama, a oni joj se obraćaju na "ti". U radnim prostorima tužitelja 2016., temperatura je bila 35 Celzijusa, i preko. Te godine hitna je dva puta dolazila jer su se žene rušile od vrućine i presinga. Presing je vršen na način da ne mogu na miru izvršiti svoj radni zadatak, nemaju mira od svih tih instruktora i šefova i same kontrole, kao npr., nakon što napravi 200-300 komada kože, navedeno se provjerava i govori: "Što si to napravila?", "Nećeš dobiti stimulaciju!" i sl., a njezina neto plaća iznosi negdje oko 3.200,00 kn, 3.300,00 kn. Tužitelj stalno govori o nekakvim stimulacijama, ali ona je nakon 12 noćnih smjena dobila 3.600,00 kn. Osobno može potvrditi da je u noćnoj smjeni otišla jedanput na WC van pauze i kada se vratila pakirka joj je rekla: " S, pet minuta si bila na WC-u." Ona je 18. lipnja 2017. osobno napisala dopis NOVA TV, nakon što je na Varaždinskim vijestima pročitala da BOXMARK uvozi radnike iz Meksika i Bosne i Hercegovine, a istodobno daje otkaz zaposlenima u BOXMARK-u, što ju je jako razljutilo. Ne zna na koja točno radna mjesta se odnosila objava u Varaždinskim vijestima vezano za uvoz radnika iz Meksika i Bosne i Hercegovine. Nije joj poznato koliko ljudi šalje molbe za rad u BOXMARK-u. Nikada joj nije ustegnuto s plaće zbog neispunjavanja norme. Često nije ispunila zadanu normu. Zadana norma od 1950 komada kože je pretjerana. Prilikom zapošljavanja s ugovorom o radu dobila je upute za rad radnika. U BOXMARKU nema prigovora, ili prihvati stanje kakvo je ili uzmi radnu knjižicu i idi doma. U BOXMARKU je vidjela sandučić za podnošenje prigovora. Na radnom mjestu, na oglasnoj ploči, nije vidjela obavijest o podnošenju prigovora. Zna gdje se nalazi oglasna ploča. Njezina doktorica je doktorica AZ. Nije joj poznato je li netko od nadređenih dobio otkaz zbog neprimjerenog ponašanja prema radnicima. U njezino vrijeme, kad je radila, bilo je više šefova nego radnika. Pod šefom misli na majstorice, instruktore, kontrolore koji ih nadgledaju. Potrebno joj je minimalno 30 sekundi po komadu kože da ga pregleda s time da postoji razlika između glatke i grube kože jer za grubu kožu treba više vremena jer ju je potrebno slagati.

16. Svjedok PZ, iskazuje da je bio zaposlen kod tužitelja od srpnja 2013. do ožujka 2018. kada mu je ponuđen otkaz ugovora o radu s ponudom novog ugovora. Navedenu ponudu je odbio, jer mu je ponuđeno lošije radno mjesto, odnosno vratili su ga na radno mjesto na kojem je radio na samom početku, s istim koeficijentom za plaću. Radio je kao pakirac, radio je na reklamacijama te je bio grupovođa perforacije. Jedno vrijeme je radio kao nadređeni drugim radnicima, a on je za vrijeme dok je bio nadređeni, radio sve što i ostali radnici i bio je jedan od njih i sve je funkcioniralo. U objavljenom članku sve je istina, osim jedne stvari. Nitko nije rekao da se radnike ne smije pustiti na WC, ali istina, da se radnicima štopalo vrijeme provedeno na WC-u, ali nije bilo izričite zabrane. Normu navedenu u članku nije moguće uvijek ispuniti, ni on ju nije mogao uvijek ispuniti. Nije snosio štetne posljedice ako nije ispunio normu, ali je doživljavao presing. Na radnom mjestu su ga maltretirali, npr. ne smije se staviti noga na štangu stroja. Tamo se stoji 7 i pol sati i ne može se samo stajati. Žalio se na instruktora i smjenovođu te se sa žalbom obratio voditelju krojarne, i to službenim putem, po proceduri. Razgovarao je s voditeljem krojarne i žalio se na maltretiranje koje je doživio. Nakon razgovora, sve je ostalo isto. Zbog ozljede na radu u BOXMARK-u otišao je na bolovanje, ozlijedio je ruku. Kad se vratio s bolovanja, grupovođa mu je rekao :"Da bog da si slomio obje ruke." To mu je rekla MZ, ne sjeća se prezimena, u prisustvu KZ. Misli da mu je to rečeno zato jer nisu na vrijeme prijavili ozljedu na radu, pa su zbog toga imali problema. Kad je rekao da se štopa vrijeme odlaska na WC, ne misli da netko stoji i mjeri vrijeme, ali ako se duže zadržiš na WC-u pitaju te što si radio tako dugo na WC-u ili se lupa na vrata WC-a i pita: "Što radiš tako dugo?". Na stolu ne smije držati vodu ni osobne stvari, ni ispod stola, već u ormariću za osobne stvari. Njegov stol je dug 10 metara i ne zna zašto ne može svoje stvari držati na stolu. Druga radna mjesta, koja imaju blizu ormar s osobnim stvarima, mogu blizu radnog mjesta držati vodu. Dalje navodi da se osobno bojao prigovarati jer se bojao da će dobiti otkaz, npr. bojao se pitati za policu osiguranja. Poslodavac je strogo zabranjivao tzv. "vikend- bolovanja", što znači da kad si trebao raditi preko vikenda, a otišao bi na bolovanje, izgubio bi stimulaciju, tj. dodatak na plaću. Kad ne bi dobili simulaciju, primljena plaća bi bila ispod minimalne plaće. Saznanja da se drugi ljudi u drugim pogonima tužitelja žale na rad ima s društvenih mreža, emisije "Provjereno", a i drugih ljudi koje zna. Ističe da radnici u sjedištu uprave tužitelja ne doživljavaju što doživljavaju radnici u drugim pogonima od instruktora, pakiraca i grupovođa, kako uprava ne bi vidjela što se radi radnicima, ali uprava kad sazna za nešto, ne reagira. Dalje navodi da nikada nije izgubio stimulaciju vezano za ispunjavanje norme. Premiju je dobivao kao grupovođa, ali samo kao grupovođa. On je novinarki BZ rekao da je nepovratno uništio zglob ruke. Nakon bolovanja, vratio se na radno mjesto i uspijevao je ispuniti normu. Ostvarivao je normu zato što je imao kolegu koji bi mogao sa svakim ostvariti normu. Pojašnjava da se radi o radnom mjestu na kojem rade dva radnika i zajedno ispunjavaju jednu normu. Ne sjeća se je li prilikom zapošljavanja dobio knjižicu "Osnovne upute za zaposlenike". Nikada nije uputio pisanu pritužbu vezano za ponašanje nadređenih. Prošao je obuku vezano za zaštitu na radu. Nije mu poznato je li prema propisima o zaštiti na radu dopušteno držati vodu na stroju koji je na struju. Po propisima zaštite o radu nije dozvoljeno niti zabranjeno držati nogu na stroju, ali držati nogu na stroju nije opasno. Kada je držao nogu na stroju i kada su ga upozorili da ju makne, i kad je pitao zašto ju mora maknuti, rečeno mu je: "Zato što ja tako kažem." U BOXMARKU nije polagao viši stupanj zaštite na radu. Ne sjeća se imena i prezimena radnika koji su zbog razgovora na radu dobili opomenu ili izgubili stimulaciju. Zbog komunikacije s drugim kolegom s kojim radi normu, prijetilo mu se, odnosno maltretiralo ga se i govorilo da će dobiti opomenu. Ne sjeća se koliko bi mu bila manja plaća da je prihvatio novi ugovor o radu, ali zna da mu je ponuđen koeficijent 1,31 s a 1,37. Nije otišao zbog plaće, nego zato što ga se gazilo. Nema saznanja da je neki poslovođa u BOXMARKU dobio otkaz zbog toga što se neprimjereno ponašao prema radnicima.

17. Svjedokinja DZ, iskazuje da je bila zaposlenica tužitelja od lipnja 2015. do veljače 2018. u pogonu u Zlatar Bistrici i radila je na pregledu kože u krojarni gdje je dnevna norma iznosila 1950 komada. Ponekad je uspjela ostvariti ovu normu, ali manji broj dana nije uspijevala ostvariti normu. Radila je u stajaćem položaju i imala je svoj stol na kojem nije smjelo biti ništa osim komada kože koje je pregledavala pa tako niti olovke niti štambilje kojima je obilježavala setove pregledane kože. Olovke i štambilj je držala u džepu. U ladici desno od sebe, u stolu držala je osobne stvari i vodu. Jednom prilikom je nadređenoj koja ju kontrolira svjedokinja odgovorila da vjerojatno neće imati normu za taj dan, na što joj je nadređena rekla da mora imati normu uslijed čega ju je uhvatila panika na način da joj je srce ubrzano kucalo zbog čega je pozvana hitna pomoć ali tada joj je nadređena koja se zove B, rekla da ne smije reći da joj je loše zbog posla, nego da se radi o obiteljskim problemima. Od tada kada je dobila terapiju za smirenje ona se još uvijek liječila kod psihijatra. Dodala je da su imali pauzu od pola sata, misli od 09:30 do 10:00, a pravilo je bilo da se dođe na radno mjesto 2 minute prije završetka pauze. Na wc su mogli odlaziti tijekom radnoga dana ali je bila u strahu jer bi prilikom odlaska na wc nadređeni pitali gdje su tako dugo. Nije se usudila otići na bolovanje zbog gubitka stimulacije. Radila je u 3 smjene i ovisno o smjenama mogla je ostvariti najveću plaću u iznosu od 3.700,00 kn neto. Od kada je doživjela napadaj panike na poslu bila je na bolovanju i u veljači 2018. provedena je kontrola njezinog bolovanja od strane tužitelja na način da su došli kod nje doma. Kada je rekla da je razlog bolovanja stres na poslu, po isteku ugovora o radu isti joj više nije produžen. Najmanja neto plaća isplaćena joj je u iznosu od 3.200,00 kn. Za vrijeme trajanja radnog dana pod nadzorom je majstora, smjenovođe, instruktora i šefa krojarne koji se šeću svako malo i provjeravaju koliko je do tada obrađeno komada. Ne zna dimenziju stola, za stolom radi dvoje radnika, a ormarić je udaljen nekih 20 koraka. Hitna je na posao po nju došla jedanput, a zatim kada se nakon bolovanja vratila raditi i kada joj je drugi put pozlilo na poslu tada je po nju došao otac. Nikada nije pisala pisanu pritužbu nadređenima. Ne sjeća se je li dobila knjižicu prilikom početka rada kod tužitelja koja se zove osnovne upute za zaposlenike. Upoznata je s mogućnošću podnošenja pritužbi u sandučićima koji su se nalazili na ulazu. Nije upoznata da je netko od nadređenih dobio otkaz ili neproduljenje zbog neprimjerenog odnosa prema radnicima. Nikada nije dobila plaću ispod minimalne. Ne sjeća se koliko je trebalo u 7,5 radnih sati za pregled 1950 po komadu kože ali naglašava da se pod normom od 1950 komada podrazumijeva pregled glatke i grube kože s tim da za grubu kožu pregled traje duže.

18. Svjedokinja LZ, iskazuje da je bila zaposlenica tužitelja od 2014. do 2017. nekih 2 godine i 6 mjeseci s tim da je prvo radila kao djelatnik na stanjivanju kože, a jednom prilikom kada je radila popodne rečeno joj je da je od sljedećeg dana u šivaoni, i da ako ne prihvati rad u šivaoni da joj se neće produžiti ugovor o radu. Ona je isto prihvatila jer je željela zadržati radno mjesto. U šivaoni su uvjeti rada drugačiji ali joj nitko nije pokazao kako se i što radi već je stalno bio "presing" da se brzo sve napravi. Ona je pitala druge djelatnice da joj pokažu npr. gdje je konac ali nitko od njih joj nije htio ništa reći, na što ih je pitala zašto je tome tako, a one su joj rekle da u šivaoni nema razgovora. Dok je radila u pripremi imala je 100% normu i koristila je samo 2 dana bolovanja i to zbog djeteta s posebnim potrebama. Radila je 8 sati iako je imala pravo na rad od 4 sata s tim da joj je prilikom zapošljavanja kada je to rekla šefica rekla da takve radnike ne trebaju. Pravilo je bilo da tko bude na bolovanju duže od 9 dana oduzimala mu se stimulacija, pravo na regres i božićnica. Radila je u 3 smjene i plaća joj je bila od 2.800,00 kn do 3.200,00 kn s tim da je u to bila uključena i stimulacija, a zna da su neki radnici dobivali i manje od 2.400,00 kn. Ona je nadređenoj u šivaoni rekla da ne može raditi u šivaoni i pri tome su joj se tresle ruke od "presinga" posla. Tijekom rada u šivaoni nadređena joj je rekla da je li glupa ili retardirana kad ne može raditi. Koliko zna, puno ljudi je otišlo od tužitelja zbog nezadovoljstva, a smatra da su drugi ostali jer nemaju izbora. Naglasila je da je dobra strana rada kod tužitelja organizirani prijevoz i redovita plaća. Pauza je bila određena od pola sata ali kojom prilikom se pomoću evidencijske kartice bilježilo vrijeme pauze i bio bi problem ako bi se prijavila i minutu kasnije. Nitko nije rekao da se ne smije ići na wc, ali se na wc nije moglo ići jer se gubilo na vremenu koje je bilo potrebno da se ostvari norma, a neostvarivanje norme značilo je problem s nadređenim koji su onda pitali da li taj dan ništa ne radi što je bio "presing" kao i oduzimanje od plaće. Osobne stvari držala je u svlačionici udaljene od radnog mjesta 3-4 minute s tim da na radnom mjestu nisu smjeli imati bočice za piće, a radno mjesto je moralo biti skroz čisto. Nakon što je rekla da ne može raditi u šivaoni nije joj produžen ugovor. Nije joj ponuđeno drugo radno mjesto, da je bilo ponuđeno ona bi ostala definitivno. Uvijek je imala 100% normu u odjelu pripreme. Nikada nije izgubila stimulaciju na plaću jer nije išla na bolovanje. Nikada nije stavila pritužbe na uvjete rada ali zna da je bilo pritužbi i da je nastao problem kada je upućen, a prigovor podnijela je gosp. HZ. Prilikom zaposlenja dobila je knjižicu pod nazivom osnovne upute za zaposlenike. Ponuđeno joj je radno mjesto šivača s tim da se prvi dan upoznavala s poslom, a drugi dan joj je donijeta knjižica sa uputama za pomoćnog šivača. Osobe koje su dobile plaću ispod 2.800,00 kn je GZ, a za ostale se ne može sjetiti. Sve sa stola moralo se počistiti kada su dolazili predstavnici kupaca.

19. Sudu je uvjerljivo iskazivanje saslušanih svjedoka radnika budući da su iskazivali uvjerljivo i iskreno te sud smatra da su iznijeli sve što im je poznato slijedom čega je njihove iskaze prihvatio kao vjerodostojne. Iskaze saslušanih tužiteljevih zastupnika po zakonu ovaj sud nije prihvatio kao vjerodostojne u dijelovima u kojima se pokušava ekskulpirati tužitelja budući su navedene osobe visokorangirani zaposlenici tužitelja te kao takvi pristrani te isti nemaju niti mogu imati uvid u svakodnevno ophođenje prema radnicima.

20. Iz gore utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da su sporne informacije objavljene 5. i 6. srpnja 2018., da je tužitelj zahtjev za objavu ispravka informacije podnio glavnim urednicima 12. i 13. srpnja 2018. preko pošte, preporučenom pošiljkom, a da su tužbe u ovoj pravnoj stvari podnesena 8. kolovoza 2018. preko pošte, preporučenom pošiljkom.

20.1. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj je tuženicama u zakonskom roku propisanom čl. 40. st. 2. Zakona o medijima ("Narodne Novine" broj 59/2004., 84/2011., 81/2013. dalje: ZM) uputio zahtjev za objavu ispravka objavljene informacije osporavajući istinitost tvrdnji iznesenih u spornom prilogu i tekstovima jasno navodeći informacije koje kvalificira kao neistinite u smislu čl. 42. st. 1. ZM-a (kao npr. da radnice ne mogu imati vodu, da ne smiju na wc, da su vrijeđane i ponižavane i sl.) te je u zakonskom roku propisanom u čl. 46. st. 2. ZM-a podnio tužbu uslijed čega su ispunjene sve procesne pretpostavke za podnošenje konkretnih tužbi.

21. Prema čl. 40. st. 1. ZM-a svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi. Pravo na ispravak imaju i pravne osobe i druge organizacije i tijela, ako su informacijom bila povrijeđena njihova prava i interesi. Svrha ispravaka je ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

22. Prema čl. 48. ZM-a rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka (st.1.). Tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđen zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnestijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude (st. 2.). U sporovima radi objave ispravka sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili je utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka (st. 3.).

23. Dakle, da bi osoba ostvarila pravo na sudsku zaštitu kroz ispravak objavljene informacije, potrebno je da je objavljena informacija netočna ili nepotpuna te da je informacija takve prirode da proizvede takve štetne posljedice koje vrijeđaju prava i interese te osobe, i to sve pod pretpostavkom da ne postoji neka druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objave ispravka.

24. Iz gore utvrđenog činjeničnog stanja vidljivo je da je novinar prije objave spornog priloga obavio razgovore sa zaposlenicima tužitelja koji su svi svjedočili slična iskustva glede odnosa nadređenih prilikom obavljanja posla (vrijeđanje, prijetnje, pretjeran pritisak radi ispunjavanja norme, strah od otkaza uslijed odlaska na bolovanje) te da je navedena iskustva potvrdila liječnica opće prakse čiji su pacijenti zaposlenici tužitelja tvrdeći da su radnici odbijali preporučena bolovanja zbog straha od otkaza te da je njihova tjeskoba povezana s radnim mjestom. Naime, iz iskaza svjedoka koji su bili radnici tužitelja proizlazi da se, premda zbog neispunjavanja norme nikada nisu kažnjeni ustegom od plaće, na radnike vršio konstantan pritisak, odnosno maltretiranje od strane neposredno nadređenih u obliku neprimjerenih i uvredljivih dopadica za vrijeme nadgledanja njihovog rada kao npr. je li glupa ili retardirana kad ne može raditi ili komentara poput „Da bog da slomio obje ruke!“, odnosno pitanja koja nose u sebi prikriveni pritisak poput ima li normu za taj dan te „Šta si danas napravila?“, uz dopadice prijetećeg tona „Nećeš dobiti stimulaciju!“, kao i da se pratilo koliko će radnici provesti vremena na WC-u ili pauzi pri čemu bi oni koji su se zadržali neznatno dulje doživljavali neugodnosti. Sud je također iz iskaza narečenih svjedoka utvrdio da se navedeni incidenti zbog straha od otkaza nisu prijavljivali, odnosno da su se radnici iz istog razloga bojali podnositi prigovore službenim putem pa je stoga neodlučno za ovaj postupak što propusti nisu evidentirani prilikom inspekcijskog nadzora, kao što niti oslobađajuće presude u prekršajnim postupcima ne znači da su predmetni iskazi neistiniti. Osim toga proizlazi da su se radnici zbog straha od otkaza ili gubitka stimulacije bojali otići na bolovanje, dok iz iskaza AZ proizlazi da su odbijali ići na bolovanja unatoč preporukama same liječnice te su se jednako tako zbog straha od otkaza bojali vršiti pretrage na psihička oboljenja. Navedeno se potvrđuje iz dijela iskaza DZ prema kojem joj je grupovođa prilikom prilikom dolaska hitne pomoći na posao zbog zdravstvenih poteškoća rekao da ne smije reći da joj je to od posla, nego od obiteljskih problema.

25. Imajući u vidu da svi svjedoci opisuju slična iskustva, za koje tužitelj paušalno tvrdi da izražavaju svoje "subjektivne i neprovjerljive stavove" bez da daje relevantnu argumentaciju temeljem koje bi sud utvrdio ili stekao uvjerenje da su navedena svjedočanstva motivirana nečim drugim, a ne osobnim iskustvom, a što sve potvrđuje i gore navedena liječnica, ocjena je ovog suda da su objavljene činjenice istinite. S tim u vezi valja reći da okolnost da je liječnica liječila mali postotak radnika tužitelja u odnosu na ukupan broj zaposlenih, informacije koje je dobila od svojih pacijenata, ne čini te informacije neistinitim. Nasuprot tome, iskazi saslušanih svjedoka EZ i VZ ne mogu se s jedne strane uzeti kao vjerodostojni s obzirom da isti kao članovi uprave tužitelja imaju izravan interes otkloniti navode iz spornih članaka koji se odnose na tužitelja, dok su isti s druge strane irelevantni jer navedeni svjedoci kao članovi upravi nemaju izravan doticaj s radnicima koji rade u krojarni i njihovim svakodnevnim iskustvima, pogotovo kada se uzme u obzir da radnici nisu prijavljivali svoja negativna iskustva. Nadalje, istinita je i informacija dobivena od Ministarstva rada i mirovinskog sustava da su protiv tužitelja podignuti optužni prijedlozi zbog toga što "radniku nije omogućeno korištenje godišnjeg odmora", jer "radniku nisu dostavili obrazloženi otkaz" i jer "odmah po nastanku ozljede nije obaviješten Inspektorat rada o teškoj ozljedi nastaloj na prostoru u kojemu obavlja rad". Da su optužni prijedlozi podneseni potvrđuju i gore navedene oslobađajuće presude donesene povodom navedenih optužnih prijedloga, a u spornim prilozima se nije tvrdilo da je tužitelj povodom optužnih prijedloga proglašen krivim.

26. Napominje se i kako tužitelj nije dokazao da su mu objavom spornih informacija povrijeđena prava i interesi. Naime, osim što zastupnik po zakonu tužitelja, VZ, u svom iskazu paušalno navodi da je sporni prilog oštetio ugled tužitelja jer su tužitelja kontaktirali kupci raspitujući se o uvjetima rada, a što predstavlja ugrozu za poslove, tužitelj niti tvrdi niti dokazuje kakve on to konkretno štetne posljedice trpi zbog objavljene informacije, na koji način se manifestira njegov narušeni profesionalni dignitet te koji su to konkretno poslovi ugroženi.

27. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir da je sud u ovom postupku utvrdio, temeljeći svoje utvrđenje na suglasnim, uvjerljivim i životnim iskazima svjedoka, odnosno radnika tužitelja i liječnice koja je radnike tužitelja liječila, iz kojih proizlazi da su radnici tužitelja na poslu doživljavali pritiske i maltretiranja koja su se odrazila na njihovo psihofizičko zdravlje, a što je bila tema spornih objava, to je ovaj sud zaključio da su činjenice iz objavljene informacije u spornim objavama istinite, slijedom čega je temeljem čl. 48. st. 3. ZM-a odlučeno je kao pod točkom I. i II. u izreci presude.

28. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2., čl. 163. st. 1. i čl. 164. st. st. 1. - 4. ZPP-a.

29. Po ocjeni ovog suda tuženice imaju pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj – 138/2023, 107/2025 – dalje: Tarifa). Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. Tarife koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka (tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.). Opravdani trošak sastoji se od:

- troška sastava odgovora na tužbu od 21. rujna 2018. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 8/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 12. listopada 2018. u iznosu od 50,00 EUR po Tbr. 9/5. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 16. studenog 2018. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 7. ožujka 2019 u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 11. lipnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 9. listopada 2019. u iznosu od 50,00 EUR po Tbr. 9/5. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 18. veljače 2020. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 7. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 13. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 30. ožujka 2022. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 30. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška sastava odgovora na tužbu od 24. rujna 2018. (Pn-144/18) u iznosu od

200,00 EUR po Tbr. 8/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 12. listopada 2018. (Pn-144/18) u iznosu od 200,00

EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 21. rujna 2018. (Pn-144/18) u iznosu od 200,00

EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 7. ožujka 2019. (Pn-144/18) u iznosu od 200,00

EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 11. lipnja 2019. (Pn-144/18) u iznosu od 200,00

EUR po Tbr. 9/1. Tarife,

- troška zastupanja na ročištu od 5. prosinca 2019. (Pn-144/18) u iznosu od 100,00

EUR po Tbr. 9/2. Tarife,

- sve uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 800,00 EUR po Tbr. 42. Tarife (25%).

30. Nije priznat trošak pristupa na ročišta koja su održana 9. listopada 2019., odnosno 12. listopada 2018. po Tbr. 9/1 Tarife budući se radi o ročištima za koja tuženiku pripada trošak po Tbr. 9/5. Tarife. Jednako tako nije priznat ni trošak pristupa na ročište koje je održano 5. prosinca 2019. (Pn-144/18) po Tbr. 9/1. Tarife budući se radi o ročištu za koje tuženiku pripada trošak po Tbr. 9/2. Tarife.

31. Temeljem navedenog, I. i II. tuženici pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 4.000,00 EUR (točka III. izreke).

32. Zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ocijenjen je u cijelosti neosnovanim obzirom nije uspio u ovom sporu pa je odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Novom Zagrebu 14. studenog 2025.

Sudac:

Jan Torjanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na županijski sud. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u 5 istovjetnih primjeraka, u roku od 3 dana od dana objave ove presude (čl. 52. Zakona o medijima).

DNA:

- tužitelju po pun.

- I.-II. tuženicama po pun.