P-1438/2020-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupan po punomoćniku Viktoru Barbiru, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d.; OIB: 10840749604, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. listopada 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u izočnosti uredno pozvanog tuženika, a na ročištu od 14. studenoga 2025., zakazanog radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja FŠ, te se sudi:

Obvezuje se tuženik isplatiti tužitelju na ime progresivnog trajnog invaliditeta iznos od 1.254,23 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 28. svibnja 2018. godine do 31.12.2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.265,72 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. studenoga 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Dana 12. svibnja 2020. kod ovog suda zaprimljena je tužba u kojoj tužitelj navodi:

- kako je tužitelj pretrpio nesreću dana 14.08.2017.godine na način da je otišao u kupaonicu rano ujutro oko 4,00 sata, pa se po povratku u svoju sobu poskliznuo na kondenzacijsku vodu iz klima uređaja, pao na bok svog kuka i udario glavom o vrata.

- kako je u navedenoj nezgodi tužitelj zadobio prijelom velikog trohantera u području kuka, zbog čega je liječen konzervativno, imobilizacijom i mirovanjem,

- kako je najprije liječen u bolnici Siloam u Makassaru, a kad je osposobljen za let, uz pomoć invalidskih kolica upućen je avionom u Hrvatsku gdje je u Splitu nastavio liječenje,

- kako je u Splitu redovno provodio liječenje i kontrolne preglede, liječio se u poliklinici Matulić gdje su uočili pored ortopedskih problema i tegobe u išijalgičnom kompleksu, zbog čega je nastavio liječenja u poliklinici Korak gdje mu je utvrđeno oštećenje lijevog nervusa ischiadicusa u gornjoj trećini natkoljenice na mjestu prijeloma bedrene kosti.

- kako je u vrijeme nezgode tužitelj kod tuženika, kao korisnik AMERICAN EXPRESS kartice broj: 3775 541405 51004 621, bio osiguran policom osiguranja od nezgode, odnosno od posljedica nesretnog slučaja preko PB Zagreb na svotu osiguranja od 90.000,00 kuna za slučaj obistinjena trajnog invaliditeta.

- kako su, nakon provedenog cjelokupnog liječenja kod tužitelja zaostale ograničene kretnje u kuku u svim pravcima, oslabljena mu je kompletna muskulatura lijeve natkoljenice te mu je trajno oštećen nervus ischiadicus, što po Tablicama osiguratelja predstavlja trajni invaliditet od najmanje 20%,

- kako proporcionalno utvrđenom trajnom invaliditetu, tužitelja na ime osigurnine pripada 20% od osigurane svote, odnosno na ime osigurnine tužitelju pripada iznos od 18.000,00 kuna.

- kako se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku dana 28.05.2018.godine, ali mu tuženik ni do danas nije isplatio osigurninu, niti njen nesporni dio.

- kako je tužitelj imao i troškove prijevoda medicinske dokumentacije jer je tuženik tražio svu medicinsku dokumentaciju iz Indije koja je bila na engleskom jeziku.

1.1. Slijedom navedenog predloženo je sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu slijedećeg sadržaja:

»1. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju iznos od 18.000,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 28.05.2018. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove prijevoda medicinske dokumentacije u iznosu od 1.170,00 kuna sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od 04.02.2019.godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

3. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana. «

1.2. Konačno, tužitelj je pridržao pravo konačnog preciziranja tužbenog zahtjeva nakon što se u cijelosti provede dokaz medicinskim vještačenjem.

2. Dana 26. lipnja 2020. zaprimljen je odgovor na tužbu u kojem je tuženik istakao:

- kako prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, te predlaže da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i predmet ustupi na odlučivanje stvarno i mjesno nadležnom sudu u Zagrebu,

- kako je predmet ovog spora u odnosu na tuženika obveza iz ugovornog osiguranja, odnosno pravna osnova tužbenog zahtjeva je isplata po ugovoru - polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) br. P-41-1020026571, pa ne postoji nadležnost Općinskog suda u Splitu temeljem odredbe čl. 52. Zakona o parničnom postupku.

- kako tuženik nadalje navodi da je Općim Uvjetima osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (101-0304) i to u čl. 20 ugovoreno kako je u slučaju spora između ugovaratelja osiguranja, odnosno osiguranika, korisnika i osiguratelja stvarno nadležni sud u Zagrebu.

- kako su Opći uvjeti za osiguranje od posljedica nesretnog slučaja 101-1307, Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja 101-

- kako tuženik prvenstveno predlaže da sud odluči o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu,

- kako tuženik podredno priznaje nastanak štetnog događaja i činjenicu da je na dan 14.08.2017.g. tužitelj bio osiguran kod tuženika policom ugovornog osiguranja za slučaj trajnog invaliditeta uslijed nesretnog slučaja (nezgode) s ugovorenom svotom u iznosu od 90.000,00 kn.

- kako tuženik nadalje osporava pravnu osnovu utuženog zahtjeva budući da se u konkretnom slučaju radi o polici ugovornog osiguranja temeljem kojeg se ima potraživati isplata ugovorene svote sukladno eventualno utvrđenom postotku trajnog invaliditeta tužitelja a sukladno pripadajućim ugovorenim tablicama invaliditeta.

- kako podredno, prema Tablicama za određivanje postotka invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) broj 101-1204, a koje su sastavni dio police osiguranja, te temeljem dostavljene medicinske dokumentacije, tuženik nije u mogućnosti utvrditi trajni invaliditet obzirom da tužitelj nje dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, zbog čega tuženik predlaže da se obveže tužitelja na dostavu inicijalne medicinske dokumentacije odmah po nastanku štetnog događaja, EMNG nalaz po proteku 2 godine od nesretnog slučaja (ne stariji od 3 mjeseca) te naknadnu medicinsku dokumentaciju po završetku liječenja.,

- kako se, s obzirom na navedeno, predlaže sudu odbiti tužitelja u cijelosti sa tužbenim zahtjevom i obvezati ga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate,

3. Tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 05- lipnja 2025. kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

»I Obvezuje se tuženik isplatiti tužitelju na ime progresivnog trajnog invaliditeta iznos od 1.254,23 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče od 28. 05. 2018. godine do 31.12.2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024.godine do isplate, zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove parničnog postupka sa zateznom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 01.srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.«

4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom priloženog izviješće o nesreći od strane poslodavca FŠF, pregledom priložene medicinske dokumentacije, pregledom priložene Tablice za određivanje postotaka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), pregledom Općih uvjeti za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), pregledom priložene police broj P41-1020026571 ugovaratelja PBZ CARD d.o.o. osiguranika – korisnika zlatnih gold kartica, pregledom računa prijevoda br: 9/1/1., od 04.02.2019.g., po sudskom tumaču za engleski jezik Maji Radojković, u preslici, pregledom tužiteljeva zahtjeva u mirnom postupku, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr Ivici Ruiću, ortopedu, dr Ireni Pintarić, neurologu, dopunskim vještačenjem po dr. Ireni Pintarić, neurologu.

5. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP).

te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Između stranaka nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija te nastanak osiguranog slučaja.

7. Sporna je mjesna nadležnost Općinskog suda u Splitu, te visina i osnov tužiteljeva potraživanja.

8. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, ocjena je ovog suda kako isti nije osnovan.

9. Prema čl. 1. st. 3. Direktive Vijeća 93/13 EEZ-a od 05. travnja 1993.g. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, smatrat će se nepoštenom ona jednostrana određena klauzula koja, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.1. Prema prednjoj odredbi, opća klauzula nepoštenosti odnosi se na tri glavna kriterija za test kojemu se podvrgavaju jednostrano određene klauzule:

-ugovorna odredba mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo

-mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama i

-mora se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.

9.2. Direktiva EU nema pravnu snagu Uredbe koja je za obvezujući zakonodavni akt, već utvrđuje cilj koje države članice moraju ostvariti. RH je kao država članica EU navedenu Direktivu implementirala u svoje zakonodavstvo, između ostalog i u Zakon o zaštiti potrošača (Narodne Novine (Narodne Novine 41/2014., 110/2015 i 14/19) koji je bio na pravnoj snazi na dan 03. srpnja 2019., dakle u vrijeme zaključenja police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 321023445087.

9.3. Člankom 49. spomenutog zakona, dan je pojam nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, tako st. 1. navodi kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok st. 2. istog članka propisuje kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

9.4. Odredbom čl. 50 istog Zakona navedene su taksativno ugovorene odredbe, koje se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 49. ZZP-a mogu smatrati nepoštenima, dok je odredbom čl. 55 st 1. propisano da je nepoštena odredbe ništetna.

9.5. Sud Europske unije u nizu svojih odluka zauzeo je stajalište u potrebi tumačenja citirane Direktive i njenih odredbi implementiranih u nacionalno zakonodavstvo (Zakon o zaštiti potrošača) na način da se maksimalno pogoduje potrošačima. Najznačajnije odluke Suda koji je regulativu o nepoštenim ugovornim odredbama kvalificirao kao dio javnog poretka te posljedično tome obvezao nacionalne sudove da ex off ispituje nepoštenost spornih odredbi, bez obzira radi li se o materijalnim ili postupovnim odredbama, a koje se mogu primijeniti na konkretni slučaj su odluke u predmetu Oceano (spojeni predmeti C-240/98 do C-244/98) i Penzugyi Lizing (C-137/08).

9.6. Kada se utvrdi kako je riječ o nepoštenoj ugovornoj odredbi ista će se utvrditi apsolutno ništetnom ex tunc, što je ustaljena praksa Suda kod potrošačkih ugovora. Upravo u spomenutoj presudi F utvrđeno je da nacionalni sudovi moraju imati ovlasti ispitati nepoštenost ugovorne odredbe po službenoj dužnosti.

9.7. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, tuženik se pozvao na Opće uvjete za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), kojima je ugovorena mjesna nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu, dok drugih dokaznih prijedloga tuženik nije imao.

9.8. Naime, tuženik je imao mogućost predložiti dokaze kojima bi dokazao da se prilikom ugovaranja odredbe o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu pregovaralo, odnosno da je bilo primijenjeno načelo kontradiktornosti, konkretno, tuženik je imao mogućnost predložiti saslušanje osobe koja je zaključila predmetni ugovor od strane tuženika, no tuženik do dana pisanja ovog rješenja 14. studenoga 2025., dakle za više od 5 godina od dana izjavljivanja prigovora nije dostavio ime i prezime osobe koja je potpisala policu u ime osiguravatelja, a nije predložio ni izvođenje bilo kakvog drugog dokaza na tu okolnost.

9.9. Cijeneći takvo ponašanje tuženika, koje se očituje u tome da tuženik u roku od više od 5 godina nije predložio izvođenje dokaza na okolnost je li se prilikom zaključenja ugovora pregovaralo o odredbi koja se odnosi na mjesnu nadležnost suda u Zagrebu, te kako sud nije ovlašten izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, zaključak je ovog suda kako tuženik na okolnost je li se prilikom zaključenja predmetnog ugovora, odnosno police, poštivalo načelo kontradiktornosti ili ne, nema dokaznih prijedloga, te je sud odluku donio temeljem stanja spisa.

9.10. Sud je pregledao policu osiguranja koja prileži spisu, te Uvjete za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), pregledom kojih je ovaj sud utvrdio kako je odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Zagrebu sadržana u odredbi čl. 21 Uvjeta.

9.11. Isto tako, nakon što je sud pregledao i pročitao Uvjete za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), ovaj sud je zaključio kako odredba kojom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika predstavlja situaciju iz toč. 19. čl. 50. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne Novine broj 41/14 i 110/15, koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme od 21.10.2015. do 14.02.2019. u kojem razdoblju je bila zaključena predmetna polica osiguranja, dalje: ZZP), konkretno, kako odredba o mjesnoj nadležnosti predstavlja odredbu koja otežava pravo potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja, da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, pa budući da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 50. ZZP-a, a uzimajući u obzir okolnosti navedene u čl. 55 ZZP-a takva se odredba ima smatrati ništetnom. Ovo stoga što ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojemu nije prebivalište potrošača-tuženika u konkretnom slučaju, dovodi do toga da je tuženiku otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom.

9.12. Pri tome je sud posebno imao u vidu činjenicu kako je tužitelj osoba sa prebivalištem u [adresa], te bi prorogiranje mjesne nadležnosti na sud u Zagreb, koji je znatno udaljen od mjesta boravišta tužitelja, cca 800 km u dva pravca, bilo protivno načelima ekonomičnosti i nepravično prema tužitelju, te bi, pored toga, tužitelju, zbog velike udaljenosti, bilo znatno otežano pravo na ostvarivanje njegovih prava iz ugovora pred sudom.

9.13. Osim prethodno navedenog, sud je cijenio i činjenicu kako tuženik ima svoju poslovnicu u Splitu, na adresi [adresa], iz čega proizlazi kako se radi o sporu u kojem tuženik ima svoju poslovnicu u Splitu, a tužitelj prebivalište u [adresa], pa bi s obzirom na navedeno, bilo nelogično prorogirati mjesnu nadležnost iz Splita u Zagreb.

9.14. Nadalje, sud je pregledom police osiguranja koja prileži spisu, te priloženih Uvjeta za dragovoljno osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), utvrdio kako je riječ o tipskom, adhezijskom, unaprijed pripremljenom ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije mogao utjecati, te je evidentno postojanje neravnoteže u stranačkim pravima i obvezama, s obzirom na činjenicu kako je ugovorna pozicija tuženika znatno jača u odnosu na poziciju tužitelja.

9.15. U ni jednom od postupaka vođenih pred sudovima Republike Hrvatske po istom činjeničnom i pravnom osnovu nije dokazano da bi stranke pregovarale o prorogacijskoj klauzuli, niti tuženik u prigovoru koji ističe to tvrdi, niti dokazuje.

9.16. Što se posljednjeg kriterija citirane Direktive tiče, sud je uzeo u obzir položaj tužitelja kao potrošača, činjenicu da je, što se tiče razumijevanja transakcija koje su u pitanju, pa tako i ugovorne odredbe o mjesnoj nenadležnosti, riječ o osobi koja ne posjeduje pravno znanje, a s obzirom da se radi o tipskim ugovorima, nije bio niti u poziciji da o istoj ugovornoj odredbi raspravlja.

9.17. Slijedom naprijed izloženog, ovaj sud smatra da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 49 i 50 ZZP-a jer tuženik nije dostavio niti predložio bilo kakav dokaz na okolnost da se o odredbi koja se odnosi na mjesnu nadležnost suda, pojedinačno pregovaralo, te da je nakon tog pregovaranja tužitelj razumio odredbu o mjesnoj nadležnosti, te tuženik nije dostavio dokaz da se tužitelj nakon toga suglasio sa tom odredbom.

9.18. Nadalje, navedena odredba o mjesnoj nadležnosti je u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je sukladno odredbi čl. 55. st 1 istog Zakona, takvu odredbu valjalo cijeniti ništetnom, radi čega je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu valjalo odbiti kao neutemeljen.

9.19. Dakle, tuženik nije dostavio ni predložio ni jedan dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi kako se radi o odredbi koja se odnosi na mjesnu nadležnost suda o kojoj se pojedinačno pregovaralo i da je ta odredba razjašnjenja tužitelju od strane tuženika, te tuženik nije dokazao da je tužitelj, nakon pregovaranja o toj odredbi, i nakon što bi mu ta odredba bila razjašnjena, pristao na odredbu o mjesnoj nadležnosti suda u mjestu sjedišta kreditora.

9.20. Pregledom priloženih uvjeta za dragovoljno osiguranje od posljedica nesretnog slučaju (nezgode), lako se može utvrditi kako su, u konkretnom slučaju, uvjeti za dragovoljno osiguranje od posljedica nesretnog slučaju (nezgode) natipkani na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije (članak 49. stavak 2. ZZP) ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale i tuženik nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.

9.21. Stoga, prema ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir okolnosti konkretnog slučaja, odredba ugovorenoj mjesnoj nadležnosti suda u sjedištu tuženika -trgovca (bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, uključujući i osobu koja nastupa u ime ili za račun trgovca) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu.

9.22. A kako je nepoštena odredba ništetna to nije bilo mjesta prihvaćanju prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu pozivom na ugovorenu nadležnost.

9.23. Slijedom iznijetog, sud je odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, te je odlučeno kao u toč. I izreke ovog rješenja.

10. Kao sporno ostalo je raspraviti osnov i visinu tužiteljeva potraživanja.

11. Odredbom čl. 921. Zakon o obveznim odnosima ( Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) propisano je:

»Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja«

12. Kako visina tužbenog zahtjeva ovisi o stupnju invaliditeta koji je tužitelj pretrpio prema Tablicama invaliditeta koji su dio police osiguranja iz ugovora zaključenog između stranaka, radi utvrđivanja stupnja invaliditeta najprije je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Ivici Ruiću, ortopedu, te dr. Ireni Pintarić, neurologu.

13. Iz vještva vještaka dr Ivice Ruića, ortopeda, iznesenog na roč. od 24. veljače 2025., sud je utvrdio:

- kako je dana 14.08.2017. tužitelj pao na lijevi kuk i pri tom zadobio prijelom velikog trohantera,

- kako se prema tablicama točka 146. za prijelom u području kuka daje 5%.

- kako je suglasan da nakon što tužitelj izvrši dodatni pregled, da vještak neurolog objedini nalaz i mišljenje u konkretno pravnoj stvari.

14. U svom vještvu na roč. od 24. veljače 2025., stalni sudski vještak dr. Irena Pintarić, neurolog, istakla je kako je potrebno da tužitelj napravi elektromiografski pregled s obzirom da bez tog pregleda ista nije u mogućnosti dati svoj nalaz, a da je to uvjet prema tablicama za davanje vještačenja.

15. Iz vještva vještaka dr Irene Pintarić, neurologa, iznesenog na roč. od 26. svibnja 2025., sud je utvrdio:

- kako je tužitelj FŠ doživio radnu nezgodu 4.7.2017., pri čemu je zadobio frakturu tj. lom lijevog trohamtera bedrene kosti o čemu je vještačio ortoped,

- kako je dva mjeseca po tom neurološki pregledan zbog bolova u lijevoj natkoljenici i učinjena je elektromioneurografija (EMNG) pri čemu je konstatirana blaža subakutna lezija ishijadičnog živca u gornjoj trećini lijeve natkoljenice, potom je učinjen EMNG i u veljači 2019. i u ožujku 2025. pri čemu je potvrđena blaža do srednje teška kronična postraumatska lezija ishijadičnog živca u gornjoj trećini lijeve natkoljenice,

- kako bi se prema tablici invaliditeta i pozivajući se na toč. 173. radilo o invaliditetu od 8%,

- kako bi, pribrajajući navedeni invaliditet ortopeda, na istom ekstremitetu koji je utvrdio 5% invaliditeta (toč 146.), a kako se radi o istom ekstremitetu onda bi to ukupno iznosili 10,5 %.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr Ivice Ruića, ortopeda i dr. Irene Pintarić, neurologa, jer su isti dati stručno, argumentirano i obrazloženo temeljem medicinske dokumentacije i temeljem osobnih opažanja, a na koje niti jedna stranka u postupku nije imala primjedbi.

17. Kako se u konkretnom slučaju radi o polici ugovornog osiguranja temeljem kojeg se ima potraživati isplata ugovorene svote sukladno eventualno utvrđenom postotku trajnog invaliditeta tužitelja, a sukladno pripadajućim ugovorenim tablicama invaliditeta, te kako je sud utvrdio kako je kod tužitelja zaostao trajni invaliditet od 10,5 %, to je ocjena ovog suda kako u konkretnom slučaju tužitelj ima valjan osnov potraživanja.

18. Pri utvrđenju kako je, kao posljedica predmetnog štetnog događaja, kod tužitelja sukladno Tablicama invaliditeta zaostao trajni invaliditet od 10,5 %, pri nespornom iznosu osigurane svote od 90.000,00 kn, zaključak je ovog suda kako tužitelju, sukladno odredbi čl. 921. st. 1. ZOO-a, pripada pravo na osigurninu u iznosu od 9.450,00 kn, odnosno 1.254,23 €, slijedom čega je tužitelju dosuđen iznos od 1.254,23€.

19. Nadalje, nije sporno kako je tužitelj tuženika o nastupanju osiguranog slučaja obavijestio Zahtjevom za isplatu osigurnine kojeg je tuženik zaprimio dana 28. svibnja 2018., a što je sud utvrdio pregledom Zahtjeva za isplatu osigurnine kojeg je tužitelj priložio uz tužbu.

20. Dakle, čitanjem Zahtjeva za isplatu osigurnine kojeg je tužitelj priložio uz tužbu sud je utvrdio kako je tuženik Zahtjev za isplatu osigurnine zaprimio dana 28. svibnja 2018. godine.

21. Odredbom čl. 943. ZOO propisano je da ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u roku od 14, odnosno 30 dana, da je osiguratelj dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (st. 3.) te nadalje da ako osiguratelj tako ne postupi, da duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju (st. 4).

22. Slijedom izloženoga, kako tuženik nije postupio u skladu sa odredbom čl. 943. st. 3. ZOO, dužan je na temelju odredbe čl. 943. st. 4. ZOO isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu počevši od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, tj od 28. svibnja 2018. pa do konačne isplate.

23. Cijeneći prednja utvrđenja ovog suda, odlučeno je kao u izreci ove presude.

24. Parnični trošak dosuđen je tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 75 bodova, za pristupe na roč. od 24.10.24., 14.01.25., 24.02.25., 26.05.25., 13.10.25. po 75 bodova, za pristup na roč. od 10.07.25. 37,5 bodova (50%), za sastav podneska od 17.03.25. 75 bodova, za sastav podneska od 05.06.25. 37,5 bodova (50%), te za zahtjev u mirnom postupku 75 bodova, što ukupno iznosi 675,00 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 1.350,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 337,50 € na ime 25% PDV-a, 374,80 € na ime troškova vještačenja, 80,00 € na ime troškova EMNG pretrage obavljene po nalogu sudskog vještaka, 70,34€ na ime sudske pristojbe na tužbu, te 53,08 € na ime sudske pristojbe na ovu presudu, pa sveukupan pa sveukupan trošak tužitelja iznosi 2.265,72 €. Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripada kamata počev od dana presuđenja, dakle od 14. studenoga 2025. pa do konačne isplate.

25. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. II izreke rješenja.

U Splitu, 14. studenoga 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika