Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Broj: Gž R-52/2025-3

Vukovar, Županijska 33

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Vrkić Perak predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Bosančić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Kseniji Čerin, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Nicro d.o.o., OIB: 71179651211, iz Zagreba, Marijana Čavića 9, zastupan po punomoćniku Mići Ljubenko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ljubenko & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja Odluke o otkazu nedopuštenom, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja LZ, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr- 259/2023-35 od 9. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja LZ kao osnovana te se ukida presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-259/2023-35 od 9. svibnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O zahtjevu tužitelja i tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. siječnja 2023. koju je je tuženik Nicro d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 71179651211 izjavio tužitelju LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

Raskida se Ugovor o radu sklopljen dana 15.01.2004. između tužitelja, kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca s danom 30. studenog 2023.

Nalaže se tuženiku Nicro d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 71179651211 da isplati tužitelju LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 9.475,62 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana utuženja do isplate sve po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženiku Nicro d.o.o., Zagreb (Grad Zagreb), Ulica Marijana Čavića 9, OIB: 71179651211 da isplati tužitelju LZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate sve po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu objavljuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. " II Nalaže se tužitelju ŠZ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Nicro d.o.o., Zagreb, Ulica Marijana Čavića 9, OIB- 71179651211 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eur".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu troškova postupka podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor. U odgovoru tuženik navodi da su žalbeni navodi tužitelja pravno i činjenično neosnovani, da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja te stoga nastavak radnog odnosa nije moguć. Prvostupanjska odluka u cijelosti je pravilno i valjano obrazložena, a tužitelj iznosi svoju subjektivnu ocjenu provedenih dokaza.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. siječnja 2023. (nastavno: Odluka o izvanrednom otkazu), zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o radu te zahtjev tužitelja za naknadom štete.

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrdio je:

- da u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik;

- da je u vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelj imao obvezu uzdržavanja jednog djeteta koje se još uvijek školuje;

- da je prosječna plaća tužitelja u prethodna tri mjeseca prije otkazivanja

Ugovora o radu iznosila 1.579,27 eura;

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 15. siječnja 2004.;

- da je tužitelj pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenih prava;

- da u vrijeme otkazivanja ugovora nije postojala obveza tuženika za savjetovanje u smislu odredbe članka 150. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. – nastavno ZoR);

- da je između tužitelja i tuženika bio i ranije zaključen Ugovor o radu i to od 2. siječnja 2002.;

- da je u Odluci o otkazu otkazan Ugovor o radu od 2. siječnja 2002.;

- da se radi o omašci u Odluci o otkazu Ugovora o radu prilikom navođenja datuma Ugovora o radu koji se otkazuje;

- da je tužitelj 9. siječnja 2023. poslao e-mail pod nazivom "Poslovi Mario";

- da je tuženik donio dvije Odluke o imenovanju glavnog inženjera za gradilište;

- da je prvotni građevinski dnevnik poništen;

- da je Ugovor o radu otkazan zbog osobite teške povrede iz radnog odnosa zbog toga jer je tužitelj iznio teške i neutemeljene optužbe protiv poslodavca;

- da tuženik kao poslodavac nije pozvao tužitelja da iznese svoju obranu;

- da e-mail tužitelja od 9. siječnja 2023. ne predstavlja prijavu nepravilnosti sukladno odredbama Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine" broj 46/22. nastavno: ZZPN);

- da je tužitelj u spornom e-mail-u mislio isključivo na jedinu nepravilnost u radu tuženika, a odnosi se na imenovanje tužitelja za glavnog inženjera gradilišta bez da je isti o tome obaviješten;

- da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnik.

8. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da Odluka o izvanrednom otkazu nije dopuštena obzirom je u Odluci o izvanrednom otkazu otkazan Ugovor o radu od 2. siječnja 2002. Naime, pogreška u naznaci datuma ugovora koji se otkazuje ne čini prijepornu odluku tuženika nedopuštenom. Ovo stoga jer je radnopravni odnos stranaka sadržajno ugovorni odnos, utemeljen na Ugovoru o radu, a koji se sklapa trenutkom prihvata ponude poslodavca učinjene radniku. U situaciji kao što je konkretna, a kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika za uređenje njihovog ugovornog odnosa na novi način, te potpisom ponuđenog ugovora očitovao svoju suglasnost s učinjenom ponudom od strane tuženika, tada je nužno zaključiti kako je sklapanjem novog ugovora stavljen izvan snage dotadašnji Ugovor o radu, te sklopljenim novim ugovorom o radu stranke su uredile njihov međusobni ugovorni odnos.

8.1. Dakle, tuženik je tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu otkazao Ugovor o radu na temelju kojeg je tužitelj do tada obavljao poslove stvarnog radnog mjesta te obzirom na činjenicu da se jedino mogao i otkazati Ugovor o radu od 15. siječnja 2004., a ne i Ugovor o radu od 2. siječnja 2002. jer Ugovor o radu od 2. siječnja 2002. više nije niti egzistirao, a što je tužitelj očito imao saznanja. Naime, tužitelj je znao da sve poslove svoga radnog mjesta izvršava temeljem Ugovora o radu od 15. siječnja 2004. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da se radi o očitoj tehničkoj pogrešci.

8.2. Ovakav pravni stav da pogreška u naznaci datuma ugovora koji se otkazuje u Odluci o otkazu Ugovora o radu ne čini prijepornu odluku ništetnom iskazan je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-228/2019., Rev- 725/11. i dr. Stoga u konkretnom slučaju nije osnovano pozivanje tužitelja na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-616/2006. obzirom se ista odnosi na drugačije činjenično stanje jer se u navedenoj odluci primjenjuju odredbe Stečajnog zakona, a što u ovom konkretnom predmetu nije slučaj.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku da iznese svoju obranu. Ovo stoga jer iz sadržaja spornog e-maila proizlazi kako je tužitelj ostavio mogućnost tuženiku za detaljnim očitovanjem u pogledu činjenica vezanih za pad kvalitete, prijevaru i laži. Navedeno jasno ukazuje kako niti tuženik niti neposredno nadređena osoba tuženika nisu imali saznanja o tome što je tužitelj mislio pod pojmom "prijevare, pada kvalitete i laži", kao i kojim je dokazima raspolagao. Navedeno ukazuje da poslodavac nije imao prihvatljivo opravdanje za propuštanje obveze iz članka 119. stavak 2. ZoR-a odnosno da je poslodavac bio u obvezi omogućiti radniku da iznese svoju obranu kako bi isti obrazložio i dokazao svoje navode, a što poslodavac nije učinio. Osim toga prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri sagledao razmjernost odluke poslodavca u odnosu na mail tužitelja te nije kritički i u dovoljnoj mjeri pristupio prema konkretnoj situaciji imajući u vidu duljinu trajanja radnog odnosa radnika kod poslodavca, njegovo prethodno izvršavanje radih obveza, sudjelovanje u radnom procesu, postojanje dotadašnjeg povjerenja i općenito cjelokupnog ponašanja radnika do spornog mail-a kao i dotadašnju lojalnost radnika prema poslodavcu.

9.1. Obzirom poslodavac od radnika nije zatražio da potkrijepi svoje navode o ukazanim nepravilnostima, a radnik je u svom e-mailu u kojem je ukazao na nepravilnosti i naveo da detalje istih može poslati pismeno, a što ukazuje na činjenicu da je tužitelj bio spreman precizno i potpuno ukazati na koje je to nedostatke i nepravilnosti mislio ukoliko se to od njega zatraži, to nije opravdano postupanje tuženika kao poslodavca kada radniku nije omogućio iznošenje obrane. Navedeno ne predstavlja okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati uskraćivanje iznošenja obrane radnika.

10. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kako tuženik nije dokazao da mu je zbog mail-a tužitelja nastala šteta te su u navedenom dijelu nepravilna utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, sukladno odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. – dalje u tekstu: ZOO) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U konkretnom slučaju obveza je tuženika dokazati da je istom nastala šteta tj. tuženik je obvezan dokazati pozitivnu činjenicu, a tek potom bi bila obveza tužitelja dokazati suprotno. Iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tuženik dokazao nastanak bilo kakve štete.

11. Osnovano tužitelj navodi kako prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a vezanim za činjenicu je li tužitelju ipak uručena predmetna odluka za imenovanje za glavnog inženjera, je li tuženik bio u obvezi voditi građevinski dnevnik od lipnja 2021. do ožujka 2022., iz kojeg razloga postoje dvije odluke tuženika o imenovanju glavnog inženjera gradilišta i slično.

12. Osnovano tužitelj u žalbi navodi kako prvostupanjski sud nije respektirao činjenicu da tuženik kao poslodavac je bio u obvezi dokazati je li tužitelj imao saznanja da je imenovan glavnim inženjerom gradilišta i kada je saznao za navedenu činjenicu obzirom da je tužitelj kao nepravilnost naveo da je imenovan glavnim inženjerom gradilišta da o tome nije imao nikakva saznanja.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud nije analizirao niti odredbe članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti ("Narodne novine" broj 46/22). Naime, navedenim člankom propisano je ako je prijavu nepravilnosti kod poslodavca zaprimila osoba koja nije nadležna za postupanje po prijavi nepravilnosti, ista ju je dužna bez odgode i bez izmjena proslijediti povjerljivoj osobi uz zaštitu identiteta prijavitelja nepravilnosti i povjerljivosti podataka iz prijave.

13.1. Iz sadržaja navedenog mail-a kojeg je tužitelj uputio neposredno nadređenom razvidno je da isti sadrži podatke o prijavitelju nepravilnosti, da su nepravilnosti generalno određene time da je tužitelj precizirao kako potpune detalje može poslati pismeno, te da se radi o nepravilnostima koje se tiču njihove firme, a prijava je sukladno odredbi članka 17. stavak 2. ZZPN-a podnijeta u propisanom obliku. Iako je navedena prijava poslana neovlaštenoj osobi, odnosno osoba koja nije nadležna za postupanje po prijavi nepravilnosti, obzirom se radilo o tužitelju neposredno nadređenoj osobi to je EZ kao neposredno nadređena osoba tužitelju bio u obvezi istu prijavu proslijediti za to nadležnoj osobi.

13.2. Dakle u konkretnom slučaju izostao je kritički pristup prvostupanjskog suda navedenom mail-u tužitelja i njegove ocijene kao i unutarnje prijave nepravilnosti.

14. Stoga je sukladno odredbi članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuta prvostupanjska odluka.

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, prije svega će kritički analizirati mail tužitelja upućen neposredno nadređenom djelatniku, činjenicu predstavlja li navedeni mail prijavu nepravilnosti te je li postojala obveze nadređenog djelatnika istu prijavu dostaviti povjerljivoj osobi odnosno osobi nadležnoj za postupanje po takvim prijavama, analizirat će činjenicu je li tuženiku kao poslodavcu nastupila šteta i ako je u čemu se ista sastoji, analizirat će razmjernost odluke tuženika u odnosu na upućeni mail tužitelju kao i ostale činjenice na koje je upozoren ovom odlukom, a potom će donijeti novu odluku koja će biti potpuno i detaljno obrazložena.

16. Obzirom je ukinuta odluka o glavnoj stvari to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

17. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

18. Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 14. studeni 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrkić Perak