REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-201/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja BONEO d.o.o., OIB: 63627442442, Split, Marmontova 14, zastupanog po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici iz Splita, Ivana Gundulića 26A, protiv tuženika NOVADRIA d.o.o., Novalja, Ćiponjac sjever 2, OIB: 08389155098 (ranije HOSTEL ZRĆE d.o.o.), zastupanog po punomoćnici Ireni Krpan, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Palić i partneri iz Zagreba, Crvenog Križa 33, radi isplate, nakon održane javne i glavne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, objavljenje 14. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Splita poslovni broj Ovrv-4826/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-488/2022 (javnobilježnički predmet) od 25. ožujka 2022. kojim je naloženo tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 832.500,00 kuna/110.491,74 EUR[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 16.662,50 kuna/2.212,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 5.073,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Silvane Grdović iz Splita poslovni broj Ovrv-4826/2022 (sudski predmet), odnosno poslovni broj UPP/OS-Ovrv-488/2022 (javnobilježnički predmet) od 25. ožujka 2022. naloženo je tuženiku (ovršeniku) isplatiti tužitelju (ovrhovoditelju) iznos od 832.500,00 kuna/110.491,74 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 288.600,00 kuna/38.326,73 EUR od 1. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 244.200,00 kuna/32.430,27 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate, na iznos od 196.100,00 kuna/26.042,56 EUR od 20. ožujka 2019. do isplate i na iznos od 103.600,00 kuna/13.758,30 EUR od 21. ožujka 2019. do isplate, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 16.662,50 kuna/2.212,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2022. do isplate.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem je naveo da u cijelosti pobija osnovu i visinu tražbine tužitelja. Istaknuo je da tražbina tužitelja ne postoji, a da utužene račune nikada nije zaprimio, već ih je prvi put vidio u trenutku zaprimanja rješenja o ovrsi. Nadalje, naveo je da je nejasno na koji se točno ugovor i ponudu poziva tužitelj u predmetnim računima, te u kakvoj su isti vezi sa ugovorom o kreditu broj 15075020074 kojeg je tuženik sklopio 2015. s RBA d.d. jer da je navedeni kredit zatvoren u siječnju 2019. Naveo je i da je ranije bio u poslovnom odnosu sa tužiteljem, tada naziva tvrtke KEA d.o.o., ali da je taj poslovni odnos okončan 2016., i to izdavanjem računa broj 1-1-1 od 10. prosinca 2015. za izradu arhitektonskog projekta i računa broj 2-1-1 od 15. ožujka 2016. za izradu izmjena i dopuna arhitektonskog projekta, koje račune da je uredno podmirio. Nakon okončanja navedenog, da daljnjih poslovnih odnosa nije bilo, niti je tužitelj poduzimao ikakve radnje za tuženika, a da su predmetni računi izdani tri, odnosno šest godina nakon okončanja poslovnog odnosa. S tim u vezi istaknuo je da su svi građevinski, arhitektonski i slični radovi na Hostelu Zrće, na kojem su stranke surađivale, završili najkasnije u srpnju 2016. kada su izdani minimalni tehnički uvjeti za navedenu nekretninu, a nakon toga da nije bilo nikakvih radova projektiranja ili građenja, izrade izvedbene dokumentacije ili izrade bilo kakvih dodatnih arhitektonskih projekata, vršenja nadzora ili slično koji bi bili osnova za izdavanje predmetnih računa u veljači ili ožujku 2019. U konačnici, a opreza radi, istaknuo je i prigovor zastare.

3. Rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovrv-4826/2022-12 od 8. prosinca 2022., ispravljenog rješenjem od 1. veljače 2024. i rješenjem od 27. siječnja 2025. stavljeno je izvan snage ranije citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprve u dijelu u kojem je određena ovrha, te je određeno da će postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga provesti Trgovački sud u Rijeci.

4. Rješenjem ovoga suda od 28. svibnja 2025. pozvan je tužitelj očitovati se na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi od 12. travnja 2022. Tužitelj je navedeno rješenje, kao i poziv za pripremno ročište 7. listopada 2025., putem punomoćnice zaprimio 8. srpnja 2025., međutim po istome nije postupio. Također, podneskom od 6. listopada 2025. (koji podnesak je predan sudu izvan radnog vremena suda, odnosno u 16:06) punomoćnica tužitelja obavijestila je sud o nemogućnosti pristupa na pripremno ročište zakazano za 7. listopada 2025., te predložila odgodu istog, a u slučaju da sud ne udovolji zahtjevu za odgodu, da tužitelj ustraje u cijelosti kao i u dosadašnjem tijeku postupka.

5. S obzirom na navedeno, odnosno da je prijedlog za odgodu pripremnog ročišta predan sud putem sustava e-komunikacije u popodnevnim satima dan prije održavanja pripremnog ročišta, iako je punomoćnica tužitelja o datumu održavanja ročišta bila obaviještena još 8. srpnja 2025., koji podnesak je uredujući sudac, iz tog razloga, zaprimio neposredno prije održavanja ročišta, prijedlog punomoćnice tužitelja za odgodom ročišta nije prihvaćen. Naime, tužitelj je imao dovoljno vremena pravovremeno obavijestiti sud o nemogućnosti pristupa na pripremno ročište, odnosno radi pristupa ročištu pronaći zamjenu. Stoga je pripremno ročište, sukladno odredbi članka 291. stavka 4. ZPP-a, a na prijedlog tuženika, održano u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja. Isto tako, zastupnik po zakonu tužitelja JP, podneskom od 3. listopada 2025. zatražio je odgodu pripremnog ročišta zakazanog za 7. listopada 2025., te kao razloga zahtjeva naveo teško zdravstveno stanje, a koji prijedlog sud također nije prihvatio, upravo iz razloga jer je tužitelj u postupku bio zastupan po punomoćnici Doris Košta, iz kojeg razloga, prisutnost zastupnika po zakonu tužitelja na pripremnom ročištu nije bila nužna da bi se isto održalo.

6. Na pripremnom ročištu 7. listopada 2025. tuženik je u cijelosti ustrajao kod navoda iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, te istaknuo da je u međuvremenu tuženik promijenio naziv tvrtke i da ista sada glasi Novadria d.o.o. Na navedenom ročištu, a sukladno odredbi članka 299.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) održano je ročište za glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 110.491,74 EUR/832.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na ime izrade „Glavnog projekta-Arhitektonskog projekta“ i „Projekta uređenja okoliša“ za Hostel Zrće prema ponudi i Ugovoru i Ugovoru o kreditu broj 15075020074, temeljem računa broj 02- 01/2019, izrade „Projekta unutarnjeg uređenja“ za Hostel Zrće prema ponudi i Ugovoru i Ugovoru o kreditu broj 15075020074, temeljem računa broj 02-02/2019, izrade "Glavnog projekta i projektantskog nadzora“ za Hostel Zrće prema ponudi i Ugovoru i Ugovoru o kreditu broj 15075020074, temeljem računa broj 03-01/2019 i uslugu "Savjetovanja investitora“ za Hostel Zrće prema ponudi i Ugovoru i Ugovoru o kreditu broj 15075020074, temeljem računa broj 03-02/2019.

8. Sud je proveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu, i to račun broj 02- 01/2019 od 18. veljače 2019. (list 12 i 32 spisa), račun broj 02-02/2019 od 28. veljače 2019. (list 13 i 33 spisa), račun broj 03-01/2019 od 4. ožujka 2019. (list 14 i 34 spisa), račun broj 02-02/2019 od 5. ožujka 2019. (list 15 i 35 spisa), račun broj 2-1-1 od 10. prosinca 2015. (list 49 spisa), račun broj1-1-1 od 15. ožujka 2016. (list 51 spisa) i rješenje Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Novalja Klasa: UP/I-335-02/16-01/57, Ur.broj: 2125-09/1- 16-5 od 7. srpnja 2016. (list 53-55).

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (članak 8. ZPP-a), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

10. Naime, dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenice. Tužitelj je dužan dokazati istinitost svojih navoda. Ukoliko tužitelj u tome ne uspije, njegov zahtjev za pružanje pravne zaštite treba odbiti, jer istinitost određene tvrdnje treba dokazati onaj koji tvrdi da određena činjenica postoji, a ne onaj koji poriče njezino postojanje.

11. U konkretnom slučaju, tužitelj uz prijedlog za ovrhu, niti kasnije tijekom postupka, nije dostavio sudu dokaze temeljem kojeg bi dokazao svoje pravo potraživanja iznosa po predmetnim računima. Naime, u pozivu za pripremno ročište sud je upozorio stranke na obvezu da u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, da predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te da se izjasne o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane sukladno članku 299. stavku 2. ZPP- a. Također, sud je posebnim rješenjem od 28. svibnja 2025. pozvao tužitelja da se očituje na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi tuženika od 12. travnja 2022., a što isti nije učinio.

12. S druge strane, tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u cijelosti osporio osnovanost i visinu tražbine tužitelja iz dostavljenih vjerodostojnih isprava, te u prilog svojih tvrdnji dostavio račun broj 2-1-1 od 10. prosinca 2015. (list 49 spisa), račun broj 1-1-1 od 15. ožujka 2016. (list 51 spisa) i rješenje Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Ličko-senjskoj županiji, Služba za gospodarstvo, Ispostava Novalja Klasa: UP/I-335-02/16-01/57, Ur. broj: 2125-09/1-16-5 od 7. srpnja 2016. (list 53-55).

13. Sukladno navedenom, a budući da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja nije, u prilog postojanja svoje tražbine prema tuženiku osim računa, koji računi su jednostrane isprave tužitelja, dostavio ugovor ili drugu osnovu, kao podlogu za njihovo izdavanje, a niti je predložio provođenje drugih dokaza radi utvrđenja osnove i visine utužene tražbine koju je tuženik u cijelosti osporio, zaključak je ovoga suda da tužitelj, sukladno odredbi članka 219. i članka 221.a ZPP-a, nije dokazao da njegova tražbina doista postoji, slijedom čega je, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

14. Tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka, i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 1.664,00 EUR, sukladno Tbr. 11. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje Tarifa), prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti i prijedloga za povrat u prijašnje stanje u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 2. Tarife i zastupanja na ročištu 7. listopada 2025. u iznosu od 1.664,00 EUR, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 882,00 EUR. Nadalje, tuženiku pripada i trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 663,61 EUR. Stoga, tuženiku pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 5.073,61 EUR.

15. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije osnovan. Naime, tuženiku ne pripada nagrada za sastav podneska od 7. travnja 2022, budući da spisu ne prileži podnesak tuženika od 7. travnja 2022., osim prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, za koji mu je priznat trošak u iznosu od 1.664,00 EUR, dok je u odnosu na ostale radnje u postupku za koje mu je dosuđena naknada, naknadu zatražio u previsokom iznosu, budući da mu za pojedinu radnju u postupku, sukladno Tarifi, pripada iznos od 1.664,00 EUR, a ne zatraženih 2.004,25 EUR.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude

U Rijeci, 14. studenoga 2025.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.