REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž R-162/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja KJR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku KJ, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, OIB 46377257342, Kišpatićeva 12, 10000 Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-158/2020-41 od 11. lipnja 2025., 14. studenog 2025.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice KJR te se rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-158/2020-41 od 11. lipnja 2025. preinačuje u točkama IV., V. i VI. izreke te se u tom dijelu sada sudi:
"Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime naknade parničnog troška isplati pored dosuđenog iznosa od 398,32 eura još i iznos od 250,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025.g. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
U preostalom tom dijelu se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija u cijelosti kao neosnovan.
Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak prijašnjih žalbenih postupaka u iznosu od 84,00 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025.g. do isplate, te ovog žalbenog dijela postupka u iznosu od 22,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 14. studenog 2025. do isplate i to u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa od 106,50 eura kao neosnovan."
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja odlučio je:
"I/ Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj Pr- 158/2020-22 od 10. siječnja 2023.g. u izreci, toč. II izreke na drugoj strani, red prvi i drugu odozgo, tako da umjesto: "Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.343,81 euro/6.062,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2022.g. " treba pisati: "Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 804,63 euro/6.062,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. siječnja 2023."
II/ / Ispravlja se presuda ovog suda poslovni broj Pr- 158/2020-22 od 10. siječnja 2023.g. u obrazloženju, toč. 24. na strani 9, tako da umjesto "iznosu 1.343,81 euro/6062,50 kuna" treba pisati: "iznosu 804,63 euro/6062,50 kuna"
III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 398,32 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025.g. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 70,88 euro, sa zateznim kamatama tekućim od 11. lipnja 2025.g. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi da dan 1. siječnja, a za drugu polugodište referentna stopa koja je na snazi dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška iz toč. III izreke, preko dosuđenih 398,32 euro, kao neosnovan.
VI/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka iz toč. IV izreke, preko dosuđenih 70,88 euro, kao neosnovan."
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom to rješenje, ali samo u točki IV., V. i VI. izreke pobija tužiteljica KJR i to iz svih žalbenih razloga. Smatra da su joj trebali biti priznati troškovi za sastav dva obrazložena podneska koja su bila potrebna za vođenje parnice. Tako joj nije priznat trošak za sastav podneska od 24. veljače 2020. kojim se očitovala na dati odgovor na tužbu, a u kojem da se detaljno i argumentirano očitovala na tuženikove navode iz odgovora na tužbu, pa joj je za tu radnju trebao biti priznat trošak od 100,00 bodova (250,00 eura) temeljem Tbr.8.1. u svezi s Tbr.7.t.1., Tbr.46., 52. t.3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023. - dalje: Tarifa). U prilog tome poziva se na odluke drugih županijskih sudova. Smatra da joj pripada pravo na trošak za sastav podneska od 9. prosinca 2020. a kojim se očitovao na nalaze i mišljenje financijskog vještaka Petre Blašković od 3. studenog 2020. Ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom dosude troškova žalbe u omjeru od 37,8% iz razloga što je njena žalba usvojena u cijelosti te je ukinuto rješenje suda prvog stupnja u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za naknadu parničnog troška. Stoga smatra da joj pripada u cijelosti zatraženi trošak za sastav žalbe od 23. siječnja 2023. Isto da se odnosi i na trošak za sastav žalbe od 24. studenog 2023. Žalbeni je prijedlog da se preinači rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda i da joj se dosude daljnji troškovi postupka kao i trošak ove žalbe u iznosu od 125,00 eura.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.
5. U ovom predmetu je nesporno da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovnog broja: Pr-158/2020-22 od 10. siječnja 2023. usvojen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, da je tuženiku naloženo da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 804,63 eura/6.062,50 kuna (presuda je u tom dijelu ispravljena pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovnog broja Pr-158/2020-41 od 11. lipnja 2025.). Tom presudom sud prvog stupnja odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, odnosno do traženog iznosa od 2.256,29 eura.
6. Po žalbi tužiteljice izjavljene samo protiv odbijajućeg dijela njenog zahtjeva za naknadu troškova postupka, ovaj sud drugog stupnja je rješenjem poslovnog broja: Gž R-75/2023-2 od 28. ožujka 2023. prihvatio žalbu tužiteljice i ukinuo pobijanu odluku o troškovima postupka te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je odlučeno da će sud prvog stupnja konačnom odlukom odlučiti i o njenom zahtjevu za naknadu parničnog troška tog žalbenog postupka.
6.1. Nakon toga sud prvog stupnja ponovno odlučio o troškovima postupka i to rješenjem poslovnog broja: Pr-158/2020-29 od 20. studenog 2023. na način da je naložio tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 804,63 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a odbio je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko tog dosuđenog iznosa.
6.2. Postupajući po žalbama tužiteljice i tuženika u kojim je i zatražen trošak za sastav žalbe zajedno s PDV-om, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja: Gž R-212/2024-2 od 23. prosinca 2024. usvajanjem njihove žalbe ukinuo prije navedeno prvostupanjsko rješenje te je predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Odlučeno je i da će o zahtjevima stranaka za naknadu troškova tog žalbenog postupka odlučiti sud prvog stupnja konačnom odlukom.
7. Nakon toga sud prvog stupnja donosi ovo pobijano rješenje prema kojem proizlazi da je pored nesporno dosuđenog iznosa od 804,63 eura tužiteljici priznat parnični trošak u daljnjem iznosu od 398,32 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, da je preko tog iznosa njen zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen, da je tužiteljici dosuđeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 70,88 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. lipnja 2025., a odbijen je njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka preko tog iznosa.
8. Ostaje sporno, obzirom na istaknute žalbene razloge i navode tužiteljice, da li ona ima pravo na naknadu troška za sastav podneska od 24. veljače 2020. i 9. prosinca 2020. te da li je osnovan njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa od 70,88 eura.
9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti ovaj sud je ocijenio da je prilikom odlučivanja o spornim pitanjima materijalno pravo djelomično pogrešno primijenjeno što je djelomično imao utjecaj na pravilnost pobijanog rješenja.
10. Ovaj sud ostaje kod svog stava istaknutog u rješenju poslovnog broja: Gž R- 75/2023-2 od 28. ožujka 2023., a odnosi se na pravo tužiteljice na naknadu troškova za sastav podneska od 24. veljače 2020.
11. Ocjena je ovog suda da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima ukazuje da je rješenje o naknadi troškova postupka u dijelu kojim joj nije priznat trošak sastava očitovanja na odgovor na tužbu doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava.
11.1. Podnesak koji je tužiteljica dostavila 24. veljače 2020., u kojem se očitovala na odgovore na tužbu tuženika, i po ocjeni ovog suda ne predstavlja radnju koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. U tom podnesku tužiteljica ponavlja činjenične navode i obrazlaže pravni osnov zahtjeva na identičan način kako je već obrazložila u tužbi. Osim toga valja imati u vidu da se u konkretnom slučaju radi o tipskom predmetu u kojem se meritum spora odnosi na zahtjev za isplatu razlike plaće temeljem Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i da je u identičnoj vrsti sporova do sada u velikom broju sudskih odluka izraženo jasno pravno stajalište o pravu zaposlenika na isplatu razlike plaće, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda kojim je zaključio da podnesak kojim se tužiteljica očituje na odgovor na tužbu (na opisani način) nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
11.2. To što procesne odredbe propisuju pravo stranke na podnošenje podnesaka ne znači da stranka ima pravo u svakom slučaju ostvariti taj trošak na teret druge strane. Trošak sastava podneska pa i kada se odnosi na očitovanje na odgovor na tužbu da bi se priznao tužitelju (kao i svaki drugi trošak) mora biti potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.
12. Stoga je sud prvog stupnja osnovano odbio taj njen zahtjev u iznosu od 250,00 eura (100 bodova plus PDV 25%).
13. Međutim pogrešno je sud prvog stupnja odbio njen zahtjev za naknadu troškova za sastav podneska od 9. prosinca 2020. smatrajući ga nepotrebnim.
13.1. Radi se o obrazloženom podnesku kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje financijskog vještaka i kojim je postavila konačni tužbeni zahtjev usklađen s tim nalazom i mišljenjem. Stoga joj za sastav tog podneska, prema Tbr.8.1. Tarife pripada pravo na trošak u iznosu od 250,00 eura, a u koji je uračunat i PDV od 25%.
14. Tužiteljica osnovano ukazuje da joj pripada pravo na trošak žalbenog postupka obzirom je ona pravovremeno, u svom pravnom lijeku od 24. siječnja 2023. i 24. studenog 2023. potraživala trošak za sastav svakog tog podneska u iznosu od 124,43 eura.
15. Sud prvog stupnja joj je po tom osnovu priznao samo iznos od 70,88 eura s obrazloženjem da njen uspjeh u žalbenom postupku iznosi 37,8% pa da joj sukladno tome za oba ta podneska pripada naknada u dosuđenom iznosu.
16. Po ocjeni ovoga suda tužiteljica je tim žalbama pobijala odbijajući dio odluke o troškovima, znači onaj u iznosu od 1.451,66 eura. Obzirom da je ona djelomično uspjela sa svojim pravnim lijekom, jer joj je od tog pobijanog iznosa dosuđen konačni iznos od 648,32 eura to je njen uspjeh u ta dva žalbena postupka 45%.
17. Primjenom Tbr.10. t.5. Tarife tužiteljici za sastav svake te žalbe pripada pravo na trošak prema njenom uspjehu i to u iznosu od 42,00 eura, odnosno 84,00 eura ukupno.
18. Tužiteljica je potraživala trošak za sastav ove žalbe i to primjenom iste odredbe Tarife. Predmet pobijanog dijela ovog žalbenog postupka je trošak postupka u iznosu od 1.053,34 eura pa je njen uspjeh ocijenjen s 24% obzirom joj je priznat trošak u iznosu od 250,00 eura. Stoga joj je taj njen zahtjev usvojen u iznosu od 22,50 eura.
19. Tužiteljica je nakon donošenja ukidbene odluke od strane ovoga suda podnijela podnesak od 9. siječnja 2025. u kojem je potraživala za njegov sastav trošak od 125,00 eura. Međutim kako je u tom postupku tužiteljica ponovila sve već prije navedeno to je ovaj sud ocijenio da se radi o nepotrebnom trošku za vođenje ove parnice, zbog čega joj je isti odbijen kao neosnovan.
20. Slijedom svega navedenog o žalbi tužiteljice odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 380. t.3. ZPP-a).
U Puli 14. studenog 2025.
Sutkinja:
Helena Poropat
