Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-98/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Marijani Brajak Mateša, u pravnoj stvari tužiteljice HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Peri Juriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., Osijek, protiv tuženika Republika Hrvatska OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 08. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice uz zamjeni odvjetnika Nikole Horvata i punomoćnika tuženika Sandre Biščan, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu, po objavi dana 14. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, isplatiti tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dospjele naknade za stanovanje zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to za:

- listopad 2023. godine u iznosu od 340,00 EUR-a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. studenog 2023. godine do isplate,

- studeni 2023. godine u iznos od 340,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. prosinca 2023. do isplate,

- prosinac 2023. godine iznos od 340,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2024. do isplate,

- siječanj 2024. godine iznos od 340,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. veljače 2024. do isplate,

- veljaču 2024. godine iznos od 340,00 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika isplatu budućeg svakomjesečnog iznosa od 340,00 EUR-a, koji će se uplaćivati tužiteljici do 15. u mjesecu za svaki prethodni mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, da tužiteljici HĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati troškove postupka u iznosu od 1.125,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Podneskom zaprimljenim kod Općinskog suda u Osijeku dana 22. ožujka 2024. tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate novčanog iznosa od 1.700,00 EUR uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlenica tuženika, vojnikinja koja je posljednji puta raspoređena na to radno mjesto temeljem Odluke broj KLASA: 811-01/22-01-3, URBROJ: 1113-S1-22- 299 od 13. srpnja 2022. u ustrojstvenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske, Gardijske oklopno – mehanizirane brigade, inžinjerska bojna, 1. inžinjerska satnija borbene potpore, Pionirski vod, 2. desetna na ustrojbeno mjesto pionir sa mjestom službe u [adresa] na period od 15. 07. 2022. do daljnjeg. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika i temeljem ranijih odluka još od 2014., no prva odluka o raspoređivanju u [adresa] je od 16. svibnja 2018. pa je tužiteljica temeljem te odluke s radom u [adresa] započela 21. svibnja 2018. Nadalje navodi da ima prijavljeno prebivalište u [adresa] na adresi [adresa], dok je boravište u [adresa] na adresi [adresa] prijavila prvi i jedini puta dana 29. rujna 2023. kada je preselila u stan na toj adresi kao najmoprimac. Nastavno, tužiteljica je od 2016. do 2019. (u vrijeme kada je prvi puta raspoređena u službu kod tuženika u Vukovaru 2018. također imala prebivalište u [adresa] na adresi [adresa]. Tužiteljica je jedan vremenski period živjela u izvanbračnoj zajednici te je tada stanovala u [adresa] (prijavljeno prebivalište od rujna 2019. do kolovoza 2021.), no kako je ta izvanbračna zajednica prestala, ona više nije bila u mogućnosti živjeti na toj adresi te se vratila živjeti kod roditelja i prijavila prebivalište u [adresa] iz kojeg mjesta je putovala na posao u [adresa]. Tužiteljica je nakon zadnje odluke tuženika, kojom je ponovno raspoređena na službu u [adresa] tamo i preselila te prijavila boravište. Potom je dana 06. listopada 2023. tuženiku podnijela zahtjev za priznavanje prava na naknadu za stanovanje, a o kojem zahtjevu je odlučeno Odlukom tuženika – Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavni stožer OS RH, Središnjica za upravljanje osobljem, broj KLASA: 371-01/23-01/2285, URBROJ: 3522-0503-23-2 od 19. listopada 2023. na način da je zahtjev tužiteljice za priznavanje traženog prava odbijen uz obrazloženje sadržano u točki II te odluke da ista „ne ispunjava uvjete budući da promjena prebivališta djelatne vojne osobe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta službe nije od utjecaja na priznavanje prava na naknadu za stanovanje. Tužiteljica pojašnjava da tuženik nije u svojoj odluci detaljnije obrazložio razloge nepriznavanja ovog prava, odnosno, spominje se da promjena mjesta prebivališta nije od utjecaja za priznavanje tog prava, a pritom se ne navodi referentni period na koji se odnosi promjena prebivališta. I u vrijeme prvog raspoređivanja na službu u Vukovar 2018., kao i u vrijeme zadnjeg raspoređivanja na službu u Vukovar 2022. (kada je predmetni zahtjev i podnesen), tužiteljica je imala prijavljeno prebivalište na istoj adresi u [adresa]. U vrijeme kada je tužiteljica imala prijavljeno prebivalište u [adresa], koje mjesto je 17,2 km udaljeno od [adresa], tužiteljica nije podnosila zahtjeve za priznavanje prava na naknadu jer za istim nije bilo potrebe, niti je tada imala za to osnove. U to vrijeme primala je putne troškove od mjesta prebivališta do mjesta rada u [adresa]. Tužiteljica je podnijela prvi i jedini puta zahtjev za priznavanje prava na naknadu za stanovanje 06. listopada 2023., nakon što je preselila te prijavila boravište u [adresa] dana 29. rujna 2023., kako je vidljivo iz potvrde. U isto vrijeme zatražila je ukidanje putnih troškova od mjesta prebivališta do mjesta rada, odnosno korištenje linijskog prijevoza do [adresa] jer je podnijela zahtjev za naknadu za stanovanje i živjela u [adresa], a ne više u [adresa]. Naglašava da prebivalište nije mijenjala još od 11. kolovoza 2021., dok je namjesto rada u [adresa] raspoređena temeljem ranije navedene odluke od 13. srpnja 2022. iz čega jasno proizlazi da tužiteljica nije mijenjala prebivalište, odnosno da je cijelo to vrijeme (do preseljenja u [adresa] i prijave boravišta) imala prijavljeno prebivalište i zaista živjela u [adresa] na adresi [adresa], a koje je 58,7 km udaljeno od mjesta službe. Tužiteljica se u tužbi poziva na odredbu čl. 133. Zakona o službi u oružanim snagama RH (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, 158/23, 14/24) i članka 18. Pravilnika o stanovanju (NN 49/2020-1007), kao i točku II Odluke o visini naknade za stanovanje (NN 103/2023-1478) te predlaže da sud provede sve predložene dokaze i donese presudu kao u izreci.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu tužbeni zahtjev osporio u cijelosti uz obrazloženje da je tuženik postupao sukladno važećim propisima koji reguliraju pravo na naknadu za stanovanje djelatnih vojnih osoba, a sukladno odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN-73/13 i dr.) i Pravilniku o stanovanju (NN-49/20). Tuženik obrazlaže da je tužiteljica na dužnost s mjestom službe u [adresa] raspoređena s danom 21.05.2018., te u međuvremenu nije bilo promjena mjesta službe, u trenutku rasporeda (21. svibnja 2018.) imala je prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], H [adresa] (udaljeno 59,6 km od mjesta rada), a s danom 03. rujna 2019. (do 11. kolovoza 2021.) imala je prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] (udaljeno 16,5 km od mjesta rada), te je sukladno utvrđenim činjenicama i važećim propisima ostvarivala pravo na troškove prijevoza, Nadalje s danom 11. kolovoza 2021. tužiteljica ponovno prijavljuje prebivalište na adresi [adresa] (udaljeno 59,6 km od mjesta rada), te je sukladno utvrđenim činjenicama i važećim propisima ostvarivala pravo na troškove prijevoza, te zaključno tužiteljica s danom 29. rujna 2023. prijavljuje boravište na adresi [adresa], nakon čega podnosi zahtjev za ostvarivanje prava naknade za stanovanje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-26/2024-4 od 27. svibnja 2024. isti sud se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te je predmet ustupljen Općinskom sudu u Karlovcu na daljnji postupak.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (list 6 spisa), odluku MORH, Glavni stožer OSRH (list 7 spisa), elektronički zapis o prebivalištu (list 8spisa9; potvrdu o prijavi boravišta (list 10 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 11 do 13 spisa), uvjerenje o prebivalištu (list 37 spisa), uvjerenje o boravištu (list 38 spisa), odluke o rasporedu i priznanju prava na naknadu za stanovanje (list 39 do 51 spisa), odnosno svu dokumentaciju priloženu spisu. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice iz razloga što se na temelju dokumentacije dostavljene na spis predmeta mogu utvrditi sve odlučne činjenice potrebne za donošenje odluke u ovom predmetu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica zaposlenik tuženika kao i da je odlukom tuženika klasa: 811-01/22-01/3, urbroj: 1113-S1-22-299 od 13. srpnja 2022. tužiteljica raspoređena u ustrojstvenoj jedinici Hrvatske kopnene vojske, Gardijske oklopno – mehanizirane brigade, inžinjerska bojna, 1. inžinjerska satnija borbene potpore, Pionirski vod, 2. desetna na ustrojbeno mjesto pionir sa mjestom službe u [adresa] na period od 15. srpnja 2022. do daljnjeg. Nije sporno ni da je tužiteljica dana 29. rujna 2023. prijavila boravište u [adresa] na adresi [adresa]. Tuženik tijekom postupka nije osporio ni da udaljenost između mjesta prebivališta tužiteljice i mjesta službe tužiteljice iznosi više od 50 km.

7. Sporno je ima li tužiteljica pravo na isplatu naknade za stanovanje za razdoblje od listopada 2023. do veljače 2024. te ubuduće sve dok za to postoje zakonski uvjeti i to u mjesečnom iznosu od 340,00 EUR.

8. Uvidom u Elektronički zapis o prebivalištu (list 8 spisa) te Uvjerenje o prebivalištu od 08. studenog 2023. (list 37 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica dana 13. srpnja 2022., odnosno u trenutku donošenja odluke o rasporedu tužiteljice u mjesto službe [adresa] imala uredno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] to od dana 11. kolovoza 2021.

9. Nadalje iz Potvrde o prijavi boravišta od 29. rujna 2023. (list 10 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica dana 29. rujna 2023. prijavila boravište na adresi [adresa] te ista prijava boravišta vrijedi do 29. rujna 2024.

10. Iz odluke Ministarstva obrane, Glavnog stožera oružani snaga RH klasa:

371-01/23-01/2285, Urbroj: 3522-0503-23-2 od 19. listopada 2023. (list 39 spisa) proizlazi da je tužiteljici odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu za stanovanje uz obrazloženje da ista ne ispunjava uvjete iz čl. 133. Zakona o službi u oružanim snagama.

11. Odredbom čl. 133. st.1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/2013, 75/2015, 50/2016, 30/2018, 125/2019, 158/2023, 155/2023, 14/2024, 136/2025; dalje ZSOSRH) propisano je da se naknada za stanovanje ostvaruje kao nadoknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanim ili raspoređenim u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta njihova prebivališta, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost te ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama, a to pravo iz stavka 1. priznaje se na temelju prijavljenoga boravišta u mjestu službe kako to proizlazi iz st. 3. istog članka zakona. Nastavno sukladno odredbi st. 8. navedenog članka zakona djelatni vojnici/mornari kojima nije osiguran smještaj u vojnim lokacijama imaju pravo na naknadu za stanovanje, osim djelatnih vojnika/mornara iz članka 132. stavka 2. toga Zakona.

12. Nadalje, Pravilnikom o stanovanju (Narodne novine broj 49/2020; dalje Pravilnik) i to čl. 18. st. 1. propisano je da se naknada za stanovanje ostvaruje kao nadoknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora djelatnim vojnim osobama imenovanima ili raspoređenima u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta njihova prebivališta ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku, bez obzira na udaljenost te nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama, dok iz st. 5. proizlazi da promjena mjesta prebivališta djelatne vojne osobe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta službe, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost, nije od utjecaja na priznavanje prava na naknadu za stanovanje za vrijeme rasporeda u istom mjestu službe.

13. Iz naprijed navedenih odredaba proizlazi da pravo na naknadu za stanovanje, a koja naknada se ostvaruje kao nadoknada povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora, pripada djelatnim vojnim osobama imenovanim ili raspoređenim u mjesto službe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta njihova prebivališta, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost te ako nemaju riješeno stambeno pitanje i nisu smještene u vojnim lokacijama.

14. Dakle uvjet da bi djelatna vojna osoba ostvarila pravo na naknadu za stanovanje kao nadoknadu povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora, u situaciji kada je po potrebi službe raspoređena u mjesto službe različito od mjesta njena prebivališta, jest da je u trenutku donošenja odluke o rasporedu mjesto službe raspoređene osobe udaljeno od mjesta njenog prebivališta najmanje 50 km te da raspoređena osoba nema riješeno stambeno pitanje u mjestu službe i nije smještena u vojnoj lokaciji. Pravo na naknadu se ostvaruje temeljem zahtjeva uz koji se prilaže potvrda o prijavi boravišta.

15. Obzirom da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi da je tužiteljica kao djelatna vojna osoba u vrijeme donošenja odluke o rasporedu u mjesto službe [adresa] (13. srpnja 2022.) imala uredno prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], H [adresa] i to od dana11. kolovoza 2021., a koje mjesto prebivališta je od mjesta službe udaljeno više od 50 km, sud smatra da je tužiteljica u trenutku donošenja odluke o rasporedu u smislu naprijed navedenih zakonskih i podzakonskih odredaba ostavila pravo na naknadu za stanovanje. Nastavno sama činjenica da tužiteljica nije odmah po rasporedu u mjesto službe [adresa] preselila u mjesto službe i iznajmila stan, prema stavu suda nije dovela do gubitka prava tužiteljice na naknadu za stanovanje jer iz odredaba koje uređuju navedeno pitanje ne proizlazi da je djelatna vojna osoba po rasporedu u mjesto službe koje je najmanje 50 km udaljeno od mjesta njenog prebivališta dužna prije stupanja u službu preseliti u mjesto službe, već je ta mogućnost dana kao izbor raspoređenoj osobi koja ako se odluči na preseljenje u mjestu službe ima pravo na naknadnu za stanovanje kao nadoknadu povećanih troškova života zbog najma stambenog prostora. Također valja naglasiti da tužiteljica od trenutka donošenja odluke o rasporedu u mjesto službe [adresa] pa do prijave boravišta u [adresa] te zaključno do dana podnošenja tužbe u ovom predmetu nije mijenjala mjesto prebivališta i cijelo vrijeme prebiva na adresi [adresa].

16. U odnosu na prigovor tuženika da je odredbom čl. 133. st. 5. ZSOSRH propisano da promjena mjesta prebivališta djelatne vojne osobe koje je udaljeno najmanje 50 km od mjesta službe, ili ako je prebivalište ili mjesto službe na otoku bez obzira na udaljenost, nije od utjecaja na priznavanje prava na naknadu za stanovanje za vrijeme rasporeda u istom mjestu službe sud smatra da se ista ne može primijeniti u ovom predmetu iz razloga što tužiteljica nakon donošenja odluke o rasporedu nije mijenjala prebivalište na način da bi iz mjesta prebivališta koje je u trenutku donošenja odluke bile udaljeno manje od 50 kn od mjesta službe preselila u mjesto prebivališta koje je od mjesta službe udaljeno najmanje 50 km i nakon toga podnijela zahtjev za priznanje prava na naknadu za stanovanje, već tužiteljica cijelo ima isto mjesto prebivališta, a koje je kako je ranije navedeno od mjesta službe udaljeno više od 50 km.

17. Visina mjesečne naknade za stanovanje propisna je Odlukom o visini naknade za stanovanje (Narodne novine broj 103/2023) i to toč. 2. u visini od 340,00 EUR neto, a sukladno toč. IV ista se isplaćuje do 15. u mjesecu za prethodni mjesec.

18. Slijedom naprijed navedenog sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na dospjelu naknadu za stanovanje za 10/2023, 11/2023, 12/2023, 01/2024 i 02/2024 u visini od 340,00 EUR mjesečno, odnosno ukupno 1.700,00 EUR te je uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) odlučio kao u toč. I. izreke.

19. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva u kojem tužiteljica traži da se tuženiku naloži isplata i ubuduće svakomjesečnog iznosa od 340,00 EUR-a, koji će se uplaćivati tužiteljici do 15. u mjesecu za svaki prethodni mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sud je isti odbio kao neosnovan primjenom odredbe čl. 326. i čl. 186. ZPP te odlučio kao u toč. II. izreke.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. st. 5. ZPP

– a te tužiteljici pripadaju troškovi u visini odmjerenom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, 107/2025; dalje – Tarifa) kao slijedi: trošak zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife, sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife, sastav podneska od 25. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu dana 08. listopada 2025.u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife te trošak pristupa na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife. Tužitelju pripada i PDV na naprijed odmjereni trošak u ukupnom iznosu od 225,00 EUR sukladno Tbr. 46. Tarife.

21. Dakle tužiteljici pripadaju troškovi u ukupnom iznosu od 1.125,00 EUR kako je odlučeno u toč. III. izreke.

U Karlovcu, 14. studenog 2025.

Sudac: Marijana Brajak Mateša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude, a ako je presuda dostavljena stranci, rok za žalbu računa se od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d., Osijek

2. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu