REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-355/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andri Marijanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LOKOR d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 78924578120, zastupanog po punomoćniku Davorinu Bukovcu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Andre Marijanovića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Ines Samardžije, odvjetnice, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku LOKOR d.o.o., [adresa], OIB: 78924578120, da tužitelju NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 15.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim tekućim od 14. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade štete u iznosu od 2.200,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.480,25 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. studenog 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 12. svibnja 2022. bio zaposlen kod tuženika. Iako se u citiranom ugovoru o radu kao radno mjesto tužitelja navodi „konobar“ isti je u stvarnosti obavljao poslove radnika na građevini. Tako je i dozvola za boravak i rad od 12. kolovoza 2022. izdana tužitelju radi zaposlenja na radnom mjestu „tesara“ te je i naredni Ugovor o radu od između tužitelja i tuženika od 27. travnja 2023. sklopljen za radno mjesto „tesara“. Dalje navodi da je 12. veljače 2023. na radnom mjestu i prilikom obavljanja radnih zadataka po nalogu tuženika, zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma zdjelice. Na glavnoj raspravi održanoj 2. lipnja 2025., kada je saslušan kao stranka, naveo je da je ozljedu zadobio 19. veljače 2023. Navodi da mu je u štetnom događaju koji se dogodio na radu i vezi s radom nastala neimovinska i imovinska šteta. Stoga tužbom potražuje na ime naknade neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti, za pretrpljeni strah iznos od 1.700,00 eura, za pretrpljenu bol iznos od 3.000,00 eura, za smanjenu životnu aktivnosti iznos od 5.000,00 eura, za tuđu pomoć i njegu iznos od 2.500,00 eura te naruženje 5.000,00 eura, dakle ukupno 17.200,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Tužitelj također potražuje da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je rješenjem od 21. ožujka 2024. pozvan podnijeti pisani odgovor na tužbu, rješenje je primio 26. ožujka 2024., ali po istom nije postupio te nije dostavio pisani odgovor na tužbu. Međutim nije bilo uvjeta za donošenje presude zbog ogluhe (čl. 331.b ZPP).

3. Tuženik je tek na pripremnom ročištu održanom 9. rujna 2024. u cijelosti osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da je do štetnog događaj došlo isključivo radnjom i krivnjom tužitelja.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao uvid u svu dokumentaciju u spisu, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof. dr.sc. Igoru Stipančiću, saslušan je tužitelj kao stranka u postupku te se vještak prof. dr.sc. Igor Stipančić se pisano očitovao.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za naknadom neimovinske i imovinske štete povodom ozljeđivanja na radu 19. veljače 2022. kada je tužitelj, obavljajući poslove svog radnog mjesta radnika na građevini, tesara, zadobio teške tjelesne ozljede u vidu višestrukog prijeloma zdjelice.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika i nije sporan nastanak štetnog događaja. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja obzirom na istaknuti prigovor isključive krivnje tužitelja za štetni događaj kao razloga za oslobođenje tuženog od odgovornosti te osnov i visina zahtjeva.

8. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 12. svibnja 2022. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, proizlazi da je istim ugovoreno da će radnik obavljati poslove konobara.

9. Uvidom u dozvolu za boravak i rad temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 12. kolovoza 2022. utvrđeno je da se dozvola za boravak i rad izdaje tužitelju za radno mjesto tesar kod poslodavca, ovdje tuženika i da dozvola za boravak i rad vrijedi od 12. kolovoza 2022. do 31. svibnja 2023.

10. Uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 27. travnja 2023. između tuženika kao poslodavca i tužitelja kao radnika, proizlazi da je istim ugovoreno da će radnik obavljati poslove tesara.

11. Uvidom u dozvolu za boravak i rad temeljem mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 13. lipnja 2023. utvrđeno je da se dozvola za boravak i rad izdaje tužitelju za radno mjesto tesar kod poslodavca, ovdje tuženika i da dozvola za boravak i rad vrijedi od 13. lipnja 2023. do 31. svibnja 2024.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tesar. Naveo je da je 19. veljače 2023. doživio ozljedu na radu, toga dana je radio na poslovima postavljanja kanalizacije u Medsaveru kraj Samobora, radila se zgrada, postavljali su se završni dijelovi kanalizacije te je pri samom kraju posla negdje oko 12 sati najednom došlo do odrona zemlje. Kanalizacija se postavljala unutar kanala dubine 2 metra od površine zemlje. Na postavljanu kanalizacije radili su on i jedan kolega. Kada je zapazio da će doći do odrona zemlje, pokušao se skloniti na način da je otišao prema kraju kanala, ali ga je odron zahvatio, zemlja ga je zatrpala sve do pojasa. Toga dana na sebi je imao radno odijelo i obuću koju mu je osigurao poslodavac. Nije bio obučen od strane svoga poslodavca na koji način je dužan izvoditi radove postavljanja kanalizacije, niti je bio osiguran za rad na siguran način. Na ovom radilištu radio je već nekih 6 mjeseci. Ističe da je prema pravilima struke iskopani kanal trebao biti osiguran sa zaštitnom ogradom, a koju je trebala postaviti osoba koja je iskopala kanal, a što je trebalo sve biti osigurano od strane poslodavca. Ozljeda se dogodila kada je postavio zadnji crijev kao dio kanalizacije te je osjetio da će doći do odrona zemlje, pokušao je izmaći ali nije uspio. Postavljanje kanalizacije je obavljao prvi put upravo predmetnog dana, a poslodavac ga nije prije toga uputio na koji način to treba napraviti već su on i kolega samo dobili zadatak da po redu postave cijevi kanalizacije. Navodi da je pri izvođenju poslova pokušao primijeniti svu dužnu pažnju. Nakon što ga je zemlja zatrpala, osjetio je jaku bol u predjelu lijevog kuka. Kolega koji je radio zajedno sa njim kao i kolega koji je upravljao bagerom pokušali su otkloniti zemlju koja ga je poklopila ali nisu uspjeli u tome. Tada je u pomoć uskočio vozač bagera koji je uz pomoć kible (kašika) uklonio zemlju s njega te su ga izvukli na površinu zemlje. Trpio je neizdrživu bol te se i onesvijestio, u nesvijesti je bio 10 minuta, a onesvijestio se u trenutku kada su ga kolege pokušale osloniti na noge. Bio je skroz nepokretan. U predmetnoj ozljedi zadobio je višestruki prijelom zdjelice, ozlijeđen mu je glavni živac. Pri prijemu u bolnicu podvrgnut je raznim pretragama i to višekratno RTG snimanju, bio je podvrgnut i magnetnoj rezonanci. Zbog zadobivene ozljede izvršen je i operativni zahvat i to 27. veljače 2023. Zbog operativnog zahvata ostali su ožiljci, jedan duljine 30 cm, a jedan duljine 10 cm u predjelu donjeg dijela trbuha u razini gaća. Zbog zadobivene ozljede lijeva noga je ostala kraća za 1,5 cm, a ostale su također i druge posljedice kao što su otežano kretanje i otežano sjedi. Bolove osjeća svakodnevno zbog čega učestalo koristi lijekove za bolove a koji onda uzrokuju probleme sa želudcem. Nakon izlaska iz bolnice imao je potrebu za tuđom pomoći i njegom koju mu je pružala supruga koja je došla s Kosova. Također zbog zadobivene ozljede prolazio je i fizikalne terapije u više navrata a još i dan danas provodi određene fizikalne terapije. Zbog posljedica ozljede otežano mu je raditi bilo koji posao jer se teško kreće a teško mu je i sjediti iako danas radi kao vozač. Zadobivena trauma ostavila je posljedice i na psihičkom nivou jer je prije ozljede radio po 12 sati dnevno a sada se osjeća beskorisno. Na hitni prijem ga je dovezao njegov šef CL koji je bolnici i dao sve podatke o okolnostima nastale ozljede, a pri dolasku na hitnu on je bio u skoro besvjesnom stanju. Stoga podatak o tome da je do ozljede došlo prilikom pada s ljestvi je dao upravo njegov šef. Izričito navodi da do ozljede nije došlo prilikom pada s ljestava. Poslodavac nije nastalu ozljedu prijavio na nadležna tijela. Zbog zadobivene ozljede bio je na bolovanju od dana nastanka ozljede do 11. siječnja 2024., a naknadu za bolovanje je dobio samo za prva tri mjeseca. Do odrona zemlje došlo je s njegove lijeve strane, iako je kanal imao s obje strane zemlju. Predmetnog dana je postavljao cijevi kanalizacije, radilo se o cijevima duljine 3 metra, a sveukupno je duljina kanalizacije bila 25 metara. Kada je trebalo postaviti zadnju cijev, on je napravio pauzu te je zadnju cijev trebao postaviti njegov kolega, međutim kako je isti bio jako star isti nije bio sposoban to napraviti. Stoga ga je bagerista zamolio da ipak on postavi zadnju cijev kako bi što prije završili s poslom. Radi toga se spustio ponovno u kanal s namjerom da postavi zadnju cijev. U tom trenutku njegov kolega se nalazio izvan kanala s njegove lijeve strane. Za to vrijeme bagerista nije ništa radio već je samo čekao da on i kolega postave cijevi unutar kanala. Prilikom postavljanja cijevi služio se i lopatom koja mu je pomagala da cijev postavi ravno a pri tome nije dirao zemlju koja je stajala sa strane. Ističe da je iskopavanje kanala i zatrpavanje bio zadatak bageriste. Predmetni kanal je iskopan upravo toga dana. Njemu i kolegi je upravo šef CL dao zadatak postavljanja kanalizacije, a taj zadatak im je dao na početku radnog dana, toga dana šef je bio prisutan na mjestu događaja samo ujutro prilikom davanja zadatka, a onda je otišao. Šef je bio prisutan 2 sata, s radovima su započeli oko 9 sati, a šef se vratio na mjesto događaja nakon što ga je zvao bagerista zbog nezgode koja se dogodila. Naveo je da je za tuženika radio i na gradilištima i na [adresa], a za tuženika je na Pagu obavljao također građevinske radove i to radove sa žbukom, zidarske radove i krov.

13. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja te je isti ocijenio kao jasan, logičan i sukladan dokumentaciji koja je priložena u spisu. Pri tome se ističe da je sud prihvatio kao životan i uvjerljiv iskaz tužitelj u dijelu u kojem je tužitelj naveo na koji način je došlo do njegove ozljede, kao i navod tužitelja da je podatak o uzroku nastalih ozljeda kako je to navedeno u medicinskoj dokumentaciji dao njegov šef kod dolaska na hitni prijem a da se on tada nalazio u besvjesnom stanju. Naime, medicinska dokumentacija koja je priložena u spis nesporno ukazuje na to da je tužitelj u predmetnoj nezgodi zadobio višestruki prijelom zdjelice, koju ozljedu je tužitelj mogao zadobiti pri kompresiji zdjelice u smjeru naprijed prema straga odnosno da je došlo do gnječenja zdjelice, a kako to proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka što će se kasnije obrazložiti. Stoga sud nije posebno cijenio podatak iz medicinske dokumentacije u kojoj je navedeno da je tužitelj "na poslu pao s ljestvi".

14. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti prihvatio proizlazi da je tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljao uobičajenom metodom i da je uključio svu dužnu pažnju prilikom obavljanja radnih zadataka. Tako je iz iskaza tužitelja sud utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja te je utvrdio da je do nastanka štetnog događaj došlo zbog toga što se zemlja, koja se nalazila izvan kanala u koji je trebalo postaviti cijevi kanalizacije, urušila na tužitelja koji se u tom trenutku nalazio unutar kanala, na dubini od dva metra te je zemlja koja se odronila zatrpala tužitelja sve do visine pojasa; da kanal nije bio osiguran zaštitnom ogradom koja bi spriječila odron zemlje, kao i da je tužitelj u tom trenutku obavljao poslove svog radnog mjesta, radnika na građevini, postavljajući cijevi kanalizacije sukladno radnom zadatku koji je dobio od strane svog poslodavca, iako prethodno nije bio obučen na koji način taj radni zadatak treba obaviti niti je imao iskustva u obavljanju takvog radnog zadatka. Ovakve navode tužitelja tuženik tijekom postupka nije osporio.

15. Iz dinamike nastanka štetnog događaja kako je ista utvrđena iskazom tužitelja ne proizlazi da bi se u ovom slučaju radilo o bilo kakvoj radnji tužitelja koja bi se mogla smatrati namjernim postupanjem ili postupanjem uslijed krajnje nepažnje. Iako je tuženik je u odgovoru na tužbu isticao da je do štetne radnje došlo isključivo krivnjom tužitelja, tuženik na tu okolnost nije predložio nikakve odgovarajuće dokaze, osim saslušanja zz tuženika CL, a koji se na uredno zaprimljeni poziv za saslušanje kao stranke u postupku određeno za 2. lipnja 2025., nije odazvao, a kao razlog spriječenosti punomoćnik tuženika je sudu dostavio medicinsku dokumentaciju za zz tuženika, koja potječe od siječnja, veljače i ožujka 2025., a koja nije ukazivala na to da je zz tuženik spriječen upravo na dan 2. lipnja 2025. odazvati se pozivu suda. Usprkos tome, sud je ponovno pozvao zz tuženika na saslušanje na glavnu raspravu zakazanu za 21. listopada 2025., kojem pozivu se zz tuženik ponovno nije odazvao, a punomoćnik tuženika je naveo da se isti nalazi na izdržavanju kazne zatvora te je predložio ponovno pozivanje istoga putem uprave kaznionice. Sud je na glavnoj raspravi održanoj 21. listopada 2025. odustao od prihvaćenog dokaznog prijedloga za saslušanjem zz tuženika budući se isti uredno zaprimljenom pozivu suda za saslušanjem nije odazvao pa je sud odlučio da se zz tuženik kao stranka neće saslušati sukladno odredbi čl. 265. st. 2. ZPP-a.

16. Stoga sud smatra da tuženik svoje navode o isključivoj krivnji tužitelja za nastanak štetnog događaja nije ničim dokazao, pa je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prihvatio tužiteljeve navode glede nastanka štetnog događaja.

17. Prema tome, sud je utvrdio da u nastanku štetnog događaja nije bilo nikakvog doprinosa od strane tužitelja, niti je tuženik to uspio dokazati, a nije čak niti ikakvim argumentima pokušao dokazati da je tužitelj svojim postupanjem doprinio nastanku štetnog događaja. Stoga je sud tuženikov prigovor isključive krivnje tužitelja bez ikakvih argumenata ocijenio paušalnim i usmjerenim isključivo izbjegavanju odgovornosti. Prema tome, zaključak je suda da je za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu isključivo odgovoran tuženik kao poslodavac, prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje: ZR).

18. Stoga kako je ovaj sud kao nedvojbeno utvrdio odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju to se u smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala i visina nastale štete, prvenstveno provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Stipančiću.

19. Vještak prof. dr. sc. Igor Stipančić je u svom nalazu i mišljenju od 5. siječnja 2025. naveo da je tužitelj dana 19.02.2023. zadobio: prijelom lijeve bočne kosti uz iščašenje u zglobu između bočne i križne kosti, puknuće spojnice (simfize) prednje strane zdjelice te prijelom gornje grane desne stidne kosti s pomakom. Vještak navodi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio nestabilni prijelom zdjeličnog obruča koji u pravilu nastaje kompresijom na zdjelicu. Primljen je na bolničko liječenje na dan štetnog događaja u Kliniku za traumatologiju, da bi 8 dana kasnije bio podvrgnut kirurškom liječenju tj stabilizaciji zadobivenog prijeloma (27.02.2023.). Po otpustu iz bolnice provodio je kontrolne preglede kirurga te je liječen fizikalnom terapijom. Istu je proveo stacionarno u SBMR Stubičke toplice u vremenu od 09.05.2023. do 30.05.2023. te potom višekratno ambulantno. Dugo se koristio dvjema štakama. Od 25.08.2023. mu je dozvoljeno puno opterećenje, iako ni tad nije potpuno odbacio štake. Praćenjem je utvrđen pomak zdjelice u području zgloba između bočne i križne kosti tj denivelacija što je dovelo do asimetrije zdjelice, a time i do skraćenja lijeve noge. Ujedno mu je klinički i potom EMNG-om utvrđeno oštećenje grane za lisni živac kao lijevog goljeničnog živca blažeg stupnja. EMNG praćenje je ukazalo na djelomičan oporavak oštećenja ovih živaca ali i dalje zaostaju znakovi djelomične oduzetosti tih živaca. Što se tiče prijeloma zdjeličnog obruča liječenje je završeno. Obzirom na svu dokumentaciju koju je dostavio vještak drži da se liječenje smatra završenim pregledom fizijatra kojeg je načinio 17.05.2024. Tad mu je preporučeno povremeno vježbati kao i provođenje fizikalne terapije. Ista ima za cilj održavati postojeće stanje i ojačati muskulaturu a s druge strane moguć je utjecaj iste na oporavak oštećenja lisnog živca. Vezano za oštećenje lisnog živca obzirom na vrijeme proteklo od ozljede liječenje i stanje isto se još ne može smatrati konačnim. Činjenica je da se najintenzivniji oporavak oštećenja živca (a ne radi se o prekidu) odvija u 6 mjeseci od ozljede. Međutim oporavak uz adekvatnu rehabilitaciju se može dogoditi i 18 mjeseci nakon ozljede pa i do 24 mjeseca od ozljede. Uglavnom stanje se može smatrati trajnim ako nakon 24 mjeseca od ozljede nema poboljšanja. U tužitelja se na EMNG pretragama koje je do sada radio bilježi poboljšanje u odnosu na inicijalno stanje koje je utvrđeno na prvom EMNG-u. Kako još nije prošlo navedeno razdoblje od 24 mjeseca konačnu ocjenu oštećenja živca nije ispravno dati. Stoga vještak daje mišljenje samo vezano za nestabilni prijelom zdjeličnog obruča i posljedice koje se odnose na denivelaciju zdjelice i kraću lijevu nogu što dovodi do bolova, skraćenja noge te poremećenim statičkim i dinamičkim odnosa pri kretanju i stajanju. Isto tako postoji i učinak na kralježnicu zbog poremećene statike tijela izazvanog skraćenjem noge. Smanjenje životne aktivnosti zbog trajnih posljedica zadobivene ozljede prijeloma zdjeličnog obruča iznosi 25%-27%. Ovdje nije uzeto u obzir oštećenje lisnog živca i hod koji to oštećenje izaziva zbog već gore navedenog razloga. Kad prođe 24 mjeseca od ozljede i ponovi se EMNG može se dati i ocjena vezana za ovu ozljedu jer se tad stanje može smatrati konačnim. Ovo je čak preporučljivo ocijeniti po vještaku neurologu. Daje ocjene ostalih kvalifkatornih okolnosti uključujući i ozljedu živca jer je poznato dosadašnje liječenje ove ozljede. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 5-6 dana, srednjeg oko 12 dana i manjeg oko 6 tjedana. Povremeni strah u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja je trpio 4 mjeseca. Bol jakog intenziteta je trpio oko 7 dana, srednjeg oko 15 dana, a manjeg još do 2,5 mjeseca sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice do odlaska u toplice u trajanju od 2 mjeseca 3 h na dan zbog mirovanja i izbjegavanja bilo kakvog opterećenja. Koristio se dvjema štakama bez opterećenja. Potom je nakon izlaska iz Stubičkih toplica još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 5 mjeseci tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja bilo kakvog statodinamičkog opterećenja. (Pomoć je trebao za pripremanje i nabavku hrane, dulje stajanje i hodanje, odlasci na kontrolne preglede, fizikalnu terapiju ...). Naruženje: zbog vrlo lakog šepanja zbog kraće noge i ožiljaka koji su gore opisani je srednjeg stupnja. Nije uzet u obzir tzv. peronealni hod što će se ocijeniti pri konačnom stanju nakon 24 mjeseca od ozljede ako isti zaostane.

20. Tužitelj se podneskom od 9. siječnja 2025. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka, navodeći da na isti nema primjedbe.

21. Tuženik se nije posebno očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje.

22. Tuženik je na glavnoj raspravi održanoj 2. lipnja 2025. predložio da se vještak dodatno očituje na okolnost jesu li ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu mogle nastati dinamikom kako je opisuje tužitelj obzirom da su u medicinskoj dokumentaciji kao uzrok nesreće u više navrata upisan pad s ljestava, a tužitelj se nije protivio ovom prijedlogu tuženika.

23. Vještak se podneskom od 23. lipnja 2025. dodatno očitovao na traženje stranaka te je naveo da prijelomi zdjelice nastaju djelovanjem visoko energetske traume na zdjelični obruč. Mehanizam nastanka prijeloma zdjelice nastaje na tri načina: 1. kompresija bočno na zdjelicu; 2. kompresija od naprijed prema natrag ili 3. djelovanje jake vertikalne sile smicanja. U tužitelja je po medicinskoj dokumentaciji bio prijelom tzv .„open book“ odnosno klasificiran kao Tile B1 (str 16 spisa). Ovakav prijelom u pravilu nastaje pri kompresiji zdjelice u smjeru od naprijed prema straga dakle takozvani AP (anterioposteriorni) smjer. Dakle sila koja je djelovala na zdjelicu je jaka kompresija od naprijed prema straga odnosno gnječenje zdjelice. Tužitelj je izjavio da se nalazio u kanalu gdje je pokušavao izbjeći odron zemlje te je došlo do zatrpavanja. Postoji mogućnost da je u ovom štetnom događaju mehanizam ozljeđivanja bio istovremeno kompresija tj gnječenje zdjelice u smjeru od sprijeda prema straga ali i moguće da je pri pokušaju izbjegavanja zatrpavanja došlo i do vertikalnog smicanja. Vještak drži da postoji mogućnost da je tužitelj zadobio ozljedu zdjeličnog obruča na način kako opisuje štetni događaj.

24. Tužitelj ni tuženik se nisu posebno očitovali na zaprimljeno dodatno očitovanje vještaka.

25. Osnovni nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Igora Stipančića, dr.med. od 5. siječnja 2025., kao i njegovo dodatno očitovanje od 23. lipnja 2025. sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu ovog suda, stalni sudski vještak prof. dr. sc. Igora Stipančića, dr.med. je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti osnovni pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti je sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je takav nalaz potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. I njegovo dodatno očitovanje na traženje tuženika, sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva tuženikova pitanja čime je po stavu ovog suda uspješno otklonio sve prigovore tuženika.

26. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio kako je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede.

26.1. Pri tome je sud uzeo u obzir odredbu čl. 1100. st. 2. ZOO-a koja propisuje da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

27. Obzirom na utvrđenja iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete, pri čemu je sud uzeo u obzir duljinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova te intenzitet i trajanje straha. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da se tužitelj ozlijedio u životnoj dobi od 44 godina kada je još radno aktivan, da su kao posljedica predmetnog štetnog događaja tužitelju ostale trajne posljedice i to do denivelacije zdjelice i kraće lijeve noge što dovodi do bolova, skraćenje noge te poremećenim statičkim i dinamičkim odnosom pri kretanju i stajanju, a što utječe i na kralježnicu zbog poremećene statike tijela izazvanog skraćenjem noge, a zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu u opsegu od 25-27%, da je tužitelj bio podvrgnut operativnom zahvatu, da je na bolničkom liječenju proveo 18 dana, da se nakon otpuštanja sa bolničkog liječenja otežano kretao i to uz pomoć dvije štake, koje je koristio duže vrijeme, da je proveo na stacioniranoj rehabilitaciji 21 dan, nakon koje mu je preporučena daljnja fizikalna terapija koju je koristio, i da je zdravstveno stanje tužitelja stabilizirano godinu i tri mjeseca nakon nastanka štetnog događaja (17. svibnja 2024.). Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelji bio u više navrata podvrgnut RTG snimanju kao i EMNG pretragama, da je trpio bolove, kao i da se radilo o štetnom događaju koji je izazvao strah jačeg intenziteta, odnosno također i sekundarni strah zbog zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja kao posljedice tjelesne ozljede, a što je sud sve uzeo u obzir prilikom određivanja visine pravične novčane naknade. Stoga, obzirom na opseg štetnih posljedica tužitelju pripada pravo na naknadu neimovinske štete u zatraženom iznosu od 13.500,00 eura.

27.1. Naime, kako je tužitelj uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio intenzivne fizičke bolove te imajući u vidu njihovo trajanje i intenzitet prema nalazu i mišljenju vještaka, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.600,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 400,00 eura odbio kao neosnovan.

27.2. Ocjenjujući trajanje straha kao i njegov intenzitet sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je zaključio da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u zatraženom iznosu od 1.700,00 eura.

27.3. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka prema kojem kod tužitelja kao posljedica predmetne ozljede nastalo trajno umjereno smanjena životna i radna aktivnost od 25- 27%, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.500,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 500,00 eura odbio kao neosnovan.

27.4. Kako je prema prihvaćenom nalazu i mišljenju kod tužitelja zaostalo naruženje srednjeg stupnja stalno vidljivo trećim osobama, sud smatra da tužitelju za ovaj vid nematerijalne štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.700,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid nematerijalne štete u iznosu od 300,00 eura odbio kao neosnovan.

28. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege također pripada pravična novčana naknada. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege, zahtjev tužitelja je djelomično osnovan. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od ukupno 300 sata. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna nakon izlaska iz bolnice do odlaska u toplice za sve radnje zbog potrebnog mirovanja i izbjegavanja bilo kakvog opterećenja, a idućih pet mjeseci je trebao pomoć za pripremanje i nabavku hrane, dulje stajanje i hodanje, odlaske na preglede, fizikalnu terapiju, a sve zbog nepodnošenja statodinamičkog opterećenja. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 5,00 eura po satu te sud smatra da je iznos od 5,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.500,00 eura, dok je dio zahtjeva za ovaj vid materijalne štete u iznosu od 1.000,00 eura odbio kao neosnovan.

29. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio iznos od 13.500,00 eura te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.500,00 eura, što ukupno iznosi 15.000,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete. Stoga je tužitelj odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.200,00 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tom dijelu.

30. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na isplatu zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a sud visinu naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Tužitelj potražuje zakonsku kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete počevši od dana presuđenja a koji zahtjev je sud i prihvatio. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

32. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 87,21 % u odnosu na visinu, dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 12,79%.

32.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 87,21% = 187,21% / 2 = 93,61%, a za tuženika: 0% + 12,79% = 12,79% / 2 = 6,40%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 87,21% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

33. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

34. Tako su tužitelju priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 9. rujna 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 9. siječnja 2025. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 2. lipnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 21. listopada 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 2.500,00 eura, odnosno iznos od 2.180,25 eura za omjer uspjeha od 87,21%. Navedenom iznosu valja pridodati troškove vještačenja po dr. Igoru Stipančiću u iznosu do 300,00 eura, što ukupno iznosi 2.480,25 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužitelju.

34.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

35. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 16. rujna 2024. kojim obavještava sud o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 7. siječnja 2025. kojim se očituje na podnesak vještaka kojim vještak predlaže da mu se odobri produljenje roka za izradu nalaza i mišljenja jer isti također nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istom odlučivao. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za "medicinsko vještačenje po dr. N", jer takvo vještačenje nije odredio sud, a niti isto prileži spisu pa sud o istom enije ni odlučivao. Sud nije obvezao tuženika na naknadu troška tužitelja na ime plaćenih sudskih pristojbi na tužbu, koje je tužitelj uplatio prilikom podnošenja tužbe, budući da je sukladno odredbi čl. 15. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18.) tužitelj oslobođen plateža sudskih pristojbi u ovom predmetu (radni spor) pa će uplaćene sudske pristojbe na tužbu sud vratiti tužitelju na njegov zahtjev. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

36. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 14. studenog 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika