REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4027/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NS, iz mjesta Dašoguz, Turkmenistan, državljanin Turkmenistana, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Uprave za imigraciju, državljanstvo i pravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 14. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe
i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/25-06/7439, URBROJ-511-01-212-25-3 od 8. listopada 2025.
II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.
III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 kn u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je tužitelj međunarodnu zaštitu zatražio zbog straha od progona i diskriminacije u Turkmenistanu, a Turkmenistan je poznat po svojoj autoritarnoj vlasti gdje su osnovna ljudska prava i slobode ograničene, te kako neslaganje s režimom može rezultirati ozbiljnim posljedicama, a tužitelja je pred podnošenje naknadnog zahtjeva, njegov otac upozorio da bi povratak bio izuzetno opasan je li bi ga vlasti mogle uhititi i zatvoriti. Zbog svega navedenog tužitelj se s opravdanim strahom boji povratka u Turkmenistan, jer vjeruje da bi mu tamo prijetio progon, zatvaranje ili drugo ozbiljno zlostavljanje. Predlaže također da sud uspostavi odgodni učinak tužbe.
3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te odobri tužitelju međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te besplatnu pravnu pomoć u predmetnom upravnom sporu uz nalog tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću pružatelju pravne pomoći troškove izvršene pravne pomoći u ovom postupku u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako odbija navode tužitelja koji se odnose na razloge odobravanja međunarodne zaštite i nove činjenice. Ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja.
5. Stoga predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te održao usmenu raspravu.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 43.. stavkom 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15 , 127/17 i 33/23) propisano je da ministarstvo donosi odluku kojom odbacuje naknadni zahtjev ako se ocijeni da je nedopušten sukladno članku 47. stavku 6. ovoga Zakona.
9. Člankom 47. stavkom 6. navedenog Zakona propisano je da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. ovoga članka.
10. Člankom 47. stavkom 3. Zakona propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite.
11. Člankom 47. stavkom 4. Zakona propisano je da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku.
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tuženik donio osporavano rješenje uz obrazloženje kako je u postupku utvrđeno da izjave tužitelja, da vlasti vrše pritisak na njega i njegovu obitelj ne sadrže nove i relevantne činjenice i dokaze nakon izvršnosti prethodne odluke, a u kojem postupku je već utvrđeno da tužitelja nitko nije proganjao, da je zemlju podrijetla napustio s valjanom putnom ispravom zbog ekonomskih razloga i da se povratkom u istu neće suočiti s prijetnjama smrtne kazne ili smaknućem, te neće biti izložen mučenju, nečovještvu ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, kao niti individualno prijetnji životu zbog proizvoljnog općeg nasilja u situaciji međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.
13. Imajući u vidu razloge koje je tužitelj iznosio prilikom podnošenja zahtjeva za azil te zapisnik od 18. rujna 2025. koji sadrži naknadni zahtjev tužitelja, po ocjeni ovog suda pravilan je zaključak tuženika da se radi o nedopuštenom zahtjevu, jer se ne temelji na činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti ranije odluke (pravomoćno potvrđene presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1724/2025), odnosno činjenicama i dokazima koje tužitelj nije u prethodnom postupku predočio iz opravdanih razloga.
14. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom ovog spora sasluša, a koji ovaj sud nije provodio ocijenivši ga nesvrsishodnim, ističe se da, a kako je to već navedeno, je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, osobito u okolnostima kada se niti ne predlaže utvrđivanje nekih novih okolnosti koje tuženik već nije utvrđivao, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim pri čemu je sud osobito imao u vidu da tužitelj ne predlaže utvrđivanje nikakvih novih okolnosti kao je bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred tuženikom.
15. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.
16. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).
17. Nadalje, kako iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, istom je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22).
18. Kako je pravnu pomoć pružao odvjetnik Milan Banić u točki III. izreke presuda naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 EUR, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu uvećano za pripadajući PDV, sukladno Tbr. 27., 46. i 50 Tarife.
19. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je kao u izreci presude.
20. Sud je odbio prijedlog da tužba ima odgodni učinak jer je u konkretnom slučaju ocijenio da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. ZUS-a, budući da tužitelj nije dokazao niti učinio vjerojatnim nastanak teško popravljive štete, te je odlučeno kao u rješenju.
U Zagrebu 14. studenoga 2025.
Sudac:
Ivana Horvat
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnik Milan Banić – e-komunikacija
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335
3. U spis
:
