REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
PREKRŠAJNI ODJEL
[adresa]
Poslovni broj: Pp-1581/2025-15
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Općinski sud u Sesvetama, Prekršajni odjel, po sutkinji ovog suda Karmen Lončar Mišura uz sudjelovanje Ines Pindrić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene BI, radi djela prekršaja iz čl. 6. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine 41/77., 55/89., 05/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22., 47/23.) i čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" 85/08., čl. 112/12.), pokrenutog optužnim prijedlogom IX policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/25-5/16616, Ur.broj: 511-19-35-25-1 od 29.06.2025. nakon provedene glavne rasprave, bez prisustva okrivljene, braniteljice okrivljene odvjetnice ŽI i tužitelja, temeljem čl. 179. st. 1., 2. i 3., čl. 182. tč. 3. i čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), dana 14. studenog 2025., donio je, objavio i
presudio je
I) okrivljena BI, ime majke B, rođena **.**.1964. u mjestu [adresa], R BiH, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa adresom stanovanja u [adresa], udana, državljanka RH, zaposlena, pismena, prekršajno nekažnjavana,
kriva je
1. što je dana 29. lipnja 2025. u 07:15 sati u [adresa], u [adresa] na ulaznom trijemu i stubištu zgrade u kojoj živi, na naročito drzak način remetila javni red i mir glasno vrijeđajući svoje susjede RI i FI vičući im: "Đubrad jedna, šta ste došli na moje, vratite se otkuda ste došli!", što je kod prolazećih građana i okolnih stanara stvorilo osjećaj neraspoloženja i uznemirenosti,
čime je počinila prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,
pa joj se na osnovi istog propisa
izriče
novčana kazna u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura
II) Sukladno odredbama čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenoj se odobrava plaćanje novčane kazne u 6 (šest) mjesečna obroka, s time da plaćanje prvog obroka dospijeva u roku od 30 dana pravomoćnosti presude, a slijedeći obrok dospijeva protekom svakih narednih mjesec dana od proteka prethodnog roka. Okrivljenik je obavezan platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna, putem priložene uplatnice. Temeljem čl. 183. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenu se upozorava da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.
III) Na temelju čl. 182. tč. 3. Prekršajnog zakona
okrivljena BI, rođena **.**.1964., OIB: [osobni identifikacijski broj],
oslobađa se od optužbe
da bi dana 29. lipnja 2025. u 07:15 sati u [adresa], u [adresa] u dvorištu kuće, vrijeđala FI riječima: "Šta si ti došla na moje, gubi se u svoju pravoslavnu crkvu, jadnice jedna!"
da bi time počinila prekršaj iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije
IV) Temeljem čl.139. st. 3. u svezi člana 138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljena je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 120,00 (sto dvadeset) eura putem priložene uplatnice, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, u protivnom će se postupiti u skladu s čl. 34. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. IX policijska postaja pod gornjim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljene, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. Okrivljena je u svojoj obrani navela da se ne smatra krivom, da ne priznaje prekršaje za koje se tereti. U spis je predala pisanu obranu u kojoj je navela da osporava navode optužnog prijedloga i da ne postoji osnovana sumnja u počinjenje prekršaja, odnosi među strankama posljedica su dugotrajnog i teškog susjedskog sukoba. Navodi da je okrivljena suvlasnica nekretnine na adresi [adresa]. u [adresa], vlasnica je 2/3 nekretnine, dok je svjedok RI vlasnik 1/3 nekretnine. Ž su se doselili na prije navedenu adresu 2023. godine otkada postoje netrpeljivosti među susjedima. Mišljenja je da je RI nezadovoljan kupnjom stana, jer je navodno prevaren od strane bivše vlasnice. Predmetne zgode okrivljena je prala ispred svog ulaza kada je došao bračni par RI u prizemlje, kada ju je RI ošamario i iz ruku joj otrgnuo mop, te ju mopom kojim je čistila udarao po nogama. Rugao joj se. Priznaje da je RI i FI vikala jadnici jadni, referirajući se na njihovo ponašanje, zbog čega pokazuje žaljenje. Nije nikoga vrijeđala na nacionalnoj osnovi i sama je u braku sa osobom koja nije hrvatske nacionalnosti. Od 2023. godine odnos nje i njezinog supruga sa obitelj FI je loš, od njih su doživjeli vrijeđanja, psihička maltretiranja, fizičke napade, uništavaju im imovinu. Nekoliko puta je već kontaktirala policiju, ali sve ipak nije niti prijavljivala policiji. Prigovorila je radu policijskih službenika navodeći da joj isti nisu pružili adekvatnu zaštitu. Svjedok FI je okrivljenici pokazivao stražnjicu, spolovilo, navodi da prilikom njezinog prolaska pored RI isti ju pritišće uz zid, čak je prijetio i smrću suprugu okrivljene navodeći da će ga "izbosti nožem s leđa". Muž okrivljene je zbog predmetne situacije napustio zajedničko kućanstvo, trenutno boravi kod obitelji, a okrivljenoj je od strane policije savjetovano da podnese kaznenu prijavu zbog prijetnje smrću. Navodi da FI hrabri svog supruga i potiče ga na takvo ponašanje, okrivljeni njezinog supruga naziva dotepencem, šiptarom i balijom, a okrivljenoj govore da je kopile i kurva. Nadalje, navodi da ima prijatelja u svim institucijama, pogotovo na policiji i sudu i kako mu nitko ništa ne može. Dodala je isto tako da svjedok FI navodi HI kao svjedoka koji im je susjed, osporava da je predmetne zgode svjedok HI bio prisutan, riječ je o vrlo radoznalom susjedu, jer kada vidi policijsko vozilo u dvorištu njihove kuće, dolazi do ograde, obraća se policijskim službenicima, iako nema nikakav realan uvid u događanja između okrivljene i RI, ne može objektivno, realno i činjenično dati bilo kakvo svjedočenje. Predložila je sudu da izvrši uvid u predmet Općinskog suda u Sesvetama, poslovnog broj R1-104/24 koji se vodi radi uređenja suvlasničkih odnosa među istim osobama, iz kojeg spisa je vidljivo da već duže vrijeme među strankama traju ozbiljno narušeni odnosi, predloženi su očevidi, podneseni mnogi podnesci, predložena su vještačenja, što dovodi činjenica da je riječ o dugotrajnom i neriješenom sukobu između susjeda. Riječ je o selektivnom pristupu, jer se okrivljenoj stavlja na teret prekršaj zbog kojeg je ona osobno podnosila prijave za prijetnje smrću i prijetnje nasiljem, što predstavlja ozbiljno odstupanje od načela jednakosti pred zakonom i može ostaviti dojam zlouporabe prekršajnog sustava u svrhu procesnog pritiska u građanskoj parnici. Zbog toga je dodatno istaknula da bi provođenje prekršajnog postupka u predmetnim okolnostima predstavljano zadiranje u ravnotežu prava stranaka i moglo bi negativno utjecati na ishod građanskog spora. Predlaže da sud optužni prijedlog odbaci kao neosnovan, da sud obustavi prekršajni postupak, a u slučaju da sud ipak odluči da provede postupak, da u obzir uzme sve olakotne okolnosti kao što su psihičko i fizičko stanje okrivljene, okolnosti trajnog konflikta među suvlasnicima i iskreno žaljenje okrivljene zbog pojedinih riječi. Pred sudom je navela da ju je svjedok udarao, ali nema medicinsku dokumentaciju o istome. Napomenula je da se od policije još uvijek čeka izvještaj o svim prijavama policiji od obje strane.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i čitao je obavijest od 29.06.2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka RI - list 7, FI - list 9 spisa, HI – list 12 spisa, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika – list 13 spisa, potvrdu o prekršajnoj evidenciji Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 17.07.2025., zapisnik o glavnoj raspravi od 01.09.2025. kada su saslušani svjedoci RI i FI, potvrdu o prebivalištu za BI i GI, priloge koje je dostavila braniteljica okrivljene i do dopis MUP- a vezano za dostavu prijava, dopis MUP-a vezano za snimanje, prijavu prekršaja o prebivalištu, izvadak iz zemljišnih knjiga zk. ul. [broj ZK uloška], dopis okrivljene od 27.09.2025., odgovor MUP-a braniteljici od 29.09.2025., potvrdu IX PP Zagreb od 26.09.2025. upućena braniteljici okrivljene, zapisnik o glavnoj raspravi od 08.10.2025. kada je saslušan svjedok HI, te je proveden postupak, suočenja okrivljene sa RI i FI.
4. Braniteljica predlaže dokazne prijedloge koji su na dopisu od 27. rujna 2025., te kod svih predloženih dokaza uz izvođenje dokaza da sud pribavi potvrdu o intervenciji od 05.11.2025. konkretno se radi o pružanju tri intervencije na okolnost o povezanosti sa ovim slučajem. Sud je uvjerenja da je potpuno irelevantno da li su se konkretno pružale tri intervencije koje bi bile povezane s predmetnim slučajem, da te intervencije ne dokazuju da li se predmetne zgode nešto događalo, poznato je da postoje ljudi koji su u stanju pozvati policiju bez razloga, zadovoljila ih je već sam činjenica da je policija postupila po njihovom pozivu i odazvala se na intervenciju, iako potrebe za pružanjem intervencije možda nije niti bilo, stoga pružanje intervencije kako to navodi braniteljica nije od bitne važnosti za utvrđivanje krivnje okrivljene.
U dopisu upućenog od strane okrivljene po braniteljici od 27. rujna 2025. navodi se da se predlaže sudu da zatraži od Zagrebačke banke potvrdu o postojanju i statusu kredita vezanih uz nekretninu na adresi [adresa] radi utvrđivanja stvarnog interesa, dinamike i odnosa među suvlasnicima predmetne nekretnine, da se od nadležnog tijela pribave podaci o eventualnim prijavljenim prekršajima iz Zakona o prebivalištu, a vezano uz osobu RI i njegove supruge, s obzirom na okolnosti koje su iznijete tijekom rasprave, da se od policijske postaje dostave svi relevantni podaci i prijave kako one koje su podnesene protiv okrivljene, tako i one koje sama okrivljena podnijela u cilju sagledavanja međusobno odnosa i ponašanja strana u predmetnom postupku. Predlaže da sud po službenoj dužnosti zatraži od Zagrebačke banke d.d. izdavanje potvrde s podacima koje se odnose na nekretninu na adresi [adresa] koja je predmet ovog prekršajnog spora i to broj odobrenih kredita vezanih uz predmetnu nekretninu, status predmetnih kredita jesu li u cijelosti otplaćeni ili su još uvijek aktivni, ukoliko su aktivni, preostali iznos duga po svakom kreditu, postojanje eventualni ovršnih postupaka pokrenutih temeljem navedenih kredita, postojanje eventualnih vršnih postupaka pokrenutih temeljem navedenih kredita, osobito ako se odnose na suvlasnički udio u nekretnini u kojoj okrivljena živi, te status takvih postupaka. U međuvremenu je podnesena prijava kojom se ukazuje na osnovanu sumnju iz čl. 4. Zakona o prebivalištu i boravištu od strane RI i FI. Supružnici FI na predmetnu adresu već približno tri mjeseca dolaze isključivo radi preuzimanja pošte. Parkiraju ispred zgrade i u stan ne ulaze, već se zadržavaju isključivo kod susjeda HI čime se dovodi u pitanje njegova vjerodostojnost i objektivnost kao svjedoka. Okrivljena je mišljenja da je HI povezan s obitelji FI, te je potencijalno upoznat sa činjenicom da navedeni supružnici već duže vrijeme ne borave na navedenoj adresi. Braniteljica predlaže da sud pri ocjeni dokaza osobito pažljivo i s oprezom pristupi procjenom vjerodostojnosti svjedoka HI, te da se sukladno načelu slobodnog sudskog uvjerenja iz čl. 8. Prekršajnog zakona ne uzme kao neosporno utvrđena činjenica osobito u djelu koji se odnosi na prebivalište i svakodnevne navike supružnika FI. Predlaže da sud zatraži provjeru prebivališta i boravišta za RI i FI. Na raspravu održanoj od 1. rujna 2025. navela je svjedokinja FI da ju je okrivljena nazvala srpskom kurvom što predstavlja novi iskaz, jer takva tvrdnja nije sadržana u iskazu njezinog supruga RI. Naime u prijavi se spominje rečenica: "Odlazi u svoju pravoslavnu crkvu" kao spornu bez navođenja bilo kakvih drugih navodnih uvredljivih izraza. Isto tako navodi da sud nije postavio niti jedno dodatno pitanje svjedokinji niti je zatraženo pojašnjenje o okolnostima pod kojima je došlo do navodne izjave, čime je dodatno dovedeno u pitanje objektivnost i ravnoteža postupka. Izraz "srpska kurvo" prvi puta se pojavljuje u iskazu svjedokinje FI na raspravi. Nejasno je zašto oštećena nije sama podnijela prijavu obzirom je riječ o poslovno sposobnoj i mobilnoj osobi, već umjesto nje to čini njezin suprug. Okrivljena poriče da bi njezino ponašanje sadržavalo bilo kakvu diskriminatornu namjeru utemeljenu na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi. Konkretna komunikacija čak i da se uzme u cijelosti točno, nije izrečena u kontekstu vrijeđanja ili netrpeljivosti, već kao odgovor na prigovor suvlasnice FI koja je dan ranije izrazila nezadovoljstvo zbog činjenice da ju okrivljena nije obavijestila da je stan posjetio svećenik radio tradicionalnog blagoslova kuće, dakle, eventualno sporna izjava, ako je uopće izrečena, isključivo je vezana uz konkretnu situaciju razgovora o svećenikom dolasku, te se ne može tumačiti kao pozivanje na pripadnost ili osporavanje prava temeljem vjere tom kontekstu, okrivljenica odlučno odbacuje postojanje diskriminatorne namjere kao pokretača radnje, što je nužan subjektivni element za postojanje prekršaja iz članka 25. stavka 1 Zakona o suzbijanju diskriminacije. Sve okolnosti ukazuju da su međusobni odnosi okrivljenice i prijavitelja određeni višegodišnjim imovinskopravnim sukobima, napetostima i pokušajima dogovora o otkupu suvlasničkih dijelova nekretnine. Sukladno načelu subjektivne odgovornosti, a u smislu zakonskog opisa prekršaja, potrebno je postojanje namjere diskriminacije, mens rea, što u ovom slučaju nedvojbeno izostaje. Dakle, lako postoji verbalni sukob među strankama, isti ne proizlazi iz predrasuda, mirenje ili netrpeljivosti, već isključivo iz narušenih susjedskih i imovinskih odnosa. U nedostatku tog ključnog elementa namjere, ne može se pravno osnovano govoriti o postojanju prekršaja diskriminacije u smislu Zakona, čime pada temelj optužnog prijedloga. U odnosu na moguću instrumentalizaciju prekršajnog postupka radi utjecaja na imovinskopravne odnose, okrivljenica je s prijaviteljima, supružnicima FI, prethodno vodila razgovore u vezi potencijalnog otkupa njihovog suvlasničkog udjela u nekretnini na adresi [adresa]. Okrivljenica je, kao dugogodišnja stanarka i korisnica predmetne nekretnine, a sada i većinska suvlasnica, ponudila otkup po tržišnim uvjetima, no prijavljeni su navedenu cijenu smatrali neprimjerenom. U nastavku tog razdoblja došlo je do naglog pogoršanja odnosa, a zatim i do pokretanja ovog prekršajnog postupka, što okrivljenica doživljava kao posljedicu nesporazuma i pritiska u vezi neriješenih imovinskopravnih pitanja. Okrivljenici je poznato da je u teretovnici upisana zabilježba stambenog kredita Zagrebačke banke u iznosu od 90.000,00 EUR, a u odnosu na upravo onaj suvlasnički dio koji pripada supružnicima FI (3.1. udjel - 3091/10000), što proizlazi iz izvatka iz zemljišnih knjiga (dostavljen u spisu). Uz osnovanu sumnju na financijske teškoće s njihove strane, a s obzirom na prethodne pregovore oko prodaje, postoji ozbiljna indicija da se ovaj postupak koristi kako bi se stvorio pritisak na okrivljenicu. Okrivljenica smatra da se prekršajni mehanizam ne smije koristiti kao sredstvo prisile u cilju ostvarivanja ciljeva izvan domene prekršajnog prava, osobito kada se radi o sporu koji po svojoj naravi pripada u sferu građanskopravnih odnosa i vlasničkih prava. U odnosu na prijedlog za pribavljanje relevantne dokumentacije iz PP Sesvete, predlaže se Sudu da, radi cjelovitog i nepristranog sagledavanja okolnosti slučaja, zatraži od Policijske postaje Sesvete:
1. sve prijave koje su podnijeli supružnici FI (RI i OI) protiv BI, i 2. sve prijave koje je BI podnijela protiv navedenih supružnika, a koje se odnose na adresu [adresa] (prebivalište i boravište).Okrivljena raspolaže informacijama da bi se u zbiru moglo raditi o više od 30 međusobno podnesenih prijava, a koje su od osnovnog značaja za razumijevanje konteksta međusobnih odnosa stranaka i za procjenu njihove vjerodostojnosti, osobito u pogledu učestalosti konflikta, sadržaja prijava i eventualne selektivne reakcije nadležnih tijela. Radi se o podacima koji, iako formalno izvan okvira konkretno prijavljenog prekršaja, bitno utječu na cjelovitu ocjenu situacije, osobito imajući u vidu okolnost da se određene prijave uključujući i one okrivljene nisu procesuirale, dok je istovremeno prekršajni postupak pokrenut isključivo na temelju prijave supružnika OI. Nadalje, iz dokumentacije i zemljišnoknjižnih izvadaka jasno proizlazi da se radi o međusobno opterećenim odnosima stranaka, s aktivnim prijeporima oko pregovarača. Postoji opravdana bojazan da se predmetni prekršajni postupak koristi kao alat kredita i potencijalne prodaje nekretnine, gdje je okrivljenica bila u poziciji pritiska protiv okrivljenice, a ne kao legitimno sredstvo zaštite prava. U odnosu na pritisak putem nadzora, okrivljena upozorava da g. RI svakodnevno snima njezina kretanja u zajedničkim prostorima zgrade, uključujući hodnik, stubište i dvorište, što kod nje stvara snažan osjećaj nelagode, straha i izloženosti. Snimanje se odvija bez njezina pristanka i bez prethodne obavijesti, a prijavitelj se poziva na usmenu uputu policije, iako takva praksa može biti opravdana isključivo u slučajevima kada postoji konkretna i neposredna opasnost (npr. vandalizam, nasilje), sto u ovom slučaju nije postojalo. Okrivljena izražava zabrinutost da se tavo postupanje ne koristi u svrhu dokumentiranja stvarnih incidenata, već kao metoda nadzora i pritiska, a dodano postoji bojazan da bi takvi snimci mogli biti iskonstruirani, selektivno montirani ili manipulirani, te dostavljeni sudu kao navodni dokazi. S obzirom da se snimanje provodi u privatnom kontekstu (suvlasnički prostori) i da uključuje svakodnevne, rutinske radnje (izlazak iz stana, otvaranje poštanskog sandučića, komunikacija s trećima), ono predstavlja grubo zadiranje u pravo na privatnost i mirno stanovanje. Okrivljena posebno naglašava da su takvi uvjeti nadzora i prisutne napetosti na adresi doveli do toga da se njezina sestra - prethodna suvlasnica nekretnine, povukla iz vlasničkog odnosa, preselila u inozemstvo (Njemačku), te prenijela svoj vlasnički udio upravo na okrivljenu, smatrajući suživot s prijaviteljima psihološki i emocionalno nepodnošljivim. Takvo sustavno i jednostrano praćenje, u kombinaciji s brojnim prijavama i aktivnostima koje potiču nepotrebne pravne postupke, okrivljena doživljava kao oblik uznemiravanja i zlouporabe prekršajnog mehanizma u svrhu osobnog pritiska, a ne zaštite prava prijavitelja. Zajednički prostori zgrade (dvorište, stubište, hodnik) nisu javno dobro, nego ograničeno dostupni prostori, gdje se očekuje određena razina privatnosti. Ako g. RI snima bez pristanka i osobito ako te snimke koristi protiv BI (npr. dostavlja ih sudu ili trećim osobama), krši KZ RH. Dodatno, snimanje s nakanom pritiska, uznemiravanja ili nadzora (što ovdje postoji) može sadržavati i elemente uznemiravanja, pa i uhođenja, ovisno o širem kontekstu. Okrivljena navodi kako ju prijavitelj svakodnevno i bez pristanka snima u zajedničkim prostorima, time se grubo narušava njezino pravo na privatnost i osobni integritet. Takovo postupanje, osim što stvara kontinuirani osjećaj ugroze, potencijalno predstavlja kazneno djelo iz članka 143. Kaznenog zakona, kao i povredu Zakona o zaštiti osobnih podataka. Okrivljena osobito izražava bojazan da bi navedene snimke mogle biti selektivno montirane i zlonamjerno korištene u postupku, što dodatno povećava nejednakost položaja stranaka. Ukoliko bi u predmetnom postupku podnositelj prijave predložio izvođenje video snimki koje su, prema navodima okrivljene, svakodnevno i kontinuirano snimane bez njezinog pristanka u zajedničkim prostorijama (dvorištu i hodniku) zgrade na adresi [adresa], okrivljena izrazito prigovara zakonitosti takvih dokaza. Zajednički prostori nekretnine, iako formalno nisu dio isključivog vlasništva, nisu javna površina već prostor s očekivanom razinom privatnosti za suvlasnike i stanare. Okrivljena kao većinska suvlasnica ima pravo na nesmetano korištenje i kretanje bez nadzora drugih stanara putem stalnog i neovlaštenog video snimanja, koje stvara psihološki pritisak i atmosferu nadzora. Takvo snimanje ne može biti opravdano niti zakonito u okolnostima kada ne postoji jasna svrha, pristanka snimane osobe niti obavijest o snimanju. Snimke nastale izvan zakonskog okvira, čl. 10. Zakona o zaštiti osobnih podataka, osobito ako se ne koriste za osobne potrebe već kao sredstvo postupovnog utjecaja, predstavljaju nezakonitu obradu osobnih podataka, budući da nije pribavljen pristanak snimane osobe, snimatelj nije imao legitimnu pravnu osnovu za snimane i obradu, svrha snimanja (postupovna upotreba protiv snimljene osobe) nije bila unaprijed poznata snimanoj osobi. Okrivljena izražava ozbiljnu bojazan da bi takve snimke mogle biti selektivno montirane ili manipulirane, budući da prijavitelj svakodnevno i redovito snima njezino ponašanje, te time može proizvesti subjektivan i iskrivljen prikaz navodnih događaja. Navedeno dodatno dolazi do izražaja uzimajući u obzir da je sestra okrivljene zbog takvog nadzora napustila adresu i prenijela vlasnički udio na okrivljenu, time je štetnost takvog ponašanja jasno potvrđena. Sukladno članku 8. Prekršajnog zakona, kojim je propisana slobodna ocjena dokaza, ali uz isključenje dokaza pribavljenih na nezakonit način, predlaže se da Sud ne prihvati izvođenje predloženih video snimki kao zakonitih dokaza, ukoliko se prijavitelj na njih pozove, prije donošenja bilo kakve odluke provede prethodni postupak ispitivanja zakonitosti pribavljanja tih snimki, uključujući i ispitivanje eventualne kaznene odgovornosti zbog neovlaštenog snimanja i obrade osobnih podataka, kao i provede vještačenje, obzirom na moguće montiranje dokaza. S obzirom na sve naprijed izneseno, predlaže se da Sud, po ocjeni vjerodostojnosti dokaza i izjava sudionika u postupku odbije optužni prijedlog Policijske postaje Sesvete kao neosnovan, odnosno, donese oslobađajuću presudu za okrivljenu BI, uz obrazloženje da nije dokazano da je počinila prekršaj iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, a imajući u vidu nepostojanje dokazane diskriminatorne namjere, nedosljednost u iskazima svjedoka te ukupni kontekst dugotrajnog imovinskog spora između stranaka. Dakle, radi se o nepostojanju vjerodostojnih iskaza svjedoka, manipulativnom kontekstu jer se u osnovi radi o imovinsko sporu. Postupak koji je pred ovim Sudom pokrenut temelji se na iskazima svjedoka, vjerodostojnost je dovedena u pitanje, a sve okolnosti upućuju na to da je predmetni postupak posljedica neriješenih imovinskopravnih odnosa medu suvlasnicima. Prekršajni sud ne bi smio služiti kao sredstvo za pritisak u privatnim vlasničkim sporovima, osobito kada su izjave svjedoka međusobno proturječne, a kontekst prijave očigledno izlazi iz okvira stvarne diskriminacije.
5. Svjedok RI izjavio je da je susjed okrivljene BI. Događaj se dogodio u ranim jutarnjim satima, zapravo počinje već u oko 01,00 sati, kada su supruga i on čuli nekakav razgovor i buku, spavali su, čuli su okrivljenu kako priča sama sa sobom, bila je sama, suprug joj nije bio kod kuće. Izašli su na terasu i vidjeli su da okrivljena koja živi iznad njih, pomoću kante za vodu, zalijeva terasu, namjerno, tako da voda curi na njihovu zajedničku terasu. Izašao je iz stana i snimio je događaj kako okrivljena prolijeva vodu. Na par upita okrivljenoj da što radi, nije odgovarala ništa. Ta voda se prelijevala na njihovu terasu gdje su njihove stvari. Pozvali su policiju koja ih već poznaje i poznata im je njihova situacija. Došla je policija, supruga i on došli su na cestu. Policijski službenici vidjeli su vodu i rekli su da je to zapravo opet događaj zbog kojeg se može za privatnu tužbu. Okrivljena je bila na svom balkonu, nije niti silazila, rekli su joj da uđe u svoj stan i da nemaju što s njom razgovarati. U jutarnjim satima oko 6-6,30 čuli su buku na stubištu, viku i galamu, supruga i on su u piđamama izašli na stubište i zatekli su okrivljenu kako briše hodnik i pomiče njihove stvari, pitali su ju da što radi u nedjelju ujutro. Ona je počela vikati da je ona tamo gazda, da oni nemaju tamo što raditi, da oni nju nemaju pravo što pitati, da ona može biti bučna kada god poželi. Učestalo, pa i predmetne zgode vikala mu je da je đubrad. Njemu svakodnevno viče da je majmun što ga ne vrijeđa. Čak mu je vikala da je đubrad, to je zabilježeno i u policijskom zapisniku. Vikala im je da su mali štakori, njegovoj supruzi FI je vikala "Ti srpkinjo, odi u svoju crkvu, a ne u našu katoličku", događaj se znači zbivao na ulaznom trijemu kuće. Nastavila je u tom tonu, u tom trenutku je izašao susjed i rekao je okrivljenoj: "Jelo što opet radiš probleme, pa nedjelja je, pusti ljude neka žive normalno". To je susjed s kojim se poznaju iz viđenja. Govorio je da zašto stalno zbog nje dolazi policija, smirivao ju i govorio joj da ih mora pustiti da žive normalno, misli da je to bio šogor okrivljene. Njegova supruga je uglavnom povučena i šutljiva i apsolutno se tom prigodom okrivljenoj nije uopće obratila. Pokušao je smiriti okrivljenu, nije joj rekao niti jednu grubu riječ. Razgovor se nastavio u grubom tonu. Nije znala na koji način da ih isprovocira, pa je rekla njegovoj supruzi: "Ti si srpska kurva". Događaj je trajao cca 40 min, donijeli su odluku da odu na policiju, ionako su policiju pozvali kada je započela okrivljena sa polijevanjem vode, u ranim jutarnjim satima. Bio je jako uzrujan, nakon tog događaja postao je dijabetičar, okrivljena učestalo remeti njihov mir. Okrivljena ne može shvatiti da su stan kupili preko banke, pomoću kredita. Temelj problema je što okrivljena ne poznaje zakon i nije joj jasno da su oni novi vlasnici stana. Kada se vratio s policije, bio je u stanu sa suprugom, policiji je ispričao ovo što je ispričao na sudu. Isti su se mogli uvjeriti da je okrivljena prolijevala vodu, a i pred njima je vikala na njega. Na poseban upit braniteljice okrivljene iskazao je da je okrivljenu već ranije prijavljivao unazad dvije godine, sigurno jedno oko 10-15 puta. Nije tijekom ovog svjedočenja, na raspravi pred sudom izjavio da "što je to mala bosna" i o tome se ne može očitovati. Sud je naveo da nije čuo u svjedočenju svjedoka navedene riječi. Na daljnji upit braniteljice iskazao je da on živi na toj adresi i prijavljen je na toj adresi, gdje i boravi. Naveo je da nije istina da bi on oduzeo mobitel okrivljenoj i da bi ju udario nogom po nogama. Nikada nije okrivljenoj govorio da je šiptar kopile, dotepenec, upravo te riječi je ona njemu govorila. Nije nikada prijetio okrivljenoj i njezinom suprugu i govorio im da ima prijatelje na policiji i na sudu. Nije joj prijetio niti verbalno niti fizički. Okrivljena je navela da poznaje načelnika Sesvetske policije. Ima snimljeno na videu kako mu govori da joj je načelnik policijske postaje rekao da neka ga uhvati za testise, a on nju za grudi. Kada god dođe do konflikta po preporuci policije snima okrivljenu, događaj se zbivao na stubištu ispred njihovih vrata. Trenutno ne snima ovu raspravu i nema potrebe za to, može pokazati mobitel kako bi dokazao da ne snima predmetnu raspravu. Braniteljica navodi da joj svjedok ne treba pokazati mobitel da ne snima ovu raspravu. Nadalje je izjavio da je temelj svih ovih problema što postoji etažni elaborat, kojega okrivljena ne može prihvatiti. Svi su stanari vlasnici zajedničkih prostorija. Navodi da bi kada bi joj ponudili 20.000 ili 25.000 eura, tada mogla zaboraviti na sve probleme.
6. Svjedokinja FI izjavila je da je ona susjeda okrivljene. Okrivljena stanuje iznad njih u stanu. Predmetne zgode u jutarnjim satima spavali su kad je odjednom zajedno sa suprugom začula buku. Imaju jako loše imovinsko pravne i susjedske odnose sa okrivljenom. Ustali su iz kreveta, zanimalo ih je što se zbiva. Okrivljena je premještala stvari na zajedničkom trijemu. Pitali su ju da što se događa, zašto u nedjelju ujutro stvara takvu buka. Agresivno im je odgovorila da je ona tu gazdarica i da ju nemaju što pitati kada će ona stvarati buku. Vikala im je da su đubrad, da neka se vrate otkuda su došli, čuje da svakodnevno njezinom suprugu viče da je majmun. Vikala joj je da je srpkinja i da ide u svoju pravoslavnu crkvu, uzrujala ju je, zbog čega je i zaplakala. Nije se okrivljenoj obraćala pogrdnim riječima, pokušavali su nekako komunikacijom smiriti okrivljenu. Svjesni su da moraju imati dobar suživot u toj kući. Njezin suprug i ona isključivo u zgradi koriste stan u onoj kvadraturi koju su kupili i čiji je vlasnik njezin suprug. U kupoprodajnom ugovoru je navedeno da stanu pripadaju i zajednički dijelovi zgrade, dvorište, terasa, stubište. Predmetne zgode je također i susjed izašao iz stana, susjed koji živi preko puta njih i rekao je okrivljenoj da je sramota da svaki dan na njihovu adresu dolazi policija, da neka ih pusti da žive na miru, čovjek je vidio da pate. Oni su se povukli natrag u stan, bili su jako uzrujani, nisu znali što da dalje naprave, donijeli su odluku da će događaj prijaviti policiji. Strašno ju me povrijedila i činjenica da joj je rekla da je srpska kurva. To ju je jako pogodilo. Suprug je otišao na policiju da se konzultira sa djelatnicima policije kako se ponašati. Događaj se zbivao na trijemu, na ulasku u stubište. Događaj se zbivao i izvan haustora, bio je takvog intenziteta da je taj isti događaj čuo i susjed koji živi preko puta. Cijeli događaj je započeo zapravo ranije, negdje oko ponoći kada ih je probudila buka i jak zvuk pljuska vode. Vidjeli su da je zajednička terasa zalivena vodom koja je kapala i vidjela je okrivljenu kako u jednom momentu sa svoje etaže prolijeva vodu. Na poseban upit braniteljice iskazala je da je događaj počeo oko ponoći. Njezin suprug nikada nije rekao da se taj kvart zove "mala Bosna. Već ranije su čuli da to naselje susjedi zovu "mala Bosna". Zna da se to naselje zove Gajišće. Prijavljena je na toj adresi, na toj adresi stanuju. Oboje, i suprug i ona znali su pozivati policiju, a ovu zadnju prijavu je podnio suprug. On je razgovarao s policijom. Policiji je dala svoju izjavu kada im je rekla isto što je rekla ovdje na sudu, pretpostavlja da je zapisnik identičan. I ranije su imali sukoba sa okrivljenom. Nikada nije vidjela niti svjedočila da bi njezin suprug fizički napao okrivljenu udarajući ju mopom po nogama. Nikada niti suprug niti ona nisu upotrebljavali riječi kao dotepenac, šiptar, kopile, zapravo niti ne zna značenje tih riječi. Nije čula da bi njezin suprug okrivljenoj govorio i prijetio joj se da on ima prijatelje na policiji i na sudu. Zna da je okrivljenu prijavila policiji više puta. Zna da njezin suprug kada dođe do konflikta, po preporuci policije, snima okrivljenu kada im radi probleme, odvjetnik im je rekao da ju mogu snimati u zajedničkim prostorijama. Većinom snima suprug, nekad je možda jednom snimila i ona. Ne snima današnju raspravu, nema potrebe to raditi, zna da se ne smije snimati na raspravi. Stoga na pitanje braniteljice da li joj je suprug rekao da će snimati ovu raspravu odgovorila je da joj to nije imao potrebu reći, jer raspravu neće snimati. Ne želi odgovarati na daljnja pitanja da li dolaze u zadnja dva mjeseca samo pokupiti poštu na toj adresi.
7. Braniteljica je stavila prigovor na vjerodostojnost svjedoka RI koji je izjavio da snima okrivljenicu, jer mu je tako rekla policija. Iz službenog dopisa MUP-a od 29. rujna 2025. proizlazi da policija nije ovlaštena davati dopuštenje za snimanje osoba, dok je svjedok dao neistinit iskaz u bitnoj činjenici i to utječe na vjerodostojnost svjedoka. Isto tako se stavlja i prigovor na vjerodostojnost svjedoka RI i FI kao svjedoka jer oboje tvrde da stalno žive na adresi [adresa] iako već dulje ne borave tamo i dolaze samo povremeno po poštu i na druženja kod svjedoka HI. Ova okolnost izravno utječe na vjerodostojnost iskaza. Policijskoj postaji je upućen dopis kojim je ukazano na povredu Zakona obzirom na prebivalište odnosno boravište.
8. Svjedok HI izjavio je da osoba koja u momentu njegovog svjedočenja sjedi s njegove desne strane je njegova susjeda BI – okrivljena. Sa okrivljenom BI nije razgovarao pet godina, samo radi snijega. Živi u kući koja je nasuprot kuće gdje živi BI, dijeli ih [adresa]. Njihovi prozori kuća gledaju jedan u drugi. Bio je u dobrim odnosima sa istom dok nije došlo do nekih razmirica glede snijega, tada je jednostavno prestala komunicirati s njim. Predmetne zgode on i njegova supruga spremali su se u crkvu, bila je nedjelja. Čuli su da neka galama dolazi iz kuće u kojoj živi okrivljena BI. Ne može reći da bi vikala i galamila okrivljena. Nije mogao razabrati da li se u toj buci i galami javlja jedan glas ili više glasova. Nije primijetio da netko stoji ispred kuće okrivljene, samo je svojoj supruzi otkomentirao da kako se u rano jutro može tako galamiti. Sjeo je u auto i otišao u crkvu. Kada su se vratili, čuli su da je morala intervenirati policija. Zatekli su bračni par FI kako stoje ispred kuće, kako voda kapa niz stepenice. Vidio je da bračni par FI čiste vodu metlom i skupljaju tu vodu krpom. Voda je izišla sa stepenica prema dvorištu i isti su metlom i krpama pokušali pokupiti vodu. Vidio je poplavljeno dvorište, nije vidio da bi voda kapala sa gornje etaže. Njemu su Ž rekli da je bila poplava kod susjede na katu, u potkrovlju kod okrivljene BI. On tada okrivljenu BI nije vidio. On u njihovu kuću nije ulazio i stoga nije niti mogao vidjeti da voda kapa sa etaže gdje živi BI, bio je samo ispred kuće na dvorištu gdje je vidio da navire voda koja dolazi sa stepeništa. On se sa okrivljenom ne pozdravlja niti ne razgovara već pet godina. Nije siguran da je predmetne zgode čuo da okrivljena BI govori R pogrdne riječi, ali zna da je ona to njima znala prije govoriti, znala ih je vrijeđati i to od početka kada su se uselili u stan. Dodao je samo da su stanari koji su bili prije obitelji FI odselili upravo zbog loših međuljudskih odnosa sa BI koja je svojatala stan gdje je živjela ta obitelj, tu je živjela samohrana majka sa troje djece koja je morala upravo zbog toga prodati stan. Od te obitelji su stan kupili Ž koji također imaju loše susjedske odnose sa okrivljenom. Zna i vidio je da okrivljena ponekad zna hodati oko kuće i pričati sama sa sobom, ali ju nitko ne razumije i zna da se ljudi čude i pitaju se da što je toj ženi. Čuo je jednom prilikom komentar djelatnika plinare koji je morao servisirati bojler da je okrivljena bolesna i da se očigledno mora liječiti. Na poseban upit braniteljice iskazao je da je on sa BI u lošim odnosima već pet godina, jer je bacala prilikom čišćenja, snijeg na put, a on joj je rekao da nije u redu da to čini, jer ne mogu ljudi prolaziti autima i tada je zašutjela od njega. Sa BI nije nikada bio u sudskom sporu. Njegova supruga i on pokušali su uspostaviti kontakt sa BI, ali ista nije željela komunicirati. Ne zna da li je sa bilo kojim drugim susjedom bila u lošim odnosima. On je sa obitelji FI na dobar dan, pozdrave se. Obitelj FI su bili jednom kod njega na kavi. On osobno nije vidio predmetne zgode, niti čuo BI da je govorila pogrdne riječi. Inače je znao čuti da BI galami i viče i to više puta. U svađama i galamama se najviše čuje BI. Svjedok je nadalje naveo da kada inače budu te svađe, on čuje glas BI, čuje i druge glasove, ali ne zna čiji su to glasovi. Naveo je da je on već ranije znao čuti BI kako ona viče R: "Ja sam ovdje zakon". Iskazao je da je njega kontaktirala policija, došli su na njegovu adresu i pitali ga o njegovim saznanjima iz predmetnog događajima. Tražili su ga osobnu iskaznicu i nije s njima ništa razgovarao o predmetnom događaju. Samo su ga pitali želi li biti svjedok. Njega je BI znala vrijeđati na osnovi diskriminacije, vikala mu je da je veliki pobožnik, da ide u crkvu, ali inače nije čuo da bi ona nekoga drugog vrijeđala na osnovi diskriminacije. Već puno puta vidio da je ispred kuće BI dolazila policija. Nije vidio da kada je dolazila policija, da su bili prisutni ostali susjedi. Ne zna da li je okrivljena prijavljivala obitelj FI policiji. U kući gdje živi okrivljena i obitelj Ž nema mira, svakom neka bude na dušu. Isto tako je naveo da se on sa obitelji FI vidi u prolazu kada RI dođe kući, mahnu si, jer žive u kući koja je jedna nasuprot druge, ali se kao obitelj ne posjećuju. Kavu su kod njega popili samo jednom. Zna da obitelj RI trajno boravi na adresi u [adresa]. Nije mu poznato i nitko ga od susjeda nije pitao zašto obitelj RI nema na predmetnoj adresi.
9. Svjedok, policijski službenik NI izjavio je da osoba koja sjedi s njegove desne strane, tik do njega u momentu svjedočenja, mu je dobro poznata, bio je na intervenciji više puta na adresi gdje okrivljena živi. Dana 29.06.2025. je vjerojatno isto tako bio na intervenciji. Šef smjene uputio ga je da ode na adresu okrivljene gdje je zatekao obitelj RI, bračni par, RI i OI. Ne bi se mogao očitovao o tome da li je odmah zatekao i okrivljenu. Optužni prijedlog podnesen je temeljem razgovora sa tražiteljima intervencije. Nije primijetio tragove nasilja. Sjeća se da je OI odavala dojam potresene osobe, bila je vidno uznemirena. RI je isto bio uznemiren, ali se više mogao kontrolirati. Zna da pogrdne riječi koje je uputila okrivljena su se zapravo odnosili na suprugu OI. Ne sjeća se da li je razgovarao s okrivljenom. Pričali su i to je siguran o događaju 29.06.2025., neki drugi dan, ali ne zna da li su baš predmetne zgode obavili razgovor sa okrivljenom. Okrivljena je u razgovoru poricala prekršaj. Sjeća se da je prilikom pružanja intervencije bio prisutan susjed koji živi nasuprot kuće u kojoj živi okrivljena i obitelj OI. Susjed je rekao da to već traje godinama i da on to više ne može trpjeti. Policija je kod njih dolazila na intervencije puno puta i to po prijavi okrivljene, a i po prijavi obitelji OI. Zna da je susjed rekao da je čuo što se predmetne zgode zbivalo, u zapisniku o postupanju je navedeno što je potvrdio. Na poseban upit braniteljice iskazao je da je predmetne zgode utvrdio da je došlo do vrijeđanja od strane okrivljene prema OI. On to nije vidio niti čuo što je konkretno govorila okrivljena R, a što su Ž spomenuli, ali je čuo prilikom postupanja od strane okrivljene da je govorila prema R "što ste vi došli, ovo je moja kuća", uglavnom ono što je napisao da je utvrdio prilikom postupanja iza toga i stoji, ali sada se konkretno ne može sjetiti koje je riječi čuo. Ne može se točno sjetiti kada je čuo riječi koje je prije naveo, prilikom postupanja toga dana ili nekoliko dana nakon toga. Zna da on protiv OI nije podnosio optužni prijedlog, ali to ne isključuje da ga je podnio netko drugi.
10. U postupku suočenja okrivljene sa svjedokom II koji su ustali i okrenuti jedan prema drugom, RI u rukama je imao list papira, čitajući bilješke mirnim tonom gledajući okrivljenu u oči je iskazivao da se slaže da njihovi odnosi nisu dobri, zna se zahvaljujući kome, pokrenuo je postupak mirenja na koje nije došla, došao je njezin odvjetnik. Da nije znala da je njegova žena pravoslavka, to nije istina, jer od ranijih sudskih postupaka naveden je Grad i njegova supruga. Potvrdila je da im je rekla da su jadnici jadni i prihvaća ispriku. Potvrđuje da je okrivljena prala trijem koji se zbog nje tijekom noći zalio, ima video snimku o događaju. Da joj je gazio po nogama, izjavila je policiji, ali je policiji rekla za medicinsku dokumentaciju, sljedeći dan je pokazala masnicu na ramenu koju je sama prouzročila. Otišli su na policijsku postaju i to prijavili. Nije mu jasno da govori da ju učestalo fizički napada, pa kako je to moguće, ako je na prošloj raspravi braniteljica okrivljene rekla da na predmetnoj adresi ne živi dva mjeseca, tu je onda zapravo riječ o kontradiktornosti, jer znači da pojam kontinuiteta ne postoji. Isto tako prijavila ga je za prijetnju ubojstva, policija je utvrdila da nema dokaza za isto. Policija je intervenirala na njihovoj adresi već nekih 30-tak puta. Policija mu je navela da se u vezi masnice, hematoma, javi u Centru za socijalnu skrb zbog samoozlijeđivanja okrivljene. Čuo je isto tako da je rekla njegovoj supruzi da se gubi u pravoslavnu crkvu. Upozorio je okrivljenu da mu se ne obraća sa "ti." Braniteljica mu je jednom prilikom postavila pitanje da li je rasist, na što je odgovorio da nije rasist, oženio je strankinju. "Okrivljena gledajući svjedoka u oči navela da ništa nije točno od ovoga što je izjavio okrivljeni, prigovorila je iskazu svjedoka u cijelosti, odgovara za svoje postupke. Samo im je vikala: "jadnici jadni", iz razloga zbog njihovog ponašanje prema njoj i žao joj je zbog toga. Nikada nije otišla potražiti liječničku pomoć nakon što bi ju svjedok fizički napao. Poriče sve što je svjedok izjavio.
11. U postupku suočenja okrivljene i FI, koje su ustale, okrenute jedna prema drugoj, FI gledajući okrivljenu u oči mirnim tonom, prekriženim rukama je navela da ju želi pozdraviti sa "Dobar dan", na sudskom hodniku je pozdravila okrivljenu, ali joj ista nije odzdravila. Govorila je neistinu u postupku pred sudom, njezin suprug nikada okrivljenoj nije pokazao spolovilo, stražnjicu, niti ju je vrijeđao. Ne oprašta ništa okrivljenoj, učestalo su izloženi lošem ponašanju sa strane okrivljene, umorni su od njezinog vrijeđanja, umorni su od njezinog svojatanja zajedničkog prostora, od njezinog načina komunikacije, govori da je ona gazda u kući, čega vjerojatno ni sama nije toga svjesna. Dakle okrivljena je iskazivala neistinu u cijelosti. Njezin suprug je rekao istinu u vezi modrice i policajac je pitao okrivljenu ima li masnice na što okrivljena nije znala odgovoriti, a sve vezano za predmetni događaj, jer kada je rekla policiji da ju suprug svakodnevno tuče, policijski službenik pitao je okrivljenu da mu pokaže modrice, nije znala što bi odgovorila, jer nije imala modrice. Rekla je da je zdrava i da joj ne treba medicinska pomoć na upit policije. Prostor ispred stana je ispred stubišta i to je zajednički prostor, okrivljena tamo drži svoje stvari. Terasa je uvijek otključana i može ju koristi tko želi. Okrivljena je gledajući svjedokinju u oči, mirnim tonom odgovorila da je većinski vlasnik u kući, bez dogovora nema suživota. Zašto Ž žele da bude nemir i da ju istjeraju iz kuće, čuvši da ima namjeru prodati stan. Isključivo se radi o svojatanju od strane FI. Koriste zajedničku terasu samostalno, koristite prostor ispred ulaza u njezin prizemni stan. Na poseban upit suda okrivljena je izjavila da je obitelj koja je živjela prije obitelji FI, majka i dvoje djece, živjela kod nje cca 2 godine, nije mogla plaćati kredit i odselila je i koliko zna bilo je prijava policiji od strane te žene, a protiv nje. Ponašala se isto kao i obitelj FI, svojatala je zajedničke prostorije u kući.
12. Braniteljica je nakon suočenja okrivljene i svjedoka navela kako u odnosu na kontradiktornost i postupak suočavanja vidljivo je da se razlikuju iskazi svjedoka RI i svjedoka HI obzirom je svjedok ČI rekao da je vidio da čiste kuću Ž, a svjedok RI je rekao da je okrivljena čistila ispred kuće na taj dan. Što se tiče svjedoka HI prigovara istinitosti iskaza u cijelosti iz razloga što je nevjerodostojan svjedoka, obzirom na činjenicu da je pristran i u izrazito lošim odnosima sa okrivljenom. Braniteljica je nadalje prigovorila radu suda obzirom sud nije dopustio tijekom dokaznog postupka dodatna pitanja vezanih za odnos obiteljskih odnosa svjedoka HI i ZI sestre od BI, osobito u djelu njegovoga viđenja darovanja BIZŠ, po saznanju braniteljice svjedok je bio protivan navedenom darovanju. Naknadno braniteljica mijenja zapisnik na način da navodi da ne prigovara istinitosti iskaza svjedoka u cijelosti, već djelomično zbog prije navedenog. Obrana ostavlja prigovor glede pristranosti suda sukladno ranije podnesenom zahtjevu za izuzeće. Zadržavaju to pravo isticati u eventualnoj žalbi. Obrana je zatražila u odnosu na okolnosti susjedskih odnosa i imovinskog spora, gdje je obrani jasno da navedeno nije predmet ovoga postupka, međutim je okolnost koja je od izravnog utjecaja na sagledavanje činjenica u ovom postupku, a što proizlazi iz dopisa MUP-a od 26. rujna 2025. kojim se potvrđuju intervencije policije po prijavama svjedoka RI i okrivljene BI. Braniteljica je nadalje navela da traži da sud zatraži po službenoj dužnosti od Zagrebačke banke dokaz o statusu kredita vezanih za nekretnine u [adresa], te da li postoji ovrha odnosno prijetnja ovrhe i je li postoji evidentirana zabrana ulaska u nekretninu. Jednako tako se od suda traži da po službenoj dužnosti pribavi obavijest da li je postupljeno po prijavi vezano uz prijavu boravišta odnosno prebivališta oboje svjedoka.
13. U završnoj riječi braniteljica okrivljene je izjavila kako navodi iz optužnog prijedloga nisu potvrđeni. Svjedoci su izjavili nešto drugo i nisu utvrđeni elementi diskriminacije. Okrivljena je kolateralna žrtva tuđih međusobnih imovinskih problema. Svjedoci RI imaju neriješena imovinska pitanja sa prodavateljima stana kojega su kupili, a za kojega okrivljena pretpostavlja opravdano da im je oduzet od strane banke, te ističe kako je agentica Remax centra nekretnina 14.11.2025. bila na lokaciji radi prodaje i procjene stane, te su odmah iza toga 05.11.2025. ponovno supružnici RI došli na adresu na kojoj ne stanuju već tri mjeseca i tri puta je 05.11.2025. intervenirala policija što potvrđuje obrazac ponašanja čiji je osnovni uzrok imovinski odnosi. Okrivljena ističe da se situacija kako je opisana u optužnom prijedlogu nije dogodila, da ovo što piše u optužnom prijedlogu nije vjerodostojno, jer je utvrđeno na način da svjedoci koji su supružnici jedan drugome svjedoče riječi koje čine biće djela, a biće djela u ovom predmetu je ono što je izgovoreno, ono što je izgovoreno nije potvrdio niti jedan svjedok, Ž su naknadno mijenjali opis bića djela, a podnositelj optužnog prijedloga se sam nije točno mogao sjetiti što je to utvrđeno i kojim je to točno riječima optužena vrijeđala javni red i mir, a na pitanje kako je to utvrdio, je rekao da su Ž potvrdili riječi jedni drugima. Ne postoji dokaz u ovom slučaju da je netko nekome nešto rekao na način kako je u optužnom prijedlogu opisano. Ovdje je policijski službenik nažalost sredstvo manipulacije, gdje su svjedoci RI svjedočili žena mužu i muž ženi obzirom su u prethodnoj svađi sa BI. Radi se o situaciji "rekla kazala" i opet se upućuje o narušenim susjedskim odnosima i neriješenim imovinskim pitanjima. Nema dokaza koje je to djelo, da li je riječ o narušavanju javnog reda i mira, a osobito nije ispunjeno biće djela iz Zakona o suzbijanju diskriminacije.
14. Nakon ovako provedenog prekršajnog postupka sudac je utvrdio da su se u ponašanju okrivljene ostvarili bitni elementi prekršaja koji joj se stavljaju na teret.
15. Nesporno je da je okrivljena predmetne zgode počinila prekršaj na način kako je to navedeno u izreci ove presude, da je na naročito drzak način remetila javni red i mir svojih susjeda FI i RI, njezina vika i galama čula se na cestu izvan kuće u kojoj živi, a isto tako živi zajedno sa obitelji RI. Sud je mišljenja da je riječ o okrivljenoj koja je incidente prirode, jer je nesporno da nije bila u korektnim i odnosima niti sa prijašnjim vlasnicima nekretnine od koje je kupila obitelj RI stan, a isto tako ista nije u dobrim susjedskim odnosima niti sa HI koji živi preko puta njezine kuće u istoj ulici, ali je potrebno za naglasiti da je prijašnjih godina bila u korektnim odnosima. Nije životno da ako bi predmetne zgode svjedok RI udarao okrivljenu po nogama sa mopom da okrivljena ne bi od udaraca zadobila ozljede makar u vidu crvenila i da iste ozljede nije prijavila niti policijskim službenicima niti liječničku pomoć nije tražila, pa je sud mišljenja da okrivljena nije zadobila tjelesne ozljede jer ju svjedok RI nije niti fizički napao. Sud je stekao uvjerenje da je riječ o okrivljenoj koja je voljna provocirati obitelj RI, pri tom ne bira vrijeme, način niti sredstvo. Ukoliko je pozadina narušenih dobrosusjedskih odnosa imovina, odnosno neriješeno imovinsko pravno pitanje, istu ta činjenica ne ispričava od prekršajne odgovornosti. Predmetne zgode ponašanje okrivljene bilo je takovo da u znatnoj je mjeri odstupalo od uobičajenih normi društvenih ponašanja, jer je zaista nesvakidašnje i nije uobičajeno da u ranim jutarnjim satima u nedjelju jedan od susjeda započinje viku i galamu, buku koja dopire i na ulicu. Dokazni prijedlozi braniteljici okrivljene da se pribave izvješća Zagrebačke banke o statusu kredita, ovršnim postupcima, su takove prirode da nedvojbeno dovode do odugovlačenja prekršajnog postupka jer niti jedna utvrđena činjenica vezan za dokaz koji predlaže braniteljica okrivljene, ne može razjasniti situaciju da li je okrivljena predmetne zgode počinila prekršaj, isto je potpuno irelevantno za utvrđivanje krivnje okrivljene. Isto tako za utvrđivanje krivnje okrivljene nije niti bitno vlasništvo nad nekretninom, ono što je potrebno utvrditi u ovom postupku je činjenica elementa javnosti kojega je bilo, koji je ispunjen, potom je potrebno utvrditi da li je okrivljena remetila na naročito drzak način javni red i mir, što je nepobitno utvrđeno, a ranije i objašnjeno. Sud je u cijelosti uzeo u obzir iskaze saslušanih svjedoka FI i RI, te je sud temeljem slobodne ocjene dokaza i načela neposrednosti utvrdio da je riječ o izrazito narušenim susjedskim odnosima koji su narušeni upravo zbog ponašanja okrivljene kojoj očito nije po volji činjenica da je prijašnja stanarka prodala stan obitelji RI. Svjedoci RI svjedočili su jasno, detaljno, uvjerljivo, sukladno, svjedokinja FI je odala dojam vidno potresene i uzrujane osobe prilikom svjedočenja na koju očito narušeni dobrosusjedski odnosi u bitnome utječu. Potrebno je za naglasiti da većina obrane okrivljene se reflektira na činjenice koje po mišljenju ovoga suda nisu od bitne važnosti u ovom postupku vlasništvo, ovrhe, krediti, ne spadaju u nadležnost rada prekršajnog odjela, ovaj sud je morao utvrditi samo jednu činjenicu, a to je da li je okrivljena počinila djelo prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što je sud učinio u potpunosti. Stoga je po mišljenju ovoga suda obrana okrivljene iskonstruirana, neuvjerljiva, usmjerena je na odugovlačenje prekršajnog postupka i sud ju nije prihvatio u cijelosti. Svjedok HI zapravo nije neposredni očevidac predmetnog događaja, on je čuo buku i galamu da dolazi iz kuće gdje žive Ž i okrivljena, ali konkretno nije vidio da bi okrivljena vikala i galamila kako je to navedeno u izreci ove presude, već je samo svjedočio da je vidio da Ž sklanjaju vodu sa svoje terase što govori u prilog činjenici da su RI i FI govorili istinu kada su opisivali što je prethodilo vici i galami, da je okrivljena prolijevala vodu koja je doprla i na njihovu terasu. Po mišljenju ovoga suda susjedi se ne moraju voljeti, ali se moraju poštivati, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno. Opisano ponašanje okrivljene u obiteljskoj kući koje je navedeno u optužnom prijedlogu, kuća predstavlja takozvano fiktivno javno mjesto kao i dvorište koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati, a uvjeti i okolnosti koje su postojale u vrijeme izvršenja radnje, a koje bi činili takvo mjesto javnim, odnosno dostupnost takvog ponašanja čujnosti s neograničenog javnog mjesta što znači da nastupanje posljedice u javnosti predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće djela prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Ukupnost ponašanja okrivljene, dakle, vika i galama u ranim jutarnjim satima u nedjelju kada je neradni dan, predstavlja kvalificirani oblik drugog načina remećenja javnog reda i mira. Ukoliko je okrivljena nezadovoljna postupanjem policijskih službenika, kako to navodi u obrani, o istome ne odlučuje ovaj sud, to ne spada u njegovu nadležnost. Ukoliko je pak okrivljena da je obitelj FI spram nje počinila kaznena djela, trebala ih je procesuirati, ali je potrebno za naglasiti da ovaj sud o istome isto tako ne odlučuje, a isto tako okrivljena ovom sudu nije priložila niti dostavila dokaze da je podnijela kaznene prijave protiv RI, iako isto ne bi imali utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljene, odnosno na činjenicu da li je počinila djelo prekršaja koje joj se stavlja na teret. Ovaj sud isto tako ne odlučuje da li je obitelj RI počinila djelo prekršaja koje sankcionira Zakon o prebivalištu i boravištu stranaka, pa je o istome bespredmetno raspravljati. Ali, čudno je da ako Ž par mjeseci ne žive na adresi gdje su prijavljeni i gdje živi okrivljena, isto je izjavila okrivljena, kako je onda moguće da je okrivljena svakodnevno i učestalo izložena nasilničkom ponašanju od strane RI. Potrebno je za dodati da je sud prilagodio činjenični opis djela prekršaja u pogledu mjesta gdje se prekršaj dogodio, obzirom na iskaze stranaka, ne dirajući time u biće djela prekršaja, a u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem.
16. Stoga je sud donio presudu kao u izreci, budući da nije utvrdio okolnosti koje bi isključivale njezinu prekršajnu odgovornost, te je okrivljenu proglasio krivom i izrekao joj je kaznu odmjerenu prema težini djela i stupnju njezine odgovornosti. Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne sud je okrivljenoj uzeo u obzir da je do sada nekažnjavana, dok joj je od otegotnih okolnosti uzeo u obzir stupanj agresivnosti okrivljene što je rezultiralo posljedicom da je vidno uzrujala FI koja je bila uzrujana i na raspravi pred ovim sudom koja je bila gotovo nakon četiri mjeseca nakon predmetnog događaja, nepristojnosti, izrazitu grubost okrivljene, te izražen stupanj izostanka samokritičnosti za opisane ponašanje predmetne zgode.
17. Obzirom na visinu izrečene novčane kazne i imovinske prilike okrivljene, okrivljenoj se odobrava plaćanje novčane kazne u obrocima.
18. U odnosu na djelo prekršaja opisanog pod tč. 2 izreke, sud je donio oslobađajuću presudu. Da bi se radilo o prekršaju čl. 25. Zakona u suzbijanju diskriminacije trebaju biti ispunjena dva uvjeta. Počinitelj mora postupati sa izravnom namjerom da drugoj osobi prouzroči osjećaj straha, poniženja, uvredljivog okružena na temelju razlike u rasi, etničke pripadnosti, spolu, jeziku, vjeri ili nekom drugom uvjerenju, izražavanju spolne orijentacije, genetskom naslijeđu, te takvim postupanjem se mora povrijediti tuđe dostojanstvo. S obzirom na to da je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje bitnih i odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu, pod biće odgovarajućeg prekršaja, iz navedenog sve odlučne činjenice moraju biti nužno navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U predmetnom slučaju riječ je o nedostatku konstitutivnog elementa bića prekršaja u činjeničnom opisu što znači da opisano djelo nije prekršaj. U činjeničnom opisu nije navedeno da bi okrivljena postupala u izravnoj namjeri, nije vidljivo da je imala svijest i bezuvjetnu volju u pogledu ostvarenja posljedica prekršaja, da bi kod susjede FI stvorila ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju vjerske pripadnosti. Izravna namjera mora se u činjeničnom opisu, opisati na odgovarajući način što predmetne zgode tužitelj nije učinio. Sud je činjenični opis djela prekršaja prilagodio utvrđenom činjeničnom stanju.
19. Temeljem u izreci citiranih propisa, okrivljena je dužna platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji je odmjeren s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovnom stanju okrivljene obvezne da plati trošak.
U Sesvetama 14. studenog 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Ines Pindrić, v.r.
Karmen Lončar Mišura, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, na adresu [adresa], u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
