Pr-591/2020

Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. G., OIB:…, iz K.
S., zastupana po punomoćniku Ž. Ć.,
odvjetniku u S., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: …,iz Z.,
zastupane po ODO-u Split, radi isplate, nakon održane glavne i
javne rasprave, zaključene dana 24. travnja 2023. u nazočnosti punomoćnika
tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, a po objavi presude dana 5. listopada

2023., .

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos
od 16.478,46 eura /124.157,03 kuna, isplatom na žiro račun punomoćnika tužiteljice
Ž. Ć., odvjetnika u S., OIB: …, broj računa
…, kod P. b. Z. d.d., …
sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 17. srpnja 2015. do 31. srpnja

2015. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope
Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo
tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022.
godine prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do isplate prema
stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju troškove postupka sukladno odluci suda i to isplatom iznosa 3.110,69 eura / 23.437,50 kn, na žiro račun
punomoćnika tužitelja Ž. Ć., odvjetnika u S., OIB:
…, broj računa…, kod P. b. Z. d.d., …- sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od
donošenja prvostupanjske presude do isplate ,prema stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila

2 Pr-591/2020

na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je podnijeta dana 20. svibnja 2020. tužiteljica navodi da je državni
namještenik kojem je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 5.

12.2014., godine prestao radni odnos u Ministarstvu te kojem (sukladno točci

6. Odluke) da joj pripada pravo na otpremninu, koja da joj nije isplaćena. Tužiteljica
da je bila u neprekidnom radnom odnosu kod tužene ukupno 33 godine (od 1983.
godine do 17.06.2015. godine). U skladu sa člankom 126. Zakona o radu (Narodne
novine,br.93/2014. od 30.07.2014. godine) radnik da ima pravo na otpremninu u
iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog
odnosa s tim poslodavcem (st.1.), a otpremnina da se ne smije ugovoriti, odnosno
odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju da je
radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu
godinu rada kod toga poslodavca (st.2.).Tužiteljica da za svaku godinu neprekidnog
trajanja radnog odnosa ima pravo na otpremninu u visini 65% prosječne mjesečne
bruto plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, pa da
tužiteljica sveukupno potražuje iznos od 124.157,03 kn. Tužiteljica da se dana 7.
rujna 2015. godine obratila nadležnom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno
rješenje spora, a koji prijedlog za mirno rješenje spora da je ODO Split dopisom
Broj:N-DO-296/2015 od 30. studenog 2015. godine, odbilo u cijelosti kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu od 14. listopada 2021. tužena navodi da se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu, predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen uz osudu tužiteljice na
snošenje parničnog troška. Tužiteljica da u tužbi navodi da joj kao državnom
namješteniku kojem je odlukom o poslovnom otkazu ugovora o radu od 05. prosinca

2014. prestao radni odnos u Ministarstvu pripada pravo na otpremninu u
iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodno neprekidnog radnog odnosa,
budući da je u radnom odnosu kod tužene 22 godine i da ima status hrvatskog
branitelja iz Domovinskog rata u trajanju od 36 mjeseci pa da joj stoga pripada pravo
na isplatu otpremnine za svaku godinu neprekidnog trajanja radnog odnosa u visini
65% prosječne mjesečne bruto plaće koja da joj je isplaćena u zadnja tri mjeseca
prije prestanka radnog odnosa i da za svaki mjesec sudjelovanja u Domovinskom
ratu ima pravo na uvećanje otpremnine u odnosu od po 300 kn netto slijedom čega
da potražuje iznos od 124.157,03 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 17.srpnja
2015. Tužiteljičino tužbeno traženje da je u cijelosti neutemeljeno. Društvo P. –
u. d.o.o. da je preuzelo od Ministarstva sporazumom o poslovnoj
suradnji od 11. travnja 2012. obavljanje trgovačkih, ugostiteljskih, hotelijerskih i
drugih uslužnih djelatnosti u skladu s registriranim djelatnostima društva, djelatnike
koji da su radili na tim poslovima, prostori za rad, sredstava za rad i dokumentaciju
neophodnu za nesmetan nastavak obavljanja preuzetih poslova u društvu. Na
temelju sporazuma o preuzimanju djelatnika od 03. siječnja 2007. društvo P. –
u. d.o.o. da je preuzelo od Ministarstva obavljanje trgovačkih,
ugostiteljskih, hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti u skladu s registriranim
djelatnostima društva, djelatnike koji da su radili na tim poslovima, prostore za rad,
sredstva za rad i dokumentaciju neophodnu za nesmetan nastavak obavljanja
preuzetih poslova u društvu. Istim sporazumom društvo P. – u. d.o.o. da se
obvezalo preuzeti državne službenike i namještenike raspoređene u Službu za
gospodarenje nekretninama u kojoj da je nesporno ranije bila raspoređena tužiteljica.

3 Pr-591/2020

Tužena dostavlja u spis obavijest Ministarstva, Uprave za ljudske resurse,
Sektora za upravljanje ljudskim resursima klasa: 080-05/14-07/211 od 19. lipnja

2015. iz kojega da je vidljivo da je tužiteljica dana 18. lipnja 2015. zaključila ugovor o
radu s trgovačkim društvom P. – u. d.o.o. i da joj je radni odnos u
Ministarstvu prestao s danom 17. lipnja 2015. Prema tome da se u
konkretnom slučaju radi o preuzimanju radnika sukladno odredbi čl. 137. Zakona o
radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) pa da tužena nije pasivno legitimirana u konkretnom
postupku jer da će tužiteljica, za slučaj prestanka ugovora o radu kod društva P.
– u. d.o.o. i ukoliko se za to ispune zakonske pretpostavke pravo na isplatu
otpremnine ostvarivati kod tog trgovačkog društva. Tužiteljica da u spis predmeta nije
dostavila ugovor o radu koji da je imala zaključen s Ministarstvom pa da se
tužena obvezuje taj ugovor posebnim podneskom dostaviti u sudski spis i pridržava
pravo dati i dodatno očitovanje na navode tužbe i tužbeni zahtjev.

3. Punomoćnik tužiteljice je pismenim podneskom od dana 10. veljače 2023. konačno precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

4. U dokazanom postupku sud je pregledao Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu
Ugovora o radu RH, Ministarstva, Uprave za ljudske resurse, Sektor za
upravljanje ljudskim resursima, Klasa: 080-05/14-07/226, Ur broj: 512M2-010202-14-
2 od 5. prosinca 2014., odštetni zahtjev za mirno rješenje spora, Aneks sporazuma o
preuzimanju djelatnika od 11. travnja 2012., Sporazum o preuzimanju djelatnika od

23. siječnja 2007., Odluka o osnivanju trgovačkog društva P. u. " d.o.o. ,
Odluka o izmjeni odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike
Ministarstva kojima služba prestane
zbog preustroja ili smanjenja snaga od 11. prosinca 2014., izračun otpremnine za sve
tužitelje iz predmeta Pr-1231/15 (list spisa 27).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljici, odlukom tuženika od 5. prosinca

2014. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, otkazan ugovor o radu na
neodređeno vrijeme u Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Visina
otpremnine u iznosu od 16.478,47 eura/ 124.157,03 kn nije sporna među strankama,
s obzirom da je obračunata od stručnih službi tužene, o čemu u spisu postoji priložen
izračun iz predmeta poslovni broj Pr-1231/15 (list 27 spisa) .

6.1.Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo na isplatu otpremnine,
obzirom da je D. P. – u. d.o.o., preuzelo od Ministarstva sporazumom o preuzimanju djelatnika od 03. siječnja 2007., djelatnike te da je sa
tužiteljicom dana 18. lipnja 2015., zaključen ugovor o radu, a da je tužiteljici kod
tuženika radni odnos prestao 17.lipnja 2015.

7.Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2014.
(listovi 4, 5 spisa) Ministarstvo otkazuje ugovor o radu na
neodređeno vrijeme namještenici, otkazuje se rad na neodređeno vrijeme u
Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga (točka 1. odluke).
Namještenici pripada pravo na otpremninu, o čemu će biti donijeta posebno rješenje
(točka 6. odluke). U obrazloženju navedene odluke ističe se da je namještenica M.
G. u radnom odnosu u Ministarstvu od 1983 godine., rješenjem Uprave
za ljudske resurse, Personalne službe od 31. prosinca 2004. sa danom 01. siječnja
2002. raspoređena na radno mjesto kuhara. Sa imenovanom da nije sklopljen ugovor
o radu, međutim sukladno članku 14. stavku 2. Zakona o radu, ova okolnost u ovom
slučaju ne utječe na postojanje i valjanost ugovora o radu. Na kraju obrazloženja
razmatrane odluke ističe se da će se o pravu na otpremninu donijeti posebno
rješenje.

4 Pr-591/2020

7.1.Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na sporazum o preuzimanju djelatnika od

3. siječnja 2007., kojim trgovačko društva P. u. društvo s ograničenom
odgovornošću preuzima od Ministarstva  obavljanje trgovačkih, ugostiteljskih,
hotelijerskih i drugih uslužnih djelatnosti u skladu sa registriranim djelatnostima
trgovačkog društva, djelatnike koji su radili na tim poslovima, sredstva za rad,
opremu, trgovačku robu, pismohranu i drugu dokumentaciju neophodnu za nesmetan
nastavak obavljanja preuzetih djelatnosti u trgovačkom društvu. Društvo se obvezuje
preuzeti državne službenike i namještenika raspoređene u službu za gospodarenje
nekretninama i državne službenike i namještenike raspoređene u ustrojstvene
jedinice oružanih snaga Republike Hrvatske na poslove koje preuzima društvo.
Državnim službenicima i namještenicima koji pristanu na prelazak u društvo prestaje
državna služba na temelju pisanoga sporazuma uz uvjet sklapanja ugovora o radu sa
društvom.

7.2. Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim
ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na
otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog
trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem prema članku 126. stavak 1. Zakona o
radu; Narodne novine br. 93/14; u daljnjem tekstu: ZR).

7.3.Ako se statusnom promjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese
poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a
koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost, na novog se poslodavca prenose svi
ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet
prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela
gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja (članak 137. stavak 1. ZR).

7.4.Nije sporno da je tužiteljica dana 18. lipnja 2015. zaključila ugovor o radu sa
trgovačkim društvom P. u. društvo sa ograničenom odgovornošću, kako to
napose ističe tužena u odgovoru na tužbu. Međutim, prije toga, odlukom o poslovno
uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5. prosinca 2014., tužiteljici je kao
namještenici otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Ministarstvu zbog poslovno uvjetovanih razloga od strane njenog poslodavca Ministarstva. Tome dosljedno, valja zaključiti da je tek nakon otkaza ugovora
o radu od strane tadašnjeg poslodavca Ministarstva
tužiteljica zaključila novi ugovor o radu sa novim poslodavcem trgovačkim društvom
P. u. društvo s ograničenom odgovornošću.

7.5.Tužena tijekom postupka nije dokazala da bi u međuvremenu, do časa otkaza
ugovora o radu od strane poslodavca Ministarstva, bio
prenijet ugovor o radu tužiteljice na novog poslodavca trgovačko društvo P.
u. društvo s ograničenom odgovornošću. Naime, za prijenos ugovora o radu na
novog poslodavca potreban je poseban pravni akt o tome te nastup pravnih
posljedica prijenosa, a to je u ovom slučaju izostalo. Naime, navedeni sporazum o
poslovnoj suradnji od 11. travnja 2012. te sporazum o preuzimanju djelatnika od 3.
siječnja 2007. zaključeni su između Ministarstva sa jedne
strane i trgovačkog društva P. u. društvo s ograničenom odgovornošću sa
druge strane, na koji se poziva tužena izrijekom je ugovoreno da je potreban
pristanak državnih službenika i namještenika na prelazak u trgovačko društvo P.
u. društvo s ograničenom odgovornošću te da tim državnim službenicima i
namještenicima prestaje državna služba na temelju pisanoga sporazuma, uz uvjet
sklapanja ugovora o radu sa navedenim društvom. U konkretnom slučaju izostao je
kako pristanak tužiteljice na prelazak u trgovačko društvo P. u- društvo s
ograničenom odgovornošću, tako i spomenuti pisani sporazum o tome. Tome

5 Pr-591/2020

dosljedno, izostao je pravni učinak prijenosa ugovora o radu tužiteljice na novoga
poslodavca trgovačko društvo P. u. društvo s ograničenom odgovornošću,
jer se za to u međuvremenu nisu ispunile propisane pretpostavke iz čl. 137. st. 8. ZR-
a.

7.6.Okolnost da je tužiteljica kasnije, 18. lipnja 2015, zaključila ugovor o radu sa
trgovačkim društvom P. u. društvo sa ograničenom odgovornošću ne
umanjuje relevantnost prednjih utvrđenja, jer je tužiteljica nakon što joj je 5. prosinca

2014. otkazan ugovor o radu od strane Ministarstva bila
slobodna zaključiti ugovor o radu sa novim poslodavcem - trgovačkim društvom
P. u. društvo sa ograničenom odgovornošću. Zbog toga se ne može
prihvatiti da je temeljem navedenih pravnih akata (sporazuma) nastupilo prenošenje
ugovora o radu tužiteljice na novoga poslodavca - trgovačko društvo P. u.
društvo s ograničenom odgovornošću.

7.7. Slijedom navedenog kako je zbog poslovne odluke tuženice prestala potreba za radom tužiteljice to je i ostvaren razlog za isplatu otpremnine po čl. 126. st. 1., 2. i 3.
ZR, a kako visina tužbenog zahtjeva nije sporna, ovaj sud smatra da je tužbeni je
zahtjev u cijelosti osnovan pa je, temeljem citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao
pod točkom I. izreke.

8. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94.,
11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa
parničnog troška pun. tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav zahtjeva za
mirno rješenje spora 7.9.2015 – 250 bodova, za sastav tužbe od 21.svibnja 2021 -
250 bodova, za sastav dva obrazložena podneska od 19.10.2021. i 10.2.2023. – za
svaki po bodova 250 bodova, za zastupanje na ročištu : 24. travnja 2023., - 250
bodova što sve zbrojeno iznosi 1.250 bodova (vrijednost 1 boda = 15 kn) što daje
iznos od 18.750,00 / 2.488,55 eura, uvećano za 25% PDV iznosi 3.110,69 eura /

23.437,50 kn.

Split, 5. listopada 2023.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba Županijskom
sud. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana
primitka pismenog otpravka iste.