Poslovni broj: Pn-3308/2022-53

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice - specijalista GB, u pravnoj stvari tužiteljice, mlt. FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i z.z. ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Saši Anđelkoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnik BB, zaposlenik umješača, dipl. iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 03. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Saše Anđelkovića, zamjenice punomoćnika tuženika Kristine Kalauz, odvjetnice iz Zagreba, i punomoćnika umješača BB, dana 14. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.308,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2022. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.052,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14. studenog 2025. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica potražuje od tuženika platež iznosa od 1.327,23 EUR sa pripadajućom kamatom tekućom od 14.07.2020.g. do isplate, zahtjev tužiteljice za platež zatezne kamate na iznos od 5.308,91 EUR za period od 14. srpnja 2020. godine do 17. srpnja 2022.g., zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, te zahtjev tuženika i umješača za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 29.12.2022.g. podnijela tužbu pred ovim sudom radi naknade neimovinske i imovinske štete u iznosu od 6.636,14 eura. Iz navoda u tužbi proizlazi da je tužiteljica dana 14.07.2020. godine oko 16 sati, prilikom igre sa prijateljicama pala na vrele toplovodne cijevi u vlasništvu i brizi tuženika, koje se nalaze na adresi u [adresa] te se pritom ističe kako je neprijeporno da predmetne toplovodne cijevi nisu bile ograđene, te da ne postoji tabla sa upozorenjem da se radi o vrućim cijevima. Jednako tako, niti danas, više od 2 godine nakon predmetnog događaja, cijevi nisu ograđene, niti postoji tabla sa upozorenjem. Prema saznanjima zz tužiteljice, protiv tuženika i njegovih odgovornih je radi naprijed navedenog štetnog događaja vođen odgovarajući postupak, budući da nisu poštivani zakonski propisi, te da su u tom postupku tuženik i njegova odgovorna osoba proglašeni krivima. Navodi se da je predmetne zgode tužiteljica zadobila brojne ozljede, napose u vidu opekotina na lijevoj nozi, koje su prouzročene padom na vrele toplovodne cijevi, te ispuštanjem pare iz istih te je radi sanacije zadobivenih ozljeda, tužiteljica bila primorana pohoditi liječnike, te provoditi propisano liječenje, odnosno terapiju, a sve kako bi ozlijeđeno mjesto bilo što bolje izliječeno, te sa što manje vidljivih tragova ozljeđivanja. Liječenje zadobivenih ozljeda podrazumijevalo je učestalo skidanje zavoja, stavljanje raznih lijekova i krema, a kasnije silikonskih pločica radi umanjenja ožiljaka na ozlijeđenom mjestu lijeve noge. Nije potrebno posebno navoditi da je liječenje, odnosno terapija koju je tužiteljica primala, bila izrazito bolna i stresna za tužiteljicu, budući da se terapija u većini slučajeva radila na otvorenim ranama. Jednako tako, uz naprijed navedene ozljede, te liječenje istih, tužiteljica je bila primorana zatražiti i psihijatrijsku pomoć, budući da je trpjela, a nažalost i danas trpi stanovite psihičke posljedice u vidu straha od mogućih ružnih događaja u životu, straha od odvajanja od bliskih osoba, igranja sa prijateljima izvan kuće, a što je sve posljedica znatnog stresa kojeg je pretrpjela u predmetnom štetnom događaju. Pritom valja imati u vidu da je tužiteljica u trenutku ozljeđivanja bila u dobi od 9 godina. Nastavno navedenom, tužiteljica u ovom postupku od tuženika zahtijeva naknadu nastale joj štete, i to za: duševne boli radi smanjenja životne aktivnosti, pretrpljenog straha, i to kako prilikom ozljeđivanja, tako i straha od ishoda liječenja, straha od odvajanja od obitelji, samostalnog druženja sa prijateljima izvan kuće, straha da će ožiljak ostati vidljiv i sl., pretrpljenih bolova, i to jakih, srednjih i lakih, koji su trajali kroz duže vrijeme, te se i dalje ponekad manifestiraju, duševnih bolova radi naruženosti, budući da tužiteljica nažalost ima izrazito veliki i vidljivi ožiljak na lijevoj nozi koji je svima vidljiv, u ukupnom iznosu od 6.636,14 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim počam od dana ozljeđivanja, pa do isplate, a koji će iznos tužiteljica točno po vidovima štete pobliže urediti i specificirati po provedenom vještačenju u ovom predmetu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava nastanak štetnog događaja kako je opisan u tužbi obzirom da se isti bazira isključivo na tvrdnjama tužiteljice te navodi da se izvješće o postupanju policijskih službenika temelji na iskazu majke tužiteljice, te nije vidljivo da li su isti izašli na mjesto događaja ili samo napravili izvješće temeljem iskaza, pa kao takvo ne predstavlja valjani dokaz koji bi sa sigurnošću upućivao na vjerodostojnost navoda iznijetih u tužbi. Isto tako tvrdnje tužiteljice da je protiv tuženika vođen odgovarajući postupak, te da su odgovorne osobe proglašene krivima, ne stoji, pa se predlaže pozvati tužiteljicu da se očituje na iznijete navode. Opreza radi, tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za štetni događaj, obzirom da je iz priležeće medicinske dokumentacije razvidno da je ista: šetala po cijevima od toplane, zapela natikačom te pala pri čemu je iscurilo pare iz cijevi od toplane, te napominje da isto tako u izvješću policije stoji da se tužiteljica „spotaknula i pala …“, za što tuženik nije odgovoran. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, smatrajući da je visina zatraženih iznosa u tužbi po osnovi neimovinske štete suviše visoka i neprimjerena karakteru ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji, imajući u vidu relevantnu sudsku praksu. Tuženik u cijelosti osporava da bi kod tužiteljice zaostale bilo kakve trajne posljedice te da bi ista trpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti. Nadalje, tuženik predlaže da sud obveže tužiteljicu na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona liječnika primarne zdravstvene zaštite, kao meritornog zdravstvenog dokumenta, a radi uvida u ranije zdravstveno stanje (eventualne ozljede, bolesti) koje je ista dužna dokazati, koje ranije stanje bi moglo utjecati odnosno utječe na sadašnje zdravstveno stanje tužiteljice, sve to kako bi se razgraničile posljedice tog ranije stanja od posljedica ozljeda navedenih u medicinskoj dokumentaciji. Osporava se tijek zakonskih zateznih kamata na način na koji to tužiteljica potražuje tužbenim zahtjevom (od dana nastanka štetnog događaja). Radi navedenog, tuženik predlaže da se liječnici vještaci prilikom provođenja medicinskog vještačenja u predmetnoj pravnoj stvari očituju o tome kada je završeno liječenje kod tužiteljice. Tuženik predlaže o otpočetoj parnici obavijestiti Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33 radi eventualnog miješanja na strani tuženika obzirom da isti ima valjanu policu osiguranja od odgovornosti br. 078700064447. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tuženiku se tijekom postupka kao umješač pridružila Croatia osiguranje d.d. obzirom je tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod istog policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti.

4. Tijekom postupka umješač je iskazao kako se pridružuje svim navodima tuženika, slijedom čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka HB i ĐB te je izvršio uvid u izvješće MUP-a povodom štetnog događaja od 17.07.2020.g. (list 6 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu i zdravstveni karton tužitelja (list 7-27, 59-465 spisa), fotografije mjesta štetnog događaja i ozljeda mlt. tužitelja (list 55-58, 501-509, 511-516 spisa), presliku odštetnog zahtjeva (list 28-29 spisa), odgovor tuženika od 08.04.2022.g. (list 31 spisa), presliku police osiguranja kod Croatia osiguranje d.d. (list 39-42 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Provedeno je također medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima, dr. Igoru Bumčiju koji je dana 22.06.2024.g. dostavio sudu nalaz i mišljenje, kao i po dr. Branki Vidrih, psihijatru koja je dana 30.03.2025.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje, a provedeno je i saslušanje vještaka Igora Bumčija radi otklanjanja prigovora koje je istaknula tužiteljica. Također je proveden i očevid na mjestu štetnog događaja dana 24.11.2023.g. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 ZPP-a. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

6. Sud je utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja analizom iskaza svjedoka HB i ĐB, kao i provođenjem očevida na licu mjesta štetnog događaja na način da je mldb. tužiteljica spornog dana stradala u [adresa] prilikom hodanja po toplovodnoj cijevi (parovodu) kada se je imenovana uslijed šikanja pare iz cijevi, spotaknula i pala te je tom prilikom zadobila opekline po nozi. Naime, temeljem očevida provedenog od strane suda (24.11.2023.g.) sud je utvrdio da se mjesto štetnog događaja nalazi na adresi u [adresa] i da se na mjestu nezgode nalazi toplovodna cijev. Također je utvrđeno da se u sredini cijevi nalazi nekakvo ulegnuće, i na dan očevida cijevi nisu vruće, iz njih ne izlazi nikakva para te na istima nema većih oštećenja, osim ulegnuća. Sud je ujedno utvrdio da na mjestu gdje se nalazi toplovodna cijev nema znakova upozorenja, niti obavijesti, niti je cijev na ikoji način ograđena.

7. Naime, iz iskaza svjedoka HB koji je saslušan na očevidu u bitnome proizlazi da se on tog dana igrao loptom ispred kuće, kada je došla po njega sestrina prijateljica G i rekla mi da dođe kod toplovodne cijevi, jer je sestra pala. Prvo je mislio da nije ništa ozbiljno, no kada sam došao do lica mjesta događaja vidio je sestru FB kako leži sa druge strane cijevi, na travi, plakala je, zapravo vrištala. Htio je posegnuti za njom, no FB ga je upozorila da je cijev jako vruća i da ne ide na taj način te je on zato do cijevi gdje je bio hlad i gdje nije bilo tako vruće. Tu je preskočio cijev, došao do FB i odveo je do kuće. Poslije mu je FB rekla što se dogodilo, da se igrala sa prijateljicom, hodala po cijevi kada je odjedanput šiknula para. Cijev je bila vruća, misli da je pala sa cijevi zbog pare. FB mu je rekla: "Para ju je srušila na cijev, a kako je cijev bila vruća, zbog toga je pala sa cijevi.". Njemu sestra nije rekla da li je para izbijala već kada je došla do cijevi ili je para iznenada počela izbijati, no on misli da FB se tu ne bi išla igrati da je već izbijala para. Kada je došao po sestru, vidio je dim na različitim mjestima, no to nije istraživao. Paru je vidio na mjestu gdje je zatekao sestru. Poslije toga je znao dolaziti ovdje sa prijateljima, kao što i oduvijek dolazi i nikada, osim tog dana, nije izbijala para niti je bila vruća cijev. Napominje da ovdje dolaze na druženje svi klinci, pa i stariji, budući da u blizini nema parka, niti kafića. FB nakon tog događaja nikada više nije došla u blizinu tih cijevi.

8. Iz iskaza svjedokinje ĐB,tužiteljičine majke (također saslušane na očevidu) u bitnome proizlazi da je tog dana bila na poslu kada su je nazvali HB i FB i rekli da je FB pala i pokazali su joj ranu preko videopoziva. Odmah je otišla sa posla i došla doma, rana je izgledala užasno, na njoj uopće nije bilo kože. Rana se protezala dužinom cijele noge, na potkoljenici je i sada zaostao ožiljak, a kada sam došla doma bili su se stvorili mjehuri po cijeloj nozi. Napominje da je znala da će FB ići u šetnju jer ju je zvala za dopuštenje i ona joj je to dopustila jer ta cijev nikada prije nije bila opasna, nikada prije toga nije bila vruća, niti je iz nje izbijala para do tada. Da je ikada bio problem, ona ju nikada ju ne bi pustila i sigurna je da se tog dana nešto dogodilo zbog čega je počela para izbijati i zato je zvala policiju, dodajući da je ta cijev bila opasna, onda bi valjda postojalo neko upozorenje. Tamo dolaze i mladi, i stari, i ribari znaju doći kada idu pecati, a i ona je sa mužem šetala tamo sto puta. Tu živi već 20 punih godina i nije bilo problema sa cijevi. Tamo idu jer tu nema parka, nema ničega i žive u slijepoj ulici pa nema prometa. Ta cijev je udaljena dvije minute hoda od njihove kuće. Na hitnoj su utvrdili ofurotinu I, II i III stupnja na različitim mjestima na nozi i rekli su da je super HB postupio kada joj je stavio nogu pod hladnu vodu jer joj je prijetila infekcija zbog svih stvari koje se mogu naći u travi kada je pala u nju. Poslije toga je FB dugo ležala, nije se kretala jer bi ju jako boljelo, sigurno je mjesec dana samo ležala. Išla je na previjanja, pila je lijekove protiv bolova, stavljali su joj epitel umjetne kože da se obnovi. Imala je zabranu kupanja, izlaganja suncu, morala je kupovati posebne kreme i zavoje o svom trošku jer bi predugo trajalo dok bi to dobila od HZZO. Cijelo vrijeme joj je pomagala, uskakali su i suprug i braća, to je jako dugo trajalo, liječenje je trajalo godinu dana. Ona je znala dolaziti sa posla, za vrijeme pauze da joj pomogne da pojede, obuče se i slično. Ona i dan-danas spava sa njom. Išla je i kod psihijatra jer je imala noćne more, a i dan-danas nema šanse da bi tamo prošetala. Istog dana, nakon hitne, svjedokinja je zvala policiju, došla su tri policajca i išla im je pokazati cijev i još je iste te večeri izbijala para na više mjesta, a što je pokazala policajcima. Došla je i drugi dan i napravila snimku, jer je para i sljedećeg dana izbijala iz cijevi. Napominje da je do tog dana cijev uvijek bila iste temperature, nikada nije bila vruća. Istog dana je pipnula cijev, bila je vruća, s time da se na snimci mogla vidjeti vrelina od te pare. Poslije tog događaja cijev nikada nije bila vruća.

9. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu imenovanih svjedoka jer su isti životni, logični, uvjerljivi i u suglasju jedan s drugim, kao i sa ostalim provedenim dokazima tijekom postupka. Nadalje, sama činjenica da su imenovani svjedoci majka i brat tužiteljice ne znači ujedno da je njihov iskaz nevjerodostojan zbog možebitne pristranosti, već takve okolnosti koje dovode u sumnju u vjerodostojnost i istinitost njihovih iskaza treba dokazati ona stranka koja se njih poziva, a koje okolnosti tuženik nije ničim dokazao za vrijeme trajanja ovog postupka.

10. Po provedenom očevidu, tuženik je podneskom od 30.11.2023.g. dostavio fotografije mjesta štetnog događaja te je iskazao da iz istih jasno proizlazi kako je šire mjesto događaja ograđeno rampom koja svakome tko upotrebljava i minimum pažnje jasno daje do znanja kako je neovlaštenim osobama zabranjeno dalje prolaziti. Navodi da je točno kako mikrolacija koju je pokazao svjedok HB nije ograđena, ali da bi se do mikrolokacije došlo, postavljena rampa se mora zaobići te napominje da su postavljenu rampu su na uviđaju morali zaobići sud i stranke. Tuženik predlaže dopuniti zapisnik od 24.11.2023. konstatacijom da je šire mjesto događaja ograđeno rampom te da se mjesto koje pokazuje svjedok HB nalazi iza postavljene rampe te napominje da je parovod ograđen na identičan način na koji se obilježavaju željeznički prijelazi, a dok se niti sama pruga cijelom svojom dužinom ne ograđuje jer tu svrhu ispunjava postavljena rampa. Ističe kako je samom činjenicom što je šire mjesto događaja ograđeno, te da se mikrolokacija koju je pokazao svjedok HB nalazi iza rampe, jasno kako je tuženik poduzeo sve što je mogao poduzeti kako bi neovlaštenim osobama onemogućio pristup lokaciji te nastanak šteta pa tako i tužiteljici te je stoga iz uviđaja na širem licu mjesta događaja jasno vidljivo kako su netočni navodi tužiteljice kako tuženik nije poduzeo ništa da obilježi šire mjesto navodnog događaja. Tuženik smatra kako je i nakon provođenja uviđaja mjesto navodnog događaja nedokazano te se nastanak štete stoga ne može uzročno posljedično povezati sa štetom. Ističe kako je svakoj osobi pa čak i maloljetnim osobama jasno kako parovod samim svojim kružnim oblikom nije igralište, a nije niti podoban za penjanje, hodanje i trčanje već isključivo za provod pare, a svakako bi to moralo biti jasno zz tužiteljice koja je iskazala da je unatoč postojanju rampe uputila tužiteljicu ići se igrati na parovodu potpuno zanemarujući rampu, a i vlasništvo druge osobe. Napominje da majka tužiteljice, kao i brat tužiteljice, tvrde kako parovod nikada ranije nije bio opasan što samo po sebi upućuje i da se ne radi o opasnoj stvari jer opasna stvar je uvijek opasna, a ne isključivo kada se na neprimjeren način upotrebljava, istaknuvši kako su sud i sve prisutne osobe na svim mjestima koja su navođena kao mjesto pada rukom dirali parovod te se sud na ovaj način uvjerio kako parovod nije vruć, a opažanjem vidom utvrdio kako na parovodu nigdje ni para ne izlazi. Budući da parovod nije vruć jasno je kako je svojom unutrašnjom konstrukcijom ispravno izoliran te kako stoga ne može opeći nikoga pa tako niti tužiteljicu. Budući da parovod nije vruć jer je ispravno izoliran jasno je kako iz njega ne istječe niti para koju tužiteljica opisuje. Radi svega navedenog tuženik spori da je do događaja došlo na način na koji tužiteljica opisuje, spori uzročno posljedičnu vezu između ozljeda tužiteljice i navodnog pada. Napominje da sam parovod osim što je ograđen samom svojom kružnom konstrukcijom jasno upućuje da nije primjeren za penjanje, hodanje i trčanje pa je potpuno nejasno zašto majka tužiteljice i sama tužiteljica smatraju kako je parovod prikladan za ovaj način korištenja te je njegov stav kako je parovod ogradio rampom te svima dao do znanja da im je zabranjeno uopće prolaziti iza rampe što i jest isključiva svrha rampe, a i da je svima koji upotrebljavaju i minimum pažnje je jasno kako visoka kružna cijev ne može biti prikladna i podesna za penjanje, hodanje i trčanje te kako je stoga za nastanak štetnog događaj isključivo odgovorna tužiteljica.

11. Obzirom na navode tuženika iz podneska od 30.11.2035.g. sud utvrđuje da su točni navodi tuženika da je šire mjesto događaja ograđeno rampom, i koja se rampa mora zaobići kako bi se moglo doći do toplovodnih cijevi, odnosno parovoda, iako navedena činjenica nije konstatirana na zapisniku o očevidu. Činjenica da se toplovodna cijev nalazi iza rampe razvidna je iz fotografije koja prileži listu 501 spisa.

12. Sud je u cijelosti otklonio tuženikov prigovor da para nije mogla opeći tužiteljicu jer je on izoliran svojom konstrukcijom, obzirom je sud analizom iskaza svjedoka HB nedvojbeno utvrdio kako je uprava para iz parovoda opekla mldb. tužiteljicu. Naime, iz njegovog iskaza je razvidno da je našao svoju sestru kod toplovodne cijevi sa teškim opeklinama i da je upravo iz tog parovoda vidio paru na mjestu gdje je zatekao sestru. Njegov iskaz je podredno potvrdila i tužiteljičina majka koja je u svojem iskazu navela kako je istog dana po njezinom pozivu došla policija i išla im je pokazati cijev i još je iste te večeri izbijala para na više mjesta, a što je pokazala policajcima.

13. Predmetnu činjenicu, odnosno iskaze imenovanih svjedoka da je spornog dana izbijala para iz predmetne toplovodne cijevi potvrđuje i izvješće MUP-a o poduzetim radnjama od 17.07.2020.g. (list 481 spisa) iz kojeg je razvidno da su naknadno izvršenim pregledom od strane policijskih službenika toplovodnih cijevi na istima uočena oštećenja u vidu udubljenja na zaštitnom limu, dok se pored istih nalazi betonski podest unutar kojeg su ventili sa kojih je vidljivo da izlazi para.

14. Iz dopisa MUP-a od 19.10.2023.g. proizlazi da u vezi događaja nije pokrenut nikakav postupak pred nadležnim sudovima, dok je o istom pisanim putem izviješten Državni inspektorat i tužitelj, o čemu dostavljaju dopise u prilogu.

15. Važeći zakonski propisi u RH poput Zakona o zaštiti na radu propisuje zaštitu od neposredne opasnosti (poput vruće površine) i to u odnosu na obvezu izolacije obzirom da u smislu Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada, površine opreme s visokim temperaturama (kao što su neizolirani parovodi) moraju biti izolirane ili, ako to nije moguće, moraju biti fizički ograđene/prekrivene kako bi se spriječio izravan dodir neovlaštenih osoba, pa tako i u odnosu na zonu opasnosti na način da prostor oko opasne opreme mora biti jasno označen i pristup ograničen (npr. trakama, znakovima, a po potrebi i fizičkim zaprekama) te na ograničavanje pristupa ukoliko se opasna stvar, u konkretnom slučaju, parovod nalazi na mjestu gdje se mogu kretati neovlaštene osobe.

16. Stav je ovog suda da postavljanje sigurnosnih ograda/rampi i drugih čvrstih zapreka za sprečavanje pristupa neovlaštenim osobama treba pratiti i postavljenje odgovarajući znakova u smislu Pravilnika o znakovima sigurnosti i zaštite zdravlja na radu (NN 71/14), koji propisuje izgled, boju i značenje sigurnosnih znakova. Predmetni pravilnik tako propisuje mogućnost postavljanja znaka zabrane neovlaštenim osobama za ograničavanje njihova pristupa (bijela pozadina, crni simbol osobe unutar crvenog kruga s dijagonalnom crvenom crtom), znak upozorenja (budući da je para opasan fluid pod visokim tlakom i temperaturom), znak opasnosti od vruće površine (žuti trokut s crnim obrubom, crni simbol ruke nad plamenom/radijacijom) kojim se upozorava na opasnost od opeklina, znak opasnosti pod tlakom (žuti trokut s crnim obrubom, crni simbol eksplozije/prskanja) koji se koristi ako postoji rizik od puknuća cijevi ili ispuštanja pare pod visokim tlakom uz znakove sa tekstualnim nadopunjavanjem poput znaka sa tekstom ZABRANJEN PRISTUP NEOVLAŠTENIM OSOBAMA, OPASNOST! VRUĆA PARA / VISOKI TLAK). Znakovi moraju biti izrađeni od materijala otpornog na vremenske uvjete (ako su vani) i moraju biti dobro vidljivi, ne smiju biti zaklonjeni.

17. Kako tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je predmetna toplovodna cijev bila propisano označena znakovima opasnosti ili upozorenja kako je sud to naprijed obrazložio, niti je dokazao da je za istu postojao znak zabrane približavanja, koje bi upozorilo djecu ili odrasle na možebitnu opasnost (i koja je činjenice neoznačavanja jasno razvidna iz fotografija toplovodne cijevi koje prileže spisu, to sud utvrđuje kao neprijepornom činjenicu da je šire područje oko toplovodne cijevi bilo ograđeno rampom, no koja rampa ni na koji način nije bilo propisno označena propisanim znakovima upozorenja. Naime, sama činjenica da je para iz toplovodne cijevi opekla tužiteljicu je dovoljna za utvrđenje da para može izbiti iz parovoda, neovisno o izolaciji iste, slijedom čega sud nalazi da tuženik nije poduzeo sve što je mogao poduzeti kako bi neovlaštenim osobama onemogućio pristup lokaciji, niti je poduzeo sve potrebne mjere za sprečavanje nastanka štete.

18. Toplovodna cijev, odnosno parovod u konkretnom slučaju predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08 125/11; dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da se šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću, smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a isto konkretno znači da za štetu uzrokovanu opasnom djelatnošću, odnosno opasnom stvari, štetnik odgovara na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Stoga, kako u konkretnom predmetu tuženik odgovara po objektivnoj odgovornosti u smislu čl. 1063 ZOO-a, to je upravo tuženik bio dužan dokazati u smislu čl. 219 ZPP- a da je šteta posljedica više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, a koje činjenice nije dokazao do okončanja ovog postupka, slijedom čega je sud u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, utvrdio odgovornost tuženika kao vlasnika toplovodne cijevi te je otklonjen prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja.

19. Međutim, imajući u vidu činjenicu da je tuženik postavio rampu ispred toplovodne cijevi radi onemogućavanja pristupa neovlaštenim osobama te obzirom na činjenicu kako predmetna cijev samim svojim kružnim oblikom i konstrukcijom nije podobna za penjanje, hodanje i trčanje (na što pravilno ukazuje tuženik), to sud nalazi da je mldb. tužiteljica svojim postupanjem (hodanjem po istoj) doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%.

20. Temeljem svega ranije navedenog, sud je utvrdio odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te doprinos tužiteljice njezinom nastavku u omjeru od 20%.

21. Nadalje, iako je tuženik podneskom od 30.11.2023.g. osporio uzročno- posljedičnu vezu između ozljeda tužiteljice i navodnog pada, tuženik nije predložio niti jedan adekvatan dokazni prijedlog u smislu čl. 219 ZPP-a na predmetnu okolnost. Kako je upravo na tuženiku bio teret dokaza kojim bi dokazao svoje navode, te obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je spornog dana izbijala para iz toplovodne cijevi, to sud u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a, primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključuje i nalazi kako je tužiteljica dokazala svoje tvrdnje da je zadobila opekotine prilikom izbijanja pare iz parovoda, slijedom čega je sud u cijelosti otklonio prigovor nepostojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice koji je istaknuo tuženik.

22. Obzirom da je među strankama sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na štetu koju je pretrpio tužitelj uslijed zadobivenih ozljeda, sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Igoru Bumčiju, kirurgu i Branki Vidrih, psihijatrici.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Bumčija proizlazi utvrđenje da je mldb. tužiteljica, rođena 2011.g., učenica, stradala padom na cijevima toplane te je u štetnom događaju zadobila ofurotine lijeve natkoljenice i potkoljenice prvog do drugog stupnja. Liječena po dječjem kirurgu čišćenjem, previjanjem i mjerama protiv nastanka ožiljka. Fizičke boli jakog intenziteta tužiteljica je trpila 1 dan, srednjeg 10 dana, umjerenog intenziteta tijekom mjesec dana. Strah i eventualne zaostale posljedice bit će vještačeni po psihijatru. Tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna tijekom mirovanja i previjanja 2 tjedna 2 sata dnevno. Uvidom u priloženu medicinsku dokumentaciju nema naznaka zaostalih trajnih posljedica s kirurške strane osim ožiljka. Naruženje uslijed opisanog ožiljka je srednjeg stupnja vidljivo drugim osobama kad se nosi kratka roba.

24. Povodom prigovora koje su istaknuli tuženik i umješač na vještački nalaz i mišljenje, sud je saslušao vještaka Igora Bumčija koji je na ročištu održanom dana 03.10.2025.g. iskazao da što se tiče navedenih prigovora ocjene boli te tuđe njege i pomoći, da su ocjene donošene na temelju priložene medicinske dokumentacije u spisu te uzevši u obzir dugogodišnje iskustvo, on je to primjereno ocijenio. Prema medicinskoj dokumentaciji priloženoj u spisu, tužiteljica je isti dan pregledom obrađena u bolnici te je dobila odgovarajuću terapiju te shodno tome cijenjena je ocjena fizičkih boli. Na upit da li je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega i za obavljanje fizioloških potreba ili samo za potrebe previjanja i tijekom mirovanja, vještak je iskazao da tijekom dva tjedna koliko je trajalo previjanje i potreba za mirovanjem, u tom je vremenu tužiteljica trebala i tuđu pomoć i njegu za obavljanje fizioloških potreba i to je obuhvaćeno cijenom od 2 sata – dnevno u dva tjedna kako je naznačeno u nalazu i mišljenju. Na upit da li se ta ocjena odnosi i na druge aktivnosti npr. hodanje i slično, vještak je iskazao da je u ta dva tjedna tužiteljica trebala mirovati pa nije niti smjela hodati. Liječenje tužiteljice je okončano, odnosno njezino se zdravstveno stanje stabiliziralo zadnjim nalazom 16. srpnja 2022.g. kada je ustanovljeno ožiljkasto tkivo.

25. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Branke Vidrih proizlazi utvrđenje da je tužiteljica trpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku štetnog događaja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, te blažeg do tri mjeseca po štetnom događaju. S psihijatrijske strane kod tužiteljice je došlo do trajnih posljedica po njeno psihičko zdravlje zbog prisutne simptomatologije iz kruga Poremećaja prilagodbe, te stoga ona u svakodnevnom životu i radu ulaže pojačane napore u omjeru od 10%.

26. Nalaz i mišljenje imenovanih vještaka, kao i usmeno očitovanje dr. Igora Bumčija, sud je ocijenio stručno danim na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju od strane specijalista koji su obrazložili i potkrijepili sve svoje zaključke, a i na prigovore tužiteljice je odgovoreno na način koji prihvaća sud, te obzirom da niti tužiteljica nije imala daljnjih primjedbi na nalaz i mišljenje nakon dopunskog nalaza i mišljenja imenovanih vještaka, niti drugi dokazni prijedlog usmjeren na pobijanje vještačkog nalaza i mišljenja (poput novog medicinskog vještačenja).

27. Odredbom članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, s time da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, sukladno odredbi članka 19. st. 1. i st. 2. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti, pod kojima se razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo.

28. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, a u svezi čl. 1089 istog zakona, stav je ovog suda da tužiteljica ima pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, u skladu sa objektivnom koncepcijom neimovinske štete prema kojoj istu predstavlja svaka povreda prava osobnosti u smislu čl. 19 ZOO-a, odnosno povreda prava osobnosti predstavlja osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete budući da ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje su na temelju izričite zakonske odredbe sadržane u čl. 1100 ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

29. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje te neugodnosti koje je tužiteljica pretrpjela tijekom liječenja, višekratne obrade debrimanom i antibiotskim prevojem, obvezu mirovanja uz analgetike, potrebu unosa većih količina tekućine, višekratnih previjanja rana, kupke, lokalno redovito više puta dnevno masaža epiteliziranih površina, primjena silikonskih pločica protiv ožiljaka nakon epitelizacije, pregledi i kontrole kod kirurga u ambulanti za opekline i plastičnu kirurgiju, i kod psihijatra (a koje okolnosti proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka), te uzevši u obzir činjenicu da je mldb. tužiteljica za vrijeme ljeta imala zabranu kupanja i izlaganja suncu (a koje činjenice proizlaze iz iskaza majke), sud je u smislu zakonske odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a utvrdio da tužiteljici po ovom kriteriju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 1.800,00 eura, uzevši u obzir pritom pravno shvaćanje svih sudaca na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20) od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%., a koja se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadom neimovinske štete u tijeku, odnosno od 05.03.2020.g. i 15.06.2020.g.

30. S obzirom na jačinu i trajanje straha koje je ocijenio vještak, a posebno uzevši u obzir da je tužiteljica pretrpjela primarni i sekundarni strah, te cijeneći sve okolnosti nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da navedene okolnosti predstavljaju podlogu za dosuđenje pravične novčane naknade u visini od 1.200,00 eura po kriteriju pretrpljenog straha, uzevši pritom u obzir izmijenjene Orijentacijske kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

31. Imajući u vidu trajni intenzitet duševnih boli zbog smanjenja opće, životne i radne sposobnosti u ukupnom omjeru od 10% trajno sa psihijatrijskog aspekta, u kojem će omjeru tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnim životnim aktivnostima, te obzirom na njezinu životnu dob (rođena 2011.g.) i zanimanje (učenica) na osnovi odredbe čl. 1100 ZOO-a, mišljenje je suda da bi tužiteljici po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 2.000,00 eura, uzevši pri tome u obzir izmijenjene Orijentacijskim kriterije od 05.03.2020.g. i 15. lipnja 2020.g.

32. Imajući u vidu da se naruženje tužiteljice odnosi na naruženje srednjeg stupnja u vidu ožiljka na lijevoj potkoljenici s unutarnje strane 3 areala depigmentacije (6x3cm, 3x3cm, 8x1,5cm) koji je svjetliji od okolne kože i u nivou s njom, vidljivog drugim osobama kad se nosi kratka roba, (a koja je okolnost utvrđena od strane vještaka Igora Bumčija), mišljenje je suda da bi imenovanoj po ovom kriteriju bila primjerena pravična novčana naknada u iznosu od 1.500,00 eura.

33. Nadalje, sud ističe i činjenicu da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade te prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako je i ovaj sud postupio. Osim toga, za istaknuti je da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. pa je stoga valjalo uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. i prethodila donošenju ove presude u veljači 2025.g. (Takav je stav zauzela i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž-3137/2024 od 25.07.2024.g., presuda ovog suda broj Pn-1784/2023 od 27.02.2025.g.).

34. Kako je tužiteljici zbog pretrpljene ozljede bila potrebna pomoć druge osobe u ukupnom trajanju od 28 sati (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Igora Bumčija), sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 140,00 eura, smatrajući pritom da iznos od 5,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege predstavlja primjerenu cijenu iste u gradu Zagrebu, u vrijeme kada je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila pružana. Sud je stoga utvrdio da imenovanoj pripada pravična novčana naknada u iznosu od 140,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a, a takav je stav o cijeni sata tuđe pomoći i njege zauzela je i mnogobrojna sudska praksa, primjerice presuda ŽS u Zagrebu, broj: Gž- 589/21 od 08.03.2021.g. Također valja napomenuti da je u presudi broj Gž-3805/23 od 19.12.2023., drugostupanjski sud izrazio mišljenje glede kriterija za određivanje naknade za pružanje pomoći i njege te je po stavu tog suda potrebno uzeti u obzir prosječnu cijenu rada koja se postiže u djelatnosti u kojoj se pruža usluga nemedicinske tuđe pomoći, a ne prosječnu cijenu rada nekvalificiranog radnika, budući da treba uzeti u obzir oštećenikovu stvarnu životnu sredinu i činjenicu da on mora platiti troškove kakvi su stvarno u tom životnom okruženju.

35. Slijedom iznijetoga, sud temeljem odredbe članka 1100. st. 1. i st. 2. ZOO- a zbog povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete po osnovi naknade tuđe pomoći i njege nalazi kako tužiteljica ostvaruje pravo na naknadu štete u iznosu od 6.640,00 EUR, međutim kako je sud vezanim tužbenim zahtjevom u smislu čl. 2 ZPP-a, sud je utvrdio osnovanim potraživanje tužiteljice u iznosu od 6.636,14 EUR, sukladno tužbenom zahtjevu. Nadalje, kako je sud utvrdio da je tužiteljica doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru od 20%, to je sud ocijenio kao osnovano potraživanje tužiteljice u iznosu od 5.308,91 EUR, i u kojem je dijelu usvojen tužbeni zahtjev kako to proizlazi iz točke I izreke presude, dok ju je valjalo odbiti s preostalim dijelom za iznos od 1.327,23 eura, kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

36. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Da bi kamate počele teći, šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, kada se zdravstveno stanje oštećenika stabiliziralo i postalo definitivno, a što znači da, uz adekvatne mjere liječenja, nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja, a niti da postoji mogućnost daljnjeg pogoršanja zdravstvenog stanja.

37. Kako tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu na iznos neimovinske štete u smislu čl. 1103 ZOO-a, a u svezi čl. 29 st. 1 istog zakona, te obzirom da je liječenje tužiteljice završeno zadnjim nalazom dana 16.07.2022.g., to je sud dosudio zateznu kamatu počev od slijedećeg dana od dana završetka liječenja, odnosno od 17.07.2022.g. po određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Nadalje, na dosuđeni iznos za tuđu pomoć i njegu koja se ima smatrati imovinskom štetom sukladno odredbi čl. 1089 ZOO-a, kamata je dosuđena također počev od istog dana, budući je već do navedenog dana podnošenja istog prestala potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom, po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO, kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

38. Obzirom da tužiteljica ostvaruje pravo na zateznu kamatu počev od 17.07.2022.g., valjalo je odbiti njezin zahtjev za platež zatezne kamate na iznos od od 5.308,91 EUR za period od 14. srpnja 2020. godine do 17. srpnja 2022.g. i odlučiti kako to proizlazi iz točke II izreke presude.

39. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i 155 st. 1. ZPP-a (NN 70/19) obzirom da rezultati provedenih dokaza ukazuju na sudoprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru od 20% te obzirom da tužiteljica nije uskladila tužbeni zahtjev sukladno omjeru suodgovornosti, slijedom čega je sud dosudio tužiteljici parnični trošak u omjeru od 60% primjenom citirane zakonske odredbe (obzirom da je tužiteljica uspjela u sporu od 80%, a tuženik 20%, to njihovim oduzimanjenjem sud nalazi da tužiteljica ostvaruje pravo na trošak od 60%). Isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 9 toč. 1 i Tbr 8 toč. 3, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava tužbe temeljem Tbr 7 toč. 1 Tarife u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročišta na dane 11.09.2023.g., 10.10.2023.g. i 03.10.2025.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, trošak pristupa na očevid dana 24.11.2023.g. temeljem Tbr 9 toč. 1 u visini od 100 bodova, trošak pristupa na ročište za objavu presude temeljem Tbr 9 toč. 3 u visini od 50 bodova, na trošak sastava podnesaka od 07.09.2023.g., 17.07.2024.g. i od 29.04.2025.g., svaki od 100 bodova temeljem Tbr 8 toč. 1, trošak sastava podneska od 24.05.2023.g., od 31.08.2023.g., od 12.12.2023.g. i od 28.02.2024.g. temeljem Tbr 8 toč. 3, svaki u visini od 25 bodova, što ukupno iznosi 950 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.900,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a od 475,00 eura iznosi 2.375,00 eura. Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 60%, dosuđen trošak iznosi 1.425,00 eura. Tužiteljici je također priznat trošak medicinskog i psihijatrijskog vještačenja u sveukupnom iznosu od 398,17 eura u cijelosti, kao i trošak sudske komisije na očevid u iznosu od 40,20 eura, trošak pristupa vještaka Bumčija na ročište radi saslušanja u iznosu od 33,18 eura, obzirom su isti bili nužni za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 56,41 eura i na presudu u iznosu od 99,54 eura prema dijelu tužbenog zahtjeva s kojim je uspjela u sporu sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 2.052,50 eura. Na tako određeni trošak tužiteljici je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a.

40. Također treba napomenuti da iako je sud pozvao tužiteljicu na platež dodatnog predujma za psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 100,92 eura, isti je ostao neiskorišten na depozitu suda obzirom da je vještakinja u konačnici ispostavila račun koji je glasio na manji iznos, slijedom čega će sud izvršiti povrat uplaćenog iznosa od 100,92 eura odmah po primitku podatka o računu tužiteljice na koji treba izvršiti povrat.

41. Sud nije tužiteljici priznao trošak sastava podnesaka od 24.05.2023.g., od 31.08.2023.g., od 12.12.2023.g. i od 28.02.2024.g. temeljem Tbr 8 toč. 1 obzirom nije riječ o obrazloženim podnescima, slijedom čega joj je dosuđen navedeni trošak temeljem Tbr 8 toč. 3 Tarife. Također je odbijen njezin zahtjev za naknadu troška u iznosu od 950,00 eura obzirom na uspjeh u sporu od 60%. Stoga je odlučeno kao u točci II izreke presude.

42. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troška u smislu čl. 154 st. 2 ZPP- a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II izreke presude.

U Zagrebu, 14. studenog 2025. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužiteljici putem pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 112,81 eura

2. tuženiku putem punomoćnika

3. umješaču

U Zagrebu, 14. studenog 2025. godine