Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: P-47/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu toga suda Zoranu Šljivcu, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, te ročišta za objavu i dostavu presude održanog 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 10. Ugovora o kreditu broj 51404627-5102345290 od 15. travnja 2005. godine zaključenog između tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao kreditora koja glasi: „Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500% (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“, utvrđuje se ništetnom i ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.456,18 EUR uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počevši od 15.11.2025. godine do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu navodeći da je dana 15.4.2005. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 51404627-5102345290, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 38.500,00 CHF prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Kredit je dan na rok otplate od 144 mjeseca.

2. Člankom 10. naknada, Ugovora o kreditu, ugovoreno je da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita je dužan prije korištenja kredita platiti 02,500 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn obračunato s datumom Ugovora, a kojom je odredbom Ugovora o kreditu tužitelj defakto bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit. Predmetna naknada tužitelju je naplaćena u iznosu od 4.532,22 kn.

3. Spornim čl. 10. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita. Tužitelj navodi da se radi o tipskom Ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sve sukladno odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora. Tim člankom Zakona o zaštiti potrošača propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ima smatrati da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana standardnog ugovora trgovca. Tuženik tužitelju nije pojasnio u čemu se sastoji tzv. ulazna naknada koja mu je naplaćena prije isplate kredita iz čega proizlazi da je i ugovorna odredba kojom je tužitelj bio primoran platiti naknadu kako bi mogao dobiti traženi kredit nepoštena, a slijedom toga i ništetna. Predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva i to s više osnova. Ističe da je tužitelj u ovom postupku dužan dokazati svoj status potrošača te predložiti dokaze na kojima temelji status potrošača. Nadalje, ističe da je ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Zbog činjenice da je tužitelj bio upoznat s plaćanjem ulazne naknade te da je bio i upoznat s točno određenim iznosom koji mora podmiriti za ulaznu naknadu, Županijski sud u Zagrebu je u presudi broj: Gž-2101/2022-4 od 11.10.2022. godine preinačio prvostupanjsku presudu kojom je usvojen tužbeni zahtjev te isti odbijen u cijelosti. Ističe da nije sporno da je tužitelj upoznat s visinom naknade za obradu kredita prije sklapanja Ugovora o kreditu. Nadalje, ističe da ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama, te da načelno ne uzrokuje štetu potrošaču i da nije u suprotnostima s uvjetom u dobroj vjeri te da nema znatnije neravnoteže u pravima i obvezama stranaka proizašlim iz Ugovora. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka.

5. Na navode tuženika, tužitelj ističe da se tužbeni zahtjev u ovome predmetu odnosi na utvrđenje ništetnosti ulazne naknade odnosno naknade za obradu kredita o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je tipski dio Ugovora otisnut na unaprijed pripremljenom obrascu. Ističe da je tužitelj zaključio potrošački Ugovor te da kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe nedostatak pravnog interesa tužitelja za tužbeni zahtjev, jer se istim ne nalaže nikakva isplata.

6. U dokaznom postupku sud je saslušao tužitelja (list 36) te je izvršio uvid u dopis tuženika od 12.12.2024. (list 3), u Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404627-5102345290 (list 5-8), u izvadak iz odluke uprave Upr-050207- 069 od 7.2.2005. konsolidacijski krediti (list 22), u proces obrade kredita (list 23-24).

7. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627- 5102345290 od 15.4.2005. godine (list 5-8) utvrđeno je da su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o kreditu za zatvaranje obveza (iz minusa u plus) u iznosu od 38.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna obračunate po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Kredit je odobren na rok vraćanja od 144 mjeseca od puštanja kredita u tečaj uz promjenjivu kamatu koja je u trenutku ugovaranja iznosila 07,990 % godišnje i kamate se obračunavaju primjenom direktne metode. Kredit se je otplaćivao po srednjem tečaju banke za CHF. Naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita prema točki X. Ugovora o kreditu iznosila je 02,500 % na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn i obračunava se s datumom Ugovora. Korisnik kredita je suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana. Za slučaj prijevremenog povrata kredita banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama banke. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu, a iznos anuiteta je bio 416,53 CHF.

8. Prema iskazu tužitelja (list 36) kredit je podigao u iznosu od 38.500,00 CHF u protuvrijednosti u kunama za svoje privatne potrebe na rok vraćanja od 12 godina i kredit se je trebao vraćati u protuvrijednosti kuna za CHF i to mjesečno kroz razdoblje od 144 mjeseca. Prilikom zaključenja Ugovora o kreditu bilo je govora o naknadi gdje je utvrđeno da se prilikom podizanja kredita plaća ulazna naknada u iznosu od 2,5 % od iznosa kredita. Ova naknada utvrđena je po principu "uzmi ili ostavi" i o tome se nije pregovaralo te on na tu visinu naknade nije mogao utjecati. Zaposlen je u Gradu Bjelovaru na poslovima višeg savjetnika za upravljanje i gospodarenje nekretninama. Nije bio poduzetnik i nema otvoren nikakav obrt ili tvrtku. Kredit je otplatio 2017. godine, a u međuvremenu ga je i konvertirao u EUR. U banci je dobio ispunjeni obrazac Ugovora o kreditu i s tim obrazcem je otišao kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa. Javni bilježnik je pročitao sve stavke Ugovora i nije mu ništa objašnjavao te su nakon toga Ugovor i potpisali. Prilikom isplate kredita isti je umanjen za ovu naknadu od 2,5 % i ta naknada je onda iznosila oko 4.500,00 kn. O troškovima obrade kredita nije se pričalo i nitko mu nije objašnjavao na što se ti troškovi odnose. Rečeno mu je da naknadu može platiti unaprijed sa svojim sredstvima ili da se ta naknada oduzme od iznosa kredita. Ovaj Ugovor je pročitao, vidio je odredbu koja se odnosi na ulaznu naknadu i nije mu bilo nejasno. Rečeno mu je da su to uvjeti toga kredita.

9. Kako je prema navedenom Ugovoru i iskazu tužitelja kredit podigao za zatvaranje obveza (iz minusa u plus) i za osobne potrebe, ocjena je ovoga suda da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 – dalje: ZOZP), kao fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dakle, da je predmetni kredit zaključio kao potrošač te da se ovdje radi o potrošačkom ugovoru.

10. Odredbe Ugovora gdje je ugovor već bio pripremljen za potpisivanje i gdje se o odredbama ugovora nije moglo pojedinačno pregovarati, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, gdje potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, temeljem čl. 81. ZOZP smatraju se nepoštenima, a temeljem čl. 81. st. 1.

ZOZP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

11. Kako se o odredbi Ugovora kojom je utvrđena visina naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita koja je iznosila 2,50 % od iznosa kredita, odnosno minimalno 200,00 kn i koja se plaća prije korištenja kredita ili iz iznosa naknade prilikom isplate plasmana, nije posebno pregovaralo, te je ta odredba već bila utvrđena na unaprijed pripremljenom ugovoru, što proizlazi i iz iskaza tužitelja, a tijekom postupka tuženik nije obrazložio osnov za utvrđenje tih troškova, ista je nepoštena, a time i ništetna. Stoga je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o plaćanju naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita utvrđene u čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51404627-5102345290 od 15.4.2005. godine (list 5-7) te je donio odluku kao pod točkom I. izreke presude.

12. Kako je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora u dijelu koji se odnosi na naknadu utvrđenu u čl. 10. Ugovora, a tužitelj je tuženiku temeljem te ništetne odredbe Ugovora isplatio naknadu za obradu zahtjeva koju u ovome postupku ne potražuje, tuženik je temeljem čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) u slučaju djelomične ništetnosti Ugovora dužan vratiti sve što je primio temeljem ništetne odredbe. Temeljem navedenih činjenica ocjena je ovoga suda da tužitelj svakako ima pravnog interesa za podnošenje tužbe u ovome postupku.

13. Parnični troškovi tužitelja u ovome postupku iznosili su 1.456,18 EUR, a sastojali su se od troškova sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava obrazloženog podneska od 28.2.2025. godine u iznosu od 200,00 EUR, od troškova sastava ostalog podneska od 20.12.2024. godine u iznosu od 50,00 EUR, od troškova zastupanja na raspravama održanim 26.2.2025., 1.9.2025. i 14.10.2025. u iznosu od 600,00 EUR, od troškova pristupa na ročište za objavu i dostavu presude u iznosu od 100,00 EUR, te od sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od 106,18 EUR. Navedene troškove tuženik je dužan platiti tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od dana donošenja presude pa do isplate.

14. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slatini 14. studenog 2025.

Sudac:

Zoran Šljivac

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Tužitelj po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, Vladimira

Ruždjaka 21,

2. Tuženik po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko,

Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6.