REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-576/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sanjinu Miloševiću , kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja HEP Elektra d.o.o. OIB: 43965974818, Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku u Osijeku, Lorenza Jagera 14, protiv tuženika KM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i ĐM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate , dana 14. studenog 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao predmetnu tužbu datiranu sa 03. srpnjem 2025. godine, podnesenu radi isplate iznosa od 38,12 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos, ali i u dijelu kojim je zatražena naknada troškova u vezi sudske pristojbe na presudu.

II. Tuženici su dužni tužitelju nadoknaditi parnične troškove u ukupnom iznosu od 125,00 Eura u roku 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 14. studenog 2025. godine, koja se obračunava u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 125,00 Eura, do zatraženog iznosa od 263,27 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 138,27 Eura, sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, počevši od dana 14. studenog 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu, podneskom od 03. srpnja 2025. godine, radi isplate iznosa od 38,12 Eura, sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose zbroj kojih daje ukupno utuženu svotu, ali i radi naknade parničnog troška sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu, tuženici su suglasno naveli da su za zakašnjenjem platili utuženi iznos od 38,12 Eura, dana 21. kolovoza 2025. godine, odnosno nakon što je tužitelj već podnio predmetnu tužbu. Također su naveli kako nisu mogli izračunati kolik i iznos po osnovi zateznih kamata su točno dužni u vezi plaćenog glavnog duga od 38,12 Eura, pa su tu svotu procijenili sa iznosom od oko 03,50 Eura, zbog čega su platili iznos od 05,00 Eura u vezi zatezne kamate, tužitelju dana 05. rujna 2025. godine.

3. Shodno tome, tuženici smatraju da su nakon podnošenja tužbe podmirili cjelokupno utuženi iznos sa kamatama, te smatraju da je potrebno da se samo odluči o parničnim troškovima ovog postupka, pri čemu ne osporavaju trošak u vezi sudskih pristojbi i trošak zastupanja od 125,00 Eura, a preostali trošak iz troškovnika navedenog u tužbi smatraju neopravdanim.

4. Kako je tužitelj podneskom od 11. rujna 2025. godine, obavijestio sud da je točno da je glavnica duga plaćena 21. kolovoza 2025. godine, ali ne i kamate na glavnicu u iznosu od 01,83 Eura, tužitelj je povukao svoju tužbu u vezi glavnice od 38,12 Eura, te je ustrajao na potraživanju navedene svote u vezi zatezne kamate na glavnicu, ali i potraživanju naknade parničnog troška. Podneskom od 18. rujna 2025. godine, tužitelj je na zahtjev suda pojasnio da je uplatom iznosa od 5,00 Eura (za koju tuženici neosnovano navode da su njome podmirili predmetnu tražbinu tužitelja po osnovi zatezne kamate), obzirom na navedeni poziv na broj prilikom tog plaćanja, podmiren sasvim drugi novčani iznos, odnosno tražbina koja nema veze sa predmetom spora, a kako ukupna zatezna kamata na podmireni iznos predmetnog glavnog duga iznosi 1,83 Eura, tužitelj je ustrajao na naplati tog preostalog iznosa i kod zahtjeva za naknadom troška.

5. Obzirom da su tuženici podneskom od 06. listopada 2025. godine, dostavili sudu dokaz o podmirenju iznosa od 01,83 Eura, tužitelju u vezi predmetnog potraživanja u vezi zatezne kamate, te da je tužitelj po punomoćniku podneskom od 13. listopada 2025. godine, obavijestio sud da su tužitelji uz podmirenje cjelokupnog utuženog glavnog duga i sporednog u vezi zatezne kamate, nakon podnošenja tužbe, podmitili tužitelju i trošak u vezi sudske pristojbe na tužbu, te je tužitelj povukao tužbu u pogledu istaknutog zahtjeva za isplatom iznosa od 38,12 Eura sa zateznom kamatom, ali i zahtjev u vezi naknade troška u vezi sudske pristojbe na tužbu, valjalo je donijeti odluku obzirom na okolnosti slučaja.

6. Prije svega, valjalo je utvrditi kako je tužba tužitelja u vezi novčane tražbine koju su tuženici podmirili nakon podnošenja tužbe, povučena, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove odluke.

7. Kako je tužitelj povukao dio tužbe u vezi dijela svoje tražbine, nakon što je dio novčane tražbine bio podmiren nakon podnošenja predmetne tužbe, tuženici su u smislu čl. 158.st.2. Zakona o parničnom postupku, dužni tužitelju nadoknaditi sve opravdane parnične troškove.

8. Opravdani parnični trošak tužitelja je upravo onaj koji su mu tuženici i priznali i koji nisu osporavali, a ne onaj koji je bio zatražen troškovnikom odvjetnika tužitelja, navedenim u tužbi, kojim se očito namjeravalo realizirati nešto od tuženika na što tužitelj nema pravo.

9. Naime, opravdan trošak tužitelja je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora, na temelju odredaba važeće Odvjetničke tarife, a u vezi istaknutog zahtjeva za naknadu troška, navedenog u tužbi.

10. Shodno tome, tužitelju je u opisanim okolnostima slučaja, priznat od nepodmirenog opravdanog troška, samo trošak za zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika u iznosu od 100,00 Eura u vezi jednokratne nagrade, obzirom da se u ovom slučaju radi o minornom, sporu male vrijednosti, a priznat mu je i trošak poreza na dodanu vrijednost na taj iznos od 25,00 Eura, te mu je ta svota i dosuđena sa pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke, a tuženici su obvezani taj iznos isplatiti tužitelju.

11. Preostali zahtjev tužitelja je odbijen kao neosnovan u vezi naknade troška. Naime, postupak u ovom slučaju nije završio presudom, nego ovim rješenjem, pa tužitelju ne pripada zatražena naknada troška u vezi plaćanja sudske pristojbe na presudu jer takvu pristojbu u ovom predmetu tužitelj neće nikada platiti.

12. Nadalje, kako to tuženici opravdano navodu u podnesku od 05. rujna 2025. godine, tužitelju ne pripada zatražena naknada troška u vezi "uvida u katastar radi saznavanja podatka za pribavu zk. izvatka za predmetne nekretnine tuženika" jer nikakav materijalni dokaz o tom navodnom uvidu nije dostavljen u prilogu tužbe tužitelja. Osim toga, tužitelj je dostavio uz tužbu neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige, a što svatko može isprintati posredstvom Interneta i za takav materijalni dokaz, tužitelju ne pripada naknada troška u zatraženom iznosu od 62,50 Eura sa obračunatim porezom jer za takvu pribavu nije tužitelj imao nikakav trošak, a kamoli navedeni trošak od 50,00 Eura.

13. Valja naglasiti da se ovdje i ne radi o opravdanom zahtjevu tužitelja u smislu Tbr. 36., važeće Odvjetničke tarife jer nikakav materijalni dokaz o izvršenom uvidu u zemljišne knjige (primjerice u vidu nekog izdanog ovjerenog dokumenta zk. odjela određenog suda), tužitelj posredstvom odvjetnika nije dostavio u ovoj spis, niti je dostavio originalni izvadak iz zemljišne knjige, da bi tužitelj mogao s uspjehom potraživati naknadu troška za uvid u zemljišne knjige ili za pribavu izvatka iz zemljišne knjige.

14. Sud nalazi potrebnim naglasiti da je u ovom slučaju tužitelj posredstvom odvjetnika, po principu "možda prođe", pokušao neosnovano povećati iznos koji tužitelju pripada u ovom postupku, po osnovi naknade opravdanih parničnih troškova, a što kod predmetnog suca nikada nije i nikada neće proći.

U Bjelovaru, 14. studeni 2025. godine.

S u d a c

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba u roku od 15 dana, računajući od dana primitka ove odluke, a žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu u tri primjerka posredstvom ovoga suda.

U Bjelovaru, dana 14. studenog 2025. godine

Sudac: