P-848/2023-21
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdan, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Josipu Mađarić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon rasprave zaključene dana 22.listopada 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Davora Petrović, odvjetnika u Osijeku, dana 14.studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3911014 zaključenog između tužitelja KD i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb dana 07.02.2007. god. koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić- Musa pod brojem Ou-133/07 dana 08.02.2007. god., a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 7. a) glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“; u čl. 7. b) glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“; II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 5.306,30 EUR (pettisućatristšesteuratridesetcenti), s pripadajućom zateznom kamatom, koja na taj iznos teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa prema kamatnoj stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01.01.2008. godine po stopi koju određuje čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015..a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 30.prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to na:
- iznos od 0,01 EUR od 31.03.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,02 EUR od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,49 EUR od 19.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,56 EUR od 06.01.2008. god. pa sve do isplate,
- iznos od 16,46 EUR od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,59 EUR od 17.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,56 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,53 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,06 EUR od 20.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,84 EUR od 08.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,73 EUR od 08.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,56 EUR od 12.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,19 EUR od 23.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,05 EUR od 22.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,40 EUR od 29.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,50 EUR od 29.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,99 EUR od 23.01.2009. god. pa sve do isplate,
- iznos od 20,54 EUR od 26.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,72 EUR od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 24,53 EUR od 22.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,62 EUR od 22.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,92 EUR od 28.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,86 EUR od 24.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,21 EUR od 20.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,61 EUR od 24.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,94 EUR od 24.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,55 EUR od 19.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 49,92 EUR od 18.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 64,36 EUR od 28.12.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 54,14 EUR od 22.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,72 EUR od 19.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 53,16 EUR od 20.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 53,98 EUR od 14.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,33 EUR od 24.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,22 EUR od 05.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,39 EUR od 25.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,08 EUR od 03.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,99 EUR od 22.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,99 EUR od 23.12.2011. god. pa sve do isplate,
- iznos od 71,30 EUR od 03.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,58 EUR od 17.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,31 EUR od 16.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,80 EUR od 16.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,23 EUR od 14.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,97 EUR od 16.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 80,16 EUR od 16.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,16 EUR od 14.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,68 EUR od 15.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,18 EUR od 15.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,93 EUR od 16.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,39 EUR od 16.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,06 EUR od 15.12.2012. god. pa sve do isplate,
- iznos od 77,89 EUR od 16.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,36 EUR od 16.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,91 EUR od 03.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,39 EUR od 03.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,22 EUR od 15.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 68,46 EUR od 10.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 68,28 EUR od 16.11.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 69,94 EUR od 06.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 72,61 EUR od 15.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,30 EUR od 08.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 74,39 EUR od 15.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,74 EUR od 15.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,27 EUR od 12.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,22 EUR od 17.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 80,23 EUR od 10.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,57 EUR od 17.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,35 EUR od 13.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,63 EUR od 17.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,96 EUR od 17.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,48 EUR od 25.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,60 EUR od 25.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1.521,44 EUR od 13.10.2015. god. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.312,50 EUR, sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 14. prosinca 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“.
IV Odbija se zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe Ugovora o kreditu broj 528-50-3911014, sklopljenog dana 07.02.2007. godine koja u čl.9. glasi: “Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.”.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe u ovoj pravnoj stvari.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 13.lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da dana 07.02.2007. god. tužitelj KD i tuženik RBA d.d. Zagreb zaključili su Ugovor o kreditu broj 528-50-3911014 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa pod brojem Ou-133/07 dana 08.02.2007. god., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 26.643,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti su iznosili 315,48 CHF u kunskoj protuvrijednosti (cca. 1.400,00 kn), no radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram kn su se povećavali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili čak i preko 2.200,00 kn. Znanja radi, dana 25.10.2010. god. ugovoren je moratorij na otplatu predmetnog kredita u razdoblju od 6 mjeseci, a isti je dana 13.11.2015. god.
otplaćen u cijelosti. U svezi navedenoga, tužitelj nije zaprimio od tuženika jedinstveno izlistanje uplata iz kojeg bi bilo vidljivo kolika je iznosila uplata u HRK i CHF, koliki je tečaj banka primjenjivala na dan uplate i na dan isplate kredita, niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa, već mu je tuženik dostavio dva odvojena izlistanja iz kojih se ne vide svi podaci pa iz tog razloga tužitelj nije u mogućnosti postaviti točno određen tj. specificiran tužbeni zahtjev, već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno na temelju znanih mu podataka. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda br: Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. god. u točki I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 04.07.2013. god. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je, između ostalih, IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, u razdoblju od 01. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Ista je potvrđena odlukom VSRH-a br. Rev-2221/18-11 od 03.09.2019. god., dakle isti stav je zauzeo i VSRH. S obzirom da je pravomoćnom presudom VTS-a utvrđena ništetnost ugovorene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklapani u razdoblju između 01.01.2004. -31.12.2008. god., to je tuženik sukladno čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), dužan vratiti sve što primio na temelju takvih odredbi Ugovora, sve to u svezi i s čl. 1111., čl. 1115. te čl. 1046. ZOO-a. Također, člankom 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) propisano je: „Fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.“. Slično navodi i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 79/09): „Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača…obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.” (sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN 41/14 i 110/15).. Kako tužitelj kao laik ne raspolaže dovoljnim ekonomskim znanjem da bi postavio točno specificirani tužbeni zahtjev s navođenjem svakog pojedinačnog iznosa tečajne razlike u pojedinom anuitetu na koji potražuje zakonsku zateznu kamatu, iznos VPS-a je postavio okvirno, a tek nakon provođenja knjigovodstveno-financijskog vještačenja te drugih predloženih dokaza na okolnost visine dugovanja tuženika prema tužitelju, tužitelj će specificirati tužbeni zahtjev, sve to sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, uvažavajući i poštujući načelo „ravnopravnosti oružja“, odnosno davanja mogućnosti i tuženiku da se očituje na predloženi dokaz provođenja vještačenja, a pogotovo radi načela ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka. Za pojasniti je kako je posljedica utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF (i u spomenutoj presudi VTS-a povodom kolektivne tužbe, a i u ovom predmetu), de facto anuliranje izmjena anuiteta po osnovi dizanja tečaja, odnosno kao posljedicu toga se ima uzeti da je tečaj na dan isplate kredita nepromjenjiva stavka otplatnoga plana, odnosno da su svi podmireni anuiteti i ostatak glavnice u CHF plaćeni po tečaju za CHF na dan korištenja kredita upravo onaj iznos kojeg je tužitelj bio dužan platiti banci, stoga mu je iznos preplate tečaja prilikom svake uplate banka dužna vratiti zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Prema čl. 6. st. 3. Zakona o sudovima propisano je kako je „svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti“, a s obzirom da tuženik isto odbija, to tužitelj predlaže da nadležni sud donese sljedeću presudu:
I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528-50-3911014 zaključenog između tužitelja KD i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb dana 07.02.2007. god. Koji je potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić- Musa pod brojem Ou-133/07 dana 08.02.2007. god., a koja u čl. 1. predmetnoga ugovora glasi: „Kunska protuvrijednost CHF...po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.“; u čl. 7. a) glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“; u čl. 7. b) glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…“; a u čl. 9. glasi: „Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.“.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, da isplati tužitelju iznos od 3.500,00 EUR / 26.370,75 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31.07.2008. god. po stopi od 15%, od 01.08.2008. god. do 31.07.2015. godine u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. god. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana, a svaki pojedinačni iznos na koji se obračunava zakonska zatezna kamata će tužitelj naknadno specificirati sukladno odredbi čl. 186.b st. 3. ZPP-a, tj. nakon provođenja knjigovodstveno- financijskog vještačenja na okolnost razlike tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta i ostatka glavnice naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 07.02.2007. zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-3911014 (dalje u tekstu: Ugovor) kojim je tuženik stavio tužitelju na raspolaganje iznos kredita kunske protuvrijednosti CHF 26.643,87 a da je ugovorena redovna kamata 5,20 % godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i s kamatom po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 15% godišnje, također promjenjiva. Tuženik ističe da je Ugovor sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita, a istim je propisano da su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza banke da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok je obveza korisnika kredita banci platiti ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vratiti u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. U odnosu na navode tužitelja o ništetnosti i nepoštenosti ugovorene valutne klauzule. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora, te je tužitelj po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF. Takav odabir, između više predloženih ugovora, predstavlja pojedinačno pregovaranje o ugovornim odredbama budući da je tužitelj samostalno i neovisno mogao birati ugovorne odredbe (ovdje valutnu klauzulu).Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Suprotno tvrdnjama tužitelja, ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Svaki korisnik bilo kojeg kredita u kojem je ugovorena valutna klauzula, neovisno o izboru valute, preuzima rizik moguće promjene tečaja i svojim potpisom preuzima prava i obveze, odnosno odgovornost za ispunjenje obveze sukladno ugovornim odredbama. Nisu osnovani navodi tužitelja da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni sljedeći uvjeti (čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03):
a) da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i
b) da se, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kreditu, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.
Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta na ime ništene valutne klauzule jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.
Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Tuženik se protivi pozivanju tužitelja na odredbe Zakona o obveznim odnosima o stečenom bez osnove jer konkretno nisu ispunjene pretpostavke za primjenu instituta stečenog bez osnove. Takav institut bi došao u obzir samo kada prijelaz imovine neke osobe u imovinu druge osobe ne bi imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci sud, odnosno odluci neke druge nadležne vlasti ili zakonu. Tužitelj nije dokazao da je došlo do prijelaza njezine imovine u imovinu tuženika niti da pravne osnove nema ili da je otpala. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove, tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje. Tužitelj se ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
3. U pisanom podnesku od 14.siječnja 2025. (stranica 65 spisa) tužitelj po punomoćniku navodi da kako tužitelj nema primjedbe na financijsko-knjigovodstveno vještačenje od dana 07. siječnja 2025. god., stoga tužitelj specificira toč. II. i III. tužbenog zahtjeva kako slijedi (pozitivna razlika tečaja iz tablice 2. na str. 5. i 6. = 5.306,30 EUR):
„II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od ukupno 5.306,30 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 0,01 EUR od 31.03.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 3,02 EUR od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,49 EUR od 19.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 2,56 EUR od 06.01.2008. god. pa sve do isplate,
- iznos od 16,46 EUR od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,59 EUR od 17.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,56 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 17,53 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18,06 EUR od 20.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,84 EUR od 08.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 10,73 EUR od 08.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,56 EUR od 12.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,19 EUR od 23.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,05 EUR od 22.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,40 EUR od 29.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,50 EUR od 29.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,99 EUR od 23.01.2009. god. pa sve do isplate,
- iznos od 20,54 EUR od 26.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,72 EUR od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 24,53 EUR od 22.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,62 EUR od 22.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 8,92 EUR od 28.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,86 EUR od 24.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,21 EUR od 20.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,61 EUR od 24.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 14,94 EUR od 24.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 13,55 EUR od 19.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 49,92 EUR od 18.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 64,36 EUR od 28.12.2010. god. pa sve do isplate,
- iznos od 54,14 EUR od 22.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,72 EUR od 19.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 53,16 EUR od 20.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 53,98 EUR od 14.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,33 EUR od 24.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,22 EUR od 05.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,39 EUR od 25.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,08 EUR od 03.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,99 EUR od 22.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,99 EUR od 23.12.2011. god. pa sve do isplate,
- iznos od 71,30 EUR od 03.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,58 EUR od 17.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,31 EUR od 16.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,80 EUR od 16.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,23 EUR od 14.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,97 EUR od 16.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 80,16 EUR od 16.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,16 EUR od 14.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,68 EUR od 15.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,18 EUR od 15.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 73,93 EUR od 16.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,39 EUR od 16.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,06 EUR od 15.12.2012. god. pa sve do isplate,
- iznos od 77,89 EUR od 16.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 71,36 EUR od 16.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,91 EUR od 03.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,39 EUR od 03.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,22 EUR od 15.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 68,46 EUR od 10.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 68,28 EUR od 16.11.2013. god. pa sve do isplate,
- iznos od 69,94 EUR od 06.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 72,61 EUR od 15.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,30 EUR od 08.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 74,39 EUR od 15.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 75,74 EUR od 15.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,27 EUR od 12.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 78,22 EUR od 17.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 80,23 EUR od 10.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,57 EUR od 17.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 77,35 EUR od 13.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,63 EUR od 17.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 76,96 EUR od 17.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 79,48 EUR od 25.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,60 EUR od 25.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1.521,44 EUR od 13.10.2015. god. pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“.
II. Navodi kako toč. I. ostaje nepromijenjena.
Tužitelj navodi da u odnosu na toč. II. tužbenog zahtjeva, a s obzirom na to da je tuženik tek nakon zaključenja prethodnog postupka (ročište održano 11. rujna 2024. god.) dostavio dodatnu dokumentaciju (vidljivo iz 2. str. nalaz i mišljenja vještaka od 07. siječnja 2025. god.) na temelju koje je vještak i izradio predmetni nalaz i mišljenja, predlaže sudu dopustiti preinaku tužbe, tj. povećanje tužbenog zahtjeva u toč. II. na iznos od 5.306,30 EUR, sve to sukladno čl. 190. st. 2. ZPP-a.
4.Radi utvrđenja odlučnih činjenica za rješenje ovog spora sud je proveo dokaze tako što je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, Otplatni plan,Prijepis knjigovodstvene kartice,Potvrdu od 24.11.2015.,Dodatak br.1. Ugovoru o kreditu od 25.05.2010.,dopis punomoćnika tužitelja od 02.06.2023.,Zahtjev za kredit, proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o.,izvršio uvid u pisano očitovanje vještaka, saslušan vještak financijsko - knjigovodstvene struke, te proveden dokaz saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.
5.Dakle, predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po navedenoj osnovi.
6.Uvidom u Ugovor o kreditu broj 528-50-3911014 utvrđeno je da je zaključen između tužitelja KD,kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, kao kreditora, dana 07.02.2007. god., te potvrđen kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa pod brojem OU-133/07 dana 08.02.2007. god. Navedenim ugovorom tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 26.643,87 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl. 1).
Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora (stavak 1). Kamata po dospijeću u visini zakonske zatezne kamate, koja u trenutku sklapanja ugovora iznosi 15% godišnje, promjenjiva, a obračunava se na sve dospjele i neplaćene iznose (uključivo redovnu kamatu), koje korisnik kredita duguje temeljem ovog ugovora.
Namjena kredita je kupnja novog automobila Opel (čl. 6 ugovora).
Člankom 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje na slijedeći način:
a)dio glavnice kredita u iznosu CHF 20.215,05 otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.
Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu.
Prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten, ali ne kasnije od 30.06.2006. godine.
U iznos anuiteta uračunata je i redovna mjesečna kamata na preostali dio glavnice kredita iz točke b)
b) preostali dio glavnice kredita u iznosu od 6.428,62 u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF ,važećem na dan dospijeća ,dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom otplate kredita iz točke a),a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita.
Kredit se otplaćuje u korist računa banke navedenog u ugovoru. Uplate po kreditu valutiraju se s datumom odobrenja računa banke.
U čl. 9. ugovoreno je da na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti Kreditora kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama donešenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.
7.Dana 25 svibnja .2010. godine tužitelj i tuženik sklopili su Dodatak ugovoru o kreditu br. 528-50-3911014, kojim je ugovoren moratorij u trajanju od 6 mjeseci i to u periodu od 01.05.2010. do 31.10.2010. godine, a rok otplate kredita produljen je za razdoblje moratorija. Za vrijeme trajanja moratorija tužitelju je obračunavana redovna kamata(stranica 28 spisa).
8.Tužitelj KD, saslušan u svojstvu stranke izjavio je da 2007. godine odlučio se na kupovinu osobnog automobila. Automobil je odabrao u Auto kući PSC te se odlučio podići kredit za kupovinu odabranog automobila, te je njegova namjera bila podići kredit u valuti HRK ili EUR, međutim u auto kući su mu rekli da imaju kreditnu liniju sa Raiffeisenbank za kredite u valuti CHF. Doslovno su pripremili papire za kredit i uputili ga kod javnog bilježnika. Javni bilježnik mu je samo napomenuo da je dužan plaćati rate kredita. Kada je išao kod javnog bilježnika ugovor je pročitao, te je razumio ono što bi svaki laik razumio, a to je koliko je dužan plaćati i rok otplate. Zbog proteka vremena ne može se svega sjetiti, to je bilo jako davno, misli da mu kod bilježnika nije ništa pojašnjavano vezano za ugovor o kreditu. U Raiffeisenbanku je prvi puta otišao kod plaćanja prvog anuiteta kredita. Tada je kredit već bio realiziran. Napominje da u auto kući mu je kredit prezentirao prodavač vozila i samo je rekao da je taj kredit nešto povoljniji te nije upozoren na rizik tečaja CHF. U vrijeme sklapanja ugovora bio je zaposlen u kladionici Žderić, na radnom mjestu djelatnik na teletekstu. Nije imao privatnu firmu niti obrt. Ima srednju stručnu spremu. Kada se povisila rata kredita išao je u banku pitati zašto se povisuje rata kredita te koliko se sjeća rekli su da je u pitanju tečaj. Kredit je sam otplaćivao. Sredstva kredita su isplaćena na račun auto kuće za kupovinu automobila, te je automobil koristio za osobne potrebe. Kredit je otplatio. Povišenje rata mu je prouzročilo financijske probleme. Bio je ostao bez posla, imao još jedan stambeni kredit, supruga nije radila, te imao malodobno dijete. Na upit punomoćnika tužitelja što je dogovorio sa djelatnikom u auto kući vezano za visinu rate kredita, tužitelj je izjavio da je tada imao plaću oko 4.000,00 kuna i da mu je odgovarala rata od nekih 1.400,00 kuna mjesečno. Anuitet je kasnije narastao do nekih 2.200,00 kuna. Da je znao da će se rata kredita tako povisiti ne bi uzeo taj kredit, jer nije bio platežno sposoban za tako visoke rate kredita. Na pitanje punomoćnika tužitelja kada je u auto kući mu uručen ugovor o kreditu da li je mogao išta mijenjati u tom ugovoru, tužitelj je izjavio da je mogao ali je bio u uvjerenju da je to najbolja moguća opcija u tom trenutku. Ugovor je bio tipski. Pretpostavlja da su ugovor sastavili u banci. Njemu je kredit prezentiran kao najbolji, on je u to vjerovao i nije imao potrebu tražiti da išta promjeni. Bio je svjestan da će se rata kredita mijenjati, ali je očekivao da će to biti najviše do 50,00 kuna. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li je tražio nekakva dodatna pojašnjenja od prodavača vozila u pogledu valutne klauzule, ugovornih odredbi, tužitelj je izjavio da nije. Na pitanje zamjenika punomoćnika tuženika da li postoji razlog zašto nije otišao u banku pregovarati o ugovoru, tužitelj je izjavio da u tom trenutku nije imao potrebu za tim, s obzirom jer je pri potpisivanju ugovora dogovorena visina anuiteta. Na pitanje punomoćnika tužitelja kako je zaključio da će se rata anuiteta mijenjati 50,00 kuna na više ili na niže, tužitelj je izjavio da je imao takvo iskustvo iz ranije podignutog kredita u valuti EUR, a s obzirom da je valuta CHF prezentirana kao stabilnija, očekivao je još manju razliku (stranica 79 spisa).
9.Da bi odlučio o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokaz vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Financije LB d.o.o. koja je u pisanom nalazu i mišljenju od 7.siječnja 2025. (stranica 53-58 spisa) navela da je tužitelj dana 7.2.2007. godine, kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom kao davateljem kredita – bankom Ugovor o kreditu broj 518-50-3911014.
Kredit je odobren u iznosu koji odgovara protuvrijednosti 26.643,87 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važećem na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje na način da se dio glavnice od 20.215,05 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju za CHF važeće tečajne liste banke na dan dospijeća. Preostali dio glavnice od 6.428,82 CHF dospijeva a naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita.
Sukladno Ugovoru kamatna stopa je promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora ista iznosi 5,20% godišnje.
Tužitelj je dana 25.05.2010. godine sklopio sa tuženikom Dodatak ugovoru o kreditu kojim je ugovoren moratorij u trajanju od 6 mjeseci i to u periodu od 01.05.2010. do 31.10.2010. godine, a rok otplate kredita produljen je za razdoblje moratorija. Za vrijeme trajanja moratorija tužitelju je obračunavana redovna kamata.
Tužitelj zahtijeva povrat tečajne razlike koja je nastala porastom tečaja za CHF na dan plaćanja svakog pojedinog anuiteta u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita sukladno srednjem tečaju za CHF banke.
Tečaj na dan isplate kredita 13.02.2007. godine iznosio je 4,543292. Podatak o datumu isplate kredita utvrdila je iz otplatnog plana (list 12 spisa).
Sukladno definiranom zadatku prikazala je i datume plaćanja pojedinih anuiteta. Budući da su pojedini anuiteti plaćani kroz više uplata, kao datum plaćanja navela je datum uplate kojom je pojedini anuitet plaćen u cijelosti.
Izračunata tečajna razlika tijekom otplate kredita prikazana je u tablici 1 u HRK i u EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450.
Tečajna razlika tijekom otplate kredita, uključujući i negativne tečajne razlike iznosi ukupno 39.474,43 HRK, odnosno 5.239,16 EUR.
U tablici 2. prikazane su samo pozitivne stavke tečajne razlike.
Tečajna razlika tijekom otplate kredita, uključujući samo pozitivne tečajne razlike iznosi
ukupno 39.980,31 HRK, odnosno 5.306,30 EUR.
9.1.U pisanom očitovanju od 11.travnja 2025. vještak financijsko- knjigovodstvene struke navela je da svojim podneskom od 17.02.2025. godine tuženik u svom očitovanju na nalaz i mišljenje vještaka navodi kako je iz prijepisa knjigovodstvene kartice na dan 05.06.2023. godine utvrdio da je preplata po kreditu koja je vidljiva iz predmetne kartice, znatno manja od iznosa preplate koji je izračunat u nalazu i mišljenju vještaka. U knjigovodstvenoj kartici koju navodi tuženik nije prikazana preplata, niti je istu tuženik iz knjigovodstvene kartice mogao utvrditi, te njegovi navodi nisu točni. Ukoliko je tuženik utvrdio da izračun u nalazu i mišljenju nije točan, moli da navede što i u kojem dijelu nije dobro izračunato, pa će se na isto dodatno očitovati.
Budući da je izračun tečajne razlike sačinila sukladno definiranom joj zadatku, ostaje u cijelosti pri svom nalazu i mišljenju od 03.01.2025. godine.
9.2.Stalni sudski vještak Lidija Balog iz Financije LB d.o.o., saslušana na ročištu kod suda izjavila je da ostaje u cijelosti kod svog pisanog nalaza i mišljenja i pisanog očitovanja na primjedbe tuženika. Na prigovor tuženika da vještačenjem nije utvrđeno da li je bilo kašnjenja po plaćanju rata anuiteta, može reći da je u tablici u kojoj je vršen izračun tečajne razlike osim datuma dospijeća anuiteta prikazan i datum plaćanja svakog pojedinog anuiteta, što je prikazano u koloni 8 tablice broj 1. Napominje da je omaškom u tablici 1 u koloni 8 napisano " dospijeće anuiteta" umjesto "plaćanje anuiteta". Iz navedenih podataka vidljivo je da je prilikom plaćanja pojedinih anuiteta bilo kašnjenja po plaćanju, a također da je neke anuitete tužitelj platio i ranije. Zadatak vještačenja je bio izračun tečajne razlike, te vještačenjem nije računat utjecaj promjenjive kamatne stope. Način izračuna tečajne razlike je takav da nije bilo potrebno umanjivati izračunatu tečajnu razliku za utjecaj kamatne stope iz razloga što je tečajna razlika računata na način da su anuiteti iz realiziranog otplatnog plana, dakle anuiteti koje je tužitelj zaista i plaćao, izračunati u valuti HRK primjenom tečaja važećeg na dan isplate kredita i primjenom tečaja na dan dospijeća anuiteta. Razlika između tako dobivenih kunskih iznosa je tečajna razlika, a razliku u plaćenim iznosima kamata nije računala jer to nije bio predmet vještačenja, te nije bilo potrebno za izračun tečajne razlike. U tablici 1 kolona 5 prikazan je iznos anuiteta sa kojim je tužitelj bio zadužen i kojega je morao platiti prema banci, a u koloni 3 prikazan je iznos anuiteta kojega bi tužitelj morao platiti da tijekom otplate kredita nije došlo do promjene tečaja CHF. U tablici 1 u izračun su uključene negativne tečajne razlike, a u tablici 2 su prikazane samo pozitivne stavke tečajne razlike. Također napominje da u tablici 2 koloni 8 je omaškom naznačeno " dospijeće anuiteta" a treba stajati " plaćanje anuiteta". U svezi pisanih primjedbi tuženika ostaje kod očitovanja od 11. travnja 2025. godine. Vještak je izjavila da u pisanom podnesku od 17. veljače 2025. tuženik navodi da je preplata manja nego u njezinom izračunu, te vještak ističe da se iz prometne kartice navedeno ne vidi. Tuženik je naveo da je to utvrdio iz prometne kartice. Podatke koje je ona uzela prilikom vještačenja su početni i realizirani otplatni plan, podaci o tečajevima i datumi plaćanja anuiteta, odnosno iz dokumentacije u spisu. Vještak je izjavila da u konkretnom slučaju smatra da nema potrebe dopunjavati nalaz i mišljenje kako je to tuženik predložio (stranica 78 spisa).
10.Odredbom čl.322. ZOO/05 propisano je da je ništetan ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neki drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11.Odredbom čl. 324. ZOO/05 propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe,i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog kojeg je ugovor sklopljen (st.1.),ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (st.2.).
12.Temeljem odredbe čl.327. ZOO/05 na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a odredbom čl. čl. 328. ZOO/05 propisano je da pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi.
13.Dakle, na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene svih izvedenih dokaza u smislu čl.8. ZPP ne proizlazi da je tužitelju na valjani i razumljiv način objašnjen rizik promjene tečaja domaće valute u odnosu na valutu švicarski franak, te je s obzirom na navedeno tužitelju kao korisniku kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, niti predvidjeti ekonomske posljedice koje iz te obveze proizlaze, te su stoga s obzirom na izloženo navedene odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli ništetne.
14.Nadalje, za navesti je u ovoj pravnoj stvari da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine i presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Gž-Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine i broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, koje su potvrđene presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine i Rev - 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su tužene banke (između ostalih i tužena u ovom predmetu) u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i ugovaranjem da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima tuženika, s napomenom da sukladno odredbi čl. 502.c ZPP-a sud je za takva utvrđenja vezan u ovoj parnici (Napomena: Odluka suda EU u predmetu OTP banka i dr. protiv RH od 08.studenog 2022.,objavljena 01.prosinca 2022 - Zahtjev broj 38541/21).
15.S obzirom na izloženo, te s obzirom da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su izrekom pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđene ništetnim, proizlazi zaključak da su predmetne naprijed citirane ugovorne odredbe u dijelu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne a kako je to navedeno u izreci (čl.4., čl. 247, čl. 322, čl. 323 i čl. 324. ZOO/05, te čl. 82., 83., 84., 85. i 86. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača - NN 96/03).
16.Dakle, odredba čl.502 ZPP, te odredbe ZZP (čl.118.) propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl.502.a st.1. ZPP-a.
17.Točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene po kolektivnoj tužbi broj P-1401/2012 od 4.srpnja 2013. utvrđeno je da je tužena banka u razdoblju od 01.siječnja 2004. do 31.prosinca 2008.godine povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita kod sklapanja ugovora o potrošačkim kreditima koristeći ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da tijekom pregovaranja i sklapanja ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o zasnivanju kreditnog odnosa.
18.Dakle, predmetni ugovor o kreditu sklopljen je između stranaka na standardnom obrascu, o predmetnim odredbama o valutnoj klauzuli nije se pojedinačno pregovaralo, te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Tuženik u konkretnom slučaju nije dokazao da je potrošač faktički mogao utjecati na sadržaj predmetnih odredbi ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli definiranih od strane tuženika, s posljedicom da je tuženik pokazao spremnost promijeniti sadržaj navedenih odredbi.
19.Također je za navesti da na temelju provedenih dokaza nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika u konkretnom slučaju prilikom ugovaranja valutne klauzule bilo drugačije od utvrđenja u navedenim sudskim postupcima.
20.Odredbom čl. 323. ZOO/05, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora,a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
21.S obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke čiji nalaz i mišljenje je sud prihvatio, jer je dan u skladu s pravilima struke i nepristrano, utvrđeno u ovoj pravnoj stvari da je u konkretnom slučaju po osnovu ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli preplaćeno tuženiku ukupno iznos od 5.306,30 EUR, to je stoga sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos, sa pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne preplaćene iznose, tekuće od dospijeća do isplate kako je to navedeno u izreci presude (čl.214 ZOO/91; čl.1115. ZOO; čl.29.,čl.1165 ZOO/05). Naime, s obzirom da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (P- 1401/12) pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF tijekom otplate kredita nepoštene, uz nespornu činjenicu da je tuženik sastavljač predmetnog ugovora o kreditu (ugovor pisan na obrascu koji je unaprijed pripremio tuženik; čl.3.Direktive vijeća 93/13/EEZ), proizlazi da je tuženik nepošteni stjecatelj, te je dužan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.
22.U odnosu na prigovor zastare, za navesti je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim presudama broj: Rev-2245/2017, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio pravno shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
22.1.U konkretnom slučaju utužena je tražbina dospijeća kako je navedeno. U predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 tužba je podnijeta dana 4. travnja 2012.godine i prekinula je tijek zastare za tužitelja, te je zastara počela teći iznova (čl.392 ZOO/91;čl. 245.st.1. ZOO/05) od dana pravomoćnosti tog dijela presude broj P-1401/12,dakle nakon 13. lipnja 2014. godine a tužba u ovom predmetu je podnijeta dana 13.lipnja 2023.godine, s napomenom da je u odnosu na valutnu klauzulu navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018.god. (Pž-6632/2017), pa s obzirom na navedeno prigovor zastare nije osnovan (VSRH Revd - 3538/2020-2 od 09.ožujka 2021.godine; VSRH Građanski odjel, Objedinjeno pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 od 31.siječnja 2022.godine).
23.Glede preostalog dijela tužbenog zahtjeva u točki I petita tužbe a glede utvrđenja ništetnim čl. 9. ugovora o kreditu u dijelu o primjeni Općih akata kreditora, za navesti je da tužitelj nije naveo postojanje pravnog interesa, razloge i dokaze za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora u navedenom dijelu, već samo glede zahtjeva za utvrđenje ništetnim predmetnog ugovora o kreditu u dijelu o valutnoj klauzuli, te isplate preplaćenih iznosa po osnovu tečajne razlike, te je stoga sud u navedenom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbio (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. ZPP; ŽS u Varaždinu broj Gž-1243/2024-3 od 27.02.2025.).
24.Za navesti je da je tužitelj prije podnošenja tužbe dopisom od tuženika zatražio dostavu dokumentacije glede predmetnog ugovora o kreditu (stranica 29 spisa),te u tužbi naveo da od tuženika nije zaprimio izlistanje uplata tako da nije u mogućnost postaviti točno određen tužbeni zahtjev, već okvirno na temelju podataka, te se pozvao na odredbu čl.186b.st.3. ZPP, koji tužbeni zahtjev će specificirati po provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju. Tužitelj po punomoćniku u pisanom podnesku od 14.siječnja 2025. (stranica 65 spisa) specificirao je tužbeni zahtjev u skladu s izračunom vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, pri čemu je iz iste činjenične osnove zahtijevao novčane iznose sukladno izračunu vještaka, te se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti u smislu čl.191.st.2. ZPP (ŽS Rijeka Gž R- 469/17-2). Za navesti je i to da s obzirom da je tužitelj o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon provedenog vještačenja, da je preinaka tužbe dopuštena temeljem odredbe čl.190.st.2. ZPP (čl.39.,čl.117.st.2.ZID ZPP), kao i temeljem odredbe čl.190.st.3. ZPP jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama (Napomena: Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su IV-162/2021 od 26.studenog 2020.godine - točka 4.).
25.Za napomenuti je u odnosu na činjenicu da je tužitelj nakon zaključenja prethodnog postupka, a po provedenom vještačenju po vještaku financijsko – knjigovodstvene struke specificirao tužbeni zahtjev za isplatu kako je to navedeno, da glede utuženog iznosa za isplatu preplaćenih iznosa tečaja nije nastupila zastara, jer tako postavljen tužbeni zahtjev nema karakter novog zahtjeva u pogledu početka i tijeka roka zastare u odnosu na prvotni zahtjev koji je pravodobno podnesen (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev-231/04; Županijski sud u Puli broj: Gž-1405/21-2 od 06. prosinca 2021. godine; pravno shvaćanje VSRH broj: Su-IV-123/2024-5 Zagreb, 27. svibnja 2024. koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.
26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.5. ZPP (čl.155. ZPP).
26.1.Naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.312,50 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe (Tbr. 7.t.1) 10 bodova,
sastav pisanih podnesaka od 24.11.2023. (Tbr.8.t.1.) 100 bodova, 02.10.2024. (Tbr.8.t.4.) 25 bodova i 14.01.2025.(Tbr.8.t.1.) 100 bodova,
te za zastupanja na ročištima kod suda dana 11.09.2024. (Tbr.9.t.1.)100 bodova i 22.10.2025. (Tbr.9.t.1.) 100 bodova,
koji trošak je određen u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika plus PDV.
27.S obzirom na izloženo, odlučeno je kao u izreci.
Osijek, 14. studenog 2025.
SUDAC
Spomenka Rodić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.
Protiv rješenja kojim se prihvaća preinaka tužbe posebna žalba nije dopuštena (čl.190. ZPP).
DOSTAVITI:
-punomoćniku tužitelja
-punomoćniku tuženika
