Poslovni broj: P-14/2022-15

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, OIB: 56668956985, Zagreb, Berislavićeva 9, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1A, protiv tuženika IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. ugostiteljskog obrta " [obrt]", [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Dunatov, odvjetnik u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24, radi zabrane javnog priopćavanja i isplate iznosa od 785,30 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Andree Dominkuš, odvjetnice u Zagrebu te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 14. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku IZ, vl. ugostiteljskog obrta " [obrt]", da u svojim ugostiteljskim objektima pizzeriji „Porto“, [adresa] i restoranu „ [obrt]“, [adresa], priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/03).

II. Nalaže se tuženiku IZ, vl. ugostiteljskog obrta " [obrt]", da u roku od petnaest dana isplati tužitelju Hrvatskom društvu skladatelja iz Zagreba iznos od 785,30 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 58,43 EUR od 1. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 58,43 EUR od 1. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 44,93 EUR od 1. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 40,52 EUR od 1. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 40,52 EUR od 1. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 40,52 EUR od 1. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 46,45 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 60,41 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 102,74 EUR od 1. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 78,93 EUR od 1. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 71,14 EUR od 1. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 71,14 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 71,14 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 1. kolovoza 2019. do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku IZ, vl. ugostiteljskog obrta " [obrt]" da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju Hrvatskom društvu skladatelja iz Zagreba troškove parničnog postupka u iznosu od 789,81 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. siječnja 2022. podnio ovom sudu tužbu protiv uvodno navedenog tuženika, predlažući da sud donese presudu kojom će se tuženiku zabraniti da u svojim ugostiteljskim objektima pizzeriji „Porto“, [adresa] i restoranu „ [obrt]“, [adresa], priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje udruge nositelja prava iz članka 157. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18, dalje ZAPSP/03) kao i da mu se naloži isplatiti tužitelju iznos od 5.916,88 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na ime naknade za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela za utuženo razdoblje kada je tuženik iste koristio.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je u skladu sa Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kao udruga autora ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF te da bez odobrenja nije moguće javno korištenje autorskih glazbenih djela, snimaka umjetnika izvođača i fonograma.

3. Tuženik da je u svojim ugostiteljskim objektima pizzeriji „Porto“, [adresa] i restoranu „ [obrt]“, [adresa], u utuženom razdoblju iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, iako za isto nije ishodio odobrenje niti je u tom pravcu zaključio sporazum s tužiteljem. Da je tuženik priopćavao javnosti autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, tužitelj je utvrdio kontinuiranim kontrolama koje vrši na terenu. Tako je priopćavanje javnosti glazbenih djela u pizzeriji „Porto“, [adresa] evidentirano 29. srpnja 2019. i 16. kolovoza 2021., dok je u restoranu „ [obrt]“, [adresa] isto evidentirano 16. kolovoza 2021. Sve to da je razvidno iz zapisnika o kontroli koji su uredno sačinjeni od ovlaštenih zastupnika (kontrolora) tužitelja. Iako je tužitelj poslao tuženiku dopis upozorenja u kojem je navedeno da je tuženik evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem, tuženik da nije poduzeo ništa kako bi regulirao svoju zakonsku obvezu u svezi priopćavanja javnosti predmeta zaštite. Stoga, tuženik da je dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite u navedenim ugostiteljskim objektima.

4. Kod utvrđivanja dužnog iznosa naknade, tužitelj navodi da je primijenio odgovarajuće tarifne brojeve Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela (Narodne novine broj 80/92 i 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača (Narodne novine broj 1/97) te Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma (Narodne novine broj 116/00), kao i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. lipnja 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/2007.).

5. U odnosu na pizzeriju „Porto“, [adresa], a kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem naprijed navedenih pravilnika, tužitelj navodi da je uzeto da se radi o pizzeriji, kapaciteta od 31 do 100 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od 10. do 5. mjeseca gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika – kategorija C, za razdoblje od 7. do 8. mjeseca turistička područja u sezoni turizma – kategorija A, a za razdoblje 6. i 9. mjeseca turistička područja u predsezoni postsezoni turizma – kategorija B. Tužitelj ističe kako se, za navedeni objekt, u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a), b) i c); u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a), b) i c) te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr.1.2. a), b) i c). Stoga, tuženik da u odnosu na pizzeriju „Porto“ ima obvezu platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. te od 1. lipnja 2021. do 31. prosinca 2021. Tako tuženik da je do 31. prosinca 2019. bio dužan platiti za razdoblje od 7. do 8. mjeseca svaki mjesec iznos od 440,31 kn, zatim za razdoblje od 10. do 5. mjeseca da je bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 305,32 kn, a za 9. mjesec iznos od 338,53 kn. Od 1. lipnja 2021. pa nadalje, tuženik da je za razdoblje od 7. do 8. mjeseca bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 455,14 kn, zatim za razdoblje od 10. do 5. mjeseca svaki mjesec iznos od 315,61 kn, a za 6. i 9. mjesec da je bio dužan svaki mjesec platiti iznos od 349,94 kn. Stoga, ukupan dug tuženika za navedenu pizzeriju da iznosi 4.692,10 kn.

6. U odnosu na restoran „ [obrt]“, [adresa], a kao elementi za utvrđivanje tarife temeljem naprijed navedenih pravilnika, tužitelj navodi da je uzeto da se radi o restoranu, kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 24 sata, razdoblje od 10. do 5. mjeseca gradovi i općine s manje od 10.000 stanovnika – kategorija C, za razdoblje od 7. do 8. mjeseca turistička područja u sezoni turizma – kategorija A, a za razdoblje 6. i 9. mjeseca turistička područja u predsezoni postsezoni turizma – kategorija B. Tužitelj ističe kako se, za navedeni objekt, u odnosu na tuženika: u odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a), b) i c); u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a), b) i c) te u odnosu na Pravilnik o fonogramskoj naknadi primjenjuju odredbe Tbr. 1.1. i Tbr.1.2. a), b) i c). Stoga, tuženik da u odnosu na restoran „ [obrt]“ ima obvezu platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite za razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021. Tako tuženik da je za 8. mjesec bio dužan platiti iznos od 318,93 kn, zatim za razdoblje od 10. do 5. mjeseca da je bio dužan platiti svaki mjesec iznos od 220,37 kn, a za 9. mjesec iznos od 244,74 kn. Dakle, ukupan dug tuženika za navedeni restoran da iznosi 1.224,78 kn.

7. Budući da tuženik odbija platiti iznos naknade za priopćavanje javnosti glazbenih djela za razdoblje kada je iste koristio, odnosno ishoditi odobrenje ili zaključiti sporazum te postupati u skladu sa Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, tužitelj smatra da je u pitanju takva povreda autorskih i izvođačkih prava i prava proizvođača fonograma koja traži da se tuženom zabrani svaka daljnja povreda prava za ubuduće. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu usvojiti njegov tužbeni zahtjev, čiji je sadržaj pobliže naveden u izreci ove presude.

8. U odgovoru na tužbu od 10. travnja 2022. tuženik je naveo da istu osporava u cijelosti. Tuženik je prije svega predložio, a s obzirom na stupanje na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine broj 21/22) da se zatraži svrsishodna delegacija, odnosno da se od Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske zatraži da odredi da u ovom predmetu postupa drugi stvarni nadležni sudu i to Trgovački sud u Dubrovniku, a sve obzirom da tuženik poslom često boravi u sjedištu županije te ima odvjetnika sa sjedištem u [adresa] te da bi se stoga izbjegli veliki troškovi ove parnice. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da mu nije bila namjera iskorištavati bilo čija autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme bez ishođenog odobrenja, a ako bi se bilo koje njegovo postupanje ili postupanje gostiju koji borave u njegovim objektima moglo okarakterizirati kao takvo, to da se isto ne može pripisati njegovoj namjeri već isključivo neznanju. U svojim objektima pizzeriji „Porto“ i restoranu „ [obrt]“ tuženik da nema uređaje na kojima bi se mogla iskorištavati autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme pa tužitelj da netočno navodi kako bi se isto radilo putem interneta ili USB stick-a. Tužitelj da nije utvrdio da bi tuženik pri tom koristio svoje zvučnike ili na koji je drugi način iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme. Tužitelj da nepotrebno vodi ovu parnicu, jer da isti svoja prava može ostvarivati u ovršnom postupku. U odnosu na upozorenja odnosno opomene koje je tužitelj navodno dostavio tuženiku, tuženik ističe da se u istima netočno navodi se da je uočeno da se u razdoblju od 2019. javno koristila glazba za pizzeriju Porto, odnosno od kolovoza 2021. za restoran [obrt], budući da tužitelj nakon što je navodno dva puta bio u pizzeriji Porto i jednom u restoranu [obrt] više nije dolazio u kontrolu. U odnosu na, uz tužbu priložene zapisnike o kontroli, tuženik navodi kao je iz istih razvidno da je kontrola u njegovim ugostiteljskim objektima u sva tri navrata trajala 10 minuta te da je utvrđeno iskorištavanje autorskih glazbenih djela samo za jednu skladbu, a zapisnici o kontroli da nisu niti jednom potpisani od strane ovlaštene osobe, dakle od vlasnika obrta. Stoga, ti zapisnici o kontroli da ne odražavaju vjerno tijek događaja koje je tužitelj utvrđivao tijekom navodne kontrole. U zapisnicima o kontroli, tužitelj da je bio dužan utvrditi i s kojih glazbenih servisa tuženik iskorištava glazbu, jer tužitelj da ne bi imao pravo kontrolirati korištenje naplatnih glazbenih servisa.

9. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo i da, kao vlasnik objekata u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost - pizzerije i restorana, nije obvezan biti evidentiran kao korisnik kod tužitelja, ukoliko to sam ne želi. Isto tako, a sve i kad bi se utvrdilo da je tuženik u razdoblju od dva dana neovlašteno iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, isti da ne bi bio dužan platiti naknadu za utuženo razdoblje iz tužbe. Naime, tužitelj da nije utvrdio da bi tuženik stalno priopćavao javnosti autorska djela, a paušalna naknada da je određena i za stalna i za povremena korištenja predmeta zaštite u načelima za određivanje visine cijene korištenja predmeta zaštite. Dakle, tužitelj da nije nedvojbeno utvrdio ni da bi tuženik povremeno koristio predmet zaštite, a posebno ne da ih stalno koristi. Sve i kad bi se utvrdilo da stalno koriti predmete zaštite, tuženik ističe da se naknada za korištenje može obračunati samo za one mjesece u kojima on može koristiti predmet zaštite odnosno u onim mjesecima u kojima obavlja djelatnost u objektima pizzerije i restorana. S obzirom da se objekti nalaze na otoku [adresa] gdje je posebno izražena sezonalnost obavljanja djelatnosti u turističkoj sezoni, tuženik navodi da obično zatvori pizzeriju krajem rujna, a restoran da zatvori najkasnije do kraja listopada te da isto tako ne započne obavljanje djelatnosti prije mjeseca lipnja. Slijedom naprijed navedenog, tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Podneskom od 26. listopada 2022. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu ističući da su ti navodi u cijelosti neosnovani. Tužitelj se protivio prijedlogu za delegaciju ovu predmeta, navodeći da je ovaj postupak pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova iz 2022. Osporio je navode tuženika o nevjerodostojnosti i nepotpunosti zapisnika o kontroli koji su sačinjeni u ugostiteljskim objektima tuženika, kao i u odnosu na broj takvih provedenih kontrola, pozivajući se pri tom na sudsku praksu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Tužitelj je istakao i da činjenica da se na tuženika primjenjuje tarifa o naknadama za javnu izvedbu je samo posljedica ponašanja tuženika, koji si dopušta javnu izvedbu glazbenih djela unatoč izričitoj zakonskoj odredbi koja mu nalaže da za svaku javnu izvedbu mora imati odobrenje. S obzirom na to da stranke nisu u obveznopravnom odnosu, već tuženik protupravno koristi autorska glazbena djela, to da je stoga tužitelj naknadu obračunao na način kako je to navedeno u tužbi.

11. U daljnjem tijeku postupka, tuženik je ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu, dodatno navodeći da isti radi isključivo u vrijeme turističke sezone, koja da na otoku [adresa] traje oko tri mjeseca, te isti da nema viška novca da bi stupio u ugovorni odnos s tužiteljem pa da stoga niti ne emitira glazbu autora koje štiti tužitelj, već isključivo glazbu lokalnih glazbenika koji nisu pod zaštitom Hrvatskog društva skladatelja, a zbog čega da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija za vođenje ovog postupka.

12. U odnosu na tuženikov prijedlog za svrsishodnu delegaciju ovog predmeta, ističe se da je ovaj sud raspravnim rješenjem od 8. travnja 2025. odlučio da se ne prihvaća prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za svrsishodnu delegaciju, odnosno za podnošenje zahtjeva da u ovom predmetu postupa drugi sud i to Trgovački sud u Dubrovniku. Naime, odredbom članka 68. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) propisano je da nadležni sud prvog stupnja može sam ili na prijedlog stranke zatražiti od najvišeg suda određene vrste da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležni sud s njegova područja ako je očito da će se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi važni razlozi. Prema stavku 2. tog članka ZPP-a. o prijedlogu stranke iz stavka 1. toga članka odlučuje prvostupanjski sud rješenjem protiv koje žalba nije dopuštena. Dakle, sukladno navedenim odredbama ZPP-a, sud može, ali i ne mora, po prijedlogu stranke, zatražiti delegaciju predmeta drugom stvarno nadležnom sudu. Nadalje, navodi se da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 21/22), a koji zakon je stupio na snagu 1. ožujka 2022., izmijenjena odredba članka 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova te je istim određeno da je za rješavanje sporova koji se odnose na zaštitu i uporabu industrijskog vlasništva, autorskog prava i srodnih prava i drugih prava intelektualnog vlasništva, za područje Dubrovačko-neretvanske županije nadležan Trgovački sud u Dubrovniku. Do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova, za rješavanje navedenih sporova i za područje Dubrovačko-neretvanske županije bio je nadležan Trgovački sud u Splitu. S obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena, odnosno ovaj postupak je pokrenut prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o područjima i sjedištima sudova, kao i obzirom da se tužitelj protivio prijedlogu tuženika za svrsishodnu delegaciju, to stoga sud navedeni prijedlog tuženika nije prihvatio.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz obrtnog registra za tuženika (stranice 9-10 spisa), ispise izdanih R1, obračuna za stalnog korisnika koji se utužuju s tabelom povijesti rada s korisnikom (stranice 11 i 17 spisa), ispise evidencijskih kartica za tuženikove ugostiteljske objekte pizzeriju „Porto“, [adresa] za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. i od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2019., te restoran „ [obrt]“, [adresa] za razdoblje od 1. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021., s obračunom naknade za neovlašteno korištenje u tom razdoblju (stranice 12, 13 i 18 spisa), ispise izdanih upozorenja za tuženika kao stalnog korisnika koji se utužuju (stranice 14 i 19 spisa), tužiteljeve dopise upozorenja tuženiku od 12. studenog 2021. (stranice 15 i 20 spisa), zapisnike o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela u tuženikovim objektima pizzeriju „Porto“ i restoran „ [obrt]“ (stranice 16 i 21 spisa), kao i Cjenik naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim priredbama-koncertima, Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Tarifu naknada za emitiranje, priopćavanje javnosti i druge oblike iskorištavanja fonograma, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje fonograma, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala, Ugovore o poslovnoj suradnji u ostvarivanju i zaštiti autorskih i izvođačkih prava te prava proizvođača fonograma od 29. svibnja 2014. i 6. prosinca 2016., rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 28. rujna 2004., 29. rujna 2004., 30. siječnja 2006., 27. ožujka 2007., 12. studenog 2014., 17. svibnja 2018., 1. lipnja 2018., 19. lipnja 2018., te Stope rasta vrijednosti boda za 2019. i 2021. za obračun naknada za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, za obračun naknada za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za obračun naknada za iskorištavanje fonograma (stranice 22-122 spisa), kao i fotografije objekta (stranice 131-134 spisa). Isto tako, izveden je dokaz saslušanjem kontrolora tužitelja BZ, u svojstvu svjedoka. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza uviđajem na licu mjesta, jer je izvođenje tog dokaza ocijenio suvišnim, uzimajući u obzir da se istim ne bi moglo utvrditi stanje u objektima tuženika u utuženom razdoblju, već samo u vrijeme obavljanja očevida. Sud nije prihvatio ni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, jer tuženik nije u smislu odredbi članka 241. ZPP-a određeno naveo podatke o osobama za koje predlaže da se saslušaju u svojstvu svjedoka, kao ni na koje točno okolnosti se predlaže to saslušanje, pa se stoga radi o neodređenom prijedlogu koji sud nije mogao prihvatiti.

14. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika kao parnične stranke, a sve obzirom da tuženik nije pristupio na ročište od 27. svibnja 2025. na kojem je trebao biti saslušan, a niti je dostavio bilo kakve dokaze kojima bi opravdao svoj izostanak s tog ročišta. Tuženik je u podnesku od 26. svibnja 2025., a koji je zaprimljen u spis 27. svibnja 2025. (dakle na dan održavanja ročišta), naveo da zbog obiteljskih razloga ne može pristupiti na ročište te da predlaže da se isti sasluša na daljinu, kao i da stoga ovaj sud, a pozivom na odredbe članka 115. stavak 3. ZPP-a, odredi održavanje ročišta na daljinu uz korištenje audiovizualnih uređaja i tehnološke platforme za komunikaciju na daljinu. Tužitelj se usprotivio takvom prijedlogu tuženika, navodeći da je tuženik imao dovoljno vremena do održavanja ročišta iznijeti svoje prijedloge te eventualno predložiti odgodu ročišta, kao i da u svom podnesku tuženik ne navodi opravdane razloge za njegov izostanak, a niti u tom smislu dostavlja bilo kakve dokaze pa da je iz toga, kao i iz ranijeg postupanja tuženika, očito da se radi o postupanju usmjerenom na odugovlačenje postupka. Uzimajući u obzir da je tuženik obavijest o održavanju ročišta od 27. svibnja 2025. zaprimio, putem njegovog punomoćnika, još 17. travnja 2025. te da je isti tek podneskom koji je zaprimljen u spis na dan održavanja ročišta od 27. svibnja 2025. predložio zapravo odgoditi to ročište te održati ročište na daljinu, kao i obzirom da tuženik u naprijed navedenom podnesku nije iznio određene i opravdane razloge (već je samo općenito naveo da se radi o obiteljskim razlozima) za svoj izostanak sa zakazanog ročišta niti je u tom pravcu dostavio bilo kakve dokaze, to stoga sud nije prihvatio prijedlog tuženika za odgodu ročišta te je odustao od izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, a sve to imajući u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. te članka 265. stavak 2. i članka 269. ZPP-a.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

16. Predmet ovog spora je zaštita autorskih prava autora, srodnih prava umjetnika izvođača i proizvođača fonograma zabranom daljnje povrede, kao i zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.916,88 kn, a što preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije (1 EUR = 7,53450 kn) iznosi 785,30 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje autorskih glazbenih djela, snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima od strane tuženika u njegovim ugostiteljskim objektima i to pizzeriji „Porto“, [adresa] u razdoblju od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. i razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. prosinca 2019., te restoranu „ [obrt]“, [adresa] u razdoblju od 1. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2021.

17. Iz podataka iz obrtnog registra za tuženika je razvidno da je tuženik upisan kao vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], čije je središte na adresi [adresa], te da je kao pretežita djelatnost tog obrta upisana djelatnost "konoba". Isto tako je razvidno i da u sklopu tog obrta, kao izdvojeni pogon, posluje konoba-pizzeria "Porto". U konkretnom slučaju tuženik nije osporavao činjenicu da u sklopu njegovog obrta posluju ugostiteljski objekti pizzerija "Porto" te restoran " [obrt]".

18. Uvidom u ispis izdanih upozorenja za stalnog korisnika te ispis izdanih R1 obračuna za tuženika utvrđeno je kako je upravo tuženik u evidencijama tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite tužitelja u pizzeriji "Porto", [adresa] i restoranu " [obrt]", [adresa] s obzirom na to da su predmetni objekti u vlasništvu tuženika.

19. Uvidom u ispis izdanih računa R1 za pizzeriju "Porto" utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje, za utuženo razdoblje, isplatu iznosa od 4.692,10 kn, a što preračunato u EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 622,75 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite, dok je iz tabele povijesti rada s tuženikom kao korisnikom razvidno da su u tom objektu tuženika izvršene kontrole u dva navrata te da je navedeno da je zapisnik s kontrole od 16. kolovoza 2021. potpisan od strane djelatnice, dok zapisnik s kontrole od 29. srpnja 2019. nije potpisan te je navedeno da prisutni vlasnik ne želi surađivati te da je neugodan u komunikaciji.

20. Uvidom u ispis izdanih računa R1 za restoran " [obrt]" utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje, za utuženo razdoblje, isplatu iznosa od 1.224,78 kn, a što preračunato u EUR prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 162,55 EUR, na ime naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite, dok je iz tabele povijesti rada s tuženikom kao korisnikom razvidno da je u tom objektu tuženika izvršena kontrola 16. kolovoza 2021. te je navedeno da djelatnica nema ovlasti potpisa.

21. Iz ispisa izdanih računa R1 za navedene objekte tuženika, kao i iz ispisa evidencijskih kartica za te objekte, razvidno je i na koji je način tužitelj obračunao tuženiku autorsku naknadu vezano za pizzeriju "Porto" i restoran " [obrt]" za utuženo razdoblje, kao i visina te naknade te brojevi izdanih R1 računa tužitelja koji se odnose na utuženo razdoblje.

22. Pregledom tužiteljevih dopisa broj 319417 i broj 331048 od 12. studenog 2021. proizlazi zaključak da se tužitelj prije pokretanja ovog postupka obratio tuženiku s upozorenjem da se u njegova dva naprijed navedena ugostiteljska objekta javno koristila glazba bez zakonski potrebnog odobrenja te da je tuženik dužan regulirati odnose koji nastaju iz osnova priopćavanja javnosti predmeta zaštite sa tužiteljem.

23. Nadalje, iz zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela je razvidno da je kontrola u tuženikovoj pizzeriji "Porto" izvršena u dva navrata te da je prigodom svake od tih kontrola utvrđeno korištenje autorskih glazbenih dijela. Tako je iz zapisnika br. 942916 od 29. srpnja 2019. razvidno da se radilo o glazbenom djelu "Sve još miriše na nju" izvođača Parni Valjak, koje djelo se koristilo putem interneta, a isto tako je razvidno da taj zapisnik nije potpisan već da je na istome navedena napomena da "vlasnik ne želi surađivati i da je neugodan u komunikaciji". Iz zapisnika br. 974727 od 16. kolovoza 2021. razvidno je da se radilo o glazbenom djelu "Insomnia" izvođač I, koje je reproducirano putem interneta, a taj zapisnik je potpisan od strane djelatnice pizzerije "Porto". Iz zapisnika br. 974728 od 16. kolovoza 2021. razvidno je da je kontrola javnog korištenja autorskih glazbenih djela izvršena u tuženikovom restoranu "Calypso" te da je utvrđeno korištenje autorskog glazbenog djela "Zbogom ostaj ljubavi" izvođača HZ, putem usb sticka, a na zapisniku je navedeno da djelatnica restorana koja je bila prisutna prilikom kontrole nema ovlasti za potpisati zapisnik te da je izvornik zapisnika ostavljen djelatnici. Dakle, iz tih zapisnika je razvidno da isti evidentiraju činjenicu javnog priopćavanja glazbe u navedenim objektima tuženika, kao i da isti sadrže naznaku vrste uređaja putem kojeg se reproducirala glazba te vrstu glazbe koja se javno priopćavala.

24. Iz fotografija objekta koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu vidljivo je samo da se radi o fotografijama ugostiteljskog objekta i to unutrašnjosti objekta (šanka) te vanjske (natkrivene) terase uz more.

25. Na ročištu koje je održano kod ovog suda 27. svibnja 2025. saslušan je svjedok BZ, a koji je u svom iskazu u bitnom naveo da kao zaposlenik tužitelja obavlja kontrolu korištenja glazbenih djela u javnim prostorima. Kontrolu javnog korištenja glazbe da je obavio i u objektima tuženika te da se radi o pizzeriji "Porto" i restoranu " [obrt]", koji ugostiteljski objekti se nalaze na otoku [adresa], mjesto [adresa]. Kontrolu javnog korištenja glazbe u navedenim objektima tuženika da je izvršio u pizzeriji Porto u dva navrata i to 29. srpnja 2019. te 16. kolovoza 2021. te da je oba puta utvrdio da se javno reproducira glazba i to putem interneta preko odvojenih zvučnika. O tim kontrolama da je sastavio i zapisnike koji su priloženi u sudski spis. Svjedok je nadalje naveo da je prilikom prve kontrole od 29. srpnja 2019. utvrdio da se puštala glazba i to pjesma "Sve još miriše na nju", koju izvodi grupa Parni valjak, dok je drugi put 16. kolovoza 2021. utvrdio da se radilo o pjesmi "Insomnia", izvođač Efemero. Da se radilo upravo o tim glazbenim djelima, svjedok navodi da je utvrdio preko aplikacije Shazam na svom mobitelu. O izvoru puštanja glazbe, odnosno da se radilo o reproduciranju glazbe putem interneta da su iskazale djelatnice zaposlene u pizzeriji Porto. Naveo je da se sjeća da je jedan od zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela u navedenoj pizzeriji potpisan od strane djelatnice tuženika, koja da se zvala B. Drugi zapisnik da nije potpisan te da je tom prigodom bio prisutan i vlasnik odnosno tuženik, a koji da je bio jako neugodan u razgovoru te da ga je zapravo istjerao iz objekta i nije želio preuzeti zapisnik. U odnosu na restoran [obrt], a koji se nalazi u istom mjestu, nekih 50-ak metara udaljen od pizzerije Porto, svjedok je naveo da je kontrolu javnog korištenja glazbe izvršio 16. kolovoza 2021. kojom prilikom da je također utvrdio da se javno reproducira glazba te se radilo o djelu "Zbogom ostaj ljubavi", izvođača HZ, a koja glazba se reproducirala preko USB sticka putem odvojenih zvučnika, o kojem načinu reprodukcije da ga je obavijestila djelatnica tog restorana MZ, koja nije potpisala zapisnik o izvršenoj kontroli, jer je navela da za to nema ovlasti. Dakle, prilikom svake od kontrola u navedenim ugostiteljskim objektima tuženika da je utvrđeno javno puštanje odnosno korištenje glazbenih djela koja su pod zaštitom tužitelja.

26. Stranke nisu imale primjedbi ni prigovora na iskaz svjedoka BZ, a taj iskaz je prihvatio i ovaj sud kao vjerodostojan i logičan, budući da isti nije u suprotnosti s pisanim ispravama (prije svega zapisnicima o izvršenoj kontroli) koje su priložene spisu.

27. Prije svega, a u odnosu na tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, potrebno je navesti da sukladno članku 154. ZAPSP/03, ostvarivanje autorskog prava, odnosno srodnih prava obuhvaća osobito davanje odobrenja za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava (predmeti zaštite), osim kada odobrenje po odredbama toga Zakona nije potrebno, naplatu cijene za korištenje predmeta zaštite, ako se koriste uz plaćanje naknade izražene kao cijene korištenja, raspodjelu naplaćenog prihoda od prava nositeljima prava, nadzor nad korištenjem predmeta zaštite te pokretanje i vođenje postupaka zaštite u slučaju povrede prava koja se ostvaruju. Ostvarivanje prava u odnosu na korištenje predmeta zaštite može se ostvarivati individualno (članak 155. ZAPSP/03) ili kolektivno (članak 156. ZAPSP/03). Kolektivno ostvarivanje prava na području Republike Hrvatske može obavljati organizacija za kolektivno ostvarivanje prava koja za obavljanje takve djelatnosti ima odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (članak 157. stavak 1. ZAPSP/03).

28. Sadržajno jednake odredbe propisane su i člankom 214. stavak 1., člankom 215., člankom 216. i člankom 224. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" broj 111/21, dalje ZAPSP/21)

29. Nadalje, navodi se da je odredbom članka 160. stavak 1. ZAPSP/03 propisano da je prije početka korištenja predmeta zaštite pravna odnosno fizička osoba dužna podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade). Prema stavku 2. tog članka, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava daje korisniku odobrenje za korištenje predmeta zaštite, a koje odobrenje mora sadržavati oznaku vrste prava na koje se odobrenje odnosi, uvjete korištenja s obzirom na način, prostor i vrijeme korištenja te visinu naknade za korištenje, ako je korištenje uz naknadu.

30. Prema članku 162. stavak 1. ZAPSP/03, naknada odnosno cijena za korištenje predmeta zaštite, kao i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite, utvrđuju se prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite ili ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite. Prema stavku 2. tog članka, ako naknada odnosno cijena korištenja nije određena sukladno stavku 1. tog članka, ista se plaća prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

31. Sadržajno iste odredbe propisane su i člankom 233. stavak 1. i 2. te člankom 235. stavak 1. i 2. ZAPSP/21.

32. Prema tome, tužitelj kao organizacija koja ima odobrenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ovlaštena je davati odobrenje za korištenje predmeta zaštite autorskog prava odnosno srodnih prava te je ujedno ovlaštena i naplaćivati naknadu za njihovo korištenje, a slijedom čega nije osnovan tuženikov istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

33. S tim u svezi napominje se da postoji zakonska presumpcija da tužitelj štiti cjelokupni svjetski glazbeni repertoar, odnosno da kolektivno zastupa sve domaće i svjetske izvođače, osim onih koji su izričito obavijestili tužitelja da nisu u sustavu kolektivne zaštite. Tuženik nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo razvidno da isti koristi glazbu onih autora za koje se ne plaća naknada, a niti da je unaprijed o tome obavijestio tužitelja, što je isti kao korisnik bio dužan učiniti, jer je upravo na tuženiku teret dokaza da je koristio isključivo autorska djela koja su izvan sustava kolektivne zaštite i da je o tome obavijestio tužitelja. Na neosnovanost navoda tuženika da isti, ako i emitira glazbu, isključivo emitira glazbu lokalnih glazbenika koji nisu pod zaštitom tužitelja, ukazuje i sadržaj sastavljanih zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela koji su dostavljeni u spis, kao i iskaz saslušanog svjedoka BZ, čiji iskaz tuženik nije osporio, a iz kojih izvedenih dokaza je razvidno da je prilikom svake od kontrola koje su izvršene u tuženikovim objektima utvrđeno korištenje glazbenih djela te je razvidno da se nije radilo o glazbi lokalnih glazbenika kako to tuženik navodi, već o glazbenim djelima hrvatskih i stranih autora odnosno izvođača koji su pod zaštitom tužitelja. Stoga je sud naprijed iznesene navode tuženika, kao i njegov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, ocijenio kao neosnovane.

34. U odnosu na navode tuženika da njegovi objekti rade sezonski od mjeseca lipnja do mjeseca rujna odnosno listopada, kao i da bi isti bio dužan platiti naknadu samo za dane, odnosno mjesece, kada je kontrolom u njegovim objektima utvrđeno neovlašteno korištenje autorskih glazbenih djela, ističe se da je tuženik bio dužan, a sukladno citiranim odredbama članka 160. ZAPSP/03 odnosno članka 233. ZAPSP/21, i prije početka korištenja predmeta zaštite zatražiti odobrenje od tužitelja te je u tom zahtjevu za odobrenje bio dužan navesti način, prostor i vrijeme korištenja te ostale podatke o kojima ovisi visina naknade, a što tuženik u konkretnom slučaju očito nije učinio, jer isti u tom pravcu nije iznio činjenice niti dostavio dokaze o tome. Stoga je tužitelj s pravom, putem svog ovlaštenog kontrolora, utvrdio navedene elemente koji su bitni za izračun naknade za neovlašteno korištenje glazbenih djela. Isto tako, navodi se da je smisao kontrole utvrditi neovlašteno korištenje koje nije prijavljeno, a ne provjeravati je li došlo do promjene u korist tuženika, a o kojima tuženik nije bez odlaganja obavijestio tužitelja, zbog čega nije ni bilo razloga da tužitelj samoinicijativno provodi više od jedne kontrole u godinama koje su obuhvaćene tužbenim zahtjevom. Uostalom, iz zapisnika o kontroli je razvidno da je neovlašteno korištenje autorskih glazbenih djela u tuženikovoj pizzeriji "Porto" utvrđeno u srpnju 2019. te nakon toga opet u kolovozu 2021., pa obzirom da tuženik nije dostavio dokaze da je u tom razdoblju obavijestio tužitelja o bilo kakvim promjena o načinu korištenja glazbenih djela to se stoga ima smatrati da postoji kontinuitet tuženikovog korištenja autorskih glazbenih djela bez potrebnog odobrenja. Ukoliko su postojali određeni prekidi u priopćavanju glazbe tijekom određenog razdoblja i o tome je tuženik bio dužan obavijestiti tužitelja, jer se u suprotnom zaključuje da postoji kontinuitet u korištenju tijekom čitavog razdoblja pokrivenog periodičnim kontrolama. Stoga su i naprijed izneseni navodi tuženika ocijenjeni kao neosnovani.

35. Vezano za navode tuženika da zapisnici o izvršenoj kontroli nisu potpisani od strane njega kao ovlaštene osobe obrta, napominje se da to nije od utjecaja na vjerodostojnost sastavljenog zapisnika o kontroli, jer bi u suprotnom vlasnici ugostiteljskih objekata koji odbijaju potpisati zapisnik mogli na taj način onemogućiti tužitelja u ostvarivanju njegovih prava, čime bi bili stavljeni u povoljniju pravnu poziciju od onih koji surađuju s kontrolorima. Uostalom, sadržaj sastavljenih zapisnika o izvršenoj kontroli u tuženikovim objektima potvrdio je u svom iskazu i saslušani svjedok BZ, a čiji iskaz tuženik nije osporio.

36. Na kraju, a u odnosu na navode tuženika da mu nije bila namjera iskorištavati bilo čija autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme bez odobrenja, a ako je takvog korištenja i bilo da se isto ne može pripisati njegovoj namjeri već isključivo neznanju, ističe se da takvi navodi ne opravdavaju tuženika niti ga oslobađaju odgovornosti plaćanja naknade za neovlašteno korištenje predmeta zaštite u utuženom razdoblju. Uostalom, iz sadržaja zapisnika tužiteljevog kontrolora od 29. srpnja 2019., a koja kontrola je izvršena u tuženikovoj pizzeriji "Porto", je razvidno da je tuženik bio prisutan prilikom te kontrole pa mu stoga očito nije mogla ostati nepoznata činjenica nedopustivosti takvog korištenja glazbenih djela bez odobrenja tužitelja, a što je uostalom i navedeno na zapisniku o kontroli koji je tom prilikom sastavljen u objektu tuženika.

37. Slijedom navedenog, a budući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da je tuženik u utuženom razdoblju javno priopćavao autorska glazbena djela u svojim ugostiteljskim objektima, pizzeriji Porto i restoranu [obrt], za koje nije imao potrebno odobrenje, kao i obzirom da tuženik nije dokazao da je tužitelju platio dužnu naknadu za utuženo razdoblje to je stoga, primjenom odredbi članka 179. u vezi s člankom 160. i 162. ZAPSP/03, odnosno članka 281. u vezi s člankom 233. i 235. ZAPSP/21, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo usvojiti i tuženika obvezati na isplatu naknade zbog neovlaštenog korištenja autorskih djela i predmeta zaštite srodnih prava. Budući da naknada nije utvrđena ugovorom, jer takav ugovor između stranka nesporno nije ni sklopljen, to je stoga tužitelj s pravom naknadu obračunao u skladu s odredbama članka 162. stavak 2. ZAPSP-a, odnosno članka 235. stavak 2. ZAPSP/21.

38. U konkretnom slučaju, sud je ocijenio da je tužitelj točno obračunao naknadu za korištenje predmeta zaštite. Ista se temelji na odredbama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela („Narodne novine“ broj 80/92 i 1/97); Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97), Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih dijela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenog 2006. i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. (sve objavljeno u službenom glasilu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo broj 1/2007).

39. Dakle, naknada koju je tuženik dužan platiti tužitelju za javno priopćavanje predmeta zaštite za utuženo razdoblje u ukupnom iznosu od 785,30 EUR, određena je odgovarajućom primjenom pojedinih tarifnih brojeva iz Pravilnika koji su navedeni u tužbi i uz nju dostavljeni u spis, a koji tarifni brojevi odgovaraju kapacitetu i radnom vremenu objekata tuženika.

40. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), dužan tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate koje na dosuđeni iznos glavnice tražbine od 785,30 EUR teku od dospijeća na plaćanje svakog pojedinog iznosa mjesečne naknade pa do isplate i to po stopi propisanoj člankom 29. stavak. 2. ZOO-a za ostale odnose. Obračuni naknade za javno korištenje glazbe dospijevaju najkasnije do posljednjeg dana razdoblja na koje se odnose, iz čega je razvidno da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznose pojedinih mjesečnih obračuna naknade od dana nakon, odnosno od prvog dana u sljedećem mjesecu do isplate, a kako je to tužitelj i zatražio. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen i u dijelu koji se odnosi na zahtjev za plaćanje zakonskih zateznih kamata.

41. Vezano za tužiteljev zahtjev iz točke I. tužbenog zahtjeva, ističe se da je isti usvojen u smislu odredbi članka 177. ZAPSP/03, a kojim odredbama je propisano da nositelj autorskog i srodnih prava čije je pravo povrijeđeno, može zahtijevati prestanak povrede i zabranu takve ili slične povrede i ubuduće, a da bi ostvario to svoje pravo, dovoljno je da se pozove na njega i dokaže da ga tuženik uznemirava. Sadržajno iste odredbe propisane su i člankom 279. ZAPSP/21.

42. Slijedom svega naprijed navedenog i sukladno navedenim zakonskim odredbama, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

43. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

44. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav tužbe od 13. siječnja 2022. u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 7. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 26. listopada 2022., kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu, u visini od 75 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 8. travnja 2025. i 27. svibnja 2025. u visini od po 75 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno 600,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 150,00 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 13,27 EUR te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, a sve to u smislu odredbi Tar. br. 1. stavak 1. i Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

45. Slijedom navedenog, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 789,81 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

46. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22, dalje: Zakon o uvođenju eura), novčani iznosi u odluci iskazani su u valuti euro, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije (1 euro = 7,53450 kuna), a sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe članka 14. Zakona o uvođenju eura.

U Splitu 14. studenog 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis