Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-262/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice podnesenu protiv rješenja o trošku u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-732/2024-6 od 28. kolovoza 2025., 14. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice preinačuje se rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. presude Općinskog suda u u Splitu poslovni broj Pr-732/2024-6 od 28. kolovoza 2025. na način da se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici daljnji iznos parničnog troška od 31,25 eura (slovima: trideset jedan euro i dvadesetpet centi), sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu žalba tužiteljice odbija kao neosnovana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 7,81 eura (slovima: sedam eura i osamdeset jedan cent) u roku od petnaest dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 490,64 eura sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to specificirano u izreci, dok je u točki II. izreke tuženiku naloženo nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 125,00 eura sa zateznom kamatom od 27. kolovoza 2025. do isplate.

2. Protiv rješenja o parničnom trošku sadržanom u točki II. izreke narečene presude (u odbijajućem dijelu), žalbu je podnijela tužiteljica pozivajući se na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP),

3. U žalbi navodi da joj sud prvog stupnja nije priznao trošak sastava podneska od 6. kolovoza 2025. kojim je zatražila donošenje presude zbog izostanka i postavila zahtjev za nadoknadu parničnog troška, budući da priznanje nije izvršeno na raspravi, čime da je pogrešno primijenio odredbu čl. 155. ZPP-a. Tvrdi da se radi o podnesku koji je bilo opravdan i potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da bez popisa troška sud ne bi bio u mogućnosti priznati joj parnični trošak na kojeg ima pravo jer je uspjela u sporu.

4. Tužiteljica predlaže u pobijanom dijelu rješenje o parničnom trošku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 156,25 eura.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

6. U donošenju pobijanog rješenja o parničnom trošku nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, pogrešno je primijenjena odredba čl. 155. ZPP-a kada je ocijenjeno da tužiteljici ne pripada pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav podneska od 6. kolovoza 2025.

7. Naime, u ovom parničnom postupku tužiteljica je podnijela tužbu radi isplate razlike naknade troškova prijevoza za razdoblje od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2024. u iznosu od 490,64 eura, obrazlažući osnovu i visinu svoje tražbine, a tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev, da bi u podnesku od 20. lipnja 2025. izjavio da priznaje tužbeni zahtjev. Tužiteljica je potom dostavila podnesak 6. kolovoza 2025. predlažući donošenje presude na temelju priznanja, uz specifikaciju troška kojeg zahtijeva od tuženika.

8. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja da tužiteljici ne pripada pravo na trošak koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav podneska od 6. kolovoza 2025., jer da se ne radi o nužnom podnesku.

9. Naime, prema čl. 164. ZPP-a, o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Stranka je dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. U slučaju presude na temelju priznanja i presude na temelju odricanja, ako odricanje ili priznanje nisu obavljeni na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se staviti u roku od 15 dana nakon dostave obavijesti ili odluke. Kako je u nazočnom slučaju donesena presuda na temelju priznanja izvan ročišta, tužiteljica je bila dužna postaviti zahtjev u podnesku pa stoga ima pravo na naknadu troška za sastav tog podneska, jer je bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

10. Tužiteljica je za sastav tog podneska zatražila trošak u iznosu od 125,00 eura (100,00 eura + PDV 25,00 eura), koji iznos bi joj pripadao prema vrijednosti predmeta spora iz Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine br. 138/23 - dalje Tarifa), kada bi se radilo o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. točka 1. Tarife. Međutim, radi se o podnesku koji je u kategoriji „ostalih podnesaka“ iz Tbr.8. točka 4. Tarife pa trošak koji joj pripada iznosi 31,25 eura ( 25% nagrade).

11. Tužiteljica je djelomično uspjela u žalbenom postupku pa bi imala pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika za sastav žalbe prema vrijednosti pobijanog dijela (125,00 eura) u iznosu od 25,00 eura, primjenom Tbr. 10.4. Tarife (žalba protiv rješenja), te PDV od 6,25 eura prema Tbr. 46. Tarife, dakle ukupan trošak od 31,25 eura. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u omjeru od 25 %, ima pravo na trošak tog postupka u iznosu od 7,81 eura.

12. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužiteljice uvažiti i rješenje o parničnom trošku sadržano u točki II. izreke presude djelomično preinačiti, primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

13. Presuda suda prvog stupnja je u preostalom dijelu kao nepobijana ostala neizmijenjena.

U Rijeci, 14. studenog 2025.

Sutkinja

Milena Vukelić-Margan