Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-1165/2025-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška 6, OIB 00432869176, zastupan po odvjetnicima iz OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025. u točki I. izreke u dijelu u odnosu na usvojeni dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 15.000,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.5.2018. do isplate u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima kao i u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za iznos od 15.000,00 eur s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama.

II. Žalba tuženika djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025., djelomično preinačava u točki I. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na mjesečne iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. srpnja 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. kolovoza 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. rujna 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. listopada 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. studenog 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. prosinca 2015. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. siječnja 2016. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. veljače 2016. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. ožujka 2016. do 27.5.2018.,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. travnja 2016. do 27.5.2018..

III. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-2679/2018-90 od 11. travnja 2025. u točki II. izreke.

IV. Odbijaju se stranke sa zahtjevima za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 (petnaest) dana, na ime izgubljene zarade, isplati iznos od 15.000,00 eura, sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. godine po kamatnoj stopi koja se određuje po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a koja zatezna kamata teče na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate kako slijedi:

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 1.500,00 eura od 1. travnja 2016. do isplate,

dok se za više traženo preko dosuđenog iznosa do 30.000,00 eura (za iznos15.000,00 eura), s pripadajućim zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., OIB 00432869176 u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 6.487,38 eura, sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 11. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se za više traženo do iznosa od 15.390,64 eura (za iznos 8.903,26 eura) zahtjev odbija kao neosnovan."

2. Obje parnične stranke su pravovremeno podnijele žalbu pobijajući citiranu presudu u dijelu u kojem nisu uspjele u sporu, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, uz naknadu troška žalbenog postupka.

2.1. U žalbi tužitelj u bitnome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice u svezi uzroka prometne nezgode posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode u omjeru od 50%.

2.2. U žalbi tuženik ističe da je pogrešno prvostupanjski sud dosudio tužitelju izgubljenu zaradu za period od 10 mjeseci iako je provedenim vještačenjem utvrđena privremena nesposobnost za rad tužitelja u trajanju od 6 mjeseci, a iz stanja spisa da ne proizlazi da bi tužitelj sklopio novi ugovor s poslodavcem. Također tuženik osporava visinu dosuđene naknade u bruto iznosu kao i tijek zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose prije podnošenja tužbe sudu pozivajući se na odredbu članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje ZOOP).

3. Stranke nisu odgovorile na žalbu.

4. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete i to izmakle koristi (izgubljene zarade) kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 29. svibnja 2015.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da među strankama nije sporan štetn i događaj, prometna nezgode 29.5.2015. u mjestu [adresa], u kojoj je stradao tužitelj kao vozač motocikla, a u kojoj je sudjelovao i vozač teretnog vozila IVECO, osiguran kod tuženika policom osiguranja od auto-odgovornosti,

- da nije sporno da je vozač teretnog vozila, presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-1075/2015. od 19.1.2017., proglašen krivim za predmetnu prometnu nezgodu što je protivno članku 43. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, poduzeo radnju skretanjem vozilom ulijevo, ne uvjerivši se prethodno da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, čime je omeo putanju kretanja ĆS, koji se motociklom marke Honda, kretao iza njega istom prometnom trakom i u istom smjeru te otpočeo s radnjom pretjecanja, a uslijed čega je u prometnoj traci namijenjenoj kretanju vozila iz suprotnog smjera došlo do naleta i udara prednjeg dijela motocikla u stražnji lijevi bočni dio vozila Iveco, pri čemu je ĆS zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a čime je osiguranik tuženika počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu te je osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca s izrečenom uvjetnom osudom,

- da je sporna isključiva odgovornost vozača teretnog vozila za štetu kao i osnovanost i visina izgubljene zarade koja je zatražena u visini od 10 mjesečnih plaći koje bi tužitelj primio od bivšeg poslodavca .... da do prometne nezgode nije došlo,

- da je prometno-tehničkim vještačenjem stalnog sudskog vještaka Nevena Kralja utvrđeno da se teretno vozilo kretalo ispred motocikla Honda kojim je upravljao tužitelj te je neposredno prije sraza vozač teretnog vozila obavio radnju skretanja u lijevo i to 2,5 sec prije naleta motocikla tužitelja, u kojem je trenutku motocikl tužitelja bio udaljen 38,26 m i vozio je brzinom od 68 km/h, a zaustavio bi se do mjesta sraza da se kretao brzinom od 61,8 km/h,

- da je nesporno da je tužitelj radnju pretjecanja obavljao preko pune središnje crte, a koliko je dugo bio na suprotnom prometnom traku u odnosu na početak skretanja teretnog vozila nije bilo moguće utvrditi jer nije bilo vidljivih tragova kočenja,

- da je pretjecanje tužitelja preko pune središnje crte protivno odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ b roj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 dalje: ZSPC) te je u uzročno-posljedičnoj vezi s nastalom štetom, kao i nepropisno skretanje ulijevo od strane osiguranika tuženika,

- da je do štete nastalo obostranom krivnjom tužitelja kao vlasnika motocikla i tuženika kao osiguratelja vozila kojim je upravljao SS, koji su suodgovorni za nastanak štete u jednakim omjerima, svaki za 50%,

- da je nesporno da je vozač teretnog vozila poduzeo radnju skretanja vozila ulijevo, a bez da se prethodno uvjerio da to može učiniti bez opasnos ti za druge sudionike u prometu te je takvom radnjom omeo putanju kretanja tužitelja prilikom čega je došlo do sraza, međutim, tužitelj je započeo radnju pretjecanja preko pune središnje linije, što je zabranjeno, a tek je neposredno pred sraz uočio lijevi pokazivač smjera teretnog vozila, pri čemu nije mogao pravovremeno reagirati, smanjiti brzinu i zakočiti ili radnju pretjecanja izvršiti s desne strane (kako se pretječe kad vozilo skreće ulijevo), kako to propisuje odredba članka 67. st. 2. ZSPC, s obzirom da je mogao zaključiti da teretno vozilo koje se sporo kreće, a imalo je upaljen lijevi pokazivač smjera, skreće ulijevo, naročito uz tvrdnju tužitelja da iza teretnog vozila nije bilo drugih vozila koji bi tužitelju priječi li pregled prometne situacije,

- da je Ugovor o radu od 1.6.2014. tužitelj sklopio s poslodavcem .... za razdoblje od 12 mjeseci, prema kojem se tužitelj zapošljava kao zapovjednik jahte ..., za mjesečnu bruto plaću u iznosu od 3.000,00 eura,

- da se predmetna prometna nezgoda dogodila 2 dana prije prestanka navedenog ugovora o radu, a trajanje radnog odnosa tužitelja kod ...., od 1.6.2014. do 31.5.2015. da je vidljivo i iz preslika pomorske knjižice tužitelja,

- da je iz izjave od 21.2.2018. i iskaza ĐS, direktora društva .... sud utvrdio da bi tužitelj, da do štetnog događaja nije došlo, po redovnom tijeku stvari ostao zaposlen kao zapovjednik jahte te bi mu bio ponuđen ugovor o radu na određeno vrijeme od 1 godine,

- da je na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, na koje stranke nisu imale prigovora i primjedbi, sud utvrdio da je tužitelj u trenutku prestanka ugovora o radu (31.5.2014.), kada mu je trebao biti ponuđen novi ugovor pod istim uvjetima, bio na bolničkom liječenju u KBC Split zbog pretrpljenih ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, radi čega taj ugovor o radu nije mogao sklopiti,

- da se radilo o takvim tjelesnim ozljedama koje su utjecale na nesposobnost tužitelja za obavljanje poslova zapovjednika jahte u trajanju od 6 mjeseci, odnosno nemogućnost nastavka rada tužitelja kod poslodavca kod kojeg je radio u trenutku štetnog događaja,

- da je pored utvrđene privremene radne nesposobnosti u trajanju od 6 mjeseci od prometne nezgode sud utvrdio 4 mjeseca kao razumno vrijeme koje je bilo potrebno da se pronađe novi posao, uzimajući u obzir da je potražnja za radnim mjestom zapovjednika jahte veća upravo u vrijeme kada je tužitelj pronašao novo zaposlenje kod novog poslodavca u travnju 2016. na vrijeme od godine dana, a koje zaposlenje je vidljivo iz preslika pomorske knjižice,

- da je Ugovorom o radu na određeno vrijeme od 1.6.2014. bila ugovorena plaća tužitelja u bruto iznosu od 3.000,00 eura, koju je prema izvodu iz deviznog računa tužitelja Splitske banke d.d. za razdoblje od 1.6.2014. do 1.6.2015., poslodavac isplaćivao tužitelju,

- da je iznos od 3.000,00 eura mjesečno sud cijenio kao mjesečni iznos koji bi tužitelj stekao radom po redovnom tijeku stvari da do prometne nezgode nije došlo.

6.1. Slijedom prednjih utvrđenja, pozivajući se na odredbe članka 1072. i članka 1089. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23 i 155/23.; dalje ZOO), sud prvog stupnja naložio je tuženiku da isplati tužitelju na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 15.000,00 eura, odnosno pola iznosa mjesečne plaće za razdoblje od 10 mjeseci, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate dok je u preostalom dijelu za daljnji iznos od 15.000,00 eur prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev te obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju u iznosu od 6.487,38 eur temeljem odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a, s kamatom od presuđenja do isplate.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a kao niti bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano tuženik ukazuje žalbom jer su u obrazloženju izneseni razlozi u odnosu na sve odlučne činjenice, koji nisu proturječni te je odluku moguće pravno ispitati.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava pri utvrđenju odlučnih činjenica o dinamici nastanka predmetne prometne nezgode posljedično čemu i zaključka prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti za nastanak iste u jednakim omjerima tužitelja i osiguranika tuženika. Tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, interpretirajući na svoj način i u prilog svojih tvrdnji nalaz i mišljenje prometnog vještaka te pogrešno i neobjektivno zaključujući da radnja pretjecanja tužitelja nije u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom predmetne nezgode. Tužitelj se pritom neosnovano poziva na sudske odluke u svezi utvrđenja (su)odgovornosti što je činjenično pitanje radi čega su iste neprimjenjive u utvrđenim okolnostima ovog štetnog događaja.

8.1. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je temeljem provedenog prometnog vještačenja po sudskom vještaku Nevenu Kralju, kao i temeljem iskaza svih sudionika prometne nezgode od 29.5.2015. , tužitelja i svjedoka KS (vozača teretnog vozila), AS i DS (suvozača u teretnom vozilu), cijeneći sve dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno zaključio o odgovornosti tužitelja za nastanak premetne nezgode u omjeru od 50% o čemu je dao pravno relevantne razloge koje prihvaća i ovaj sud.

8.2. Naime, tužitelj je kritičnog dana vršio radnju pretjecanja na mjestu obilježenom punom središnjom linijom, dakle gdje je postojala apsolutna zabrana za poduzimanje te radnje bez iznimke. Prilikom nedozvoljenog pretjecanja tužitelj je vozio brzinom od 68 km/h te se nalazio na udaljenosti od 38,26 m od teretnog vozila prije sraza, a prometnim vještačenjem je utvrđeno da se mogao zaustaviti do mjesta sraza da se kretao brzinom od najviše 61,8 km/h, kada bi se sraz izbjegao. U konkretnome nisu zaostali tragovi kočenja motocikla tužitelja dok je utvrđeno da je osiguranik tuženika imao upaljen lijevi pokazivač smjera prilikom skretanja ulijevo. Irelevantni su navodi tužitelja u žalbi da je dopuštena brzina na tom dijelu ceste 80 km/h jer se to odnosi na vozila koja propisno prometuju svojim prometnim trakom, a ne može se odnositi na tužitelja koji se nije niti smio kretati na način na koji se kretao, dakle suprotnim kolničkim trakom radi pretjecanja preko pune središnje linije. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud, da u situaciji kada je tužitelj pretjecao na mjestu gdje to nije smio, pretjecao je i protivno odredbi članka 67. stavak 2. ZSCP -a u svezi članka 66. stavak 2. ZSCP-a. Navedene odredbe propisuju da vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu (Čl. 66. st. 2.) te da se pretjecati mora s desne strane ako je vozilo na kolniku zauzelo takav položaj i njegov vozač daje takav znak da se sa sigurnošću može zaključiti da to vozilo skreće ulijevo (Čl. 67. st.2.).

8.3. Iz navedenih je razloga pravilno prvostupanjski sud utvrdio suodgovornost tužitelja za nastanak predmetne nezgode u omjeru od 50% neovisno o činjenici što protiv tužitelja nije bio vođen niti prekršajni niti kazneni postupak, dok je osiguranik tuženika pravomoćnom kaznenom presudom oglašen krivim za predmetno prometnu nezgodu, koju okolnost je prvostupanjski sud imao u vidu, a sve obzirom na širu građanskopravnu od kaznene odgovornosti za nastanak prometne nezgode prema odredbi članka 1072. stavak 2. ZOO-a koja propisuje, ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

8.4. Slijedom izloženog žalba tužitelja je neosnovana.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika o pogrešno dosuđenoj izgubljenoj zaradi tužitelju u visini bruto plaće za deset mjeseci koja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem jer da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj b io privremeno nesposoban za rad kao kapetan jahte šest mjeseci pa da mu stoga temeljem odredbe članka 1095. stavka 1. ZOO-a pripada izgubljena zarada za šest mjeseci zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja i to u visini neto plaće.

9.1. Naime, prvostupanjski sud se u pobijanoj odluci jasno pozvao na odredbu članka 1089. ZOO-a te je prema provedenim dokazima, nespornoj dokumentaciji (ugovoru o radu, izjavi direktora poslodavca tužitelja i bankovnim izvodima sa računa tužitelja) i iskazu direktora .... ĐS, cijeneći ih sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, pravilno utvrdio da bi tužitelj, po redovnom tijeku stvari da nije bilo štetnog događaja, ostao zaposlen kod tadašnjeg poslodavca kao zapovjednik jahte jer bi mu bio ponuđen novi ugovor o radu na određeno vrijeme , za narednu godinu dana, sa jednakom plaćom u bruto iznosu od 3.000,00 eur mjesečno, a koja mu je u tom iznosu bila isplaćivana i prije nezgode.

9.2. Slijedom navedenog, protivno žalbenim navodima tuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada izmakla korist u vidu izgubljene zarade u utuženom periodu u zatraženom bruto iznosu plaće umanjene za njegov doprinos od 50% u nastanku prometne nezgode 29.5.2025. Treba reći da revizijska odluka na koju se tuženik poziva u žalbi nije primjenjiva u okolnostima konkretnog predmeta jer se istom odlučivalo o razlici plaće u bruto i neto iznosima za vrijeme trajanja bolovanja kao posljedice štetnog događaja, što u konkretnome nije predmet spora.

10. Međutim, osnovano tuženik upire žalbom na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose imovinske štete. Naime, trebalo je primijeniti odredbu članka 12. stavak 4. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u dosljednoj i općeprihvaćenoj sudskoj praksi. Obzirom da je tužitelj postavio zahtjev za isplatu imovinske štete tek u tužbi 28.5.2018., sukladno prednje citiranoj zakonskoj odredbi, isti ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe sudu.

11. Slijedom iznesenog valjalo je odbiti kao neosnovane žalbe stranaka te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u odnosu na usvojenu glavnicu u ukupnom iznosu od 15.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 28.5.2018. do isplate u visini kamatne stope propisane odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a, kao i odbijajući iznos od 15.000,00 eur sa zatraženom kamatom te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

11.1. U odnosu na odluku o zakonskim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose sadržane u točki I. izreke prvostupanjske odluke, trebalo je djelomično prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zatezne kamate na pojedinačno navedene mjesečne iznose za razdoblje od 1.7.2015. do 27.5.2018. i temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

12. Glede odluke o parničnom trošku, sadržane u točki II. izreke pobijane odluke, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a kada je utvrdio uspjeh tužitelja u ovom sporu u omjeru od 50%. Naime, iako je prvostupanjski sud, pravilno se pozivajući na odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, očitom omaškom naveo da bi uspjeh tužitelja po osnovi bio 50% dok po visini 100%, a ne obrnuto, sukladno citiranoj odredbi prvostupanjski sud je ispravno utvrdio uspjeh tužitelja u sporu u omjeru od 75% (100%+50%= 150%:2), a tuženika od 25% te potom pravilno zaključio da je tuženik dužan naknaditi tužitelju 50% (75%-25%) osnovanih parničnih troškova.

12.1. Nadalje, protivno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud za zastupanje tužitelja na ročištima 29.1.2020., 26.6.2020., 17.1.2024. i 5.12.2024. odmjerio naknadu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25) za svako ročište u visini od 125 bodova primjenom Tbr. 9. toč. 2. jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Također je, suprotno navodima u žalbi tužitelja, pravilno prvostupanjski sud odmjerio naknadu za pristup na ročište 12.9.2022. u visini od 50 bodova primjenom Tbr. 9. točka 5. jer je isto bilo odgođeno prije raspravljanja. Netočni su i navodi tužitelja da bi troškovi sudske pristojbe trebali pripasti tužitelju u punom iznosu, a ne razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 50% kako je pravilno odlučio prvostupanjski sud, a koje pravno shvaćanje je izraženo i u revizijskoj odluci na koju se poziva tužitelj u žalbi pogrešno je tumačeći.

13. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika u svezi odluke o trošku u dijelu u kojem je sud prvog stupanja pravilno dosudio tužitelju cjelokupni iznos troškova provedenih medicinskih vještačenja, kao troškova koji su bili nužni za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, obzirom da je tuženik u ovom postupku osporavao i osnovu i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva.

. 14. Slijedom navedenog žalbe stranaka u odnosu na odluku o parničnom trošku sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude valjalo je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

15. O zatraženom trošku žalbenog postupka, obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom postupku dok je tuženik uspio u neznatnom dijelu rad čega nisu nastali posebni troškovi, odlučeno je prema odredbi članka 154. stavak 1. i 5. ZPP-a te je zahtjeve stranaka za naknadu troška žalbenog postupka trebalo odbiti i odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci 13. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić