Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-734/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja: 1. ZCV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa],; 2. ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnica iz Buja, protiv tuženika:

Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb, (ranije: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-1913/2019-38 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-1913/2019-38 od 24. siječnja 2025. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti solidarno tužiteljima iznos od 13.463,07 eura na ime preplaćene kamate te na ime preplaćenih obroka s osnove valutne klauzule, , sve sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljima solidarno troškove parničnog postupka u iznosu od 3.878,40 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi Ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 20. travnja 2007., sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika Hypo alpe- adria-bank d.d., Podružnica Umag, kao kreditora i to iznosa od 6.904,11 eura s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa od 6.558,96 eura s osnove ništetne valutne klauzule u švicarskim francima (CHF) sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a, budući da suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Time što je sud prvog stupnja u obrazloženju presude(toč. 44.) pogrešno naveo ime tužitelja i navode o iznosu preplate pored prethodno navedenih pravilnih imena tužitelja, te navoda iz njihovih iskaza(toč. 16) nije počinjena navedena bitna povreda jer je unatoč tome presudu moguće ispitati.

8. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u vezi s čl. 502.c. ZPP-a, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio čl. 502.c. ZPP-a kada je pobijanu presudu utemeljio na utvrđenjima o ništetnosti spornih ugovornih odredbi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, a s obzirom da tuženik u ovom postupku a na njemu je teret dokaza, nije dokazao da bi se o spornim odredbama ugovora koji je po tuženiku unaprijed formuliran standardni ugovor, pregovaralo.

9. Prvostupanjski sud nespornim među strankama utvrđuje da su tužitelji kao korisnici kredita i prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d., kao kreditor sklopili predmetni ugovor o kreditu, kojim je banka odobrila tužiteljima stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 99.000,00 CHF prema srednjem tečaju banke važećem na dan korištenja kredita, sa rokom otplate od 300 jednakih mjesečnih anuiteta, uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 4,20% godišnje, promjenjivu u skladu s važećim odlukama banke, s time da se kamatna stopa tijekom trajanja ugovora povisivala. Također, nespornim utvrđuje da su tužitelj i tuženik sklopili 8. veljače 2016. Aneks uz ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15., dalje:ZID ZPK/15) izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te da preplata na dan 8. veljače 2015. iznosi 0,00 HRK.

10. U ovoj fazi postupka sporna je ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika i valutne klauzule u CHF, te da li tužiteljima s obzirom na izvršenu konverziju kredita pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih ugovornih odredbi, kao i zastara tražbine tužitelja te tijek zateznih kamata na preplaćene iznose.

11. Prvostupanjski sud cijeneći da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je prednik tuženika Hypo Alpe Adria bank d.d u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, pozivom na čl. 502.c ZPP-a prema kojem je u ovom postupku vezan pravnim utvrđenjima iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu, a ujedno cijeneći da tuženik nije dokazao da bi tužitelje obavijestio o parametrima promjene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF, kao i pozivom na čl. čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) zaključuje da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika i valutnoj klauzuli u CHF nepoštene i ništetne.

12. Osim toga, sud prvog stupnja iz iskaza tužitelja utvrđuje da im je već sastavljeni ugovor uručen od strane službenika banke što je potvrdila i svjedokinja RCV zaposlenica tuženika navodima da klijenti nisu sudjelovali u sastavljanju ugovora već da su ugovori sačinjeni od strane pravne službe dostavljeni u poslovnicu.

13. U odnosu na sklopljeni aneks ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, prvostupanjski sud pozivajući se i na praksu Suda Europske unije u predmetu C- 452/18 RC od 9. lipnja 2020., i predmeta br. 26/62 te odredbe Ustava RH, zauzima pravno shvaćanje da sklapanje aneksa nije prepreka za ispitivanje odnosno ocjenu nepoštenosti odnosno ništetnosti pojedinih ugovornih odredaba, već da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do uspostavljanja pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala utvrđenjem nepoštenosti odnosno ništetnosti spornih ugovornih odredbi.

14. Pored utvrđenja iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka da su tužitelji s obzirom na promjene kamatne stope nakon sklapanja ugovora u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu preplatili iznos od 6.904,11 eura, a s obzirom na promjenu tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je važio na dan isplate kredita da su preplatili iznos od 6.558,96 eura, s time da je preplata tužitelja obračunata na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 0,00 HRK, zaključuje kako ne proizlazi da bi tužitelji provođenjem konverzije odnosno temeljem Aneksa o konverziji bili obeštećeni, pa utvrđuje da tužiteljima pozivom na čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) pripada pravo na isplatu preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa preplate do isplate pozivom na čl. 29. ZOO-a, te prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.

15. Vezano za tuženikov prigovor zastare, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u postupku poslovni broj P-1401/2012 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te da je pravomoćnim okončanjem tog spora tj. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. zastara počela teći iznova, a vrijeme proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru sukladno čl. 245. st. 1. ZOO- a. Stoga, cijeneći da su tužitelji podnijeli tužbu 11. lipnja 2019. zaključuje da do podnošenja tužbe u ovom postupku nije protekao zastarni rok iz čl. 225.ZOO-a pa da novčana tražbina tužitelja nije u zastari.

16. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljima troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23., dalje: Tarifa), uz trošak vještačenja i sudske pristojbe za tužbu.

17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF ništetne te da tužiteljima pripada pravo na restituciju preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

18. Naime, s obzirom na direktan učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje:ZZP/14), sud je u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači vezan za utvrđenja o ništetnosti valutne klauzule u CHF u ugovorima o kreditu koje je prednik tuženika sklapao sa potrošačima u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008., odnosno za utvrđenja o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke prednika tuženika u ugovorima o kreditu koje je sklapao u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2013.. Kako je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koje se odnosi navedena presuda, a ujedno cijeneći da tuženik u ovom postupku nije pružio dokaze da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama na način da su tužiteljima prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi odnosno rizicima fluktuacije tečaja CHF te parametrima promjene kamatne stope, što utječe na određivanje njegove novčane obveze i da su tužitelji unatoč takvoj obaviještenosti pristali na sklapanje ugovora o kreditu, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da su sporne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu nepoštene odnosno ništetne.

19. S obzirom na utvrđenu ništetnost spornih ugovornih odredbi tužiteljima pozivom na čl. 323. st.1. i čl. 1111. ZOO-a pripada pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa na temelju takvih odredbi od trenutka sklapanja ugovora, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

20. I prema mišljenju ovoga suda, pravilno je pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljima pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa neovisno o sklopljenom Aneksu uz ugovor o ... sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 8. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija kredita.

21. Naime, konverzija kredita izvršena je na temelju ZID ZPK/15 kojim je bankama naložena izmjena odredbi osnovnog ugovora te eventualno do tada sklopljenih dodataka, i to valute kredita, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te se između ugovornih strana postiže sporazum o konverziji iz čl. 19.s toč.6. ZID ZPK-a na način kako je to propisano tim zakonom. Glavni motiv i svrha tog zakona bila je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR, odnosno da se otkloni dužnička kriza zbog rasta tečaja CHF.

22. Odredbama ZID ZPK-a, a niti dodacima ugovora o kreditu sklopljenim na temelju tog zakona izrijekom se ne spominje način rješavanja eventualne ništetnosti ugovornih odredbi koje se tiču promjenjive kamate stope i valutne klauzule u CHF, niti taj zakon propisuje da bi se sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu gubila prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a nije riječ o sklapanju sasvim novog ugovora. Dodatkom osnovnom ugovoru ugovorne strane utvrdile su svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali nisu, niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

23. Takvo pravno shvaćanje u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Suda Europske unije izraženom u presudi od 14. ožujka 2019., RC protiv ERSTE Bank Hungary Zrt.,C-118/17, ECLI:EU:C:2019:207, prema kojem potrošaču pripada pravo na potpuno obeštećenje tj. na uspostavu činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da nepoštena odredba nije postojala, a osobito pravo ostvariti povrat koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu na temelju nepoštene i ništetne ugovorne odredbe. Pri tome, nije relevantno što je u tom predmet riječ o zakonskoj intervenciji na temelju sudskog utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju riječ je o izmjeni ugovora intervencijom stranaka, jer je ZID ZPK/15 predviđena mogućnost potrošača da odbije sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji s obzirom na okolnosti u kojima je donesen taj zakonski propis i u kojima je vršena konverzija (stalni rast i nepredvidivost tečaja CHF te posljedično tome značajno povećanje iznosa mjesečnih anuiteta u odnosu na vrijeme sklapanja osnovnog ugovora o kreditu) bilo upitno da li je potrošač stvarno bio slobodan u izboru prihvatiti ili odbiti konverziju. Naime, jedina alternativa potrošaču bila je ostanak u ugovornom odnosu u kojem je njegova novčana obveza bila sve veća i nepredvidiva u odnosu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu s obzirom na kretanje tečaja CHF, a mnogi potrošači sklapali su dodatke ugovora upravo iz razloga spašavanja vlastite egzistencije. Dakle, iz navedene odluke za zaključiti je da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Pri tome, žalbeni navodi kojima tuženik otklanja primjenu prava Europske unije nisu osnovani, s obzirom da su sudovi temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. dužni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine, što uključuje, uz ostalo i praksu Suda Europske unije.

24.Također, prethodno izraženo pravno shvaćanje ovog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem suda EU izraženom u presudi od 9. srpnja 2020., XZ protiv Ibercaja Banco,SA, C-452/18, ECLI:EU:C:2020:536, prema kojem nepoštene odredbe ugovora koji je trgovac sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača i uzima se kao da nikada nisu postojale te nemaju učinak prema potrošaču. Posljedično tome iste se izuzimaju od primjene, osim ako potrošač na temelju slobodnog i informiranog pristanka izjavi da se protivi isključenju njihove primjene i učinaka koji bi mogli za njega proizaći iz nepoštenih odredbi ugovora.

25. S obzirom na prethodno navedeno, prama pravnom shvaćanju ovog suda korisnicima kredita unatoč sklopljenom aneksu ugovora kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 pripada pravo na obeštećenje i potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, odnosno pravo na razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

26. Stoga, u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, tužiteljima unatoč sklopljenom Aneksu uz ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 8. veljače 2016. kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita, pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, pri čemu nije utvrđeno da bi se aneksom odrekao tog prava.

27. Cijeneći utvrđene preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kao i utvrđenje da aneksom nije utvrđena preplata (iznosi 0,00 HRK) i da sklapanjem aneksa tužitelji nisu obeštećeni, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, dakle da izvršenom konverzijom nije umanjena kreditna obveza tužitelja za iznose koje potražuje u ovom postupku, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa tužiteljima.

28. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer da učinci ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ionako ne bi bili takvi da bi mogli opravdavati primjenu početno ugovorene kamatne stope i tečaja, nego bi uspostava ravnoteže među ugovornim stranama imala za posljedicu primjenu kamatne stope koja je vrijedila za kredite u kunama, nisu osnovani. Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljima kao potrošačima pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa po osnovi nepoštene ugovorne odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju početno ugovorene kamatne stope utvrđene ugovorom o kreditu u dijelu koji nije oglašen ništetnim, bez da se dio ugovorne odredbe koji je utvrđen ništetnim supstituira primjenom neke druge kamatne stope i u odnosu na tako utvrđenu stopu obračunava eventualna razlika.

29. Žalbeni navodi tuženika kojima se poziva na dopuštenost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno Zakonu o bankama, Zakonu o kreditnim institucijama i Zakonu o zaštiti potrošača važećim u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer dopuštenost ugovaranja promjenjive kamatne stope ne isključuje nepoštenost postupanja banke kod ugovaranja kredita,naime, sporna odredba nije utvrđena ništetnom zbog toga što je ugovorena promjenjiva stopa, već je utvrđena ništetnom zbog nepoštenosti ugovorne odredbe kojom se stopa mijenjala jednostranom odlukom tuženika, bez jasnih i objektivnih parametara po kojima banka ima pravo promijeniti kamatnu stopu.

30. Također, suprotno žalbenim navodima, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1115. ZOO-a tužiteljima pripadaju zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta pa do isplate, budući da je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda o zateznim kamatama na zakonu osnovana.

31. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor ocijenio neosnovanim. Naime, suprotno žalbenim navodima, podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača prekinuta je zastara u smislu čl. 241. ZOO-a i zastarni rok počinje ponovno teći od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u tom postupku. Stoga, imajući u vidu da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke 13. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018., to do podnošenja tužbe u ovom postupku 11. lipnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

32. S obzirom da su tužitelji u cijelosti uspjeli u parnici, odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Rijeci 13. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak