Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-365/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća, te Marte Jelić i Domagoja Raguža kao članova vijeća, uz sudjelovanje Katije Brkić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice JP zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. u svezi sa člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-384/2019-20 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženica JP je, temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/9, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22-dalje ZKP/08) oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo iz članka 314. stavka 1. u vezi sa člankom 34. stavak 1. KZ/11.

1.1.Temeljem članka 149. stavka 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08 padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Optuženica je, putem branitelja odvjetnika ABC, podnijela odgovor na žalbu s prijedlogom da Županijski sud odbije žalbu Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci kao neosnovanu.

2.2. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.

2.3. Stranke, iako uredno obaviještene, nisu pristupile na sjednicu vijeća.

3. Žalba nije osnovana.

3.1. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iz pravilno izvedenih dokaza izvukao pogrešan zaključak. U žalbi se iznosi kako prilikom ocjene dokaza prvostupanjski sud poklanja vjeru iskazima svjedoka ČP, EP i ZP, pritom ne uzimajući u obzir da navedeni svjedoci zato što su bili udaljeni nisu dobro vidjeli i čuli što se događalo nakon što je okrivljenica odložila torbicu na zid, odnosno sam događaj koji se odvijao ispred i u policijskom vozilu, te da stoga dio iskaza svjedoka koji se odnosi na zaključak da je okrivljenica kada je odložila torbicu na zid tražila osobnu ostaje na razini pretpostavke. Također se iznosi kako sud nije cijenio iskaze oštećenika i svjedoka BP te IP koji su bili prisutni cijelom događaju koji se odvijao ispred i u policijskom vozilu u potpunosti vjerodostojnima, iako u situaciji kada je nesporno utvrđeno da je došlo do incidentne situacije kada se okrivljenica ritala i mlatarala zbog čega je policijski službenik i nju i sebe pošpricao suzavcem nije logičan i životan zaključak da bi policijski službenici maltretirali isključivo okrivljenicu, a da istovremeno prema osobama koje su bile s njom u društvu i isto nisu imali osobne iskaznice nisu primjenjivali nikakva sredstava, niti postupali na način kao prema okrivljenici.

3.2. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi iz valjano izvedenih dokaza izveo pravilan zaključak kako nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljenica JP počinila kazneno djelo koje joj se optužnicom stavlja na teret, te je za svoja utvrđenja dao valjane i detaljne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Pri tome treba poglavito uzeti u obzir dio iskaza policijskog službenika IP, koji se ne sjeća je li okrivljenica prije nego je privedena u vozilo nešto vikala i vrijeđala ih, a bilo bi logično i životno da bi se takvog nečega sjećao, a nije nelogično i neživotno zaključiti da bi se na ovaj način policijski službenici ponašali samo prema okrivljenici, a ne i prema ostalim osobama iz njihovog društva kada se uzme u obzir okrivljeničina obrana gdje iznosi kako se policijski službenik J nagnuo prema njoj i šapnuo joj na uho: "Ti si ta koja nije htjela ići doma.", dok svjedok ČP navodi kako je okrivljenica, kada su im policajci prvi put rekli da se raziđu pitala zašto moraju otići, mogu li se samo pomaknuti, a gotovo identično o tome iznosi i svjedok ZP.

3.3. Pored prethodno iznesenog, u konkretnom slučaju, treba uzeti u obzir i odredbu članka 31. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima koji propisuje da se provjere identiteta osobe iz članka 30. Zakona provodi uvidom u njenu osobnu iskaznicu ili uvidom u drugu javnu ispravu s fotografijom, a iznimno od stavka 1. članka 31. Zakona, provjera identiteta može biti provedena na temelju iskaza osobe čiji je identitet provjeren, dok iz provedenog postupka nesporno proizlazi da je svjedok ZP kod sebe imao osobnu iskaznicu, pa stoga nije ni bilo potrebe nikoga od osoba koje su se nalazile na licu mjesta inkriminirane prigode voditi u policijsku postaju radi utvrđivanja identiteta.

4. Kako je sud našao da žalba državnog odvjetnika nije osnovana, na temelju članka 482. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/9, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25-dalje ZKP/08), ista je odbijena kao neosnovana.

5. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 13. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Nikša Lučić