Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1445/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja i Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ul. V. Heinzela 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ivanu Ergotiću, odvjetniku u Vinkovcima, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-162/2024-9 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pn-162/2024-9 od 28. kolovoza 2025.

Obrazloženje

Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 18.806,80 eur uz pripadajuću zateznu kamatu te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka od 1.250,00 eur.

Protiv te presude, pozivom na žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP), žalbu podnosi tužitelj i predlaže pobijanu presudu preinačiti.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadu štete u iznosu od 18.806,80 eura sa zateznom kamatom, nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja – supruzi čiji je suprug stradao u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

Iz provedenih je dokaza prvostupanjski sud utvrdio da je osiguranica tužitelja stekla pravo na obiteljsku imovinu iza smrti svog supruga koji je preminuo uslijed posljedica zadobivenih u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a koje joj je pravo priznato rješenjem od 13.10.2006. (prvostupanjski sud pogrešno navodi 2005. godinu) te da je tužitelj po tom osnovu osiguranici isplatio utuženi iznos u razdoblju od 1.05.2021. do 31.08.2024.

S tim u vezi navodi, budući da je tuženik istaknuo prigovor zastare, navodi i da je potraživanje tužitelja djelomično u zastari, budući da je tužba podnesena 3.09.2024., a pozivom na čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO).

Temeljem opisanih činjenica prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim izrazivši u bitnom shvaćanje da se u konkretnom slučaju treba primijeniti čl. 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu (Narodne novine br. 151/05., 26/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje ZOOP) koji propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s tim što je definiran pojam stvarne štete te način određivanja razmjernog iznosa mirovine. U smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu se ne može smatrati stvarnom štetom, već stvarnu štetu tužitelju čini iznos eventualne razlike između isplaćene mirovine i pretpostavljene mirovine za slučaj ozljede na radu. Navedeno iz razloga što tuženik kao osiguravajuće društvo nije štetnik (vozač koji je skrivio prometnu nesreću), već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju preuzima ugovorne obveze koje su propisane odredbom čl. 27. ZOOP-a i dužan je naknaditi samo onu vrstu štete i u onoj visini kako to propisuje ZOOP. Tvrdnje tužitelja o primjeni čl. 161. i čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZMO) otklanja upravo pozivom na odredbe ZOOP- a.

Tužitelj na kojem je teret dokaza (čl. 221.a ZPP-a) nije dostavio dokaz niti je predložio provođenje dokaza na okolnosti utvrđivanja visine stvarne štete koju je pretrpio isplatom obiteljske mirovine svom osiguraniku tj. nije dokazao da bi visina štete s osnove isplaćene obiteljske mirovine za utuženo vremensko razdoblje bila viša od starosne mirovine koju bi njegov osiguranik, odnosno pok. suprug osiguranice ostvario da štetnog događaja nije bilo te koju bi tuženik eventualno bio u obvezi naknaditi. Stoga odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Pravilno je postupio prvostupanjski sud kad je, odlučujući o zahtjevu tužitelja za isplatu naknade štete nastale isplatom obiteljske mirovine koju potražuje od osiguravajućeg društva (štetnika), primijenio ZOOP, a ne ZMO.

Prema pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske (VSRH) zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018, Rev-5292/2019, Rev17/2022, Rev 664/2022, Rev- 264/2022), za odlučivanje u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode).

Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, stavkom 2. propisano je da se između ostalih stvarnom štetom smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe koji se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.). Stavak 4. čl. 27. ZOOP propisuje da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

Stoga nije osnovan žalbeni navod tužitelja da je na odnose stranaka valjalo primijeniti odredbe čl. 161. ZMO-a koji je bio na snazi u vrijeme predmetnih isplata, a koji navodi predstavljaju osnovu žalbe tužitelja.

Pravilno je prvostupanjski sud naveo da je tužitelj kao dokaz nastale štete dostavio obračun isplaćene mirovine, odnosno izvršenih isplata, međutim navedeno ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, odnosno ne dokazuje upravo razliku na koju bi po odredbama ZOOP-a imao pravo.

Dakle, kako u tijeku postupka pred prvostupanjskim sudom nije utvrđena nastala šteta, odnosno visina iste jer tužitelj u tom smislu nije predlagao financijsko vještačenje, a iz dostavljenih podataka, šteta, odnosno visina iste se nije mogla utvrditi, dok je teret toga dokaza nastanka štete bio na tužitelju, to je takav zahtjev valjalo odbiti.

Valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, koji na temelju odredbe čl. 20. toč. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23,155/23 i 36/24 dalje: ZS) osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zauzeo jasno pravno shvaćanje da je za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO te kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavcima 2. i 3. članka 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 13. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec