REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11021/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Nur Parts d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika LM, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljuTomislavu Dumenčiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz čl. 115. st. 1. toč. 24., st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 41/18., 98/19., 30/21., 31/21.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: Pp-891/2022, od 23. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika Nur Parts d.o.o., Dugo Selo i II.okrivljenika LM, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik Nur Parts d.o.o., Dugo Selo i II. okrivljenik LM dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura- svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenja prekršajnog djela iz čl. 115. st. 1. toč. 24., st. 2. i st. 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanim kaznama i to: I. okrivljenik u iznosu od 8.000,00 kuna (1.061,78 eura) , a II. okrivljenik LM u iznosu od 2.000,00 kuna (265,45 eura), pri čemu su pravilno upozoreni da će se u slučaju plačanja izrečenih kazni u ostavljenom roku, smatrati da su novčane kazne plaćene u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka i to: I.okrivljenik u iznosu od 500,00 kuna (66,36 eura), a II. okrivljenik u iznosu od 300,00 kuna (39,82 eura).

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su po svom branitelju pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga. Žalitelji u bitnom ističu da je pobijana presuda nerazumljiva, da razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni a oni koji su navedeni nisu jasni. Također ističu da je, osim iz naprijed navedenih razloga, bitna povreda odredaba pekšajnog postupka, počinjena i zbog toga što prvostupanjski sud prije poduzimanja prve postupovne radnje, nije zatražio od I. okrivljenika da imenuje svog predstavnika, a što je utjecalo na cjelokupni postupak, te da isto tako nije primijenio odredbu čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, zbog čega činjenično stanje nije potpuno i točno utvrdio, odnosno uslijed neprihvaćanja obrane okrivljenika i neprihvaćanja njihovih dokaznih prijedloga, nije sa jednakom pažnjom ispitao i utvrdio činjenice koje terete okrivljenike kao i one koji im idu u korist. Okrivljenici u žalbi, dodatno ističu da u konkretnom slučaju, budući da su u vrlo kratkom roku nakon provedenog inspekcijskog nadzora, pribavili Potvrdu o prijavi prijevoza za vlastite potrebe i time ispunili svoju zakonsku obvezu, inspektor nije trebao izdati prekršajni nalog kojim su kažnjeni za predmetno prekršajno djelo, dok ih je prvostupanjski sud trebao, primjenom čl. 38. Prekršajnog zakona, osloboditti od kazne. Slijedom navedenog, žalitelji predlažu da se pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi od optužbe ili podredno, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na novi postupak.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da su okrivljenici obavljali prijevoz za vlastite potrebe sa pet vozila kategorije N2 i N3 a da nisu prijavili obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nadležnom upravnom tijelu. Za svoj zaključak o postojanju ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, da su za isti prekršaj odgovorni te su radi počinjenja istog kažnjeni primjerenim novčanim kaznama.

8. Neosnovani su žalbeni navodi prema kojima je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka time što je pobijana presuda nerazumljiva i da njeni razlozi nisu jasni. Naime, prema ocjeni ovog suda, sve činjenice pravno relevantne za postojanje predmetnog prekršaja, su valjano i jasno obrazložene, te je prvostupanjski sud u razlozima pobijane odluke naveo kojim se dokazima vodio i iz kojih razloga je zaključio da su okrivljenici počinili predmetni prekršaj i da su za isti prekršajno odgovorni, te u tijeku provođenja dokaznog postupka i utvrđivanja relevantnih činjenica, suprotno žalbenim navodima, nije povrijedio odredbu čl. 88. st. 1. Prekršajnog zakona, niti je povrijedio pravo okrivljenika na obranu, budući da su isti, sudjelovali u postupku po svom branitelju, u potpunosti se očitovali na navode optužbe uz iznošenje dokaznih prijedloga, dok odluku o tome koje će dokazne prijedloge prihvatiti donosi isključivo sud.

9. Dakle, slijedom navedenog, prvostupanjski sud je osnovano zaključio, na temelju provedenih dokaza, da su okrivljenici svojim ponašanjem ostvarili zakonska obilježja predmetnog prekršaja i da su za isti odgovorni, dok žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako su, po stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nedvojbeno, jasno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su valjano argumentirane ocjenom provedenih dokaza, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, okrivljenici su zakonito proglašeni krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret izrekom pobijane presude. Također, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilnom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, cijeneći pri tome osobito olakotnom, činjenicu da su okrivljenici vrlo brzo nakon inspekcijskog nadzora prijavili obavljanje prijevoza za vlastite potrebe nadležnom upravnom tijelu, iste kaznio primjerenom novčanom kaznom, koja nije prestroga već je izrečena unutar Zakonom propisanih granica za ublažavanje kazne odnosno niža je od posebnog minimuma kazne, koja je za predmetno prekršajno djelo Zakonom propisana u rasponu od 25.000,00 kuna do 70.000,00 kuna (3.318,07 do 9.290,60 eura) u odnosu na pravnu osobu, te u rasponu od 10.000,00 do 25.000,00 kuna (1.323,23 do 3.318,07 eura) u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi, a izrečena novčana kazna okrivljenicima primjerena je težini počinjenog prekršaja i stupnju njihove odgovornosti.

10. Ovdje valja istaknuti da ovaj sud, rješavajući o žalbi okrivljenika, nije primijenio odredbe izmijenjenog Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (Narodne novine broj: 114/22., 136/24.) koji je stupio na snagu nakon počinjenja prekršaja a koji je blaži propis, budući da za isto djelo propisuje novčanu kaznu u rasponu od 3.310,00 do 9.290,00 eura za pravnu osobu te u rasponu od 1.320,00 do 3.310,00 eura za odgovornu osobu, dakle nešto nižu kaznu od one koja je bila propisana Zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, zbog toga što je pobijanom odlukom okrivljenicima izrečena novčana kazna koja je već ublažena tj. niža je od posebnog minimuma kazne, jednako i prema starom i prema novom Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu, pa time sukladno načelu konkretnosti primjena blažeg propisa nije od koristi za okrivljenike.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 13. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom u Sesvetama, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.