Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-10419/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČĆ, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici od 7. listopada 2024., broj: Pp-1330/2023-22, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Virovitica kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici od 7. listopada 2024., broj: Pp-1330/2023-22, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15.. 70/17., 118/18. i 114/22.), oslobođen je optužbe okr. ČĆ da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio dva prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, naznačujući u uvodu žalbe da se podnosi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnesena samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje ili preinači na način da se okrivljenik proglasi krivim.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. Tužitelj u žalbi, nakon reproduciranja zakonske odredbe čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, prepričavanja suštine razloga prvostupanjske presude te prepričavanja sadržaja optužnog prijedloga, ukazuje na rezultate provedene dokazne radnje suočenja okrivljenika i žrtve nasilja TĆ, smatrajući da prvostupanjski sud nije pravilno ocijenio „govor tijela“ suočenih osoba koji je bitan za ocjenu njihove vjerodostojnosti.
6. Po ocjeni ovog suda, pravilno je i osnovano prvostupanjski sud, primijenivši pravilo in dubio pro reo, zaključio da na temelju provedenih dokaza nije s dovoljnim stupnjem sigurnosti utvrđeno da bi okr. ČĆ počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je okrivljenik poricao počinjenje prekršaja, svjedokinja žrtva nasilja TĆ ga tereti, a svjedok mlt. CĆ, koji je prema navodima optužbe bio prisutan svim radnjama okrivljenika koje su predmet ovog postupka, i koji je u dobrim odnosima i s majkom (žrtvom nasilja) i s ocem (okrivljenikom), ne potvrđuje navode optužbe, nego potvrđuje navode obrane okrivljenika. Tužitelj pravilno u žalbi ukazuje na činjenicu da je okrivljenik, kada je bio suočen sa žrtvom nasilja u odnosu na događaj od 27. lipnja 2023., gledao u pod a ne u lice žrtve, dok je žrtva nasilja gledala okrivljenika netremice u oči. Međutim, navedena okolnost koja može ukazivati na nesigurnost okrivljenika pri iznošenju obrane u odnosu na ovaj događaj, imajući na umu prethodno opisane rezultate dokaznog postupka i činjenicu da tužitelj nije osporio istinitost iskaza svjedoka mlt. CĆ, nije dostatna da bi se otklonila dilema oko postojanja odlučnih činjenica. Ovo tim više što opisani „govor tijela“ okrivljenika nije postojao u odnosu na sve navode optužbe nego samo u odnosu na događaj od 27. lipnja 2023.
7. Za osuđujuću presudu potrebno je s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, što znači da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana. Odredbama Prekršajnog zakona, kao i Zakona o kaznenom postupku propisan je dokazni standard prema kojem one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje. Čim postoji sumnja glede takvih činjenica, one se ne mogu smatrati utvrđenima. Suprotno tome, pravilo koje se odnosi na dokazivanje odlučnih činjenica koje idu u korist okrivljenika je da te činjenice treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljenika bilo vjerojatnije nego postojanja činjenice koja mu ide u korist.
8. Prema tome, usvajajući u svemu uvjerljive i logične razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud sa svom potrebnom pouzdanošću izveo pravilan zaključak da je u ovom prekršajnom predmetu potrebno primijeniti pravilo in dubio pro reo jer nije s potpunom izvjesnošću dokazano da bi okr. ČĆ počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.
9. Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 13. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja, opunomoćenicu žrtve nasilja i tužitelja.
