Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9379/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ĆA, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 15. rujna 2025., broj: Pp-3384/2023-8, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ĆA kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. OA je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) kuna u roku 60 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku od 15. rujna 2025., broj: Pp-3384/2023-8, okr. OA je proglašena krivom da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji joj je izrečena novčana kazna 300,00 eura, koju je dužna platiti u roku 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, na temelju čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana šest mjeseci, dok je u odnosu troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenica obvezna naknaditi 39,82 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnijela okrivljenica, putem braniteljice odvjetnice Nade Mikulandra, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine, a podredno da se preinači na način da se zaštitna mjera ukine a novčana kazna smanji.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Točno se u žalbi navodi da je okrivljenica izjavila da se ne smatra krivom, ali nije točno da je okrivljenica u obrani rekla da se radilo samo o verbalnoj prepirci s bratom. Okrivljenica je, nakon što je izjavila da se ne smatra krivom, jasno i izrijekom navela: „Svađali smo se i verbalno raspravljali, ja sam njega nakon toga pogodila keramičkom šalicom u predjelu prsa, nakon čega je on mene pogodio staklenom čašom u predjelu glave i udario dva puta šakom“. Iz takvog sadržaja obrane, očigledno je da okrivljenica, u biti, ne osporava objektivni učin prekršaja koji je predmet ovog postupka, nego smatra da je ekskulpiraju okolnosti koje su prethodile, a to su svađa i verbalna rasprava s bratom. Žalbenim navodima se takva obrana pokušava ublažiti i radnja okrivljenice umanjiti odnosno prikazati kao dio verbalnog sukoba s bratom („nije dokazano da je došlo do primjene fizičke sile“, „okrivljenica je zamahnula šalicom no navedeno samo po sebi ne predstavlja nasilje u obitelji u smislu Zakona“).

6. Ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenice da svoju obranu prikaže drugačijom nego što ona jeste. Okrivljenica je jasno i nedvojbeno priznala ponašanje koje joj se optužbom stavlja na teret, a to što je izjavila da se ne smatra krivom posljedica je njenog neosnovanog stava da prethodna verbalna prepirka s bratom opravdava takav njen postupak. Suprotno tome, nikakav motiv odnosno razlog, pa tako ni činjenica postojanja prethodnog verbalnog sukoba, ne opravdava postupak činjenja bilo koje vrste nasilja, a pogotovo ne tjelesnog nasilja, niti ta činjenica okrivljenicu može ekskulpirati od prekršajne odgovornosti, osim naravno u slučaju stanja nužne obrane, a to okrivljenica ne ističe ni u obrani niti u žalbi, a niti proizlazi iz dokaznog postupka.

7. Stoga, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i prvostupanjski sud je, pravilno i osnovano, svoju odluku temeljio na obrani okr. ĆA, pa žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, okrivljenica ističe da do sada nije bila prekršajno osuđivana te da prvostupanjski sud nije utvrdio otegotne okolnosti, zbog čega su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 38. Prekršajnog zakona (oslobođenje od kazne).

9. Prije svega, u odnosu na isticanje činjenice dosadašnje neosuđivanosti, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne, a niti bila zakonska osnova za primjenu instituta oslobođenja od kazne. Primjena čl. 38. Prekršajnog zakona nije moguća ni kao posljedica činjenice da nije utvrđena ni jedna otegotna okolnost, kako se to također u žalbi neosnovano ističe. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjere kazne primjerene stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

10. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, zakonom je, u vrijeme počinjenja djela, bila propisana novčana kazna najmanje 260,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, pa, prije svega, treba istaknuti da je okrivljenici izrečena blaža vrsta propisane kazne. Osim toga, okrivljenica je proglašena krivom za težu vrstu nasilja, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, radi o većem stupnju povrede zaštićenog dobra pa je novčana kazna 300,00 eura, dakle u visini neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

11. U žalbi zbog izrečene zaštitne mjere okrivljenica navodi što je svrha prekršajnopravnih sankcija te ističe da je izrečena mjera očito suvišna jer ona nije upotrijebila fizičku silu te nema ponavljanog ili obrasca nasilnog ponašanja.

12. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu izrečene zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju šest mjeseci, ovaj sud smatra da je ista, imajući na umu sve relevantne parametre, osnovano izrečena, sve s ciljem sprječavanja daljnjeg nasilničkog ponašanja i postizanja pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenice usvajanjem obrazaca nenasilnog ponašanja. Suprotno žalbenim navodima, osnovanost izricanja predmetne zaštitne mjere nije uvjetovana ponavljanjem ili obrascem nasilnog ponašanja. I ovaj sud smatra da će okrivljenica, izricanjem zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, steći uvide u vlastito ponašanje i prihvatiti odgovornost za njega te uspostaviti samokontrolu nad svojim emocijama i ponašanjem kako bi se ubuduće zaustavilo i spriječilo nasilno ponašanje u obitelji te otklonile okolnosti koje pogoduju i mogu poticajno djelovati na počinjenje novog djela prekršaja.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja ili nesposobna za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

14. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenicu, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.