Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Kod Anđe d.o.o., Zagreb, kao pravne osobe i II. okrivljenice GD, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 111/21.), odlučujući o žalbi tužitelja, Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP-a, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pp-14289/2024 od 22. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2025.,

p r e s u d i o j e :

- I. Prihvaćajući žalbu tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, osnovanom u odnosu na I. okrivljenika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se na temelju istog pravnog propisa, I. okrivljeniku Kod Anđe d.o.o., Zagreb, izriče novčana kazna u iznosu od 663,61(šestošesdesettrieuraišesdesetjedancent) eura, koju je dužan platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude, a ukoliko I. okrivljenik u naprijed navedenom roku, plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je ista kazna plaćena u cijelosti.

- II. Žalba tužitelja Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, odbija se kao neosnovana u odnosu na II. okrivljenicu GD, te se u odnosu na istu prvostupanjska presuda u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom I. okrivljenik Kod Anđe d.o.o., Zagreb, kao pravna osoba i II. okrivljenica GD, kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 296. st. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljnenik u iznosu od 300,00 eura, a II.okrivljenica u iznosu od 90,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, ako dvije trećine izrečene kazne plate u roku za plaćanje, smatrati da je kazna plačena u cijelosti..

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu iz svih zakonskih osnova. U bitnom, ističe da je prvostupanjski sud okrivljenicima za počinjeni prekršaj izrekao novčane kazne koje je, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, ublažio znatno ispod zakonom propisanog minimuma kazne, odnosno izrekao neprimjereno niske novčane kazne. Pri tome smatra da se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne, čime je prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu i u korist okrivljenika povrijedio materijalno prekršajno pravo, već smatra da je okrivljenicima trebalo odmjeriti novčanu kaznu unutar granica propisanih čl. 296. st. 2., u vezi st. 1. toč. 16. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, posebno jer se radi o prekršaju iz područja intelektualnog vlasništva, zbog čega predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se okrivljenici kazne prema Zakonu a podredno, istu presudu ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je osnovana u odnosu na I. okrivljenika, dok je u odnosu na II. okrivljenicu, neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi tužitelja i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ocijenio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, kao i da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Ispitujući dalje pobijanu presudu u odnosu na odluku o prekršajno pravnoj sankciji okrivljenicima, uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud smatra da je novčana kazna izrečena I. okrivljeniku za počinjeni prekršaj, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti I. okrivljenika, kao i njegovu prethodnu neosuđivanost, koju je prilikom odmjeravanja kazne I. okrivljeniku za počinjeni prekršaj već cijenio prvostupanjski sud, preblaga, te je utvrdio da ima osnove za preinačenje odluke o prekršajnopravnoj sankciji u odnosu na I. okrivljenika. Novčana kazna u odnosu na II. okrivljenicu, izrečena je u iznosu koji, prema ocjeni ovog suda, nije preblag već je primjeren činjenici da ista prethodno nije osuđivana te je ujedno lošeg zdravstvenog stanja, a koju okolnost je prvostupanjski sud opravdano cijenio osobito olakotnom u konkretnom slučaju, zbog čega je ovaj sud prihvaćajući razloge za ublažavanje kazne, koje je već prethodno cijenio prvostupanjski sud, pobijanu presudu u odnosu na visinu izrečene novčane kazne II. okrivljenici, potvrdio.

8. Naime, ovaj sud smatra da novčana kazna izrečena I okrivljeniku, koji nije sudjelovao u postupku, nije primjerena stupnju njegove odgovornosti, težini djela i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne za prekršaj iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, za koji je propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kn (663,61 do 6.636,14 eura), odnosno da je u konkretnom slučaju, a prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne precijenio olakotne okolnosti na strani I okrivljenika, kojom prilikom je između ostalih okolnosti, I. okrivljeniku cijenio olakotnim i loše zdravstveno stanje II. okrivljenice, koja okolnost je međutim strogo osobna te se po prirodi stvari može cijeniti isključivo u odnosu na II. okrivljenicu. Zbog toga je ovaj sud, prihvaćajući žalbu tužitelja, osnovanom, I. okrivljeniku preinačio novčanu kaznu na način da je istu povisio na iznos propisanog posebnog zakonskog minimuma, smatrajući da će se izvršenjem navedene kazne ostvariti svrha prekršajnog postupka, pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

9. Budući da je odredbom čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena, odlučeno je kao u izreci.

10. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.