Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9517/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te sudaca Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ET, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 30. rujna 2025., broj: Pp-2856/2025-5, u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ET a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se ukida zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju šest mjeseci.

II. Odbija se žalba okr. ET kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ET je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 30. rujna 2025., broj: Pp-2856/2025-5, okr. ET je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u t. 1. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora 70 dana, u koju se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju kao 15 dana zatvora.

1.1. Istom presudom, okr. ET je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u t. 2. izreke, počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna 500,00 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.2. Za prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku je, na temelju čl. 18. tog Zakona, izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju šest mjeseci i, na temelju čl. 16. tog Zakona, zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtvama nasilja – mlt. BT i MT, u trajanju šest mjeseci, na udaljenost manjoj od 100 metara, na području Republike Hrvatske.

1.3. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom presudom je odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi 20,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Okrivljenik, u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve nasilja MT te ponavlja navode svoje obrane kojom osporava počinjenje prekršaja.

5. Suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedokinje žrtve nasilja MT, jer, prije svega, ne iznosi ni jednu konkretnu okolnost koja bi obezvrijedila istinitost njenog iskaza niti motiv zbog kojeg bi ga ova svjedokinja lažno teretila, a vjerodostojnost njenog iskaza je dodatno potvrđena rezultatima provedenog suočenja, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud. I po ocjeni ovog suda, u iskazu svjedokinje žrtve nasilja MT nema nikakve proturječnosti ili nedosljednosti, ovo tim više što je iskazivala identično kao i u prilikom ispitivanja u PP Nova Gradiška, što također ukazuje na istinitost njenog iskaza.

6. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo time što je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu.

8. Sukladno odredbi čl. 53. Prekršajnog zakona, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu može se izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti prekršaj. Gotovo identično propisuje i odredba čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji – „može se primijeniti prema počinitelju nasilja u obitelji koji je nasilje počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu … kad postoji opasnost da će zbog te ovisnosti ponovno počiniti nasilje.“.

9. Dakle, iz prethodno navedenih zakonskih odredbi jasno proizlazi da je jedan od uvjeta za izricanje zaštitne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu to da je prekršaj počinjen pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu. S obzirom da okr. ET pobijanom presudom nije proglašen krivim da je prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, počinio u alkoholiziranom stanju, a niti da bi inkriminirani prekršaj počinio pod djelovanjem ovisnosti o alkoholu, to nisu ostvareni zakonski uvjeti za izricanje zaštitne mjere iz čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Stoga je, pravilnom primjenom zakona, pobijanu prvostupanjsku presudu trebalo preinačiti na način da se ukine izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju šest mjeseci, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove presude.

10. Iz sadržaja obrazloženja žalbe zbog odluke o prerkšajnopravnim sankcijama proizlazi da okrivljenik ovu žalbenu osnovu temelji na tvrdnji o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, dakle na tvrdnji da nije počinio prekršaje za koje je proglašen krivim. Međutim, kako činjenični zaključci prvostupanjskog suda žalbenim navodima nisu uspješno osporeni, to je prvostupanjski sud pravilno i osnovano okrivljeniku izrekao prekršajnopravnu sankciju za svaki prekršaj.

11. Razmotrivši pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za počinjene prekršaje izrekao vrste i mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

12. Imajući na umu da je okrivljenik višestruki specijalni povratnik u činjenju prekršaja iz oblasti nasilja u obitelji (u vrlo kratkom vremenu je bio dva puta pravomoćno osuđivan za istovrsni prekršaj, a prekršaj koji je predmet ovog postupka je počinio dva mjeseca nakon pravomoćnosti prethodne osude), što nesumnjivo ukazuje na njegovu izrazitu upornost u istom protupravnom ponašanju, ovaj sud smatra da u odnosu na prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji nema osnove za izricanje blaže vrste kazne te da je kazna zatvora u trajanju 70 dana, dakle zakonom propisani posebni minimum za ovaj prekršaj, primjerena kazna pogodna za ostvarenje svrhe kažnjavanja.

13. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni izrečenoj za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ovaj sud smatra da je ista primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. Naime, okrivljenik je proglašen krivim da je ovaj prekršaj počinio u kasnim noćnim satima (23,50 sati) te da ga je počinio s više radnji, i to stvarajući buku na način da je povlačenjem ručice gasa na traktoru isti doveo do gornje dopuštene granice broja okretaja motora te glasnim vikanjem, koje okolnosti ukazuju na povećani stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra. Upravo zbog opisane povećane protupravne količine u ponašanju okr. ET kod činjenja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna 500,00 eura, dakle u visini neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

14. Ovaj sud je, na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer se okrivljenik u tom dijelu nije žalio, ispitao i zaštitnu mjeru iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koja mu je izrečena. Po stanovištu ovog suda, prvostupanjski sud je osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao navedenu zaštitnu mjeru, jer je, prvenstveno zbog činjenice da se radi o višestrukom specijalnom povratniku, primjena iste nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji su predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene zaštitne mjere šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponovnog nasilničkog ponašanja.

15. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

17. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 13. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 6 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtve nasilja, HZSR i tužitelja.