Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1141/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VDL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Bojan Zustović, odvjetnik u Pazinu, protiv tuženika VD, OIB: [osobni identifikacijski broj], nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Ranko Đokić, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene po privremenom zastupniku protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 31. srpnja 2025. poslovni broj P-371/2023-28, u sjednici vijeća 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 31. srpnja 2025. poslovni broj P-371/2023-28 potvrđuje pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tuženika te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 31. srpnja 2025. poslovni broj P-371/2023-28:

- potvrđuje pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.047,62 EUR sa zateznom kamatom od 31. srpnja 2025. do isplate

- ukida pod toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici zateznu kamatu (na trošak postupka u iznosu od 6.047,62 EUR) za razdoblje od 26. lipnja 2025. do 30. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijana toč. III. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 22.684,82 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose od dospjelosti do isplate, pod toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 6.047,62 EUR sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2025. do isplate, dok je pod toč. III. izreke naloženo tužiteljici isplatiti privremenom zastupniku tuženika odvjetniku Ranku Đokiću troškove postupka u iznosu od 1.875,00 EUR.

2. Navedenu presudu pod toč. I. i II. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik po privremenom zastupniku iz svih zakonskih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 22.684,82 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose koje je kao jamac isplatila vjerovniku umjesto tuženika kao dužnika, ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je između tuženika kao korisnika kredita, tužiteljice kao solidarnog jamca i Hrvatske poštanske banke d.d. (u daljnjem tekstu: HPB d.d.) 28. ožujka 2014. sklopljen Ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu broj 9915969080 temeljem kojeg je tuženiku odobren kredit u iznosu od 220.000,00 kn, s rokom otplate od 118 mjeseci anuitetnom otplatom u mjesečnim iznosima od 2.265,54 kn

- da je tuženiku postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. ZPP

- da je tuženik otplaćivao kredit u razdoblju od 2. travnja 2014. do 23. veljače 2021., nakon čega je prestao s otplatom pa je HPB d.d. pokrenula postupak prisilne naplate na računu tužiteljice temeljem zadužnice u kojem je dug po kreditu namirivan u razdoblju od 15. ožujka 2022. do 10. lipnja 2024. (ispravno 9. svibnja 2024.)

- da je prema podacima Financijske agencije iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje s lista 100 spisa te iz podataka HPB d.d. s lista 113 spisa utvrđeno da je tužiteljica otplatila kredit u ukupnom iznosu od 22.684,82 EUR,

pa je pozivom na čl. 120. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. , u daljnjem tekstu: ZOO) koji propisuje da jamac koji je isplatio vjerovniku njegovu tražbinu može zahtijevati od dužnika da mu naknadi sve što je isplatio za njegov račun, a i kamate od dana isplate, obvezao tuženika isplatiti tužiteljici iznos od 22.684,82 EUR sa zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa do isplate. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je obvezao tuženika naknaditi tužiteljici troškove postupka navedene pod toč. 15. i 16. obrazloženja u ukupnom iznosu od 6.047,62 EUR sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2025.

6. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što je pod toč. 9. obrazloženja utvrdio da je tuženik prestao otplaćivati kredit u ožujku 2022., dok je pod toč. 7. obrazloženja naveo da je prestao otplaćivati kredit 23. veljače 2021., što je međusobno proturječno. Nadalje, sud je pod toč. 8. obrazloženja naveo da je tužiteljica banci isplatila iznos od 22.684,82 EUR, dok je iz obrazloženja vidljivo da se radi o anuitetima kojima su već bile pripisane ugovorne kamate pa nije bilo osnove za plaćanje kamate na kamate radi zabrane anoticizma, te isto tako sud nije obrazložio pojedinačne iznose niti je vidljivo na što se isti odnose. Isto tako nije razvidno na temelju čega sud utvrđuje da tužiteljica nije vlasnica osobnog automobila kada nije utvrdio je li između stranaka postojala izvanbračna zajednica ili drugačiji dogovor o načinu i opsegu vraćanja kredita imajući u vidu da je automobil kupljen tijekom trajanja emotivne veze stranaka i da je zajednički korišten. Iz istih razloga smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. U konačnici navodi da je zatezna kamata na parnični trošak dosuđena protivno čl. 151. st. 3. ZPP od 26. lipnja 2025. iako je presuda objavljena 31. srpnja 2025.

7. Ispitivanjem presude u odluci o glavnoj stvari u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik.

7.1. Nisu točni žalbeni navodi kojima tuženik ukazuje na proturječje toč. 7. i 9. obrazloženja koje se odnosi na utvrđenje kada je tuženik prestao otplaćivati kredit jer toč. 9. obrazloženja uopće ne sadrži podatak o činjenici do kada je tuženik otplaćivao kredit, dok je pod toč. 7. obrazloženja jasno navedeno da je tuženik otplaćivao kredit u razdoblju od 2. kolovoza 2014. do 23. veljače 2021. nakon čega je prestao plaćati kredit, a što je pravilno utvrđeno iz podataka HPB d.d. u kojima je za to razdoblje evidentiran tuženik kao uplatitelj, dok je u razdoblju od 15. ožujka 2022. do 9. svibnja 2024. kao uplatitelj evidentirana – tužiteljica.

7.2. Isto tako nisu točni žalbeni navodi da je tužiteljica „otplaćivala kamate na kamate" jer to ne proizlazi niti iz jednog podatka o uplatama. Iz specifikacije Financijske agencije i iz obračuna tražbine HPB d.d. koji je dostavljen u postupku izravne naplate (list 12 spisa) je evidentno da se iznos od 278,99 EUR odnosi na zateznu kamatu koja je obračunata zbog zakašnjenja u plaćanju za razdoblje od 5. veljače 2021. do 10. siječnja 2022., dok se iznos od 987,29 EUR odnosi na redovnu kamatu.

7.3. Točno je da prvostupanjski sud ne nabraja u obrazloženju presude sve pojedinačne novčane iznose koje je dosudio pod toč. I. izreke presude i koji daju zbroj od 22.684,82 EUR. Međutim, sud više puta u obrazloženju navodi da je tužiteljica otplatila kredit na način da su joj ustezani određeni novčani iznosi prema podacima HPB d.d. i podacima Financijske agencije, a upravo su iz tih podataka evidentni pojedinačni iznosi koji su u postupku izravne naplate namireni s računa tužiteljice radi ispunjenja kreditne obveze tuženika (koje je sud i dosudio tužiteljici), pa time što sud te pojedinačne iznose nije pobrojao u obrazloženju presude a kada se na njih referirao pozivajući se na pribavljene podatke HPB d.d. i Financijske agencije ne predstavlja manjkavost obrazloženja presude.

7.4. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik ističe da je počinjena bitna povreda iz razloga što nije jasno na temelju čega je sud utvrdio da tužiteljica nije vlasnica osobnog automobila koji je kupljen iz kredita. Ta činjenica utvrđena je na temelju iskaza tužiteljice u kojem je jasno opisala da je sredstvima kredita kupljen osobni automobil marke BMW koji je tuženik koristio i koji je njemu ostao nakon što je prestala emotivna veza između stranaka. Tuženik nije tvrdio da su stranke bile u izvanbračnoj zajednici i da bi automobil bio utvrđen kao bračna stečevina, pa da bi sud bio dužan u tom pravcu utvrđivati relevantne činjenice, pa stoga presuda u tom dijelu nema nikakvih nedostataka, dok su ove tvrdnje (i) nove činjenice koje tuženik nije ovlašten isticati u žalbi (čl. 352. st. 1. ZPP).

8. Kako je na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 120. ZOO, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

9. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, s time da tuženik pobija odluku o troškovima postupka očito u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari jer sadržajno ne pobija niti vrstu niti visinu troškova na koje tužiteljica ima pravo i koji su navedeni pod toč. 15. i 16. obrazloženja, a ovaj sud ne pazi na primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9.1. Međutim, tuženik pravilno ukazuje sadržajno da je u odluci o zateznoj kamati na trošak počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP. Naime, primjenom čl. 151. st. 3. ZPP parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, te o zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Kako je tužiteljica zahtjev za isplatu zatezne kamate zatražila od dana donošenja prvostupanjske presude, a da je prvostupanjska presuda donesena 31. srpnja 2025. dok je zatezna kamata dosuđena od 26. lipnja 2025., to proizlazi da je prekoračen zahtjev za dosudu zatezne kamate i da je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, pa je ovaj sud primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo presudu u dijelu zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje od 26. lipnja 2025. do 30. srpnja 2025., dok je u dijelu dosuđenog troška i zatezne kamate od 31. srpnja 2025. odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu pod toč. II. izreke primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP.

10. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, pri čemu djelomičan uspjeh u odnosu na sporednu tražbinu nije mjerodavan za ocjenu prava na naknadu troškova žalbenog postupka (čl.

35. ZPP.

U Varaždinu 13. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek