Zakon.hr

Poslovni broj: Pn-6/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB 2939923221, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste ČL, u pravnoj stvari tužitelja: ad.1) HŽ Infrastruktura d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995 (pravni slijednik društva: Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb), ad.2) HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786 (pravni slijednik društva: Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb) i ad.3) HŽ Cargo d.o.o., Zagreb, Heinzelova 51, OIB: 08720210702 (pravni slijednik društva: Hrvatske željeznice d.o.o. Zagreb), protiv tuženika: ad.1) Grad Šibenik i ad.2) Europlakat d.o.o., Zagorska ulica 2, Zagreb, OIB: 56566990886 (pravni slijednik društva: Metropolis Media d.o.o., Zagreb, Zagorska 2), zastupan po punomoćniku Igoru Meznariću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 7. listopada 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika ad.1) i punomoćnika tuženika ad.2), na ročištu održanom povodom objave odluke dana 13. studenog 2025. godine,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:

„Dužni su tuženi Grad Šibenik i EUROPLAKAT d.o.o., u roku od 8 dana solidarno isplatiti tužitelju sveukupni iznos od 9.575,71 EUR, uvećano za iznos zakonskih zateznih kamata koje na navedeni iznos teku: - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.7.1998.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.8.1998.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.9.1998.g. do konačne isplate,

- na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.10.1998.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.11.1998.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.12.1998.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.1.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.2.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.3.1999.g. do konačne isplate,

- na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.4.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.5.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.6.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.7.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.8.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.9.1999.g. do konačne isplate,

- na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.10.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.11.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.12.1999.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.1.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 191,12 EUR počevši od 1.2.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81EUR počevši od 1.3.2000.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.4.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.5.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.6.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.7.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.8.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.9.2000.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.10.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.11.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.12.2000.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.1.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.2.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.3.2001.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.4.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.5.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.6.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.7.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.8.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.9.2001.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.10.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.11.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.12.2001.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.1.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.2.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.3.2002.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.4.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.5.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.6.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.7.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.8.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.9.2002.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.10.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.11.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.12.2002.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.1.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.2.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.3.2003.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.4.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.5.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.6.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.7.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.8.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.9.2003.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.10.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.11.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.12.2003.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.1.2004.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.2.2004.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.3.2004.g. do konačne isplate,

- na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.4.2004.g. do konačne isplate, - na iznos od 112,81 EUR počevši od 1.5.2004.g. do konačne isplate.“

II. Nalaže se tužiteljima da tuženiku ad.2) u roku od 15 dana, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 Eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom raspravljanja navode da su tužitelji kao vlasnici k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na temelju Ugovora od 25. svibnja 1998. Godine sklopljenog između tužitelja i Grada Šibenika dali Gradu Šibeniku na korištenje dio svoga zemljišta u površini od 5.900 m2 u svrhu parkiranja vozila, tj. kao parkiralište na Željezničkom kolodvoru Šibenik, a koji Ugovor da je sklopljen na određeno vrijeme. Na predmetnom zemljištu, bez tužiteljeva znanja i suglasnosti, te protivno Ugovoru, tuženik ad. 1. da je na osnovi ugovora sklopljenog s tuženikom ad. 2., istome dopustio postavljanje tri reklamna panoa, svaki površine 12 m2, ukupno 36 m2, za što od njega da naplaćuje naknadu. Tuženik ad. 1. i ad. 2. da upotrebljavaju tužiteljevu stvar u svoju korist bez valjanog pravnog osnova, tuženik ad. 2. Isticanjem reklama, a tuženik ad. 1. primanjem za to novčane naknade, a zbog čega da su dužni tužiteljima platiti naknadu za faktičnu uporabu, a što odbijaju mirnim putem. Nadalje, u tužbi se navodi kako na osnovi odredbi tužiteljevog propisa, visina naknade za uporabu željezničkog zemljišta u svrhu postavljanja samostojećeg panoa da iznosi 40,00 kn mjesečno za 1 m2 panoa, pa da tako naknada za faktičnu uporabu iznosi od 1. lipnja 1998. godine do 15. studenog 1998. godine iznosi ukupno 7.920,00 kn. Podneskom od 15. ožujka 2006 godine tužitelj uređuje i proširuje tuženi zahtjev na način da sada od tuženika potražuje naknadu i na daljnje razdoblje do 30. travnja 2002. godine, pa tako sad tužbeni zahtjev glasi na mjesečna potraživanja sa zateznim kamatama i to za cjelokupno utuženo razdoblje od 1.lipnja 1998. godine do 30. travnja 2002. godine. Tužitelj navodi da se tuženik ad. 1. neosnovano obogatio za visine novčanih naknada koje je primao od tuženika ad. 2. temeljem ugovora koji je sa istim sklopio u svezi postavljanja predmetnih panoa. Tuženik ad. 1. da je dužan naknaditi tužitelju vrijednost ostvarene koristi, jer da ta korist-dobit nema temelj ni u pravnom poslu, a niti zakonu. Tuženik ad.

2. sklapajući ugovorni odnos sa tuženikom ad. 1. da je znao i morao znati da za isti ne postoji pravni osnov, jer da je znao i morao znati da tuženik ad. 1. nije vlasnik predmetnog zemljišta, te da je namjena istog zemljišta točno određena i to za parking, a ne i za druge svrhe, za svrhe postavljanja panoa. Tuženik ad. 2. da je nesavjestan, odnosno da je znao da upotrebljava tuđu svar-tužiteljevu predmetnu nekretninu u svoju korist, pa da za takav način vršene promidžbe, bio i dužan naknaditi tužitelju korištenje predmetnog zemljišta, koja se tužbom od istog zahtjeva.

2. Tuženik ad.1) u odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navodi da se jedan pano nalazi na trotoaru, dakle, javnoj površini, dok da se druga dva panoa nalaze na rubnom dijelu parcele tužitelja i to na zidu, a da između tužitelja i tuženika ad. 1. postoji ugovor o međusobnim odnosima u svezi komunalkne naknade. Tuženik ad.1) navodi da drži da je ugovorom od svibnja 1998.godine ovlašten na korištenje predmetnog parkinga na svaki mogući način, te da navedenim ugovorom izričito nije isključena mogućnost davanja tog prostora u eventualni podzakup. Nadalje, tuženik ad.1) navodi da smatra da još uvijek nije dokazano na kojem su mjestu bili postavljeni predmetni panoi, da li se isti nalaze na javnoj površini, te da bi tužitelj trebao dokazati gdje su postavljeni panoi, ustrajući u navodu da su se predmetni reklamni panoi nalazili na javnoj površini, te da slijedom toga tužitelj nema nikakvih potraživanja prema tuženiku ad.1. Nadalje, tuženik ad. 1. smatra da čak i da su sporni panoi se nalazili na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je predmet ugovora između tužitelja i tuženika ad. 1, tuženik ad. 1. da bi temeljem toga ugovora bio ovlašten davati u podzakup čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] iz razloga što ugovor od dana 25. svibnja 1998. godine, nije ugovor o zakupu poslovnog prostora, već da se radi o ugovoru o zakupu. Takvim ugovorom sukladno Zakonu o obveznim odnosima zakupac da je ovlašten dati zakupljenu stvar u podzakup drugome ako ugovorom nije drugačije ugovoreno, a pregledom spornog ugovora od 25. svibnja 1998. je vidljivo da takva ugovorna odredba ne postoji. Štoviše, u ZOO-u stoji da je zakupodavac ovlašten otkazati ugovor o zakupu ako je stvar dana u zakup bez njegova odobrenja, a što u ovom slučaju nije učinjeno, te da je iz takvog ponašanja zakupodavca vidljivo da je pri sklapanju predmetnog ugovora imao namjeru zaključiti upravo ugovor o zakupu. Iz navedenog da je vidljivo kako ne postoji pravni osnov potraživanja tužitelja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev, a podredno, tuženik napominje da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen obzirom da tuženik ad. 1. na ime zakupa lokacija za postavljanje tri panoa dobio 3 x 2.000,00 kuna godišnje, što da je vidljivo iz priloženih ugovora, a ukoliko se traži vraćanje stečenog bez osnove tužitelj može tražiti samo ono što je tuženik primio, a ne postavljati visinu tužbenog zahtjeva sukladno svom cjeniku.

3. Tuženik ad. 2. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije, navodeći da nije ni u kakvim poslovnim odnosom s tužiteljem i da ni po kom osnovu ne može odgovarati za predmetno potraživanje. Naime, drugotuženik da ima s prvotuženikom valjan ugovor koji izvršava u cijelosti i u njegovom ponašanju da nema nikakvih elemenata protupravnosti da bi zbog toga morao bilo kome i bilo što plaćati izvan ugovorne obveze. Tuženik ad. 2. navodi kako uvidom u Ugovor tužitelja i prvotuženika nije vidljivo da bi prvotuženiku bio zabranjen podzakup. Osim osnova tuženik ad. 2. osporava i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve činjenice uz to vezane, a pogotovo osporava valjanost primjene "tužiteljevog propisa". Stoga, tuženik. ad. 2 predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti i obvezivanje tužitelja na naknadu troška tuženiku ad. 2.

4. Rješenjem ovog suda od 30. travnja 2007. utvrđen je prekid postupka jer je tužitelj kao pravna osoba prestao postojati, te određeno da će se postupak nastaviti kad pravni slijednici tužitelja preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to učine.

5. Na prijedlog pravnih slijednika tužitelja, rješenjem od 10. ožujka 2025. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari.

6. Podneskom od 30. rujna 2025. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuju da im tuženici solidarno isplate iznos od 9.575,71 Eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do konačne isplate, te se pozivaju na odredbe članka 586. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“, broj: 153/91 (dalje u tekstu: ZOO 91), a koji da je i tada gotovo jednako glasio kao i današnji čl. 537. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO), odnosno: „Članak 586. (1) Ako nije drugačije ugovoreno, zakupac može zakupljenu stvar dati u zakup drugome (podzakup) ili mu je po kojoj drugoj osnovi predati na upotrebu, ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu. (2) Zakupac jamči zakupodavcu da će podzakupac upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu.“. Iz gore navedenog stavka 2. članka 586. ZOO-a 91, odnosno članka 537. ZOO-a, logičnim zaključivanjem proizlaze dvije stvari; prvo, da bi zakupnik jamčio zakupodavcu bilo što vezano uz podzakup, mora ga o podzakupu prethodno obavijestiti, što ovdje nije bio slučaj. Drugo, podzakupnik mora upotrebljavati stvar prema ugovoru o zakupu, što također ovdje nije bio slučaj, ni u odnosu na visinu iznosa zakupnine, ali ni u odnosu na samu svrhu zakupa. Ugovor o zakupu koji su tužitelji sklopili s tuženikom ad 1., jasno navodi da se predmetni prostor koristi kao parkiralište, a ne u promidžbene svrhe. Ne može se stvar dati u podzakup u posve drugu svrhu od one određene ugovorom o zakupu. Prema tome, ovdje se radi o stjecanju bez osnove, jer osnove za stjecanje od strane tuženika ad 1), nije bilo. U odnosu na tuženika ad 2)., navodi se da u Ugovoru o zakupu lokacija za postavljanje reklamnih panoa na području grada Šibenika zaključenog u Šibeniku 25. svibnja 1995., u članku 9. jasno stoji da „ako se ustvrdi da postoje vlasnički odnosi koji ugovornim stranama nisu bili poznati u trenutku zaključenja ovog Ugovora, zakupac može s novim vlasnikom dogovoriti ili sklopiti eventualne ugovore…“. Isto stoji i u aneksu tog ugovora, zaključenog dana 25.5.2001.g. („Anex Ugovoru o zakupu lokacija za postavljanje reklamnih panoa na području grada Šibenika zaključenog u Šibeniku 25. svibnja 1995.“). Navedeni ugovori da se međutim, nisu nikad sklopili, te ustraju u svom navodu da reklamni plakati-panoi nisu bili postavljeni na javnoj površini, već na unutarnjoj strani ograde unutar čestice tužitelja, a ne na javnoj površini, te da tuženik ničim nije dokazao da se radilo o javnom interesu.

7. U nastavku postupka, tuženik ad.1) se i nadalje protivi osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Naime, u ovoj pravnoj stvari, sukladno navodima iz tužbe, da bi se radilo o povratu iznosa koji je tuženik stekao bez osnove. S tim u vezi, tuženik ad.1. ističe da se tužbom kod stjecanja bez osnove, traži isplata točno određenog iznosa koji je tuženik bez pravne osnove dobio od treće osobe, a ne iznos koji tužitelj očekuje da bi dobio temeljem svojih internih propisa i kriterija. Međutim, protivno gore navedenom, tužitelji kao osnovu za određivanje visine tužbenog zahtjeva koriste svoju Odluku o visini naknade za uporabu željezničkog prostora u propagandne svrhe, odnosno, koristi vlastite akte prema kojima bi on na željezničkom zemljištu naplaćivao samostojeće panoe. Na taj način, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kao da se radi o naknadi štete zbog izmakle koristi (dobiti) što je u koliziji sa navodima iz tužbe i sa dokazima koje je priložio uz navedenu tužbu. Isto tako, tuženik ističe da su se reklamni panoi postavljali na ogradu parkirališta koja gleda na ulicu iz čega proizlazi da su se isti nalazili na vanjskoj strani ograde koja je postavljena na javnoj gradskoj površini, a koja površina da je u vlasništvu Grada Šibenika. Također, tuženik ad. 1. ističe prigovor zastare i navodi da su reklamni panoi u trenutku zaključenja ugovora o zakupu već bili postavljeni na lokaciji za koju tužitelji tvrde da su njihovo vlasništvo, a što da im nije moglo biti nepoznato, no tužitelji da nisu reagirali niti na jedan način, a iz čega jasno proizlazi da je prvotuženik raspolagao javnom površinom, a ne površinom u vlasništvu tužitelja, pa stoga predlaže odbiti tužbu i preinačeni tužbeni zahtjev.

8. Podneskom od 2. travnja 2025. tuženik ad. 2) Europlakat d.o.o., Zagreb je obavijestio sud da je pravni slijednik društva Metropolis Media d.o.o., Zagreb, navodeći da ostaje pri svim navodima iznesenim tijekom postupka, te podneskom od 3. listopada 2025. navodi kako tužitelji podneskom od 30. rujna 2025. označenim kao „uređenje tužbenog zahtjeva“, a u kojem tužitelji da bitno proširuju okvir tužbe u odnosu na prethodno podnesenu tužbu. Sadržaj predmetnog podneska po svojoj pravnoj prirodi predstavlja preinaku tužbe u smislu članka 191. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), jer tužitelj povećava tužbeni zahtjev. Tuženik ad. 2. se izričito protivi takvoj preinaci tužbe, smatrajući je nepravovremenom i neosnovanom, osobito s obzirom na fazu postupka i dosadašnji tijek rasprave, zbog čega se predlaže da sud istu odbaci kao nedopuštenu. Neovisno o navedenom, u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan, i to činjenično i pravno, te i nadalje ustraje na prigovorima istaknutima u odgovoru na tužbu, a osobito ističe: prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tuženik ad. 2. nije bio sudionik pravnog odnosa iz kojeg tužitelji navode da proizlazi obveza povrata iznosa navodno stečenog bez osnove. Niti iz navoda u uređenom tužbenom zahtjevu ne proizlazi na koji bi to pravni način tuženik ad. 2. bio obvezan prema tužiteljima, a nije ni dostavljeno vjerodostojno činjenično obrazloženje iz kojeg bi proizlazila pasivna legitimacija drugotuženika, te ističe prigovor zastare budući tužitelji svoja potraživanja s osnova proširene tužbe temelje na okolnostima koje su, prema njihovim navodima, nastupile prije više od dvadeset godina, čime su njihova eventualna potraživanja u cijelosti zastarjela. Tuženik ad. 2. smatra neosnovanim tužiteljev zahtjev po osnovi stjecanja bez osnove navodeći da drugotuženik nije primio nikakvu imovinsku korist od tužitelja niti se na bilo koji način okoristio na njihovu štetu. Nije bilo prijenosa imovine bez pravne osnove, s obzirom da je tuženik ad. 2. sve eventualne obveze koje je imao temeljem valjanih pravnih poslova izvršio prema prvotuženiku, a ne prema tužiteljima, zbog čega izostaje bilo kakva odgovornost tuženika ad.2. u ovom sporu te predlaže da sud, nakon provedenog dokaznog postupka, tužbu odbije u cijelosti te da naloži tužiteljima da tuženiku ad. 2. solidarno naknade ovom parnicom prouzročeni parnični trošak.

9. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem ugovora iz svibnja 1998. godine, izvatka iz zemljišne knjige ZU 3475, potvrde katastra od 2. listopada 1998. sa skicom, odluke HŽ d.o.o. od 15. lipnja 1998. i 4. travnja 1995., popisa lokacija Šibenik za postavljanje velikih reklamnih panoa, Ugovora o zakupu lokacija za postavljanje reklamnih panoa na području grada Šibenika od 1995., Aneksa ugovora od 30. srpnja 1999. i 25. svibnja 2001., dok su tužitelji odustali od izvođenja dokaza očevidom na predmetnoj nekretnini, kao i dokazni prijedlog saslušanja svjedokinje ĐL.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

11. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih izvedenih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP- a), ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

12. Naime iz Ugovora od 25. svibnja 1998. godine zaključenim između tužitelja i tuženika ad. 1. vidljivo je da je pravni prednik tužitelja utvrđen vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], površine 151.085 m2; da Grad Šibenik bez naknade koristi kao parkiralište dio čest. zem [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], približne površine 5 900 m2 (210 x 28 m2); da tužitelj na ime neplaćene komunalne naknade sa stanjem na dan 28. veljače 1998. duguje Gradu Šibeniku 243.890,19 kuna; da mjesečno zaduženje Hrvatskih željeznica na ime obevze plaćanja komunalne naknade iznosi 14.704,89 kuna. Točkom 3. Ugovora je određeno da su ugovorne strane suglasne da obveza Grada Šibenika prema tužitelju, na ime korištenja prostora iz točke 1. pod b) ovog ugovora, od 1. ožujka 1998. pa dalje, iznosi koliko i obveza Hrvatskih željeznica prema Gradu Šibeniku na ime komunalne naknade, te da se ta međusobna dugovanja, odnosno potraživanja prebivaju, od 1. ožujka 1998. pa nadalje, do raskida ovog ugovora.

13. Iz Ugovora o zakupu lokacija za postavljanje reklamnih panoa na području Grada Šibenika od 25. svibnja 1995. godine zaključenim između Grada Šibenika I Metropolis Media d.o.o., Zagreb kao pravnog prednika tuženika ad. 2. vidljivo je da predmet ovog Ugovora je zakup zemljišta i objekata ili dijelova objekata na lokacijama Grada Šibenika, koje lokacije će zakupac koristiti za postavljanje velikih reklamnih panoa,; zakupodavac da se obvezuje zakupcu dati u zakup lokacije određene popisom lokacija za postavljanje reklamnih panoa, koji popis priliježe ovom Ugovoru i čini njegov sastavni dio. Člankom 3. Ugovora zakupac se obvezao zakupodavcu plaćati godišnji zakup u kunama u protuvrijednosti iznosa određenog u DEM i to 200/DEM / godišnje za jednostrani reklamni pano.

14. Prema Popisu lokacija za postavljanje velikih reklamnih panoa vidljivo je da se pod br. 5 nalazi lokacija – ograda parking.

15. Anexom Ugovora od 25. svibnja 2001. člankom 2. Ugovorne strane su utvrdile popis lokacija s postavljenim reklamnim panoima "Metropolis Medije" (pravnog prednika tuženika ad. 2.) na području Grada Šibenika, tako je kao adresa lokacije pod 5. navedena ograda parkirališta – centar, tip panoa samostojeći, 3 panoa na 3 površine. Člankom 3. Anexa Ugovora određeno je da zakupac se obvezuje zakupodavcu plaćati godišnji zakup u iznosu od 2.000,00 godišnje za jedan reklamni pano.

16. Između stranaka nije sporno da bi se lokacija pod točkom 5. Popisa lokacija odnosila na parkiralište Željezničkog koodvora Šibenik, te da se Grad Šibenika i na današnji dan nalazi u zakupu predmetne lokacije

17. Između stranaka je sporno točno mjesto postavljenih panoa, odnosno da li su reklamni panoi postavljeni na površini u vlasništvu tužitelja ili na javnoj površini.

18. Radi utvrđenja sporne okolnosti tužitelji su tijekom postupka predložili da se provede očevid na kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], ali su od ovog prijedloga do kraja raspravljanja odustali, kao i od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedokinje LL, a koja je prema navodima tužitelja 1998. godine u okviru svojih poslova izvršila očevid predmetnog mjesta, te konstantirala postavu odnosnih panoa, a potom inicirala pokretanje ovog postupka.

19. Slijedom naprijed navedenog, izostankom odlaska na očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra na predmetnu lokaciju radi utvrđivanja točnog mjesta postavljenih reklamnih panoa, nije jasno utvrđeno da bi predmetni reklamni panoi bili postavljeni na zemljištu u vlasništvu tužitelja.

20. Valja istaći kako je odredbom članka 537. Zakona o obveznim odnosima propisano da ako nije drugačije ugovoreno, zakupnik da može zakupljenu stvar dati u podzakup, ali samo ako se time ne nanosi šteta zakupodavcu, dok je člankom 538. propisano da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu ako je zakupljena stvar dana u podzakup bez njegova dopuštenja, kad je to prema zakonu ili prema ugovoru potrebno, a iz Ugovora od 25. svibnja 1998. između tužitelja i tuženika ad. 1. nije vidljivo da takva ugovorna odredba postoji.

21. Iz navedenih razloga utvrđuje se tužbeni zahtjev neosnovanim.

22. Temeljem odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP), odlučeno je kao u izreci pod I.

23. Obzirom na ovakvo utvrđenje, ovaj sud nije smatrao potrebnim obrazlagati ostale prigovore stranaka, jer isti ne bi doveli do drukčije odluke suda.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a.

25. Tužiteljima, budući da nisu uspjeli u sporu ne pripada naknada parničnog troška, odnosno isti su dužni tuženiku ad. 2. naknaditi parnični trošak, dok tuženik ad. 1. nije popisao trošak. Sud je tuženiku ad. 2. zastupanom po punomoćniku priznao trošak sukladno vrijednosti predmeta spora i važećoj tarifi za podnesak od 28. lipnja 1999., 2. travnja 2025 i 3. listopada 2025. u iznosu od 200,00 Eura prema Tbr. 8. t. 1., za zastupanja po kvalificiranom punomoćniku na ročištu 16. rujna 2025 i 7. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako prema Tbr.9.t.1., Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023: dalje Tarifa), sve uvećano za 25% PDV-a, tako da ukupni trošak tuženika ad. 2. iznosi 1.250,00 EUR, pobliže opisano u toč. II. izreke.

U Šibeniku, dana 13. studenog 2025. godine

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno i u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a: punomoćnicima stranaka

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte