Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-747/2025-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Patriciji Milas, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ,zastupanog po punomoćniku UG, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalnoj službi u Dugom Selu poslovni broj P- 601/2022-132 od 29. travnja 2025., na sjednici vijeća 13. studenoga 2025.

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu poslovni broj P-

601/2022-132 od 29. travnja 2025.:

- potvrđuje pod točkom I. izreke,

- potvrđuje pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.785,00 EUR-a,

- preinačuje pod točkom II. izreke (odluci o trošku) u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 695,00 EUR-a na način da se u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

''I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da tuženi CG, KG kbr. 2 B, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nema pravo u zidu poluugrađene zgrade sagrađene na međi zkčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i tužiteljeve zkčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se u naravi nalazi u [adresa], ugraditi prozore i ispuhe, a niti ostaviti nezatvorene neprozirnim i nepropusnim materijalom stranice natkrivenih balkona i terasa u prizemlju, prvom i drugom katu i potkrovlju iste zgrade, prema nekretnini tužitelja, a niti postaviti satelitsku antenu iznad naprijed navedene nekretnine tužitelja.

2. Nalaže se tuženiku, da o svom trošku i na svoj teret, neprozirnim i nepropusnim materijalom zatvori prozore i ispuhe, u zidu poluugrađene zgrade sagrađene na međi zkčbr. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i tužiteljeve zkčbr. [katastarska čestica], upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se u naravi nalazi u [adresa], kao i stranice natkrivenih balkona i terasa u prizemlju, prvom i drugom katu i potkrovlju iste zgrade, prema nekretnini tužitelja, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, koja će se izvesti po nalogu suda i po trećoj osobi na trošak tuženika, kao i da se tuženik kani takovih ili drugih radnji uznemiravanja tužitelja u budućnosti, pod prijetnjom novčane kazne. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove ove parnice u roku od 15 dana od dana presuđenja, zajedno sa zateznim kamatama po stopama zateznih kamata, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište, referentna stopa, koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počev od dana presuđenja, pa do isplate, sve sukladno odredbama čl. 29 .st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22 i 155/2023), počev od dana presuđenja, pa do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tuženiku CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], KG [adresa] isplati parnični trošak u iznosu od 3.480,00 Eur-a (tri tisuće četiristo osamdeset eura), u roku od 15 dana.''

2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o trošku.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da prema tuženiku ima pravo negativne služnosti temeljem koje tuženik na svom objektu nema pravo otvarati prozore, imati ispuhe, nenatkrivene terase, balkone i postavljati satelitsku antenu, a koji zahtjev činjenično temelji na tvrdnji da je na temelju izjave iz 1999. i lokacijske dozvole Zagrebačke županije, Ureda za prostorno uređenje, Stambeno-Komunalne poslove, Graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Dugo Selo, Klasa: UP/I-350-05/99- 01/152 od 17. siječnja 2000. kojom je podnositelju zahtjeva FG (bratu tužitelja) dopušteno građenje polustojeće građevine na kčbr. [katastarska čestica] (sada kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] čija je etažna visina određena prema Idejnom rješenju iz priloga te lokacijske dozvole, time da maksimalna visina vijenca ne može iznositi više od 5,0 m za prizemne građevine i visina nadozida iznad stropa konstrukcije ne može biti veća od 150 cm, te da se ta polustojeća građevina jednom svojom bočnom stranom na kojoj se ne smiju projektirati niti izvoditi otvori prislanja na granicu susjedne čestice, stekao pravo negativne služnosti po kojoj tuženik nije mogao ostaviti otvore, ispuhe, nenatkrivene terase i balkone na svojoj nekretnini, da je izložen imisijama sa nekretnine tuženika i vizualnom kontaktu, te da trpi štetu jer zbog radnji tuženika ne može graditi kako je bilo dogovoreno po Izjavi iz 1999.

6. Prvostupanjski sud, nakon što je konstatirao da među strankama nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a tuženik suvlasnik nekretnina označenih kao kčbr. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su tužitelj i tuženik međaši, dok je sporan pravni osnov tužbe te je sporno da li je tuženik u cijelosti pasivno legitimiran obzirom je objekt izgrađen na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasništvu više suvlasnika, polazeći od slijedećih dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:

- da iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka od 27. prosinca 2016. (list 6 i 7 spisa) proizlazi da je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kčbr. [katastarska čestica] u naravi dvorište površine 659 m2, stambena zgrada [adresa] i stambena zgrada KG površine 140 m2, na kojoj nekretnini je uspostavljeno etažno vlasništvo te je FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije tuženik koji je umro tijekom postupka, a njegov pravni slijednik je CG – napomena ovog suda) upisan kao vlasnik stana 1 (E-1) smještenog u suterenu, prizemlju i potkrovlju, CG (tuženik i pravni slijednik ranijeg tuženika FG – napomena ovog suda) kao vlasnik stana 2 (E-2) smještenog u prizemlju i na 1. katu i FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnik stana 3 (E-3) smještenog na 2. katu i potkrovlju,

- da iz izjave BG (ovdje tužitelja – opaska ovog suda) od 20. travnja 1999., ovjerene kod javnog bilježnika Krešimira Copića iz [adresa] 20. travnja 1999. pod br. OV-1530/99, proizlazi da je tužitelj svom bratu FG (raniji tuženik koji je umro tijekom postupka) kao vlasniku kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (odgovara čestici nove izmjere broj 3644 k. o. [katastarska općina]) dao suglasnost da na njihovoj zajedničkoj međi gradi poslovnu građevinu, tako da se i on u budućnosti može prisloniti na tu istu među sa svojom građevinom,

- da su nezakonito izgrađene građevine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ozakonenje, a kako to proizlazi iz rješenja o izvedenom stanju Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Dugo Selo Klasa: UP/I-361-06/13-02/2814, Urbroj: 238/1-18-03/11-16-11 od 9. veljače 2016. i izvršnog rješenja o izvedenom stanju Zagrebačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostava Dugo Selo, Klasa: UP/I-361- 06/13-02/5443, Urbroj: 238/1-18-03/11-16-11 od 21. lipnja 2016., detaljno opisanim u točkama 21. do 23. obrazloženja,

- da je iz potvrde Zagrebačke Županije, Grada Dugo Selo, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, Ispostave Dugo Selo, Klasa: 361-08/16- 02/08 od 25. srpnja 2016. utvrđeno da u stambenim zgradama (dvije zgrade) izgrađenim na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postoje posebni dijelovi koji predstavljaju samostalne uporabne cjeline i to stan 1 smješten u suterenu, prizemlju i potkrovlju stambene zgrade površine 90 m2, te stan 2 smješten u prizemlju i 1. katu stambene zgrade površine 140 m2 i stan 3 smješten na 2. katu i potkrovlju stambene zgrade površine 140 m2,

- da je iz fotografija priloženih uz tužbu (list 12 – 14 spisa) vidljivo da se na jugozapadnom zidu nalazi pet otvora, satelitska antena, balkon-terasa i ispuh- ventilacijski otvor,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Vladimira Zelenike, kojega sud prihvaća u cijelosti, a na isti niti stranke nisu imale prigovore, proizlazi da je na nekretnini označenoj kao kčbr. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uspostavljeno etažno vlasništvo na način da je tuženik CG vlasnik 2. suvlasničkog dijela (E-1) i 3. suvlasničkog dijela (E-2), dok je FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik 4. suvlasničkog dijela (E-3), da se na predmetnoj čestici nalaze dvije stambene zgrade (stambena zgrada KG kbr. 2B površine 90 m2 i stambena zgrada KG kbr. 4 površine 140 m2), da se na stambenoj zgradi KG kbr. 4 na jugozapadnom bočnom zidu koji graniči s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u vlasništvu tužitelja – opaska ovog suda) nalazi prozor te dva otvora (ispuha), te da je prema priloženom zemljišnoknjižnom izvatku od 23. veljače 2023. u spornoj stambenoj zgradi KG kbr. 4 tuženik CG etažni vlasnik prizemlja i prvog kata, a FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] etažni vlasnik 2. kata i potkrovlja,

- da je građevinski vještak IG u svom pisanom nalazu i mišljenju, te usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, naveo da je na jugozapadnom pročelju zgrade (radi se o zgradi KG kbr. 4 površine 140 m2, dvorišna zgrada – opaska ovog suda) u prizemlju izveden ventilacijski otvor i terasa koja na dijelu koji se nalazi na međi s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ograđena fiksnom neprozirnom pregradom visine najmanje 2 m, već je izvedena podizna najlonska zavjesa; na 1. katu izveden je ventilacijski otvor i jedan dvokrilni prozor površine veće od 0,6 m koji nije izveden prema uvjetima Prostornog plana; na 2. katu izveden je ventilacijski otvor, tri otvora ostakljena fiksnom staklenom opekom, površine manje od 0,6 m2 i terasa koja nije na svom bočnom dijelu koji se nalazi na međi s kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ograđena neprozirnom pregradom, već najlonom pričvršćenim za fiksni otvor i u potkrovlju su izvedena dva prozora s neprozirnim ostakljenjem, čija je površina manja od 0,6 m, time da su oba ventilacijska otvora izvedena u skladu s uvjetima važećeg prostornog plana, a koji nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka JG, OG, ZG, ĐG i ŽG, koje sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojne, u bitnom proizlazi da je kuća tuženika dovršena krajem 90-tih godina, da nakon toga na kući nije ništa naknadno građeno ni dograđivano, da je prozor ranije bio otvor balkona, a da je naknadno jedino stavljena fasada i rolete na prozorima,

- da iz iskaza svjedoka EG (sina tužitelja), kojega sud prihvaća kao vjerodostojnog, u bitnom proizlazi da je između tužitelja i njegov brata FG OIB: [osobni identifikacijski broj] postojao dogovor da tuženik može graditi kuću na međi, time da naknadno i oni (tužitelj i on) mogu sagraditi kuću koju će „prisloniti“ na kuću tuženika, a što sada nije moguće radi ventilacijskih otvora i spornog prozora, time da se nije mogao sjetiti kada su napravljeni ventilacijski otvori, a da je na mjestu spornog prozora prvotno bio zid a kasnije je izveden sporni prozor, da se tuženikov sin FG trebao obratiti njima vezano za gradnju stana ali to nije učinio, te da on (svjedok) nije zatražio građevinsku dozvolu u cilju gradnje objekta na svojoj nekretnini, ali da misli da se objekt može graditi dva do tri metra udaljen od međe ako je susjedni objekt građen na međi i postoje otvori na zidu do međe,

te analizirajući iskaze tužitelja i tuženika detaljno opisane pod točkama 30. i 31. obrazloženja, a koje sud prihvaća na način opisan pod točkom 34. obrazloženja,

kao i imajući u vidu da je tužitelj podnio tužbu radi zaštite od uznemiravanja njegovog prava vlasništva, pa je u smislu čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014 i 81/2015 – dalje: ZV) bio dužan dokazati da ga tuženik uznemirava u izvršenju njegovih ovlasti u pogledu njegove nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] (vlasništvo tužitelja na istoj nije sporno),

zaključuje da se pravo na koje se tužitelj poziva ne može podvesti niti pod jedno susjedsko pravo propisano odredbama čl. 101. do 113. ZV-a, a koje bi tužitelju omogućavalo zaštitu u smislu odredbe čl. 100. ZV-a i ograničavalo tuženika da na svom objektu ima ventilacijske otvore, prozore, nenatkrivene terase, balkone i satelitsku antenu (za istu je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno da se ne nalazi na nekretnini tuženika).

6.1. Polazeći od utvrđenja da tužitelj niti u činjeničnom supstratu tužbe niti tijekom postupka nije jasno i određeno naveo koje bi to imisije od otvora, balkona i terasa dolazile na njegovu nekretninu i smetale mu, a da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka proizlazi da se na nekretnini tuženika nalaze dva ventilacijska otvora za koje u tijeku postupka nije dokazano da se iz njih na nekretninu tužitelja neposredno odašilja dim, čađa ili neugodni mirisi, odnosno nije dokazano da postojanje ta dva ventilacijska otvora na bilo koji način ograničavaju ili ometaju tužitelja u izvršavanju vlasničkih prava na njegovoj nekretnini, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj u smislu odredbe čl. 110. ZV-a nije dokazao da mu s nekretnine tuženika dolaze ikakve imisije, niti je dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu zbog imisija.

6.2. Prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da tužitelj nije stekao niti pravo negativne služnosti prema tuženiku jer u smislu odredbe čl. 218. ZV-a, a kojom je propisan način osnivanja stvarne služnosti, izjava iz 1999. kojom je tužitelj svom bratu FG dao suglasnost da može graditi građevinu na međi na način da se on u budućnosti može prisloniti na tu istu među ne predstavlja pravni posao kojim je zasnovana negativna služnost koja bi se ogledala u tome da tuženik na objektu svoje nekretnine ne može imati u zidu otvore, ispuhe, balkon ili terasu, dok s druge strane pravo tuženika imati na svojoj nekretnini ventilacijske otvore, prozore, otvore, balkone i terase proizlazi iz njegovih vlasničkih prava i za to mu ne treba nikakvo pravo služnosti u odnosu na nekretninu tužitelja. Prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je pravo negativne služnosti stekao dosjelošću temeljem odredbe 229. ZV-a jer je sam tužitelj u svom iskazu potvrdio da do podnošenja tužbe nikada nije tražio od tuženika zatvaranje otvora, balkona, terasa, ispuha, uklanjanje satelitske antene niti da se tuženik pokorio takvom traženju.

6.3. Polazeći od iskaza samog tužitelja da tuženik ima pogled samo prema njegovom zemljištu i da ne gleda izravno na objekt tužitelja, prvostupanjski sud zaključuje da postojanje prozora na nekretnini tuženika ne onemogućava ili ograničava tužitelja u izvršavanju njegovih vlasničkih prava na njegovoj nekretnini te da tužitelj nije dokazao da je stekao negativnu kućnu služnost prava vidika i svjetlosti propisanu odredbom čl. 188. st. 5. ZV-a niti temeljem pravnog posla niti dosjelošću (iz provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj tražio od tuženika zatvaranje prozora i da se tuženik toj zabrani pokorio).

6.4. Kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je radi otvora na kući tuženika onemogućen u izgradnji kuće na međi uz kuću tuženika, niti je dokazao da je nemogućnost gradnje uzrokovana radnjom tuženika (postavljanjem sporna dva ventilacijska otvora i jednog dvokrilnog prozora), prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete jer nije dokazao ispunjenje pretpostavki za odgovornost za štetu.

6.5. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da se na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze dvije stambene zgrade (jedna površine 90 m2, a druga površine 140 m2) koje su etažirane, te da je na spornoj zgradi površine 140 m2 (dvorišna zgrada – opaska ovog suda) tuženik upisan kao etažni vlasnik prizemlja i prvog kata kuće (E2), dok je kao etažni vlasnik 2. kata i potkrovlja (E-3) upisan FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], ocjenjuje neosnovanim zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje da tuženik nema pravo ugradnje prozora i ispuha te ostavljanja otvorenim stranice natkrivenih balkona i terasa u prizemlju, prvom katu, drugom katu i potkrovlju u odnosu na prostorije koje čine dio samostalne uporabne cjeline na drugom datu i potkrovlju, kao i zahtjev za zatvaranje prozora i ispuha, natkrivenih balkona i terasa u prizemlju, prvom katu, drugom katu i potkrovlju te zgrade prema nekretnini tužitelja u odnosu na prostorije koje čine dio samostalne uporabne cjeline na drugom katu i potkrovlju, jer se takav zahtjev može postaviti prema vlasniku tog samostalnog dijela, što nije ovdje tuženik već FG.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. i. 8., čl. 331.b i čl. 338. ZPP-a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju obrazlaže tvrdnjom da prvostupanjski sud nije donio presudu zbog ogluhe u odnosu na FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], niti je u pobijanoj presudi obrazložio zašto to nije učinio, radi čega u pobijanoj presudi ne postoji obrazloženje o odlučnim činjenicama i ista se ne može valjano preispitati, te tvrdnjom da je nedonošenjem odluke o prijedlogu tužitelja odnosno odbijanjem prijedloga za spajanje predmeta poslovni broj P-601/2022 (raniji broj P-7510/2016) po tužbi podnesenoj protiv tuženika ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CG sa predmetom poslovni broj P-125/2022 po tužbi podnesenoj protiv FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] povrijeđeno načelo ekonomičnosti, načelo traženja materijalne istine, načelo zakonitosti te je povrijeđeno njegovo pravo iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7.1. Naime, tužitelj je dana 30. prosinca 2016. podnio tužbu protiv tuženika FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CG, te su navedeni tuženici zastupani po punomoćniku UG, odvjetniku u [adresa] dana 3. veljače 2017. dostavili sudu odgovor na tužbu, u kojem je tuženik FG OIB: [osobni identifikacijski broj], između ostalog, istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Nakon što je primio odgovor tuženika na tužbu, tužitelj je 4. travnja 2017. dostavio sudu podnesak u kojem je naveo da ispravlja grešku u pisanju u tužbi te ispravlja tužbu i tužbeni zahtjev na način da kao tuženika imenuje FG sa OIB: [osobni identifikacijski broj]. Tuženik FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] je dana 24. travnja 2017. dostavio sudu očitovanje da se protivi da se podnesena tužba prema njemu smatra pogreškom u pisanju tužbe, te ukoliko tužitelj smatra da on nije stranka u postupku da povuče tužbu prema njemu i da mu naknadi trošak postupka. FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] dostavio je 4. (tužitelj u žalbi pogrešno navodi 3. – napomena ovog suda) listopada 2017. podnesak kojim je obavijestio sud da on nije i ne može biti tuženik u ovom postupku jer je izvorni tuženik osoba s drugim OIB [osobni identifikacijski broj]om te se protivio stupanju u ovu parnicu. Obzirom da se FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] podneskom od 4. listopada 2017. protivio subjektivnoj preinaci, to je u skladu s odredbom čl. 192. st. 1. i st. 2. ZPP-a, a kojom je propisana subjektivna preinaka tužbe, nakon zaprimanja podneska od 4. listopada 2017. kao prvotuženik u ovoj parnici i dalje ostala osoba FG, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Kako, dakle, FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] nikada nije bio stranka u ovoj parnici, to u odnosu na njega nije bilo niti moguće donijeti presudu zbog ogluhe, pa su stoga u tom dijelu neosnovani i potpuno promašeni žalbeni navodi tužitelja, pri čemu valja istaknuti da u prilog zaključku ovog suda da isti nikada nije bio stranka u ovoj parnici govori i činjenica da je tužitelj 2022. podnio samostalnu tužbu protiv FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koja je zaprimljena kod istog suda pod poslovnim brojem P-125/2022.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga tužitelja, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije povrijedio ustavna prava tužitelja na jednakost pred zakonom i sudovima i pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), niti je postupanje suda bilo protivno načelima ekonomičnosti i traženju materijalne istine, koja opširno obrazlaže tužitelj u svojoj žalbi. Protivno žalbenim navodima, tužitelj je zbog svojih vlastitih procesnih dispozicija, a ne zbog postupanja prvostupanjskog suda, morao podnijeti novu tužbu protiv FG, OIB: [osobni identifikacijski broj]. S druge strane, u smislu odredbe čl. 313. ZPP-a, ako su ispunjene propisane pretpostavke, sud je ovlašten, ali nije dužan spojiti više parnica radi zajedničkog raspravljanja, pa odbijanje prvostupanjskog suda da spoji parnice nije utjecalo na pravilnost niti zakonitost pobijane presude. Kako je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud svoju odluku opravdao uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima, to nisu počinjene relativna i apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka koje opisuje tužitelj u svojoj žalbi.

7.3. Prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP- a, koju tužitelj obrazlaže u točkama 7. i 8. svoje žalbe, jer je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, čime je ispunio svoju zakonsku obvezu i opravdao prosudbu o neosnovnosti zahtjeva, te je u razlozima pobijane presude jasno i argumentirano obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra relevantnim i na čemu temelji donesenu presudu. Obzirom da je u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a ocjena izvedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud, žalbeni navodi tužitelja kojima ocjenjuje dokaze, a posebno oni kojima se referira na provedeni upravni postupak ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, nisu pravno odlučni.

7.4. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a na koje povrede ovaj sud temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je pravilno iz provedenih dokaza zaključio da tužitelj nije stekao pravo negativne služnosti. Naime, sadržaj provedenog dokaznog postupka nedvojbeno upućuje na zaključak da tužitelj nije stekao pravo negativne služnosti jer se, a protivno žalbenim navodima tužitelja, i prema ocjeni ovog suda izjava od 20. travnja 1999., kojom je tužitelj dopustio svom bratu FG (predniku tuženika) gradnju građevine na zajedničkoj međi na način da se i on u budućnosti može prisloniti svojom zgradom na tu istu među, ne može smatrati zabranom tuženiku da ima prozore, balkon, terasu i ventilacijske otvore na vlastitoj zgradi. Ovdje valja posebno navesti da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da je 2000/2001. primijetio da je tuženik napravio otvore na svojoj kući, ali da ga radi toga nije kontaktirao, što jasno upućuje na zaključak da tužitelj nikada nije tuženiku zabranio otvaranje prozora, balkona i postavljanje ventilacijskih otvora na zidu vlastite kuće i da se tuženik toj zabrani pokorio, pa je stoga prvostupanjski sud osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši da tužitelj nije stekao negativnu služnost niti na temelju pravnog posla niti dosjelošću, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

8.1. Žalbeni navodi tužitelja kojima tvrdi da se, čim je utvrdio povredu svojeg prava negativne služnosti koje se dogodilo za njegove odsutnosti u jesen ili zimu 2015., a svakako nakon što ga je sin tuženika FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 29. rujna 2015. kontaktirao i tražio dozvolu za probijanje ispuha i prozora na kući, kojem se zahtjevu tužitelj usprotivio, usprotivio radnjama tuženika i da je kada je utvrdio da je tuženik ipak postupio protivno ustanovljenoj negativnoj služnosti u njegovu korist podnio tužbu radi zaštite svoji prava povrijeđenih radnjama tuženika, nisu od odlučnog značaja jer FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] nije stranka ovog postupka, a u odnosu na tuženika tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je ovdje tuženiku zabranio imati prozore i ventilacijske otvore na zidu vlastite kuće.

9. Kako tužitelj niti u činjeničnom supstratu tužbe niti tijekom prvostupanjskog postupka nije opisao koje su to štetne imisije koje dospijevaju s nekretnine tuženika na njegovu nekretninu niti zbog čega bi te imisije bile prekomjerne u smislu odredbe čl. 110. ZV-a pa da bi imao pravo na pravnu zaštitu, dok je prilikom uviđaja na licu mjesta utvrđeno da je maknuta satelitska antena, te da su oba ventilacijska ispuha postavljena u skladu s uvjetima važećeg prostornog plana, pravilno je prvostupanjski sud i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan jer tužitelj nije dokazao da ga tuženik uznemirava u izvršavanju njegovih vlasničkih prava štetnim imisijama sa svoje nekretnine (čl. 167. st. 1. i 2. ZV-a), koja činjenična utvrđenja i primjenu materijalnog prava pravilnim prihvaća i ovaj sud, pa su stoga u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

9.1. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima, citirajući odredbu čl. 110. ZV-a i pozivajući se na čl. 3. Uredbe o održavanju zgrada (''Narodne novine'' broj 64/1997), navodi da su noseći zidovi i pročelja zajednički dijelovi zgrade u kojoj postoje i njezini posebni dijelovi te su fizički nedjeljivi, radi čega je neutemeljen zaključak prvostupanjskog suda da je za ovaj postupak bitno tko je vlasnik kojeg posebnog dijela u zgradi na adresi [adresa]. Naime, iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da je tuženik etažni vlasnik prizemlja (uviđajem je utvrđen da se tu nalazi samo jedan ventilacijski otvor izveden u skladu s uvjetima važećeg prostornog plana struke) i prvog kata (uviđajem utvrđeno da se tu nalazi jedan ventilacijski otvor izveden u skladu s uvjetima važećeg prostornog plana i dvokrilni prozor koji nije izveden prema uvjetima prostornog plana), pa imajući u vidu odredbu čl. 110. st. 2. ZV-a kojom je propisano da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije, te činjenicu da tužitelj tijekom postupka nije dokazao kakve imisije i u kojoj količini bi dolazile s etažnih dijelova tuženika (dva ventilacijska otvora i dvokrilnog prozora) na njegovu nekretninu, kao i činjenicu da tuženik nije etažni vlasnik drugog kata i potkrovlja, pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtijeva zatvaranje otvora (prozora) na drugom katu i potkrovlju (isti su etažno vlasništvo FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji nije stranka u ovom postupku).

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke.

11. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio temeljem odredbe čl. 154. i čl. 155. ZPP-a, te je tuženiku na ime troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za pravne radnje navedene pod točkom 50. obrazloženja, čiju je visinu odmjerio primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/2023, dalje: Tarifa), priznao trošak postupka u iznosu od 3.480,00 EUR-a te naložio tužitelju da mu isti naknadi u cijelosti.

12. Tužitelj, osporavajući odluku o trošku, navodi da se prvostupanjski sud u provedbi prvostupanjskog postupka nije rukovodio načelom ekonomičnosti jer je veliki broj ročišta održan i odgađan nepotrebno jer sud nije pravovremeno dostavio strankama podneske druge strane radi očitovanja niti je o prijedlozima stranaka odlučio odmah nakon zaprimanja tih prijedloga, što je dovelo do neopravdanog povećanja troškova prvostupanjskog postupka i priznavanja nesvrsishodnih troškova, a što nije posljedica radnji ili propuštanja tužitelja, nego propuštanja pravilnog postupanja prvostupanjskog suda pri vođenju postupka, te smatra da diskreciona ocjena prvostupanjskog suda primijenjena prilikom donošenja odluke o troškovima predstavlja zlouporabu ovlaštenja koja su mu dana odredbama ZPP-a na štetu tužitelja. Osporava tuženiku pravo na puni trošak za sastav podnesaka od 23. travnja 2017., 16. prosinca 2019., 8. prosinca 2021., 23. studenoga 2023. i 6. prosinca 2024., jer su u tim podnescima ponovljeni već ranije izloženi navodi. Tužitelj osporava tuženiku i pravo na puni trošak zastupanja na ročištima 20. ožujka 2017., 2. svibnja 2017., 29. listopada 2019., 19. prosinca 2019., 28. listopada 2020., 23. listopada 2023. i 27. rujna 2024., navodeći da se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari već o procesnim pitanjima. Navodi da je tuženiku neutemeljeno prvostupanjski sud dosudio povećanje od 10% na ime zastupanja dviju osoba, pri čemu ponavlja svoje više puta tijekom prvostupanjskog postupka iznijete navode o pogrešci u pisanju OIB [osobni identifikacijski broj]a tuženika FG.

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava priznao tuženiku trošak zastupanja na ročištima 20. ožujka 2017., 2. svibnja 2017., 29. listopada 2019., 19. prosinca 2019., 28. listopada 2020., 23. listopada 2023. i 27. rujna 2024. u punom iznosu po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, jer se radi o pripremnom ročištu na kojem je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovor na tužbu, te ročištima za glavnu raspravu, što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama poslovni broj Rev-771/2021, Rev- 855/2021, Rev-314/2024, Rev-1121/2022 prema kojemu se pripremno ročište na kojem je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovor na tužbu smatra ročištem na kojemu se raspravljalo o glavnoj stvari u smislu odredbe Tbr. 9. toč. 1. OT, dok, s druge strane, za primjenu te odredbe, nije odlučno jesu li na tom ročištu predloženi dokazi, a koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud, te je isto analogno primjenjivo i na ročišta za glavnu raspravu na kojima je tužitelj izložio tužbu, a tuženik odgovor na tužbu neovisno o tome jesu li na tom ročištu glavne rasprave izvođeni dokazi. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tuženiku i trošak sastava podneska od 23. travnja 2017. (istim su se tuženici FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i CG usprotivili subjektivnoj preinaci tužbe koju je tim podneskom učinio tužitelj). Pravilno je prvostupanjski sud dosudio povećanje od 10% na ime zastupanja dviju osoba, jer je punomoćnik tuženika do 8. studenoga 2022. zastupao dva tuženika (tuženika FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], a potom i njegovu pravnu sljednicu ŠG), a nakon 8. studenoga 2022. zastupao je samo tuženika CG (osobno te kao pravnog sljednika prvotnog tuženika FG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i njegove pravne sljednice ŠG), pa su u tom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja. Protivno žalbenim navodima tužitelja, tužitelj je svojim dispozicijama i postupanjima doprinio duljini ovog postupka i održavanju većeg broja ročišta, a time i povećanju troškova postupka jer iz stanja spisa jasno i nedvojbeno proizlazi da je tužitelj podneskom od 4. travnja 2017. izvršio subjektivnu preinaku tužbe, kojoj preinaci se usprotivio i tuženik FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i FG, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koju subjektivnu preinaku je samo tužitelj pogrešno tumačio kao ispravak pogrešno upisanog OIB, i na tom svom pogrešnom tumačenju inzistira i sada u žalbenom postupku, pa su stoga u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja neosnovani. Obzirom da prvostupanjski sud tuženiku uopće nije priznao trošak sastava podneska od 6. prosinca 2024. (takvog podneska niti nema u spisu), to su u tom dijelu žalbeni navodi tužitelja promašeni.

14. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno priznao tuženiku u punom iznosu od 200,00 EUR-a (100 bodova) trošak sastava podneska od 16. prosinca 2019., jer se radi o obrazloženom podnesku izvan Tbr. 8. toč. 1. Tarife, pa tuženiku za taj podnesak pripada pravo na nagradu po Tbr. 8. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR-a (50 bodova), kao i za sastav podneska od 8. prosinca 2021. jer je tim podneskom tuženik zatražio odgodu ročišta pa mu za isti pripada nagrada po Tbr. 8. toč. 4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR (25 bodova). Tuženiku ne pripada pravo na trošak sastava podneska od 23. studenoga 2023. jer su istom ponovljeni navodi već ranije iznijeti u postupku.

15. Slijedom navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tužitelja te primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.785,00 EUR-a, dok je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a žalbu tužitelja valjalo djelomično uvažiti te preinačiti točku II. izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 695,00 EUR-a i u tom dijelu odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

16. Obzirom da tužitelj u odnosu na glavnu stvar nije uspio sa svojom žalbom, već je uspio samo u odnosu na trošak postupka koji sukladno odredbi čl. 35. st. 2. ZPP-a nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u žalbenom postupku, to mu sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak žalbenog postupka.

U Varaždinu 13. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte