Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-6977/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IČ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 26. travnja 2023., poslovni broj: Pp-262/2023, u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okr. IČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se okr. IČ za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u iznosu od 1.200,00 EUR (tisućudvjesto eura), u koju kaznu se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 24. veljače 2023. u 23:45 sati do 25. veljače 2023. do 10:00 sati, kao kao dva dana zatvora, odnosno kao 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1.120,36 EUR (tisućustodvadeset eura i tridesetšest centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od dana primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II

U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. IČ kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. IČ dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. IČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura (uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona).

1.1. U izrečenu novčanu kaznu uračunato je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem od 24. veljače 2023. u 23:45 sati do 25. veljače 2023. do 10:00 sati, kao dva dana zatvora, računajući jedan zatvora kao 39,82 eura. Preostali dio kazne za uplatu okrivljenik je dužan platiti u roku od devedeset dana od pravomoćnosti presude.

1.2. Okrivljeniku je istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca, u koju se uračunava vrijeme trajanja mjere opreza, po policiji.

1.3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka u skladu s člankom 139. stavkom 6. Prekršajnog zakona.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, međutim, prvostupanjski sud je na štetu okrivljenika povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 5. Prekršajnog zakona.

4.1. Naime, prvostupanjski sud je povrijedio zakon u odluci o kazni jer je za predmetno djelo prekršaja izrekao kaznu uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona u iznosu 1.320,00 eura, međutim koja kazna ne predstavlja ublaženu kaznu, budući da je za počinjeno djelo prekršaja posebnim zakonom propisana novčana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Stoga je ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti navedenu nepravilnost otklonio i preinačio odluku o kazni tako da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu uz primjenu članka 37. stavka 2. i 3. točke 1. Prekršajnog zakona, ispod posebnim zakonom minimalno propisane kazne, u iznosu 1.200,00 eura. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme oduzimanja slobode kao 79,64 eura, pa je na ime izrečene kazne okrivljeniku preostalo za platiti 1.120,36 eura.

5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kako na to upire žalitelj vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon pravilno provedenog prekršajnog postupka, ispravnom ocjenom obrane okrivljenika i dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

5.1. Suprotno tvrdnji žalitelja da je policijskom službeniku sugerirao da se postupak ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu odgodi do vremena proteka 15 minuta od posljednje konzumacije alkohola, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da se u postupku pred sudom pravilno upozoren na svoja prava, očitovao krivim i priznao počinjenje djela kako mu je optužnim aktom stavljeno na teret. Takvo utvrđenje potvrđuje i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 24. veljače 2023. koji je i izveden na raspravi u njegovoj nazočnosti, pa sada bez uspjeha upire na nepravilno utvrđen stupanj koncentracije alkohola. Suprotno tvrdnji žalitelja, iz tog zapisnika proizlazi da na mjestu ispitivanja nije prigovarao postupku i rezultatu ispitivanja, uz što je takav zapisnik bez primjedbi i potpisao.

5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe, a imajući u vidu preinačenje novčane kazne po službenoj dužnosti, ovaj sud ocjenjuje da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini i opasnosti počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti, pogibeljnosti djela te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne. Prvostupanjski sud je, u dovoljnoj mjeri cijenio sve poznate okolnosti na strani okrivljenika, pa ovaj drugostupanjski sud smatra da nema uvjeta za veće ublažavanje kazne zbog postizanja svrhe kažnjavanja, odnosno potrebe upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje.

6.1. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je u predmetnom slučaju zaštitna mjera opravdana i zakonita, s obzirom na veću težinu, značaj i pogibeljnost djela, te da je izrečena u skladu s člankom 58. stavkom 1. Prekršajnog zakona. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je izricanje zaštitne mjere u razmjeru s težinom prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i stupnjem počiniteljeve opasnosti. Bez uspjeha žalitelj ističe da mu je vozačka dozvola potreba za obavljanje posla jer je te okolnosti već očito u dovoljnoj mjeri cijenio i prvostupanjski sud, budući da je mjera određena u zakonom minimalno propisanom vremenu trajanja, pa nema uvjeta za preinačenje takve odluke.

U izrečenu zaštitnu mjeru uračunati će se vrijeme trajanja mjere opreza, po policiji.

8. Troškovi žalbenog postupka temelje se na čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tih troškova odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.