Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-6939/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ČT, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini od 28. svibnja 2024., broj: Pp-1430/2022, u sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. ČT kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljeni ČT je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 60,00 EUR (šezdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini okr. ČT proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 eura.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno tvrdnji žalitelja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer je izreka presude jasna i razumljiva te sadrži sve bitne elemente sukladno članku 183. Prekršajnog zakona, gdje je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koji prekršaj je okrivljenik proglašen krivim u svojstvu vlasnika vozila u vrijeme činjenja prekršaja prekoračenjem brzine kretanja. Prvostupanjski je sud iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama, pozivajući se na obranu okrivljenog i predmetu priložene materijalne dokaze, na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i odgovornosti okrivljenika, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 229. stavka 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

6.1. Naime, žalitelj u pisanoj obrani (uredno pozvan na raspravu) i sada u žalbi ne dovodi u pitanje da je vlasnik vozila kojim je 14. siječnja 2022. u 10:27 u Kutinskoj Slatini počinjen prometni prekršaj (iz članka 53. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama) i da je u svezi navedenog događaja u svojstvu vlasnika zaprimio obavijest da dostavi vjerodostojan podatak o osobi koja je te prilike upravljala vozilom. Međutim, iz rezultata provedenog postupka, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da žalitelj takav podatak nije dostavio. To stoga jer iz provedenih dokaza proizlazi da je dao podatke za osobu ĆT, rođ. **.**.1999. iz [adresa], koja prema Informacijskom sustavu MUP-a RH nikada nije boravila na području Republike Hrvatske i nije evidentirana u Sustavu nadzora državne granice da bi ušla na područje Republike Hrvatske, pa se dostava takvih podataka, suprotno tvrdnji žalitelja, ne može smatrati vjerodostojnim podatkom o vozaču u smislu članka 229. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno i da nema potrebe za daljnje provođenje dokaznog postupka ispitivanjem svjedoka, jer je taj dokazni prijedlog žalitelj naveo paušalno bez argumentiranog obrazloženja. Budući da sud nije vezan nikakvim dokaznim pravilima to je, pravilno smatrajući činjenično stanje dovoljno razjašnjenim na temelju do tada provedenih dokaza, donio na zakonu osnovanu odluku.

6.2. Budući da žalitelj ne ističe, u smislu članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Razmatrajući odluku o kazni u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna u granicama zakona, primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju prekršajne odgovornosti te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne i nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku izrekao kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne za predmetno djelo (od 660,00 do 1990,00 eura) dok žalitelj ne ističe nikakve nove okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

8. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na članku 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 13. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.