Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-105/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Virovitica, [adresa], OIB:52966791065, protiv protustranke JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Palatinušu, odvjetniku iz Virovitice i protustranke ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. JŠI iz [adresa], zastupanog po posebnom skrbniku RŠ, zaposleniku u Centru za posebno skrbništvo u Virovitici, radi privremenog povjeravanja djeteta drugoj osobi, ustanovi socijalne skrbi ili udomiteljskoj obitelji, povodom žalbe protustranke JŠ podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob-601/2025-10 od 15. listopada 2025., dana 13. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba protustranke JŠ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj R1 Ob-601/2025-10 od 15. listopada 2025. u odnosu na navedenu protustranku.

II. Nepobijani dio rješenja u odnosu na protustranku ĐŠ ostaje neizmijenjen.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. i II. izreke mlt. JŠI, rođen **.**.2013. privremeno se povjerava i smješta u Caritas Zagrebačke nadbiskupije „Kuća sv. Franje“ na adresi [adresa] na vrijeme od 30 dana, dok je pod točkom III. izreke protustrankama oduzeto pravo na stanovanje s mlt. JŠI i s tim u vezi pravo na svakodnevnu skrb o djetetu dok traje mjera iz točke I. i II. izreke. Ujedno je pod točkom IV. izreke određeno da je predlagatelj dužan najkasnije pet dana prije isteka roka iz točke I. i II. izreke izraditi obiteljsku procjenu i dostaviti je sudu neposredno ili elektroničkim putem zajedno s prijedlogom za ukidanje odluke o privremenom povjeravanju i smještaju djeteta ili prijedlogom za donošenje druge mjere za zaštitu osobnih prava i dobrobiti mlt. JŠI. Pod točkom V. izreke sud je odredio da će protustranke za vrijeme trajanja mjere iz točke I. i II. izreke rješenja ostvarivati osobne odnose s mlt. djetetom na način da majka ostvaruje osobne odnose svaki prvi vikend u mjesecu od petka do nedjelje, a otac svaki treći vikend u mjesecu, na način da roditelji dođu po dijete i vrate ga u ustanovu.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka JŠ (dalje: žaliteljica) ukazujući na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijano rješenje stavi izvan snage.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba žaliteljice nije osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti prijedloga, prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 135. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ) smatra da je provedenim procjenama dobivenim instrumentima za procjenu razvojnih rizika za mlt. JŠI utvrđena visoka razina rizika u odnosu na obiteljske okolnosti i obilježja roditelja kao čimbenika razvojnog rizika djeteta u vidu nerazumijevanja razvojnih i emocionalnih potreba djeteta, nasilnih odgojnih postupaka prema djetetu, neprihvaćanja odgovornosti za roditeljstvo, emocionalnih poteškoća i poteškoća u funkcioniranju roditelja, sumnje u narušeno mentalno zdravlje, neodgovarajućih obrazaca interakcije roditelja, prethodnih prijava za zanemarivanje djece, nepovoljne povijesti roditelja te povijesti kontakata sa socijalnom službom u kombinaciji s postojanjem visoke razine rizika zbog obilježja djeteta (nesigurna privrženost, internalizirani problemi, uključenost u vršnjačko nasilje, težak temperament, teže psihičko stanje djeteta (prijetnje suicidom i teškoće prilagodbe), te pretjerano provođenje vremena na internetu koji nije u edukacijske svrhe.

6. Kako iz priloženih isprava, poglavito iz Liste za procjenu sigurnosti djeteta, dopune socijalne anamneze predlagatelja te zaključaka stručnog tima, sud tvrdi da je obitelj protustranaka visoko rizična za ostanak mlt. djeteta u istoj, sve obzirom da su odnosi u predmetnoj obitelji narušeni dugi niz godina i da su u obitelji izricane mjere obiteljsko pravne zaštite te mjere stručne pomoći i potpore koje nisu dale rezultata, pa da je potrebno mlt. dijete izdvojiti iz okoline kakva je u njegovoj obitelji (nesređena i ugrožavajuća), te otkloniti utjecaj nezdravih odnosa između roditelja koji nemaju dovoljno kapaciteta za izvršavanje roditeljske skrbi na način koji vodi računa o dobrobiti djeteta, budući da isti, za sada, nisu u mogućnosti osigurati stabilne i sigurne uvjete života za dijete, te da je stabilne i sigurne uvjete života za djete jedino moguće ostvariti privremenim izdvajanjem istog iz obitelji i smještajem u ustanovu socijalne skrbi, sve primjenom odredbe čl. 152. st. 1. toč. 1., 2. i 3. ObZ-a.

7. Nadalje, kako je po ocjeni suda mlt. dijete pravilnom primjenom odredbe čl. 135. do 138. ObZ-a od strane predlagatelja rješenjem od 9. listopada 2025. žurno izdvojeno i smješteno izvan obitelji, te privremeno povjereno na smještaj u smislu čl. 135. st. 2. ObZ-a Caritasu Zagrebačke nadbiskupije „Kuća sv. Franje“ Vugrovec, to tvrdi da je trebalo usvojiti i prijedlog o privremenom povjeravanju mlt. djeteta navedenoj ustanovi na vrijeme od 30 dana, primjenom odredbe čl. 150. do 152. istog Zakona, uz obrazloženje da postoji bojazan za zdravlje i dobrobit mlt. djeteta te za njegov psihofizički razvoj u nesređenoj obiteljskoj situaciji, sve sukladno odredbama 149., 150., i 152. ObZ-a, dok je odlučeno da će se osobni odnosi s protustrankama odvijati sukladno prijedlogu, jer je ocjena da je isto u najboljem interesu djeteta, a uvažavajući procjenu razvojnih rizika djeteta primjenom odredbe čl. 153. st. 1. i 3. ObZ-a.

8. U žalbi žaliteljica ističe da podaci koje je iznio predlagatelj nisu ažurni i točni te su u određenoj mjeri proturječni jer nije točno da ista nema radnog staža, budući je ista i sad zaposlena, no nalazi se na porodnom dopustu, dok da otac mlt. djeteta već dugo živi sam i već dugi niz godina ne konzumira alkohol. Opisuje da je predlagatelj još 30 rujna 2025. u odnosu na mlt. MŠ postupao na način da je isti žurno izdvojen iz obitelji, no protivno ObZ-u nije donio rješenje o žurnoj mjeri izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, niti je u roku od 72 sata sudu predložio donošenje odluke o privremenom povjeravanju skrbi o djetetu drugoj osobi. Ukazuje da je već 30. rujna 2025. mlt. MŠ faktično izdvojen iz obitelji žaliteljice iz istih razloga zbog kojih je naknadno 9. listopada 2025. doneseno rješenje o žurnoj mjeri izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, a jedino što se u međuvremenu dogodilo je pogoršanje zdravstvenog stanja mlt. MŠ zbog kojeg je hospitaliziran u KBC Osijek, ali ne zbog postupaka žaliteljice već odvojenosti od iste i izdvajanja od obitelji. Stoga žaliteljica smatra da su protekli rokovi propisani u čl. 137. i 138. ObZ-a u kojima je predlagatelj trebao donijeti rješenje i podnijeti sudu prijedlog, računajući od 30. rujna 2025. uslijed čega tvrdi da je mjera žurnog izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji prestala važiti, te da predlagatelj nije mogao dana 9. listopada 2025. donijeti mjeru kao da 30. rujna 2025. nije bilo postupanja iz iste činjenične osnove. Osim toga smatra da ni na koji način nije obrazloženo iz kojih razloga mlt. MŠ ne bi bio povjeren ocu na skrb, te da su upravo postupci predlagatelja doveli do pogoršanja psihičkog stanja mlt. djeteta.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. ObZ-a, ovaj sud nije našao da bi ista odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, potpuno pogrešno smatra žaliteljica da su u konkretnom slučaju protekli rokovi propisani odredbom čl. 137. i 138. ObZ-a vezani za odluku o žurnom izdvajanju te posljedično u svezi s odlukom o privremenom povjeravanju mlt. djeteta ustanovi socijalne skrbi.

11. Naime, kako žaliteljica ne osporava istaknutu činjenicu da je u odnosu na izdvajanje mlt. djeteta od 30. rujna 2025. postojala suglasnost protustranaka, tj. oba roditelja te je mlt. MŠ smješten u udomiteljsku obitelj, a kako je radi suicidalnih namjera dana 3. listopada 2025. isti smješten u KBC Osijek, Zavod za dječju i adolescentnu psihijatriju, gdje je utvrđeno da je mlt. MŠ žaliteljici napisao na mobitel da „ne može više“ i „što će biti ako si nešto napravim“, navodeći u bolnici da je isto napisao reaktivno, jer želi živjeti kod majke ili oca te se teško prilagođava na udomiteljsku obitelj i na novu školu, pa je kod otpusta iz bolnice konstatirano da je isti na trenutke emocionalno inkontinentan, tjeskoban, sniženog afekta, dok da u sadržaju nema znakova psihotičnosti, aktivno nije agresivan, te se jasno distancira od suicidalnih misli, ideja i pulzija, to je prema mišljenju ovog suda u interesu djeteta pravilno zaključeno da daljnji smještaj istog u udomiteljskoj obitelji više nije nabolje rješenje za dijete, djelomično zbog teškoća u suradnji sa žaliteljicom, a djelomično zbog poteškoća u funkcioniranju mlt. MŠ jer mu udomiteljica nije u mogućnosti pružiti adekvatnu svakodnevnu skrb u vidu osiguranja psihološke podrške, vožnju na kontrolne preglede i sl. te se pristupilo traženju adekvatnog oblika smještaja za mlt. MŠ, pa je zakonito predlagatelj primjenom odredbe čl. 135. ObZ-a u svezi s čl. 137. i 138. istog Zakona zbog navedenih okolnosti koje su se dogodile u udomiteljskoj obitelji, a nakon prestanka hospitalizacije mlt. MŠ donio u zakonskim rokovima prvo odluku od 9. 10. 2025. o žurnoj mjeri izdvajanja istog i smještaja izvan obitelji, a nakon toga podnio sudu prijedlog za donošenje odluke o privremenom povjeravanju mlt. MŠ navedenoj ustanovi socijalne skrbi temeljem odredbi čl. 150. i 151. ObZ-a.

12. Stoga, kako na osnovu stanja spisa i ovaj sud smatra da postoje pretpostavke za određivanje sporne mjere, jer je mlt. dijete prethodno bilo žurno izdvojeno sukladno odredbama čl. 135. i 138. ObZ-a, obzirom da postoji opasnost za zdravlje i dobrobit mlt. djeteta i obzirom na istaknutu procjenu ugroženosti istog, koje činjenice žaliteljica posebno žalbom ne osporava, a kako iz dokumentacije u spisu postoji navod mlt. MŠ na kojeg ukazuje prvostupanjski sud da isti ne želi živjeti s ocem jer je često u alkoholiziranom stanju, dok i sam otac navodi da je mlt. MŠ izrazio želju da ne živi s ocem jer je jako vezan za ostalu braću, prema mišljenju ovog suda žalbenim navodima žaliteljica nije dovela u sumnju zaključak suda da je navedena odluka zakonita i u najboljem interesu za mlt. MŠ, a kako se radi o žurnom postupku i mjeri koja traje samo 30 dana, predlagatelj će u nastavku prikupiti i utvrditi sve daljnje činjenice o kojima ovisi da li će se ista mjera produžiti na još 30 dana ili ne.

13. Stoga je valjalo odbijanjem žalbe žaliteljice, a primjenom odredbe čl. 380. toč. 2 ZPP-a, u svezi s čl. 346. ObZ-a potvrditi pobijanu odluku u odnosu na žaliteljicu, dok u odnosu na oca, ovdje protustranku ĐŠ, navedena nepobijana odluka ostaje neizmijenjena.

U Varaždinu 13. studenog 2025.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić