Poslovni broj: Gž R-43/2023-2

1

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice V. Ž. iz Z., OIB …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika sveučilišta, Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici iz O. d. J. & G. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-9819/2020-21 od 28. travnja 2023., 5. listopada 2023., 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tuženika sveučilišta, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr-9819/2020-21 od 28. travnja 2023. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom I izreke te u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II izreke.

 

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika sveučilišta za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

Obrazloženje

 

              1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 736,87 eura/5.551,93 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je pobliže određeno u točki I izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu te je pod točkom II izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.291,95 eura/9.734,20 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude pa do isplate, dok je za iznos od 46,66 eura/351,56 kn zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

 

              2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik, i to, kako je razvidno iz njenog sadržaja, protiv dosuđujućeg dijela pod točkama I i II izreke, a zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.

 

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

              5. U ovom se postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., dalje: ZPP).

 

6. U svezi žalbenih navoda kojima tuženik obrazlaže žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koji se odnose na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP valja navesti da se temeljem članka 467. stavka 1. ZPP presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP, zbog čega ti žalbeni navodi nisu razmatrani.

 

              7. Protivno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži dovoljno jasne i neproturječne razloge s obzirom na predmet spora i okolnosti slučaja te nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.

 

              8. Također, u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

              9. Predmet postupka je isplata utuženog iznosa s osnove razlike plaće.

 

              10. Nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika.

 

              11. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj: 27/01., 39/09., dalje: ZPJS).

                           

              12. Sporno je da li se na tužiteljicu primjenjuje Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 25. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Sporazum), Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. (u daljnjem tekstu: Dodatak) i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (u daljnjem tekstu: Izmjene sporazuma) te da li se slijedom toga plaća tužiteljice obračunava s osnovicom od 5.415,37 kn, umjesto onom kojom joj je plaću obračunavao tuženik u utuženom razdoblju.

 

              13. Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6 % u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili su 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj. Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. - V. tih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao.

 

              14. Dana 7. prosinca 2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela je Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano.

 

              15. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u svezi članka VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0 %, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015.

 

              16. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

 

              17. Mjerodavno materijalno pravo sadržano je u Zakonu o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09.), a prema odredbi iz članku 192. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se u članku 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. ("Narodne novine", broj 141/12., dalje u tekstu: TKU/12) uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

 

              18. Izmjene i dopune sklopljene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz članka 199. stavka 1. ZR na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

 

              19. Obzirom na naprijed navedeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavka 4. TKU za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10., dalje: TKU/10), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna. Pritom je odredbom članka 51. stavka 4. TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavka 4. TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u svezi članka VII. stavka 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

 

              20. Isto tako, u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pada realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u člancima III. - IV. Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII. stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III. proizlazi da se ona odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjeta za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII. stavka 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu, a namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn.

 

              21. Pri tome valja reći da je odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala konzumirana kroz članak IV. stavak 5. izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV. stavka 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.

 

              22. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je pravno osnovan kako je navedeno u točki I izreke pobijane presude.

 

              23. Slijedom svega navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda, da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), za koji zaključak je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude naveo jasne i određene razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju, a suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

 

24. Odluka prvostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka koje je tuženik u obvezi nadoknaditi tužiteljici pravilna je i donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi, a koju odluku tuženik ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima, nego je očito osporava kao posljedicu svog stava o pogrešnoj odluci o glavnoj stvari.

 

25. Radi iznijetog je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

 

26. Tuženik nije uspio sa žalbom radi čega je odlučeno kao pod točkom II izreke ove presude (članak 166. stavak 1. ZPP).

 

27. Prvostupanjska presuda nije ispitivana u odbijajućim dijelovima pod točkama I i II izreke jer u tim dijelovima nije pobijana žalbom.

 

U Sisku, 5. listopada 2023.