Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-10260/2025
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Setovia voće d.o.o. sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika CU, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz čl. 15. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2025 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla (Narodne novine broj: 80/13., 115/18. i 32/20.), rješavajući o žalbama I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj Pp-4742/2022, od 10. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 13. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Odbijaju se kao neosnovane žalbe I. okrivljene pravne osobe Setovia voće d.o.o., Zagreb i II. okrivljene odgovorne osobe CU, te se u pobijanom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljena pravna osoba Setovia voće d.o. o., Zagreb i II. okrivljena odgovorna osoba CU dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima zbog počinjenja prekršajnog djela iz čl. 15. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2025 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo je I. okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna u iznosu od 6.660,00 eura, a II. okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 669,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se, u slučaju plaćanja dvije trećine novčane kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti, dok su u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 127. Zakona o Državnom inspektoratu, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, okrivljenici oslobođeni od optužbe.
2. Istom presudom I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljena odgovorna osoba obvezani su naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura-svaki.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe u odnosu na prekršajno djelo za koje su oglašeni krivima i to: zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o sankcijama. Žalitelji u bitnom, ističu da djelo za koje su proglašeni krivima, a kako je opisano u izreci pobijane presude, nije prekršaj odnosno da činjenični opis naveden u izreci ne odgovara zakonskom opisu djela, budući da zakonski opis djela iz čl. 15. st. 1. Zakona ne obuhvaća okolnost nepostojanja rizika za zdravlje ljudi konzumacijom predmetnog proizvoda, a koja okolnost je navedena u činjeninom opisu radnje prekršaja u izreci pobijane presude. Iz navedenog razloga, a kako je kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, pobijanom presudom je povrijeđeno prekršajno materijalno pravo. Žalitelji također ističu nastupanje zastare prekršajnog progona, koja sukladno čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupa protekom tri godine za djela za koja je ovlašteni tužitelj dužan izdati prekšajni nalog, a u slučaju proteka roka od četiri godine, ista će ionako uskoro nastupiti, dok u odnosu na izrečenu prekršajnu sankciju ističu da je ista previsoko odmjerena i da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja iste nije dostatno cijenio olakotne okolnosti.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te isto tako nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio povrede koje ističu žalitelji, već je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući presudu u pobijanom dijelu, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud, nakon temeljito i pravilno provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da su okrivljenici počinili prekršajno djelo činjenično opisano u izreci pobijane presude za koje su oglašeni krivima i primjereno kažnjeni.
8. Pri tome, prvostupanjski sud nije počinio povredu materijalnog prekršajnog prava, na način kako to ističu žalitelji, budući da činjenični opis djela u izreci presude u pobijanom dijelu, sadrži sve odlučne činjenice koje čine biće prekršaja iz čl. 15. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o provedbi Uredbe (EZ) br. 396/2025 o maksimalnim razinama ostataka pesticida u i na hrani i hrani za životinje biljnog i životinjskog podrijetla, tj.“ da su stavili na tržište hranu, špinat koji je nesukladan prema čl. 18. st. 1. Uredbe (EZ) br. 396/2005. Europskog parlamenrta i Vijeća od 23. veljače 2005. o maksimalnim razinama ostataka pesticida, jer je u uzorku utvrđena vrijednost od 0,39 mg/kg za aktivnu tvar ditiokarbamat za koju je MDK 0,05 mg/kg....“. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi, biće predmetnog prekršaja jest stavljanje na tržište hrane koja ne udovoljava zahtjevima iz čl. 18. st. 1. Uredbe (EZ) br. 396/2005, što je odlučna činjenica, dok postojanje rizika za zdravlje ljudi koji bi uslijed toga konzumirali takvu hranu, nije bitno obilježje prekršaja i ne predstavlja odlučnu činjenicu, ali unatoč tome što je navedeno u činjeničnom opisu, nije od utjecaja na pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju, jer izreka presude, već ionako sadrži sva bitna obilježja ovog prekršaja.
9. Također, žalitelji neosnovano ističu okolnost nastupanja zastare prekršajnog progona, budući da ista sukladno čl. 13. st. 1. Prekršajnog zakona nastupa za četiri godine, jer se u konkretnom slučaju radi o prekršajnom djelu za koje, s obzirom na visinu zapriječene novčane kazne, ovlašteni tužitelj nije obvezan izdati prekršajni nalog.
10.
Ocjenjujući navode žalbe u odnosu na izrečenu prekršajnu sankciju, ovaj sud nalazi da je izrečena kazna okrivljenicima za počinjeni prekršaj u iznosu od 6.660,00 eura za I. okrivljenika, te u iznosu od 669,00 eura za II. okrivljenika, u granicama Zakona i nije prestroga, tim više što je utvrđena u iznosu koji je tek nešto viši od posebnog minimuma kazne koja je za isti prekršaj propisna u rasponu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna (6.636,14 do 13.272,28 eura za I. okrivljenika), te u rasponu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna (663,61 do 1.327,23 eura za II. okrivljenika), a koji iznosi kazne su i po ocjeni ovog suda, uz olakotne okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud, primjerene težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, te su pogodne da se njihovim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenici ubuduće kloniti činjenja ovakvih i sličnih prekršaja.
11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenih na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).
12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu te u pobijanom, potvrdio prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 13. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v. r.
Katica Lučić, v.r.
Odluka se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
