Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-140/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice Opće bolnice Pula-Ospedale Generale di Pola, OIB:16089706543, Pula, Santorijeva ulica – Via Santorio, Santorio 24A, koju zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 29. ožujka 2024. broj Pr-27/2023-41, u sjednici vijeća 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Djelomično se prihvaća i djelomično odbija žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 29. ožujka 2024. broj Pr-27/2023-41 pod toč. I. i II. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 913,99 EUR sa zateznom kamatom:

- na iznos od 120,75 EUR od 16. rujna 2014.

- na iznos od 55,13 EUR od 16. studenog 2014.

- na iznos od 21,28 EUR od 16. prosinca 2014.

- na iznos od 125,05 EUR od 16. siječnja 2015.

- na iznos od 122,64 EUR od 16. veljače 2015.

- na iznos od 10,82 EUR od 16. ožujka 2015.

- na iznos od 4,92 EUR od 16. travnja 2015.

- na iznos od 62,55 EUR od 16. svibnja 2015.

- na iznos od 70,68 EUR od 16. lipnja 2015.

- na iznos od 85,10 EUR od 16. srpnja 2015.

- na iznos od 2,36 EUR od 16. kolovoza 2015.

- na iznos od 60,65 EUR od 16. rujna 2015.

- na iznos od 48,00 EUR od 16. studenog 2015.

- na iznos od 3,04 EUR od 16. siječnja 2016.

- na iznos od 3,33 EUR od 16. veljače 2016.

- na iznos od 3,33 EUR od 16. ožujka 2016.

- na iznos od 3,33 EUR od 16. svibnja 2016.

- na iznos od 1,20 EUR od 16. srpnja 2016.

- na iznos od 3,34 EUR od 16. kolovoza 2016.

- na iznos od 2,29 EUR od 15. rujna 2016.

- na iznos od 0,80 EUR od 16. siječnja 2017.

- na iznos od 3,58 EUR od 16. ožujka 2017.

- na iznos od 0,83 EUR od 16. travnja 2017.

- na iznos od 3,42 EUR od 16. kolovoza 2017.

- na iznos od 0,87 EUR od 16. listopada 2017.

- na iznos od 3,33 EUR od 16. studenog 2017.

- na iznos od 0,32 EUR od 16. prosinca 2017.

- na iznos od 3,56 EUR od 16. siječnja 2018.

- na iznos od 0,81 EUR od 16. veljače 2018.

- na iznos od 2,81 EUR od 16. ožujka 2018.

- na iznos od 3,40 EUR od 16. travnja 2018.

- na iznos od 9,76 EUR od 16. lipnja 2018.

- na iznos od 14,82 EUR od 16. srpnja 2018.

- na iznos od 15,03 EUR od 16. listopada 2018.

- na iznos od 0,87 EUR od 16. studenog 2018.

- na iznos od 3,87 EUR od 16. ožujka 2019.

- na iznos od 7,43 EUR od 16. travnja 2019.

- na iznos od 3,53 EUR od 16. rujna 2019.

- na iznos od 13,85 EUR od 16. listopada 2019.

- na iznos od 9,58 EUR od 16. studenog 2019.

- na iznos od 1,71 EUR od 16. prosinca 2019.

do isplate po određenoj stopi zatezne kamate izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima

- preinačuje u preostalom dijelu na način da se odbija zahtjev za isplatu iznosa od 1.542,42 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose povrh naprijed navedenih novčanih iznosa potvrđenih ovom presudom.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija i djelomično prihvaća žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 29. ožujka 2024. broj Pr-27/2023-41 potvrđuje pod toč. III. izreke i pod toč. I. (u dijelu odluke o troškovima postupka) kojom je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.356,43 EUR i preinačuje pod toč. I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 1.543,57 EUR i zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 229,55 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod toč. I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 2.456,41 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose od dospjelosti do isplate i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.900,00 EUR, pod toč. II. izreke odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima pod toč. I. izreke, dok je pod toč. III. izreke odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu u cijelosti pobija tuženica iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Polazeći od predmeta spora koji se odnosi na zahtjev za isplatu razlike bruto plaće za razdoblje od 1. kolovoza 2014. do 31. prosinca 2019. s osnova dodatka na posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sate prekovremenog rada, te naknade plaće za godišnji odmor i za vrijeme privremene spriječenosti za rad, te nesporne činjenice da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženice na radnom mjestu medicinske sestre, ocjenu osnovanosti zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećem činjeničnom utvrđenju:

- da između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer tužiteljica kao medicinska sestra u oba režima rada obavlja jednake poslove i radne zadatke pa ima pravo na dodatke koji uvećavaju osnovnu plaću neovisno obavlja li ih u redovnom ili prekovremenom radu, što je u skladu stajalištem VSRH koje je izraženo na VIII. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019.

- da sud ne prihvaća iskaz svjedoka ĆH i pravno mišljenje prof. AH na koje se poziva tuženica jer se radi o pravnom pitanju o kojem sud daje svoje mišljenje

- da tumačenje zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13. i 96/15. – u daljnjem tekstu: KU/13) ima pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora sukladno čl. 19. st. 6. KU/13 pa je sud njima vezan (identično stajalište izraženo u odlukama VSRH broj Revr-630/2017, Revr-676/2013, Revr-793/2013 i dr.), da je zajedničko povjerenstvo dva puta tumačilo čl. 51. st. 10. KU/13 te je 1. srpnja 2015. donijelo

Zaključak broj 148 koji glasi:

„Sukladno Kolektivnom ugovoru mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“

- da je zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo Zaključak broj 153 koji glasi:

„Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dam, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavlja se izvan snage Zaključak broj 21, 48 i 148.“

- da se Zaključak broj 153 razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u bitnome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati

- da je zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo Zaključak broj 169 koji glasi:

„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“

- da se tumačenje čl. 51. st.10 KU/13 sukladno Zaključku broj 148 prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati primjenjuje od njegova stupanja na snagu 1. prosinca 2013., dok se tumačenje sukladno Zaključku broj 153 prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati primjenjuje od 21. prosinca 2015.

- da redovni mjesečni fond sati za sve radnike mora biti isti, što proizlazi iz Zaključaka broj 148 i 153 i to bez obzira rade li radnici u prvoj smjeni, smjenskom radu ili turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti, a da se sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ubraja u prekovremeni rad

- da je prema nalazu i dopuni nalaza vještaka za računovodstvo i financije Marina Rameša, koji je izrađen na bazi platnih i evidencijskih lista tuženice, utvrđeno da je tuženica nepravilno obračunala plaću na način da je primijenila tumačenje iz Zaključka broj 148 i za daljnje razdoblje kada je već bilo u primjeni tumačenje iz Zaključka broj 153, a što znači da je tuženica radnicima koji nisu radili na blagdane priznala i te neradne i neodrađene dane kao radne dane ubrajajući ih u redovni mjesečni fond radnih sati jednako kao i tužiteljici koja je za blagdan radila, a ako je redovni mjesečni fond radnih sati (koje svaki radnik mora odraditi) za sve radnike isti tada radnik koji radi na blagdan ne može imati veći broj radnih sati u odnosu na radnika koji nije radio na blagdan, pa da uslijed pogrešnog obračuna tužiteljici nije isplaćena bruto plaća u iznosu od 18.507,84 kn/2.456,41 EUR

- da je sukladno izraženom stajalištu VSRH u odluci broj Revr-281/2021 i uputi ovoga suda iz rješenja od 22. ožujka 2023. broj Gž R-47/2022 provedena dopuna vještačenja od 31. siječnja 2022., te da obračunom u skladu sa Zaključcima broj 148 i broj 153 razlika bruto plaće na koju bi tužiteljica imala pravo iznosi 6.886,46 kn/913,99 EUR

- da je otklonjen prigovor zastare jer je tužba podnesena 30. kolovoza 2019. dok bi najstarija tražbina zastarjela 17. rujna 2019. primjenom čl. 139. Zakona o radu pa je prigovor zastare neosnovan,

te primjenjujući sljedeće materijalno pravo:

-čl. 47. st. 1., 2. i 3. KU/13 koji je bio na snazi do 28. veljače 2018., te čl. 45. st. 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19., u daljnjem tekstu: KU/18) koji je bio na snazi u preostalom utuženom razdoblju od 1. ožujka 2018. do 31. prosinca 2019. i kojima je ugovoreno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća

- čl. 51. st. 1. KU/13, kao i čl. 49. st. 1. KU/18 kojima je ugovoreno da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, te čl. 51. st. 9. KU/13, kao i čl. 49. st. 9. KU/18 kojima je ugovoreno da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati

- čl. 57. KU/13, kao i čl. 55. KU/18 kojima je ugovoreno, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću

- čl. 59.a KU/13, kao i čl. 57. KU/18 kojima je ugovoreno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću

- čl. 36. KU/13 i čl. 34. KU/18 kojim je ugovoren način obračuna naknade plaće za godišnji odmor

- čl. 91. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14. i 127/17., u daljnjem tekstu: ZR) koji propisuje da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu i čl. 94. ZR koji propisuje da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću,

prvostupanjski sud navodi da dopunu vještačenja ne prihvaća kao osnovu za ocjenu relevantnih činjenica jer je utvrđeno da je tuženica efektivni redovni mjesečni fond sati računala na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožila sa 8 sati i umanjila ih za odrađene subote, nedjelje i blagdane koji su padali u inače radne dane na način kako je navedeno u Zaključku broj 148, kao i da je isti način tuženica primjenjivala i nakon što je donesen Zaključak broj 153 za radnike koji ne rade turnuse (pod toč. 27. obrazloženja uzima kao primjer mjesečni redovni broj radnih sati glavne sestre bolnice/odjela koja radi samo jutarnju smjenu), iz čega izvodi zaključak da redovni mjesečni fond radnih sati kod tuženice nije bio jednak za sve radnike pa je tuženica prilikom obračuna plaće postupala protivno Zaključcima broj 148 i 153 koji utvrđuju da "Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno", pa je povoljniji način obračuna za tužiteljicu onaj koji je sadržan u osnovnom nalazu vještaka koji isključuje primjenu Zaključka broj 153 radi čega je usvojen zahtjev tužiteljice pod toč. I. izreke za isplatu razlike bruto plaće na način kako je obračunat u osnovnom nalazu vještaka.

6. U žalbi tuženica navodi da je ovaj drugostupanjski sud rješenjem broj Gž R-47/2022 dao uputu sudu da ponovno utvrdi broj prekovremenih sati imajući u vidu da se do 21. prosinca 2015. primjenjuje tumačenje iz Zaključka broj 148, a do 21. prosinca 2015. tumačenje iz Zaključka broj 153, a da to prvostupanjski sud nije uvažio nego je ponovno odlučio kao i u prethodnoj odluci. Shvaćanje suda prema kojem bi se kao radni dani/mjesečni fond sati računali isključivo radni dani bez vikenda (subote i nedjelje) i bez blagdana u suprotnosti je sa Zaključkom broj 153 i rješenjima VSRH broj Rev-281/2021, Rev-290/2021, Rev-655/2021 i Rev-683/2021. Nastavno ukazuje da je Zaključcima zajedničkog povjerenstva broj 46/2014 i 53/2014 koji nisu stavljeni izvan snage utvrđeno da nema odrađivanja blagdana, odnosno da prema Zaključku broj 46/2014 radnici koji rade u dane blagdana s obzirom na vrstu posla koji se mora raditi na blagdan, a prema svojem rasporedu, rade taj dan i za to dobiju povećanu plaću. U rješenju VSRH broj Rev-281/2021 od 27. travnja 2021. je izražen stav da niti sud niti vještak ne mogu i ne smiju mijenjati mjesečni fond sati, ukazujući da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu, te su u skladu s navedenim shvaćanjem donesene brojne odluke drugostupanjskih sudova (npr. Županijski sud u Splitu broj Gž R-852/2022, Županijski sud u Osijeku broj Gž R- 800/2022, Županijski sud u Rijeci broj Gž R-748/2020), ukazujući da bi primjenom Zaključaka broj 148 i broj 153 razlika bruto plaće prema dopuni nalaza vještaka iznosila 5.868,68 kn. Tuženica još navodi da su se utuženi dodaci počeli obračunavati na prekovremene sate rada tek nakon izmjene KU iz travnja 2020. kako je izričito navedeno u Dodatku III. koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. Radi svega navedenog smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda kontradiktorna i nerazumljiva, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

7. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tuženice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku, a niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženica jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti niti nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ocijeniti njezinu zakonitost.

8. Uzimajući u obzir Zaključak broj 153 koji je citiran pod toč. 5. ovog obrazloženja, kao i da ovaj sud ne nalazi da bi, s obzirom na opće odredbe obveznog prava, trebalo otkloniti primjenu citiranog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13, a da se Zaključak broj 153 u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, da Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage, da je zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 donijelo Zaključak broj 169 koji glasi: „Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“, to proizlazi da se tumačenje iz Zaključka broj 148 koje je stavljeno izvan snage tumačenjem iz Zaključka broj 153 ne primjenjuje od 21. prosinca 2015. i da je od tada na snazi tumačenje prema kojem redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja KU po zajedničkom povjerenstvu za tumačenje KU koje predstavlja sastavni dio KU (čl. 19. st. 6. KU/13), osnovana je tvrdnja tuženice da je prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženica u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računala mjesečni fond radnih sati (propuštajući taj fond umanjiti za dane blagdana u tom mjesecu).

9. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu, te ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti se sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18, a ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.

10. Identično pravno stajalište izraženo je u odlukama VSRH na koje se poziva tuženica, te se ustalilo u sudskoj praksi i kroz daljnje odluke VSRH (npr. Rev-345/2022, Rev-1236/2021, Rev 98/2024 i dr.).

11. U preostalim žalbenim navodima tuženica neosnovano ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu propustio primijeniti Dodatak III. KU/18 jer je upravo Dodatkom III. uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad, međutim, s obzirom da se Dodatak III. KU/18 počeo primjenjivati 1. travnja 2020., a da je tužiteljica tužbenim zahtjevom obuhvatila razdoblje zaključno s 31. prosincem 2019. pa je očito da prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni Dodatka III. KU/18.

12. Iz pisane dopune nalaza vještaka od 31. siječnja 2022. (i usmeno obrazložene), u kojoj je obračun utuženih dodataka i razlike plaće izrađen uz primjenu Zaključaka broj 148 i 153 ovisno o vremenskom važenju, proizlazi da tužiteljica primjenom mjerodavnog prava ima pravo na razliku plaće u bruto iznosu od 913,99 EUR (ranije 6.886,46 kn) koji uključuje pojedinačne mjesečne iznose navedene u dopuni nalaza vještaka preračunate iz iznosa u kunama u valutu EUR primjenom fiksnog tečaja 1 EUR=7,53450 kn, pa je ovaj sud djelomično odbio žalbu tuženice i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrdio presudu u tom dijelu pod toč. I. i II. izreke na način da je obvezao tuženicu isplatiti tužiteljici iznos od 913,99 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačno određene novčane iznose razlike plaće izuzev na iznose poreza na dohodak sadržanih u pojedinačnim iznosima, dok je primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP preinačio presudu u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.542,42 EUR sa zateznom kamatom i zahtjev u tom dijelu odbio.

13. O troškovima postupka ovaj sud je odlučio primjenom čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

14. Tužiteljica je uspjela u osnovu 100% te u visini 37,21% pa je njezin kvalitativni i kvantitativni uspjeh 68,60%, dok je uspjeh tuženice 31,39% radi čega tužiteljica ima pravo na troškove postupka razmjerno uspjehu od 37,21% primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

14.1. Tužiteljica ima pravo na trošak sastava tužbe primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištima 4. prosinca 2019., 31. svibnja i 2. studenog 2021., 9. svibnja 2022., 19. rujna 2023. i 6. ožujka 2024. po 200,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife i na ročištu od 26. svibnja 2022. za objavu presude 100,00 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 3. Tarife, za sastav podneska od 6. svibnja 2021. u iznosu od 50,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 4. Tarife i podneska od 18. veljače 2022. u iznosu od 200,00 EUR primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što daje iznos od 1.750,00 EUR te razmjerno uspjehu od 37,21% trošak od 656,43 EUR, čemu valja pridružiti cjelokupni trošak vještačenja koji je bio neophodan za odlučivanje u iznosu od 700,00 EUR, pa tužiteljica ima pravo na trošak u iznosu od 1.356,43 EUR.

14.2. Trošak sastava podneska od 10. rujna 2021. nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, dok na ročištu za objavu presude 29. ožujka 2024. tužiteljica nije bila prisutna.

15. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično preinačio odluku o troškovima postupka pod toč. I. izreke i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu u dijelu kojim je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.356,43 EUR, dok je primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP preinačio u preostalom dijelu i odbio zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.543,57 EUR.

16. Tuženica ima pravo na trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu od 62,79% i to sa sastav žalbe u iznosu od 312,50 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 EUR, što ukupno iznosi 365,59 EUR i razmjerno uspjehu daje trošak na koji tuženica ima pravo u iznosu od 229,55 EUR primjenom čl. 154. st. 2. ZPP.

U Varaždinu 13. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek