1             

                                                                                                                    Poslovni broj: Gž-293/2019-4             

 

 

 

 

                                                                                                                                      Poslovni broj: Gž-293/2019-4

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

           Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića predsjednika vijeća, Marijanke Salopek, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. L. T., OIB …, Č.,  zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku B. T., a oboje zastupani po punomoćniku S. B., odvjetniku u K., protiv 1. tuženika C. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., dipl. iur., odvjetnik u Z. i 2. tuženika J. o. d.d., OIB …, Z., kojeg zastupaju punomoćnici iz O. društva G. & P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi 2. tuženika J. o. d.d. izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 4 Pn-27/2017-36 od 12. listopada 2018. u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Djelomično se odbija žalba 2. tuženika J. o. d.d. i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 4 Pn-27/2017-36 od 12. listopada 2018. u točki I. izreke u odnosu na 2. tuženika kojem je naloženo da solidarno s 1. tuženikom C. o. d.d. isplati  mlt. tužitelju L. T. iznos od 32.000 kn /4.247,13[1] eura, tj. preko iznosa od 4.000 kn /530,89 eura do iznosa od 36.000,00 kn /4.778,02 eura, kao i odluka o troškovima postupka.

II. Djelomično se uvažava žalba 2. tuženika J. o. d.d. i preinačuje se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovi broj: 4 Pn-27/2017-36 od 12. listopada 2018. u točki I. izreke u odnosu na 2. tuženiku u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen preko iznosa od 36.000 kn /4.778,02 eura do dosuđenog iznosa od 39.000,00 kn /5.176,19 eura i sudi:

              Odbija se tužbeni zahtjev mlljt. tužitelja za iznos od 3.000 kn/398,17 eura sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 4. ožujka 2017 pa do isplate kao neosnovan.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

'' I. Nalaže se tuženicima C. o. d.d., Z. i J. o. d.d., Z., da tužitelju mldb. T. L. iz Č., solidarno isplate iznos od 39.000,00 kuna (slovima: trideset devet tisuća kuna) sa zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 4. ožujka 2017., pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 6.250,00 kuna, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 12. listopada 2018., do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

              III. Odbija se ostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova u iznosu od 3.250,00 kuna.''

 

2. Protiv navedene presude pod točkom I. izreke  preko dosuđenog iznosa od 4.000,00 kn /530,89 eura žalbu je podnio 2. tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu presudu u pobijanom dijelu preinačiti i odbiti mlt. tužitelja preko iznosa od 4.000,00 kn /530,89 eura, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odluku. Potražuje trošak žalbe. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu oba tuženika podcijenivši protupravnost mlljt. tužitelja i pri tome u potpunosti ignorirao propise koji uređuju postupanje sudionika u prometu i to iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., dalje: ZSPC) i  Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO) te se pogrešno pozvao na nevažeći Zakon o osnovama sistema u osiguranju imovine i osoba. Drži da je odgovornost mlt. tužitelja puno veća od utvrđene, tj. 90% jer je mlt. tužitelj pretrčavao kolnik iza autobusa koji nije bio označen pravilno, na mjestu gdje to nije bilo dozvoljeno i unatoč upozorenjima vozača osiguranika 1. tuženika, kojeg su druga djeca poslušala. Prometna nezgoda je mogla biti izbjegnuta samo u situaciji da je osiguranik 2. tuženika smanjio brzinu kretanja vozila do 41 km/h, a kretao se u okviru dopuštene brzine koja je bila ograničena na 50 km/h. Navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354 stavka 2. točke 11. ZPP jer su stranke učinile nespornim visinu štete od 40.000,00 kn /5.308,91 eura i uzimajući utvrđeni doprinos mlt. tužitelja nastanku štete od 10% suđeno je umjesto iznosa od 36.000,00 kn /4.778,02 kn iznos od 39.000,00 kn /5.176,19 eura. 2. tuženik osporava i dosuđeni tijek kamata na naknadu neimovinske štete jer su stranke tek na ročištu 11. rujna 2018. učinile nespornim visinu štete i kamata nije mogla teći prije isteka roka od 60 dana iz članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.; ZOOP), tj. od dana primitka presude kada je 2. tuženik mogao utvrditi konačan opseg štete. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 1103. ZOO, s tim u vezi poziva se na sudsku praksu. U odnosu na odluku o troškovima postupka smatra da je pogrešno shvaćanje prvostupanjskog suda u tumačenju članka 154. ZPP i to stavka 3. i da sud kod djelomičnog uspjeha stranaka u parnici mora voditi računa o uspjehu i tužitelja i tuženika.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer je izreka presude proturječna stanju spisa i to u dijelu u kojem je mlljt. tužitelju dosuđen iznos naknade štete preko iznosa od 36.000,00 kn/4.778,02 eura, tj. za iznos od 3.000,00 kn/398,17 eura, dok nisu počinjene preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

6. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, dok je uz pravilnu primjenu materijalnog prava o tužbenom zahtjevu  do iznosa od 36.000,00 kn/4.778,02 eura trebalo jednako odlučiti.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev mlljt. tužitelja radi naknade štete koja mu je nastala u štetnom događaju u kojem je 29. siječnja 2015. kao pješak povrijeđen jer je udaren prednjim krajem teretnog vozila reg. oznake ZG-6839-ES kojim je upravljao P. P. i koje motorno vozilo je iz odgovornosti za štetu trećim osobama bilo osigurano kod 2. tuženika.

8. U ovoj fazi postupka sporna je odgovornost 2. tuženika za štetu, odnosno doprinos mlt. tužitelja nastanku štete, tijek kamata, kao i trošak parničnog postupka.

9. Nije sporno da su stranke na ročištu za glavnu raspravu 27. veljače 2018. učinile nespornim ukupnu visinu štete u iznosu od 40.000,00 kn/5.308,91 eura, s time da je mlljt. tužitelj u tužbi potraživao ukupno iznos od 44.00,00 kn /5.839,8 eura i to na ime neimovinske štete za pretrpljene fizičke bolove iznos od 15.000,00 kn /1.990,84 eura te isti iznos za pretrpljeni strah, za smanjenje životne aktivnosti 6.000,00 kn/796,34 eura te za tuđu pomoć i njegu iznos od 8.000,00 kn/1.061,78 eura.

10. Uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: K-73/16-4 od 13. lipnja 2016. prvostupanjski sud je utvrdio da je osiguranik 2. tuženika P. P. oglašen krivim što je 29. siječnja 2015. upravljajući teretnim vozilom  marke "Mercedes Sprinter", reg. oznake ZG …županijskom cestom u pravcu Č., protivno članku 41. stavku 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, unatoč tome što je uočio djecu koja stoje na improviziranom ugibalištu i izlaze iz nasuprot njemu zaustavljenog vozila na cesti i olako smatrajući da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, dolazeći do kbr. 68 i zaustavljenog autobusa nije zaustavio svoje vozilo nego je nastavio kretanje uslijed d čega je nakon mimoilaženja sa zaustavljenim autobusom na desnoj prometnoj traci prednjim krajem vozila naletio na dijete L. T. starog 7 godina, koji je u tom trenutku prelazio kolnik k njemu s lijeve strane na desnu stranu iza zaustavljenog autobusa i tom prilikom zadobio ozljede karakterizirane kao ozljede opasne po život, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu te je temeljem članka 227. stavka 5. u vezi stavka 2. i 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od jedne godine, uvjetno na 3 godine.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je uvidom u presudu Prekršajnog suda u Ivanić Gradu poslovni broj: 3 P-179/15 od 22. svibnja 2017. utvrdio da su 1. okrivljenik  Č. p. d.o.o. kao pravna osoba, 2. okrivljenik D. P. kao odgovorna osoba i 3. okrivljenik D. Z. (vozač) proglašeni krivim i to 1. okrivljenik što je dopustio 29. siječnja 2015. da u prometu na cestama prometuje autobus marke "Setra", reg. oznake BJ …, vlasništvo tvrtke Č.-N. d.o.o., kojim je organiziran prijevoz djece u posebnom linijskom prijevozu putnika na relaciji Č.-V., a nije bio obilježen posebnom oznakom za obilježavanje na prednju i stražnju stranu autobusa sukladno članku 20. Pravilnika o uvjetima koje moraju ispunjavati autobusi kojima se organizira prijevoz putnika, zatim 3. okrivljenik što je navedenog dana upravljao predmetnim autobusom koji nije bio obilježen navedenom posebnom oznakom čime su okrivljenici počinili prekršaj iz članka 41. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cesta, te je 1. i 2. okrivljeniku izrečena novčana kazna, a 3. okrivljeniku opomena.

12. Na temelju iskaza prometnog vještaka D. F.,  a koji je za potrebe predmetnog kaznenog postupka dao nalaz i mišljenje u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom da je osiguranik 2. tuženika reagirao bez zakašnjenja kada je mlt. tužitelj izašao iz gabarita vozila u vidno polje na koje je vozač imao preglednost i da je mlljt. tužitelj mogao uočiti predmetno teretno vozilo koje mu je dolazilo u susret u trenutku kada je vozač mogao njega uočiti , tj. kada se vozilo nalazilo na oko 22,3 m ispred linije kretanja mlljt. tužitelja. Nalet na mlljt. tužitelja bi bio izbjegnut da je isti pričekao da prođe predmetno vozilo te potom nastavio kretanje preko kolnika.

13. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da je mlljt. tužitelj prelazio kolnik na mjestu gdje nema obilježenog prijelaza i pri tome propustio obratiti pažnju na kretanje vozila, odnosno na odvijanje prometa, pa je utvrđeni način kretanja mlt. tužitelja u vrijeme štetnog događaja protivan članku 131. stavku 1. ZSPC, na koji se prvostupanjski sud ne poziva, ali ga primjenjuje. Naime, kretanje pješaka uređeno u člancima 124. do 132. ZSPC, kako se to osnovano i navodi u žalbu. Tako je u članku 124. stavku 1. ZSPC propisano da se pješak ne smije kretati ni zadržavati na kolniku, a u članku 129. stavku 2. istog Zakona da pješak koji namjerava prijeći preko kolnika na mjestu na kojem ne postoji obilježeni pješački prijelaz ne smije stupiti na kolnik ako time ometa promet vozila.

14. U pravu je 2. tuženik da se je prvostupanjski sud pozvao na nevažeći Zakon o osnovama sistema o osiguranju imovine i osoba jer je taj Zakon nevažeći od 31. ožujka 1990., već je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. 75/09., 76/13., 152/14, dalje: ZOOP), a koji se primjenjuje analognom primjenom članka 1069. ZOO.

15. Isto tako, iako prvostupanjski sud ne navodi odredbe ZOO u odnosu na nastalu štetu trećoj osobi u vezi s pogonom motornog vozila, ali pri tome iste primjenjuje utvrdivši da su 1. i 2. tuženik upravljali s osobnim vozilom i autobusom koji se smatraju opasnom stvari, da su pravomoćno presuđeni,  kao i da su odgovorni za nastalu štetu mlljt. tužitelju, a koji je doprinio nastanku štetnog događaja.

16. Uzimajući u obzir da je mlljt. dijete slabija strana u prometu u odnosu na vozila koja predstavljaju opasnu stvari, a utvrđeno je da je mlljt. tužitelj u vrijeme predmetne prometne nezgode imao 7 godina i da se radilo o prijevozu školske djece autobusom koji nije bio označen za takav prijevoz, to je odluka prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenu odgovornost 2. tuženika pravilna. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da su djeca nakon izlaska iz autobusa prepuštena sama sebi i bez nadzora.

17. Svaki sudionik u prometu, pa tako i osiguranik 2. tuženika, je bio dužan pojačano paziti kada dolazi u susret zaustavljenom autobusu na mjestu za zaustavljanje da postoji mogućnost preleta putnika iza autobusa na kolnik i naleta vozila koja dolaze iz suprotnog smjera na osobe koje na taj način prelaze kolnik i što bi svakom iskusnijem vozaču moralo biti poznato. Stoga je osiguranik 2. tuženika trebao smanjiti brzinu na onu s kojom bi se mogao na vrijeme zaustaviti u slučaju eventualnog prelaženja kolnika od strane neke osobe iza zaustavljenog autobusa, a to posebice jer se radilo o autobusu zaustavljenom na ugibalištu.

18. Odredom članka 1045. stavka 1. ZOO je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1092. stavka 2. istog Zakona propisano da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Nadalje,  prema članku 1069. stavku 1. ZOO za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik.

19. Nadalje, u članku 12. stavku 3. ZPP je propisano da u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

20. Slijedom navedenog, po ocjeni i ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i to članak 1045. stavak 1. i članak 1092. ZOO, utvrdivši da su 1. tuženik i 2. tuženik solidarno odgovorni mlljt. tužitelju za štetu u omjeru od 90%, odnosno da je mlt. tužitelj doprinio nastanku štetu u omjeru od 10%., a što žalbenim navodima 2. tuženika nije dovedeno u sumnju.

21. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u okviru članka 1103. ZOO kada je dosudio naknadu neimovinske štete od dana podnošenja tužbe jer su mlljt. tužitelj i 2. tuženik na ročištu od 11. rujna 2018. učinile nespornim visinu štete. Naprijed navedeno iz razloga jer tužba sadrži potpune podatke i dokaze zbog čega mlljt. tužitelj smatra da mu pripada naknada i neimovinske štete i 2. tuženik je pozvan na popravak štete. Osim toga, iz spisa je razvidno da je 14. travnja 2015. podnesen odštetni zahtjev 2. tuženiku po kojem 2. tuženik nije postupio i sukladno članku 12. stavku 4. u vezi stavka 1. ZOOP, mlljt. tužitelju bi pripadala zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22. Primjenom ovlaštenja iz članka 373.a ZPP nesporno je da su stranke učinile nespornim visinu ukupne štete od 40.000,00 kn /5.308,91 eura, to je prvostupanjski sud utvrdivši da je mlt. tužitelj doprinio nastanku štete u omjeru od 10% istom mogao dosuditi iznos od 36.000,00 kn /4.778,02 eura, a ne iznos od 39.000,00 kn /5.176,19 eura, radi toga je i presudu u tom dijelu valjalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev za iznos od 3.000,00 kn /398,17 eura.

23. Uslijed djelomičnog preinačenja presude valjalo je odlučiti o troškovima postupka. Uzimajući u obzir da je mlljt. tužitelj uspio u pretežitom dijelu svog zahtjeva i zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je odluku o troškovima postupka valjalo potvrditi jer je ista pravilno utemeljena na članku 154. stavku 3. i članku 155. ZPP te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 104/14., 118/14., 107/15.).

24. Slijedom navedenog valjalo je primjenom članka 368. i članka 373.a ZPP odlučiti kao u točkama I. i II. izreke presude, a kako je 2. tuženik uspio u neznatnom dijelu sa žalbom odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe (članak 166. ZPP).

25. Presuda u nepobijanom dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 4.000,00 kn /530,89 eura  kn te pod točkama II. i III. izreke nije ispitivana (članak 365. stavak 1. ZPP).

U Sisku 5. listopada 2023.