Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovi broj Gž-701/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Gašparuš-Horvat predsjednice vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja TL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz ZOU Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar Štargl iz Garešnice, Vladimira Nazora br. 19 b/I, protiv 1. tuženika Raiffeisenlandesbank
Kӓrnten-Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, Raiffeisnplatz 1, A-9020 Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 46870001221, zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Remenar&Remenar, odvjetnicima iz Zagreba, Gajeva ulica 57 i 2. tuženika Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o., Zagreb, P. Hektorovića 2, OIB: 41275180055, radi ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-5/2024-9 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja EL i 2. tužiteljice ČL i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-5/2024-9 od 27. veljače 2025. u odnosu na 2. tuženika Društva za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o.
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba 1. tužitelja EL i 2. tužiteljice ČL i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici u odnosu na 2. tuženika Društva za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o.
II. Ukidaju se presuda i rješenje Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-5/2024-9 od 27. veljače 2025. u odnosu na 1. tuženika Raiffeisenlandesbank Kӓrnten- Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung te se u tome dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o jednokratnom kreditu broj 21.076.518 sklopljen između Ginko d.o.o., Slavojna 12, Veli Lošinj I Raiffeisenlandesbank Kӓrnten. II. Nalaže se ugovornim stranama da jedna drugoj vrate ono što su dale ili primile za vrijeme dok je bio na snazi jednokratni ugovor o kreditu i sporazum o osiguranje novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama."
1.1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:
I." Odbacuje se dio tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi: Utvrđuje se ništetnim Sporazum o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanja založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., a koji se odnosi na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, Općinskog suda u Rijeci. "
II. Tužitelji su solidarno dužni nadoknaditi 1. tuženiku trošak parničnog troška u iznosu od 750,00 EUR od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate."
2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu su podnijeli tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda i rješenje ukinu i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno ukoliko drugostupanjski sud utvrdi da su ispunjeni zakonski uvjeti da sam donese presudu kojom se tužbeni zahtjev tužitelja usvaja u cijelosti. Tužitelji nisu u žalbi izričito naveli da li prvostupanjsku odluku pobijaju u odnosu na oba tuženika ili samo u odnosu na 1. tuženika (jer su u odnosu na 2. tuženika tužbu povukli) pa je stoga u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) prvostupanjska odluka ispitivana u odnosu na oba tuženika.
3. U odgovoru na žalbu tužitelja 1. tuženik Raiffeisenlandesbank Kӓrnten- Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung navodi da je žalba neosnovana, jer da nije ostvaren ni jedan od žalbenih razloga te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na 2. tuženika Društva za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o., ali je osnovana u odnosu na 1. tuženika
Raiffeisenlandesbank Kӓrnten-Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung.
5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim ugovora o jednokratnom kreditu broj 21.076.518 sklopljenog između Ginko d.o.o., Slavojna 12, Veli Lošinj i Raiffeisenlandesbank Kӓrnten te zahtjev za utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama 1. i 2. tužitelja od 26. lipnja 2008., a koji se odnosi na nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Lošinj upisane kod zemljišnoknjižnog odjela Mali Lošinj, Općinskog suda u Rijeci. Tužbeni zahtjev tužitelji temelje na tvrdnji da su jamci za kredit tvrtke Ginko d.o.o. koji je ta tvrtka sklopila sa 1. tuženikom, da je predmetnim ugovorom ugovorena redovna kamata u visini od 8,25% godišnje, uz efektivnu godišnju kamatu od 9,12% godišnje, uz primjenu Euribora, da je ugovorena kamata znatno veća od dopuštene odredbama Austrijskog općeg građanskog zakonika, jer je ugovorena primjena austrijskog prava, što da ima za posljedicu ništetnost cijelog ugovora, a slijedom toga i Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama tužitelja. Nadalje tvrde da je 1. tuženik bez znanja i sudjelovanja tužitelja svoja potraživanja, pa prema tome i založno pravo prenio na 2. tuženika.
6. U odgovoru na tužbu 1. tuženik Raiffeisenlandesbank Kӓrnten-Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung osporava navode tužitelja, prigovara primjeni hrvatskog prava, jer je ugovorena primjena mjerodavnog prava Republike Austrije, a osim toga u odnosu na dio zahtjeva kojim se zahtijeva utvrđenje ništetnosti sporazuma ističe prigovor pravomoćno presuđene stvari.
7. U odgovoru na tužbu 2. tuženik Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o. ističe prigovor nedostatka pasivne i aktivne legitimacije, jer da nije kupac predmetnog potraživanja i zaloga, nego mu je izdana punomoć za pregovaranje i naplatu potraživanja 1. tuženika pa se protivi tužbenom zahtjevu.
U odnosu na presudu i rješenje u odnosu na 2. tuženika Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o.
8. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u odnosu na 2. tuženika Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o. u okviru žalbenih navoda tužitelja, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističu tužitelji. Naime, u odnosu na 2. tuženika pobijana odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.
9. Sud prvog stupnja je polazeći od utvrđenja da među strankama nije sporno da tužitelj nije sklopio ugovor o kreditu sa 2. tuženikom Društvom za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o., već sa 1. tuženikom te da 1. tuženik nije prenio svoja potraživanja na 2. tuženika, što da je jasno i tužiteljima, zaključuje da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani 2. tuženika pa da je u odnosu na 2. tuženika tužbeni zahtjev neosnovan.
10. Kako je 2. tuženik Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o. osporilo svoju pasivnu legitimaciju, a iz spisa proizlazi i da su tužitelji podneskom od 6. prosinca 2023. priznali da 2. tuženik nije preuzeo nikakva prava i obveze, osim zastupanja te da 2. tuženik nije stranka u postupku, kod takvog činjeničnog stanja, koje tužitelji ni ne spore žalbom, tužbeni zahtjev valja odbiti. No, prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u odnosu na dio kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o jednokratnom kreditu, dok je dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama odbacio, no takvo postupanje nije na štetu tužitelja, jer je odbačaj tužbe blaže od odbijanja tužbenog zahtjeva.
10.1. No, valja reći i to da se, kada su tužitelji u odnosu na 2. tuženika povukli tužbu, a on se o povlačenju nije izjasnio u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju, smatra da je 2. tuženik pristao na povlačenje. U takvoj situaciji je prvostupanjski sud morao rješenjem utvrditi da je tužba u odnosu na 2. tuženika povučena, što međutim nije učinio.
11. Kako se, međutim, radi o propustu na koji tužitelji ne upiru u žalbi, a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi te po službenoj dužnosti ne pazi na takve povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP potvrditi prvostupanjsko rješenje u odnosu na 2. tuženika Društvo za upravljanje i naplatu kreditnih plasmana APS d.o.o.
U odnosu na presudu i rješenje u odnosu na 1. tuženika Raiffeisenlandesbank
Kӓrnten-Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung
12. U odnosu na 1. tuženika Raiffeisenlandesbank Kӓrnten-Rechenzentrum und
Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung, prvostupanjski sud odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu broj 21.076.518 s obrazloženjem da se ne radi o ništetnom ugovoru jer:
-se Zakon o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije 1. siječnja 2010., a članak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju se ne primjenjuje na ugovore o kreditu koji su sklopljeni prije 30. rujna 2015., a u konkretnom slučaju, ugovor o kreditu je sklopljen 26. lipnja 2008., dakle prije stupanja na snagu naprijed navedenog zakona i njegovih izmjena,
-da 1. tuženik nije vjerovnik u smislu Zakona o potrošačkom kreditiranju, a primatelj kredita je pravna osoba (tvrtka Ginko d.o.o.) i nije potrošač,
-da se Zakon o potrošačkom kreditiranu ne primjenjuje na kredite čiji nominalni iznos glavnice iznosi više od 132.722,80 EUR, a predmetni ugovor o kreditu je ugovoren na iznos od 260.000,00 EUR,
-da se čl. 19. Zakona o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje na subjekte koji ne moraju imati odobrenje HNB-a za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, a to da je ovdje slučaj.
12.1. Pri tome se sud prvog stupnja poziva na zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela VSRH s predsjednicima Građanskog odjela Županijskih sudova, broj: Su-IV 155/16, prema kojem „iako je sklapanje takvih ugovora zabranjena stranim bankarskim institucijama koje nisu imale odobrenje za pružanje takvih usluga u RH, takvi ugovori nisu ništetni, jer ta posljedica nije propisana niti zakonom o bankama niti o kreditnim institucijama sve do 30. rujna 2015. kada je takva posljedica propisana Zakonom i izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranu, a čl. 19. t. j Zakona o potrošačkom kreditiranju, ne primjenjuje se retroaktivno već samo na ugovore sklopljene nakon 30. rujna 2015., a kada bi se utvrdilo da je strana banka pružala usluge bez odobrenja u RH, da takvi ugovori o kreditu nikako ne mogu biti ništetnim zbog čl. 322. st. 2. ZOO-a, budući da sklapanje takvih ugovora o kreditu nije bilo zabranjeno primateljima kredita.“
13. U predmetnoj parnici riječ je o sporu s međunarodnim elementom s obzirom na to da je 1. tuženik pravna osoba sa sjedištem u [adresa]. No, sud prvog stupnja nije vodio računa o tome da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom, da tužitelji tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji da ugovorena kamata znatno veća od dopuštene kamate odredbama Austrijskog općeg građanskog zakonika i da je ugovorena primjena austrijskog prava, nije naveo na temelju čega je primijenio hrvatsko materijalno pravo kao mjerodavno pravo, niti se to može razumjeti iz teksta obrazloženja, a niti presuda sadrži razloge o činjenicama na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev, zbog čega se presuda ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upiru žalitelji.
14. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama prvostupanjski sud odbacuje s obrazloženjem da se radi o presuđenoj stvari, s obzirom da je o ništetnosti sporazuma odlučio Općinski sud u Rijeci u predmetu poslovni broj P-7177/2015 presudom od 3. srpnja 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2065/2017-2 od 14. svibnja 2019.
15. U pravnoj teoriji hrvatskog parničnog procesnog prava prevladava stajalište da je u pogledu pravomoćno presuđene stvari bitan identitet (istovjetnost) spora - subjektivni identitet spora, koji podrazumijeva iste parnične stranke (neovisno u kojem se procesnom položaju nalaze parnične stranke) i objektivni identitet spora - isti predmet spora zahtjeva i identitet činjenične osnove (bez obzira na drugačiju pravnu osnovu spora). Osnova tužbe, za razliku od pravnog osnova, predstavlja skup činjenica iz kojeg proistječe tužbeni zahtjev. Te činjenice, dakle, predstavljaju neki događaj, koji se zbio (odnosno za koji tužitelj tvrdi da se zbio), neovisno o tome kakvu mu pravnu kvalifikaciju netko daje.
15.1. Prema tome, kada tužitelji tvrde da se ne radi o presuđenoj stvari, jer da se ovaj zahtjev ne temelji na istoj činjeničnoj osnovi, tada je, iako postoji subjektivni identitet spora, jer su u oba spora sudjelovale iste stranke (odnosno njihovi prednici) i objektivni identitet spora, jer je u obje parnice istaknut sadržajno isti tužbeni zahtjev, bilo nužno utvrditi da li se zahtjev u ovom postupku temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-7177/2015., što međutim nije učinjeno. Time su izostali razlozi o odlučnim činjenicama glede pobijanog rješenja, a time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.
16. Valjalo je stoga uvažiti žalbu tuženika u odnosu na 1. tuženika
Raiffeisenlandesbank Kӓrnten-Rechenzentrum und Revisionsverband, registrierte Genossenschaft mit beschränkter Haftung te na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe čl. 380. t. 3. ZPP ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako je u odnosu na 1. tuženika ukinuta prvostupanjska odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.
17. U ponovnom postupku će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će prvostupanjski sud prije svega utvrditi koje je pravo mjerodavno za rješenje spora, dakle da li austrijsko ili hrvatsko, utvrditi sadržaj mjerodavnog prava te ispitati njegovu pravilnu primjenu, a nakon toga nastaviti raspravljanje o predmetu spora. Radi odluke o prigovoru presuđene stvari u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim sporazuma o osiguranju novčanog potraživanja zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužitelja prvostupanjski sud će utvrditi da li se zahtjev u ovom postupku temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao u predmetu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-7177/2015. (npr. uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-7177/2015 ili u odluke, koje su priložene ovom spisu, ukoliko je to iz istih moguće utvrditi). Za svoju odluku će sud prvog stupnja dati jasne i valjane razloge, navesti koje je materijalno pravo primijenio, a donijeti će i novu odluku o troškovima parničnog postupka.
U Velikoj Gorici 13. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Gašparuš-Horvat