Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-127/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća – dioničko društvo za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupan po Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-543/2022-31 od 17. rujna 2025., u sjednici vijeća 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-543/2022-31 od 17. rujna 2025. pod točkama I, IV. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 380,19 eur.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku HRVATSKA OSIGURAVAJUĆA KUĆA d.d. za osiguranje, Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, isplatiti tužitelju LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 1.799,40 eura, skupa sa zakonskim zateznim kamatama, koje na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.650,00 eura teku od dana podnošenja tužbe 11.03.2022. do isplate, a na dosuđeni iznos imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 149,40 eura od dana donošenja presude 17.09.2025.. do isplate, i to do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12. 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete u iznosu od 350,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe 11.03.2022., pa do isplate.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete od 149,40 eura, tekućih od podnošenja tužbe 11.03.2022. do dana donošenja presude 17.09.2025.

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.350,23 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17.09.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 348,85 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće od 17.09.2025. do isplate.

VI. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka."

2. Tuženik pobija navedenu presudu u dijelu u kojem nije uspio u sporu pod točkama I, IV. i VI. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlozi u bitnome se svode na osporavanje stava prvostupanjskog suda da je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed propusta poslodavca Hrvatskih autocesta d.o.o., već krivnjom odnosno nepažnjom samog tužitelja pa stoga smatra da ne postoji niti njegova odgovornost za naknadu štete. Predlaže u pobijanom dijelu prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 380,19 eur.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljevo potraživanje naknade štete zbog ozljede koju je zadobio na radnom mjestu na autocesti Zagreb – Lipovac, prilikom ručne košnje bočnom motornom kosilicom na kosini uz odbojnu ogradu autoceste pri kojoj radnji je nezgodno stao na neravnoj površini i uganuo skočni zglob desne noge.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koju ističe tuženik. Naime, presuda u pobijanom dijelu sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te o prigovorima oba tuženika iznesenim tijekom postupka, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju pobijane presude navodi o sadržaju zapisnika u postupku i samih tih zapisnika te se stoga ista može ispitati.

6. Neosnovano tuženik pobija pravilnost i potpunost utvrđenja svih odlučnih činjenica u ovome postupku.

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje odlučne činjenice potrebne za ocjenu postojanja odgovornosti tuženika za štetu koja je nastala tužitelju, pravilno utvrđujući da:

- je tužitelj u trenutku štetnog događaja 25. kolovoza 2021. bio zaposlenik poslodavca Hrvatske autoceste d.o.o., te je poslodavac tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja osiguran kod tuženika za štetu za koju poslodavac odgovara za javnu i profesionalnu odgovornost, uključujući i odgovornost prema vlastitim djelatnicima;

- iz prijave ozljede na radu proizlazi da je tužitelj zaposlenik Hrvatskih autocesta d.o.o., Zagreb, dana 25. kolovoza 2021. u okviru radnog vremena, na Autocesti A3 Zagreb-Lipovac, na 275. kilometru, pretrpio ozljedu na radu na način da je prilikom obavljanja poslova ručne košnje bočnom motornom kosilicom, na zelenoj površini na kosini uz odbojnu ogradu autoceste, nezgodno stao na naravnoj površini uz ogradu i uganuo skočni zglob desne noge. U prijavi se navodi da je radnik osposobljen za rad na siguran način te da su primijenjena osnovna i posebna pravila zaštite na radu;

- je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužiteljevu ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, što poslodavac tužitelja nije osporavao;

- je iz iskaza svjedoka MH utvrđeno da je radio s tužiteljem te su prema rasporedu kosili travu na zelenom pojasu na kosini uz autocestu, gdje se nalaze propusti za životinje, s ručnim kosilicama – trimerima. Tužitelj je kosio ispred njega 3 do 4 metra, a trava je bila visine 1 – 1,5 metar, vidio je u jednom trenutku kako je tužitelj stao sa košnjom i uhvatio se za ogradu, pa je došao do njega i tužitelj mu je rekao da je povrijedio nogu. Otišao je pogledati gdje je tužitelj kosio i vidio da se tu nalazila neravnina odnosno rupa koju je napravio najvjerojatnije traktor. Od zaštitne opreme tužitelj je nosio radne cipele gležnjače sa zaštitnom kapicom, radno odijelo, zaštitnu kacigu sa vizirom i zaštitne slušalice za uši;

- iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako je vršio košnju trave na zelenom pojasu uz autocestu i to na mjestu gdje se nalazi propust za životinje i pri čemu je trimerom kosio travu visine 1 – 1 i pol metar, te mu je noga upala u neravninu koju nije vidio od visoke trave, a naknadno je utvrdio da se radilo o kolotrazima od traktora;

- je na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka sud utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio uganuće desnog gležanjskog zgloba. Tužitelj je uslijed predmetne ozljede trpio fizičke bolove i to jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, te slabog intenziteta 30 dana, trpio je i strah i to primarni strah u trenutku ozljede koji je bio kratkotrajan i intenzivan te sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana, te manjeg intenziteta 15 dana. Tužitelj je nakon ozljede bio na bolovanju do listopada iste godine te mu je bila potrebna tuđa nestručna pomoć za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, koju su mu pružali supruga i kći, i to 15 dana po 2 sata dnevno te potom još 15 dana po 1 sat dnevno, ukupno 45 sati. Opisana ozljeda kod tužitelja nije dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti, a liječenje tužitelja završeno je 18. studenoga 2021.

8. Prvostupanjski sud cijeneći izvedene dokaze u postupku pravilno utvrđuje odgovornost za naknadu štete poslodavca tužitelja na temelju odredbe čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) prema kojoj je poslodavac dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom, te na temelju odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 156/14, 94/18 i 96/18, dalje: ZZR) kojom je propisano da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca, potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, kao i da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.1. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako u smislu odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) tuženik u ovome postupku nije dokazao postojanje zakonom propisanih razloga oslobođenje od odgovornosti, pravilno zaključujući kako zbog same činjenice da je tužitelj kosio travu visine oko 1 do 1,5 metar, opravdano nije mogao uočiti neravninu pokrivenu visokom travom da bi je izbjegao. Posljedično navedenom, prvostupanjski sud osnovano odbija navode tuženika da bi pri izvođenju košnje tužitelj postupao iz krajnje nepažnje te je stoga u cijelosti odgovoran za nastanak štetnog događaja.

9. Suprotno žalbenim navodima tuženika iz sadržaja iskaza svjedoka očevica MH ne proizlazi da je tužitelj mogao vidjeti neravninu odnosno rupu u koju je stao pri košnji trave jer navedeni svjedok jasno potvrđuje da je trava bila visine 1 – 1,5 metar zbog čega se nije vidjela rupa odnosno neravnina u koju je tužitelj stao i pri tome uganuo gležanj na nozi.

9.1. Stoga je po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda pri ocjeni postupanja tužitelja u izvršavanju radnog zadatka, prvostupanjski sud pravilno cijenio sve okolnosti slučaja te pravilno zaključio kako kod tužitelja nije bilo nikakve nepažnje u obavljanju posla pri kojem je zadobio ozljedu koja bi mu se mogla staviti na teret kao doprinos nastanku štete, što žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u sumnju.

10. Utvrđene posljedice zadobivenih ozljeda tuženik nije osporavao nakon provedenog vještačenja. a niti u navedenom dijelu osporava utvrđene odlučne činjenice u pogledu posljedica zadobivene ozljede kod tužitelja.

11. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da je prvostupanjski sud naknadu neimovinske štete tužitelju dosudio u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO u iznosu od 1.650,00 eur, cijeneći navedeni zahtjev u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO primjerenim težini povrede prava osobnosti koje je tužitelj pretrpio u štetnom događaju.

12. Naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege prvostupanjski sud dosuđuje nakon što je izvedenim vještačenjem utvrđen opseg iste, pravilno primjenjujući odredbu čl. 1095. ZOO u svezi s odredbom čl. 223. ZPP, dosuđujući istu u iznosu od 149,40 eur.

13. Odluka o tijeku zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 1103. ZOO, kao i zatezna kamata, dosuđena naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude.

14. Tuženik žalbu u pogledu dosuđenog troška posebno ne obrazlaže, osim kroz tvrdnju da je tužiteljev zahtjev trebao biti odbijen kao neosnovan u cijelosti, a s čime nije uspio u žalbenom postupku. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je stoga kao opravdan iznos troškova postupka tužitelju uzet iznos koji je kao opravdan priznao sud prvog stupnja pod točkom IV. izreke, a njegov zahtjev za naknadu troška odbijen pod točkom VI. izreke.

15. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je i odlučeno u točci I. izreke ove drugostupanjske presude.

16. Temeljem odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, jer u istome nije uspio.

17. U nepobijanom dijelu pod točkama II, III. i V. izreke, prvostupanjska presuda nije ispitivana, kao ni rješenje sadržano u presudi (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos