Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-484/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Gorana Škugora, suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Branku Kobašu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanoga po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-593/2024-12 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-593/2024-12 od 4. travnja 2025. pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Virovitici Stalna služba u Slatini poslovni broj P-593/2024-12 od 4. travnja 2025. pod točkom III. izreke te se predmet u navedenom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

''I. U t v r đ u j e s e da je ništetna odredba:

- iz čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2007. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 09.11.2007. između tužiteljice i tuženika, potvrđen 14.11.2007. godine po javnom bilježniku Antunu Novačiću iz [adresa] pod brojem

OV-6243/2007, u dijelu odredbe koji glasi:

„… a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,50 % (jedanzarezpedeset posto) jednokratno, unaprijed.“

II. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju UM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 614,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od dana 17.11.2007. godine do 31.07.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju plati parnični trošak u iznosu od 900,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. travnja 2025. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana,''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik pobijajući navedenu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, podredno, ukinuti prvostupanjsku presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje i trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eur.

3. Žalba nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari dok je osnovana u pogledu odluke o trošku postupka.

U odnosu na odluku o glavnoj stvari

4. Ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke u okviru istaknutog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nalazi kako nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer je izreka presude u navedenom dijelu razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Također, nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud u postupku utvrđuje sljedeće odlučne činjenice:

- iz sadržaja odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu bez depozita od 9.11.2007. utvrđeno je da se radi o jednokratnoj naknadi koja iznosi 1,50% od iznosa kredita, koja se naplaćuje unaprijed;

- iz iskaza tužitelja utvrđeno je kako mu nije biti poznato što obuhvaća troškove jednokratne naknade niti su mu bili pojašnjeni razlozi određivanja navedene naknade kako u pogledu njezine visine, tako i u pogledu samog sadržaja naknade;

- iz iskaza tužitelja utvrđeno je da se radilo o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane prednika tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati.

8. Cijeneći ovako utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud pravilno zaključuje kako se iz formulacije čl. 7. st. 1. Ugovora nije jasno moglo utvrditi o kojim se troškovima radi odnosno nije vidljivo na koju se konkretnu uslugu banke ta naknada odnosi.

9. Posljedično navedenom prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako se radi se o Ugovoru i odredbi koji su unaprijed formulirani od strane tuženika te tužitelj na sadržaj istog nije mogao utjecati niti je o istoj mogao pregovarati, a što sve ukazuje na suprotnost sa načelom savjesnosti i poštenja odnosno u konačnici uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelj kao potrošača. Stoga se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 125/07, 79/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13 – dalje: ZZP/07) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, a posljedično navedenom temeljem odredbe čl. 102. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a njezina ništetnost ne povlači ništetnost samog ugovora jer isti može opstati bez takve odredbe.

10. Posljedica ništetnosti je u smislu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 121/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO) obveza vraćanja od strane tuženika iznosa koji je tužitelj preplatio na temelju neosnovane naplate jednokratne naknade od strane tuženika, a na štetu tužitelja, pri čemu visina u konkretnom slučaju nije sporna i ista proizlazi iz sadržaja samog Ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženik sukladno odredbama čl. 1111. i čl. 1115. ZOO u obvezi vratiti tako stečeno zajedno sa zateznim kamatama.

11. Naime, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO. Sudsko utvrđenje ništetnosti dijela odredbi mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredbi nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Predmetni ugovor je sastavio tuženik pa proizlazi da je tuženik nepošten stjecatelj zbog čega u smislu čl. 1115. ZOO mora platiti i zateznu kamatu od dana stjecanja.

12. Vezano uz žalbene razloge uz istaknuti prigovor zastare ističe se kako je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Dakle zastara restitucijskog zahtjeva još nije počela teći, nego će tek početi teći pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmete ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi.

13. Slijedom navedenog svi razlozi kojima tuženik osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u pogledu odluke o glavnoj stvari odbijeni su kao neosnovani.

14. Ostali žalbeni razlozi nisu cijenjeni jer nisu od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP).

15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

U odnosu na odluku o trošku postupka

16. Osnovano tuženik pobija odluku o trošku sadržanu pod točkom III. izreke prvostupanjske presude ističući kako je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora ustvrdio iznos naznačen u tužbi, kojoj vrijednosti spora je tuženik prigovorio već u odgovoru na tužbu, a prvostupanjski sud je odluku o trošku donio zanemarujući navedeni prigovor.

17. Prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje traženi trošak pozivajući se na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP propuštajući cijeniti činjenicu da je tuženik pravovremeno prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi, pri čemu iz stanja spisa proizlazi kako o tom prigovoru prvostupanjski sud nije odlučio u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP niti je u obrazloženju odluke o trošku za to naveo bilo kakve razloge.

18. Odlučujući na navedeni način prvostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u odnosu na odluku o trošku postupka nisu navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama, zbog čega se odluka o trošku ne može ispitati pa je temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP valjalo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke ukinuti i predmet u navedenom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud otklonit će počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će o zahtjevima stranaka za naknadu troška postupka donijeti novu odluku nakon što u skladu s odredbom čl. 40. st. 3. ZPP utvrdi vrijednost predmeta spora te će za svoju odluku navesti jasne i neproturječne razloge.

20. O trošku žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 13. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos