Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-172/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja FK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnica Katja Jajaš, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika NAVA BANKA d.d. u stečaju, OIB: 07492912398, Zagreb, Tratinska 27, koju zastupa Nebojša Antolić odvjetnik u Antolić i suradnici, odvjetničko društvo j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja (v.p.s. 1.151.093,00 EUR), nakon glavne i javne rasprave zaključene 30. rujna 2025., na ročištu za objavu sudske odluke održanom 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se osnovano osporavanje Tužitelja FK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] novčanih tražbina Tuženika NAVA BANKA d.d. u stečaju Zagreb, Tratinska 27 OIB: 07492912398 u iznosu 1.151.093,00 EUR drugog višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku ARIS 2000 d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Zagreb, Frateršćica 60, MBS 080402714, OIB 06571045637.

II. Utvrđuje se da Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 2971 od 15 siječnja 2010 godine koji su sklopili su NAVA BANKA d.d. OIB: 07492912398 ZAGREB, Tratinska 27 kao kreditor/banka; NOVABELA GRUPA d.o.o. OIB: 83565636972 ZAGREB Augusta Šenoe 3 kao korisnik kredita, ARIS 2000 d.o.o. OIB: 06571045637 ZAGREB, Fraterščica 60 kao solidarni jamac platac i založni dužnik te FK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao solidarni jamac platac je u odnosu ARIS 2000 d.o.o. OIB: 06571045637 ZAGREB, Fraterščica 60 ništetan odnosno na proizvodi pravne učinke

III. Utvrđuje se da Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 3043 od 05 studenog 2010 godine koji su sklopili su NAVA BANKA d.d. OIB: 07492912398 ZAGREB, Tratinska 27 OIB: kao kreditor/banka; NOVABELA GRUPA d.o.o. OIB: 83565636972 ZAGREB Augusta Šenoe 3 kao korisnik kredita, ARIS 2000 d.o.o. OIB: 06571045637 ZAGREB, Fraterščica 60 kao sudužnik i založni dužnik; Destilerija d.o.o. OIB: 02267491884 ZLATAR BISTRICA Kolodvorska 4a kao sudužnik te FK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao sudužnik je u odnosu ARIS 2000 d.o.o. OIB: 06571045637 ZAGREB, Fraterščica 60 ništetan odnosno na proizvodi pravne učinke

IV. Utvrđuje se da Ugovor o kratkoročnom kreditu broj 3043 od 05 siječnja 2010 godine koji su sklopili su NAVA BANKA d.d. OIB: 07492912398 ZAGREB, Tratinska 27 OIB: kao kreditor/banka; DESTILERIJA d.o.o. OIB: 02267491884 ZLATAR BISTRICA Kolodvorska 4a kao korisnik kredita; ARIS 2000 d.o.o. OIB: 06571045637 ZAGREB Fraterščica 60 kao sudužnik i založni dužnik; NOVABELA GRUPA d.o.o. OIB: 83565636972 ZAGREB Augusta Šenoe 3 kao sudužnik te FK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao sudužnik je u odnosu ARIS 2000 d.o.o. OIB: 06571045637 ZAGREB, Fraterščica 60 ništetan odnosno na proizvodi pravne učinke

V. Nalaže se Tuženiku NAVA BANKA d.d. u stečaju Zagreb, Tratinska 27 oib: 07492912398 u roku od osam dana platiti Tužitelju FK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] trošak u iznosu od 52.552,00 eura uvećan za zakonske zatezane kamate po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.“

II. Nalaže se tužitelju IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tuženiku NAVA BANKA d.d. u stečaju, OIB: 07492912398, Zagreb, Tratinska 27, parnične troškove u iznosu 51.225,00 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 714,82 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je predmet ove tužbe utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine stečajnog vjerovnika NAVA BANKA d.d. u stečaju, koji je prijavio svoje tražbine u stečajnom postupku nad dužnikom ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, koji se vodi kod ovog suda pod poslovnim brojem St-264/2024. U parnicu je tužitelj kao osporavatelj upućen dopunskim rješenjem ovog suda poslovni broj St-264/2024-98.

2. Nadalje tužitelj navodi da je tuženik prijavio svoje tražbine u stečajnom postupku na temelju tri ugovora o kratkoročnom kreditu sklopljenih između NAVA BANKE d.d. kao kreditora i stečajnog dužnika ARIS 2000 d.o.o. kao solidarnog jamca platca i založnog dužnika, odnosno sudužnika te tužitelja kao sudužnika.

3. Smatra da tuženik nije dokazao ovršnim ispravama postojanje tražbine iz Ugovora o kratkoročnom kreditu brojeva 2971, 3043 i 3044 te da, ako tražbina i postoji, da je ista u zastari. Naime, navodi da je tuženik nakon što je nastupila zastara tražbina iz tih ugovora podnio zadužnicu na naplatu. Međutim, čak i da je podnošenjem zadužnice prekinuo tijek zastare, povlačenjem s naplate u smislu članka 242. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.). ima se smatrati da prekid zastare nije nikad ni nastupio. Ukazuje da je na je tuženik podnio prijedlog za ovrhu, četiri dana nakon povlačenja zadužnice sa naplate.

4. Dodaje da je teret dokazivanja nastanka tražbine te visine tražbine na tuženiku jer stečajni dužnik nije korisnik kredita pa tužitelj osporava nastanak tražbine i njenu visinu.

5. Tužitelj smatra da su ugovori o kratkoročnom kreditu ništetni, odnosno da ne proizvode pravne učinke jer su protivni odredbama članka 41. i 49. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine", broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23. i 136/24.) u svezi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, jer je riječ o „sklapanju ugovora o samim sobom“. Naime, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je bio jedini član uprave društava ARIS 2000 d.o.o., DESTILERIJA d.o.o. i NOVABELA GRUPA d.o.o., osnivač DESTILERIJE d.o.o. je bila NOVABELA GRUPA d.o.o., osnivač Novabela grupa d.o.o. je bio FK, a osnivač ARIS 2000 d.o.o. je bila SK.

6. U odnosu na sporazume o osiguranju ovjera OV-673/10, OV-19073/10 i OV-19074/10, tužitelj navodi da sporazumi ne sadrže ovršnu klauzulu kojom založni dužnik ARIS 2000 d.o.o. dopušta provođenje ovrhe na cjelokupnoj imovini (samo na stvarima ali ne i na pravima), niti sadrži određenje određene postojeće novčane tražbine. Stoga, smatra tužitelj, sporazumi ne predstavljaju ispravu – nagodbu sklopljenu i potvrđenu pred javnim bilježnikom kojom se utvrđuje postojanje tražbine u smislu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima.

7. Nadalje tužitelj navodi, kao i u odnosu na ranije spomenute ugovore, da su sporazumi ništetni, odnosno da ne proizvode pravne učinke jer su protivni odredbama čl. 41. i 49. Zakona o trgovačkim društvima u svezi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, a s obzirom da je riječ o „sklapanju ugovora o samim sobom“. Posebno u odnosu na sporazume OV-19073/10 i OV-19074/10, tužitelj navodi da je temeljem tih sporazuma dopušten upis založnog prava na k. č. br. [katastarska čestica], ali ne i na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je suprotno načelu jedinstva nekretnine. Naime, smatra da su pravni poslovi sklopljeni protivno članku 9. i 395. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine", broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10. i 143/12.) radi čega su ništetni po članku 322. Zakona o obveznim odnosima, odnosno ne proizvodi pravne učinke po članku 366. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe da je, u odnosu na nastale tražbine iz predmetnih ugovora o kratkoročnom kreditu i sporazuma, tuženik ishodio pravomoćno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Ovr-394/2020 od 28. listopada 2020. koje je također prilog prijavi tražbine tuženika u stečajni postupak otvoren nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju. Uzimajući u obzir da je visina tražbine utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, tuženik smatra da je teret dokaza u odnosu na visinu prijavljene tražbine na tužitelju kao osporavatelju. Smatra da je neosnovan prigovor zastare, jer je tražbina tuženika osigurana sporazumima koji su javnobilježnički solemnizirani te kao takvi predstavljaju javnobilježnički akt i ovršnu ispravu za koji zastara nastupa, prema članku 233. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima protekom roka od 10 godina. Svaki od priloženih sporazuma sadrži potvrdu ovršnosti prema kojima ovršnost nastupa 2011. godine, odnosno 2012. godine. Kako je ista tražbina tuženika osporena od ovdje tužitelja i u stečajnom postupku otvorenom nad dužnikom NOVABELA GRUPA d.o.o. u stečaju, koji je korisnik kredita po ugovorima 2971 i 3043, pa je tužitelj i tamo pokrenuo dvije parnice radi osnovanosti osporavanja, tuženik priloženo dostavlja presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-461/2021 od 22. listopada 2021. te presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5747/2021 od 11. svibnja 2022. kojima su zauzeti stavovi suda u odnosu na prigovor zastare i u odnosu na teret dokaza. U drugom parničnom postupku tužitelj je također pravomoćno odbijen sa zahtjevom na utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine tuženika i to presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-2151/2022 od 28. prosinca 2022. Osim prethodno naznačenim sudskim odlukama, tužitelj je pravomoćno odbijen i sa zahtjevom utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika prijavljene u stečajni postupak otvoren nad DESTILERIJA d.o.o., korisnikom kredita po Ugovoru broj 3044. Tuženik smatra da prijavom tražbine u stečajne postupke otvorene nad glavnim dužnicima NOVABELA GRUPA d.o.o. i DESTILERIJA d.o.o., a zatim ishođenjem i priloženih pravomoćnih presuda je u smislu odredbe čl. 126. st. 3. Zakona o obveznim odnosima prekid zastare tražbine prema glavnom dužniku djeluje i prema ARIS 2000 d.o.o. u stečaju. Nadalje, prema priloženom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Ovr-394/2020, prijedlog za ovrhu je podnijet 27. listopada 2020., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka te je pokretanjem ovrhe prekinut tijek zastare sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Dakle, osim što je tijek zastare prekinut, predmetni ovršni postupak je u tijeku pa zastara nije nastupila. Također, prema čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tuženikovo pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga ne zastarijeva, a tuženik kao založni vjerovnik ima upisano pravo zaloga.

9. U odnosu na ništetnost, tuženik ističe da je u predmetnim ugovorima na jednoj ugovornoj strani banka kao kreditor, odnosno vjerovnik, ovdje tuženik, a s druge ugovorne strane su društva u kojima je član uprave bio tužitelj pa i sam tužitelj, svi kao dužnici pa stoga se ne radi o situaciji sklapanja ugovora sa samim sobom. Da je tužitelj kojim slučajem bio član uprave banke kao kreditora, a nije, i u toj funkciji potpisao predmetne ugovore o kreditu, bilo bi možda mjesta primjeni predmetnih odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Tuženik ističe da je, u sudskoj praksi na koju se tužitelj poziva, činjenično stanje drugačije jer je jedna ugovorna strana (prodavatelj) pravna osoba zastupana po članu uprave, a druga ugovorna strane (kupac) je upravo taj član uprave kao fizička osoba. Stoga činjenica da je sva tri ugovora o kreditu na strani dužnika potpisao tužitelj kao član uprave ne čini ugovore ništetnim ili nepostojećim. Isto se odnosi i na neosnovano isticanje ništetnosti sporazuma, smatra tuženik.

10. U odnosu na navode tužitelja da sporazumi ne sadrže ovršnu klauzulu kojom založni dužnik dopušta provođenje ovrhe na cjelokupnoj imovini, tuženik ističe da, prema članku 233. Zakona o obveznim odnosima tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom zastarjevaju za 10 godina, a prema čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu potvrđena (solemnizirana) isprava ima snagu javnobilježničkog akta ako je sastavljena prema čl. 54. istog Zakona. Tuženik tvrdi da su Sporazumi sastavljeni prema čl. 54. Zakona o javnom bilježništvu te sadrže u članku 7. izjavu založnog dužnika da vjerovnik, ovdje tuženik, može nakon dospijeća obveze po sporazumu i zaključenim posebnim ugovorima, neposredno zatražiti ovrhu na nekretninama iz članka 5. Sporazuma, što je ovršna klauzula. Jednako tako u članku 8. Sporazuma je sadržana izjava dužnika i založnog dužnika da se nakon dospijeća obveze iz čl. 1 neposredno može provesti izvršenje na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini. Stoga predmetni sporazumi predstavljaju ovršnu ispravu temeljem koje je donijeto i priloženo pravomoćno rješenje o ovrsi.

11. Tuženik nadalje osporava navode tužitelja da sporazumi OV-19073/10 i OV-19074/10 predstavljaju ništetan pravni posao sklopljen protivno člancima 9. i 395. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer nisu u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine, a s obzirom je založno pravo upisano na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali ne i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, tuženik smatra da, je na temelju čl. 5. Sporazuma je zasnovano založno pravo na predmetnim nekretninama sada upisanim zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a nekretnine kako su određene u zemljišnim knjigama i u čl. 5. Sporazuma, nisu protivne određenju sadržanom u čl. 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, niti je članak 5. Sporazuma protivan načelu jedinstva nekretnine. Člankom 6. Sporazuma založni dužnik, zastupan po ovdje tužitelju, jamčio je da je isključivi vlasnik nekretnina te da treće osobe ne polažu bilo kakva prava u odnosu na založene nekretnine. Osim što je uknjiženo založno pravo pa tuženik temeljem čl. 318. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uživa zaštitu iz odredbi čl. 122. do čl. 125. istoga Zakona, dodatno se na predmetnim nekretninama, kao predmetu ovrhe, provodi ovršni postupak (točka V. odgovora na tužbu). Tužitelj je već odbijen u odnosu na ništetnost Sporazuma OV-673/10 (načelo jedinstva nekretnine) pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1773/2022 pa je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-101/2024 ARIS 2000 d.o.o. zastupan po tužitelju odbijen radi ništetnosti upisa zaloga temeljem Sporazuma OV- 19073/10 (načelo jedinstva nekretnine). Priloženim rješenjem Županijskog suda u Splitu, Gž Ovr-485/2024 od 15. srpnja 2024. odbijena je žalba ARIS 2000 d.o.o., zastupanog po ovdje tužitelju podnijeta protiv rješenja suda kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu i obustavu ovrhe podnijet također s osnove načela jedinstva nekretnine. Tužitelj je nepravomoćno odbijen zahtjevom radi ništetnosti Sporazuma OV- 19074/10 presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1775/2022 (načelo jedinstva nekretnine), a ARIS 2000 d.o.o. zastupano po tužitelju je nepravomoćno odbijen radi ništetnosti upisa zaloga temeljem Sporazuma OV-19074/10 (načelo jedinstva nekretnine) presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-103/2024. Također po tužbi tužitelja u tijeku je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak P-1463/2024 radi ništetnosti / bez pravnog učinka Sporazuma pod brojem ovjere OV-19073/10 (načelo jedinstva nekretnine). Osim što navodi tužitelja nemaju osnove u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, načelo jedinstva nekretnine preispitivano je u priloženim odlukama te niti jedna sudska odluka nije odredila da bi sporazumi i kao posljedica istih uknjiženo založno pravo tuženika na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bili protivni načelu jedinstva nekretnine. Posebno je potrebno istaknuti da zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dokazuje da je, osim Porezne uprave, založno pravo na istoj nekretnini upisano i tužitelju bliska osoba SK.

12. U očitovanju na odgovor na tužbu, tužitelj ističe da tuženik osporava ništetnost predmetnih ugovora te dokazuje nastanak tražbine ispravama, međutim, ne dokazuje i njihovu visinu. Poziva se na odredbu članka 187. stavka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku i predlaže da se presudom odluči i o ništetnosti predmetnih ugovora.

13. Tuženik se na taj podnesak očitovao navodeći da je uz odgovor na tužbu dostavio specifikacije potraživanja po sva tri Ugovora o kreditu i to sa danom otvaranja stečajnog postupka nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, a koje vjerodostojne isprave su bile i prilog prijavi tražbine tuženika podnijete u taj stečajni postupak. Ističe da tužitelj nije iznio određene prigovore u odnosu na visinu tražbine tuženika koju je prijavio u stečajni postupak, a koju je stečajni upravitelj stečajnog dužnika priznao. Naime, ističe da je tužitelj u stečajnom postupku osporavao tražbinu tuženika ističući ništetnost, nastanak tražbine, pobojne pravne radnje i zastaru. Ističe da je u Izvodima otvorenih stavaka tuženika koje je tužitelj, kao zakonski zastupnik DESTILERIJA d.o.o. i NOVABELA GRUPA d.o.o., ovjerio 2012. godine, a u kojima je evidentirano potraživanje tuženika upravo prema Ugovorima o kreditu brojeva 2971, 3043 i 3044. Stoga smatra da je prigovor visine tražbine neobrazložen i neosnovan jer za tužitelja visina tražbine nije bila sporna 2012. godine niti je bila sporna na ispitnom ročištu u stečajnom postupku koji se provodi nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju. Kada se radi o teretu dokaza, nesporno su sudovi u odlukama, priloženim uz odgovor na tužbu, zaključili da je teret dokaza na strani tužitelja jer je tužitelj dužan dokazati osnovanost svojeg osporavanja tražbine tuženika, odnosno tužitelj je upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika, a ne tuženik radi utvrđenja svoje tražbine. Naime, tuženik, kako u odnosu na DESTILERIJA d.o.o. i NOVABELA GRUPA d.o.o., tako i u odnosu na sada ARIS 2000 d.o.o. u stečaju za, od tužitelja, osporeni iznos tražbine ima ovršne isprave (solemnizirane sporazume i pravomoćno rješenje o ovrsi – tuženik je i razlučni vjerovnik). Tuženik smatra da se sadržaj odredbe članka 270. Stečajnog zakona ima odgovarajući primijeniti i na situaciju utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, što znači da predmet raspravljanja u ovoj parnici mogu biti razlozi osporavanja koje je tužitelj iznio na ispitnom ročištu. Ističe da tužitelj nije iznio prigovore na visinu tražbine, a da je teret dokaza osnovanosti osporavanja na tužitelju. Također utvrđenje da ugovori o kreditu ne proizvode pravni učinak nije istaknut kao razlog osporavanja tražbine tuženika pa u smislu članka 270. Stečajnog zakona ne može biti predmet raspravljanja u ovoj parnici. Tuženik smatra kako u odnosu na novo postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužitelja sada traži i utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu nema mjesta primjeni odredbe članka 187. stavaka 3 . i. 4. Zakona o parničnom postupku. Tuženik se protivi preinaci tužbe i smatra ju nedopuštenom. Tuženik nadalje navodi da je priloženom nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1789/2022, odbijen je zahtjev ARIS 2000 d.o.o., zastupan po ovdje tužitelju, za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 3043, a pred istim sudom, pod poslovnim brojem P-1788/2022, u tijeku je i parnica radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 2971. Dakle o ništetnosti Ugovora kreditu broj 3043 i 2971 parnice već teku pa tuženik predlaže točke II, III i IV novopostavljenog tužbenog zahtjeva odbaciti. Uzimajući u obzir da se tražbina tuženika prijavljena u stečajni postupak, koji se vodi nad ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, temelji i na ovršnim ispravama – Sporazumi radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemnizirani pod brojevima OV-637/10, OV-19073/10, i OV-19074/10 i pravomoćnom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, posl.br. Ovr-394/20 pa stoga stoga osnovanost osporavanja tražbine ne ovisi o ništetnosti ugovora o kreditu. Slijedom iznijetog tuženik predlaže naslovljenom sudu ne dopustiti objektivnu preinaku tužbe te nakon provedenog dokaznog postupka odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti i obvezati ga na naknadu prouzročenog troška parničnog postupka tuženiku zajedno s pripadajućim zateznom kamatom.

14. Na ročištu održanom 30. rujna 2025., punomoćnik tužitelja izjavljuje, u odnosu na navode iz podneska tuženika od 18. kolovoza 2025., da je riječ o nepravoj preinaci tužbe, odnosno o deklaratornom tužbenom zahtjevu. Navodi da se pogrešno poziva tuženik na litispendenciju, u odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P- 1789/2022, budući da ne postoji objektivna ni subjektivna identičnost zahtjeva. Također smatra da bi visinu tužbenog zahtjeva trebao dokazivati tuženik i to sve prema pravnom shvaćanju VSRH Revd-3000/2018.

15. Punomoćnik tuženika je istakao da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku da bi bilo riječ o nepravoj preinaci tužbe. U odnosu na protivljenje tužitelja prigovoru litispendencije vezano za navedenu odluku Trgovačkog suda u Zagrebu, ističe da postoji objektivni identitet, a da subjektivni identitet nije niti odlučan budući da se zahtjev za utvrđenje ništetnosti odnosi na istovjetni ugovor i određeno društvo. U odnosu na teret dokaza tuženik ističe da se u odluci Vrhovnog suda Revd-1395/2024 iznosi stav o teretu dokaza u sudskim postupcima.

16. Sud je tom prilikom odbio prijedlog tužitelja za provođenje dokaza uviđajem po zamoljenom sudu Općinskom sudu u Zlataru uz sudjelovanje geodetskog mjernika i vještaka građevinske struke, budući da smatra da su činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene da bi mogao donijeti odluku i bez provođenja predloženog dokaza.

17. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj: St-264/2024 i slijedeće isprave: Dopunsko rješenje TS OS broj St-264/2024-98 od 14. travnja 2025. (list 26-30), Rješenje TS OS o utvrđenim i osporenim tražbinama broj St-264/2024-70 od 9. prosinca 2024. (list 31-36), Zapisnik TS OS sa ispitno izvještajnog ročišta od 4. prosinca 2024. (list 37-62), FK – osporene tražbine (list 63-68), VTS RH Rješenje Pž-572/2025-2 od 9. prosinca 2024. o prihvaćenoj žalbi – ukinuto prvostupanjsko rješenje (list 69-72), Ugovor o kreditu br. 2971 (list 75-77), Ugovor o kreditu br. 2971 dodatak 01 (list 78), Ugovor o kreditu br. 2971 dodatak 02 (list 79), Ugovor o kreditu br. 2971 dodatak 03 (list 80), Sporazum o osiguranju OV 637 10 (list 81-85), Sporazum o osiguranju OV 19073 10 (list 86-90), Sporazum o osiguranju OV 19074 10 (list 91-95), Ugovor o kreditu br. 3043 (list 96-98), Ugovor o kreditu br. 3044 (list 99-101), Rješenje o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-44/2000 od 27. rujna 2026. (list 102-105), Izvadak iz zemljišne knjige broj ZK-1522 (list 106-113), Prijepis posjedovnog lista broj 3323 od 27. listopada 2023. (list 114), Izvod iz katastarskog plana k. č. br. [katastarska čestica] od 27. listopada 2023. (list 115), Izvadak iz zemljišne knjige KO [katastarska općina], ZK uloška [broj ZK uloška] od 6. srpnja 2024. (list 116-117), Izvadak iz zemljišne knjige KO [katastarska općina], ZK uloška [broj ZK uloška] od 6. srpnja 2024. (list 118-120), Rješenje Općinskog suda u Zlataru broj Rz-19/07-2 od 12. ožujka 2007. (list 121-123), Rješenje Općinskog suda u Zlataru broj Rz-19/07-18 od 7. prosinca 2007. (list 124-127), Oglas Zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru (list 128), Bjanko zadužnica OV-1861/09 (list 129-132), Bjanko zadužnica OV-1862/09 (list 132-136), Bjanko zadužnica OV-4389/08 (list 137-140), Bjanko zadužnica OV-5183/10 (list 142), Bjanko zadužnica OV-4388/08 (list 143-144), Zahtjev za naplatu OV-1861/09 (list 145), Zahtjev za naplatu OV-1862/09 (list 146), Zahtjev za naplatu OV-4389/08 (list 147), Zahtjev za naplatu OV-5183/10 (list 148), Zahtjev za naplatu OV-4388/08-1 (list 149), Povlačenje zadužnice OV-1861/09 (list 150), Zahtjev za naplatu OV-4388/08 (list 151-156), Povlačenje zadužnice OV- 1862/09 (list 157), Povlačenje zadužnice OV-4389/08 (list 158), Povlačenje zadužnice OV-5183/10 (list 159), Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate (list 160-238), Prijedlog za ovrhu OSZL OVR 394/2020 (list 239-243), Povijesni izvadak iz sudskog registra NOVABELA GRUPA d.o.o. (list 251-255), Povijesni izvadak iz sudskog registra DESTILERIJA d.o.o. (list 256-264), Povijesni izvadak iz sudskog registra NAVA BANKA d.d. (list 265-283), Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH, Građanskog odjela broj: Su-IV-127/13-8 od 14. studenoga 2013. (list 284), Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH, Građanskog odjela broj: Su-IV-4/18-17 od 19. studenoga 2018. (list 285), Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda RH, Građanskog odjela broj: Su-IV- 4/18-4 od 22. veljače 2018. (list 286), Presuda TS ZG broj P-99/2024 od 26. lipnja 2024. (list 287-294), Prijavu tražbine (list 305-312), Ugovori NAVA BANKE d.d. o kratkoročnom kreditu broj 2971,3043, 3044 (list 313-324), Specifikaciju potraživanja po Ugovorima (list 325-327), Sporazume o osiguranju 637, 19073, 19074 (list 328-342), Bjanko zadužnice (list 343-354), Prijedlog i rješenje o ovrsi Ovr-394/2020 (list 355-360), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 361-366), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 367-370), zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 371-374), Ovrhu Ovr-280/2022 (list 375-380), isplatu po kreditima 2971, 3043, 3044 (list 381-389), Odluku TSZG P-461/2021 (list 390-397), Odluku VTS RH P-5747/2021 (list 398-408), Odluku TSZG P-2151/2022 od 28. prosinca 2022. (list 409-416), Odluku TSZG P-1406/2016 (list 417-421), Odluka VTS RH Pž- 4721/2018 (list 422-426), Zaključak Općinskog suda Zlatar Ovr-304/20 od 16. studenog 2020. (list 427), Zaključak o prodaji OS Zlatar Ovr-987/2011 od 5. ožujka 2024. (list 428- 431), Rješenje Općinskog suda Zlatar Ovr-987/2011 od 29. kolovoza 2024. (list 432- 434), Odluka VTS RH Pž-5523/2015 (list 435-440), Odluka VS RH Revt-318/2018 (list 441-445), Odluka VTS RH Pž-3267/2015 (list 446-449), Odluka TS ZG P-1773/2022 s potvrdom pravomoćnosti (list 450-460), Odluka TS ZG P-101/2024 s potvrdom pravomoćnosti (list 461-468), Odluka ŽS Split Gžovr-485/2024 (list 469-471), Odluka TS ZG P-1775/2022 (list 472-480), Odluka TS ZG P-103/2024 (list 481-486), Tužba P- 1463/2024 (list 487-494), Rješenje TS ZG P-1463/2024 (list 495-498), Podnesak FK – osporavanje tražbina (list 522-527), NOVABEL G. DESTILERIJA – ovjereni IOS (list 528-529), NAVA BANKA Presuda P-1789/2022 (list 530-535), NAVA BANKA – tužba ništetnost ugovora 2971 (list 536-538), NAVA BANKA Rješenje P-1788/2022 od 23. siječnja 2023. (list 539-542) i NAVA BANKA – odgovor na tužbu P-1788/2022 (list 543-545).

18. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve u skladu s odredbom članka 8. Zakona o o parničnom postupku („Narodne novine", br.: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje - ZPP) te imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio da tužba nije osnovana.

19. Predmet ovog postupka je utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine stečajnog vjerovnika NAVA BANKA d.d. u stečaju koji je prijavio svoje tražbine u stečajnom postupku nad dužnikom ARIS 2000 d.o.o. u stečaju koji se vodi kod naslovnog suda St-264/2024. U parnicu je tužitelj kao osporavatelj upućen dopunskim rješenjem ovog suda poslovni broj St-264/2024-98.

20. Tuženik je tražbine u stečajnom postupku na ARIS 2000 d.o.o. u stečaju prijavio na temelju Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 2971 od 15. siječnja 2010. (koji su sklopili NAVA BANKA d.d. kao kreditor; NOVABELA GRUPA d.o.o. kao korisnik kredita, ARIS 2000 d.o.o. kao solidarni jamac platac i založni dužnik i tužitelj kao sudužnik), zatim Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 3043 od 5. studenog 2010. (koji su sklopili NAVA BANKA d.d. kao kreditor; NOVABELA GRUPA d.o.o. kao korisnik kredita, ARIS 2000 d.o.o. kao sudužnik i založni dužnik i tužitelj kao sudužnik) te Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 3044 od 5. studenog 2010. (koji su sklopili NAVA BANKA d.d. kao kreditor; DESTILERIJA d.o.o. kao korisnik kredita, ARIS 2000 d.o.o. kao sudužnik i založni dužnik te tužitelj kao sudužnik).

21. Tužitelj osporava osnovanost tražbine iz više razloga, a kao prvo navodeći da tuženik nije dokazao ovršnim ispravama postojanje tražbine iz Ugovora o kratkoročnom kreditu. Međutim, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spis kao i u spis stečajnog postupka ovog suda poslovni broj St-264/2024 i utvrdio da navodi tuženika ne proizlaze osnovanima. Naime, iz prijave tražbine tuženika, podnesenom u stečajnom postupku nad dužnikom ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, razvidno je da je istu osporio tužitelj, a priznao stečajni upravitelj. Uz prijavu tražbine priloženi su Ugovori o kratkoročnom kreditu brojeva 2971, 3043 i 3044, a uz odgovor na tužbu dostavljeni su dokazi o isplati kreditnih sredstava korisnicima kredita. Prema označenim Ugovorima stečajni dužnik je založni dužnik te solidarni jamac-platac, odnosno sudužnik. Tražbina tuženika iz navedenih Ugovora je osigurana s ukupno tri Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranih pod brojevima OV-637/10, OV-19073/10 i OV-19074/10, a koji Sporazumi su prilog prijavi tražbine tuženika. Na temelju navedenih Sporazuma je u zemljišnim knjigama nadležnog suda upisano založno pravo na nekretninama stečajnog dužnika ARIS 2000 d.o.o. u stečaju, kao založnog dužnika. U odnosu na nastale tražbine iz predmetnih Ugovora i Sporazuma tuženik je ishodio i pravomoćno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Ovr-394/2020 od 28. listopada 2020. koje je također prilog navedenoj prijavi tražbine tuženika u stečajnom postupku. Stoga proizlazi da je tuženik dokazao ovršnim ispravama postojanje i visinu svoje tražbine. Nije sporno niti da su za osiguranje tražbine tuženika izdane zadužnice koje su navedene u točki 9. Ugovora o kreditu 2971, 3043 i 3044. i da ih je tuženik podnio na naplatu.

22. Tužitelj, osim toga, tvrdi da je teret dokaza na tuženiku, međutim, ovaj sud je suglasan sa stavom Trgovačkog suda u Zagrebu izraženim u presudi poslovni broj P- 461/21 (u predmetu tužitelja FK i tuženika NAVA BANKE d.d. u stečaju) da je, u smislu odredaba Stečajnog zakona, tužitelj u ovoj parnici dužan dokazati osnovanost svog osporavanja tražbine tuženika jer je u stečajnom postupku tužitelj upućen na parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine, a ne tuženik radi utvrđivanja tražbine.

23. Nadalje, tužitelj tvrdi da je predmetna tražbina u zastari, međutim sud je utvrdio da je i ovaj prigovor tuženika neosnovan u cijelosti. Naime, tražbina tuženika prema stečajnom dužniku osigurana je Sporazumima OV-637/10, OV-19073/10 i OV- 19074/10, koji su javnobilježnički potvrđeni (solemnizirani) te kao takvi predstavljaju javnobilježnički akt i ovršnu ispravu za koji zastara nastupa, temeljem čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima protekom roka od 10 godina. Svaki od priloženih Sporazuma sadrži potvrdu ovršnosti prema kojima ovršnost nastupa 2011. godine, odnosno 2012. godine. Podnošenjem gore navedenih zadužnica na naplatu tuženik pokrenuo izvansudski ovršni postupak kojim je prekinuta zastara, pa ona počinje teći iznova tek okončanjem tog postupka, prema odredbi članka 245. stavaka 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, prema priloženom rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zlataru, Ovr-394/2020, prijedlog za ovrhu je podnijet 27. listopada 2020., dakle unutar desetogodišnjeg zastarnog roka te je pokretanjem ovrhe prekinut tijek zastare sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Također, prema čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tuženikovo pravo na namirenje iz vrijednosti zaloga ne zastarjeva, a tuženik kao založni vjerovnik ima upisano pravo zaloga.

24. Tako je, osim toga, tako je zaključio i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-5747/2021-2 od 11. svibnja 2022., a kojom je potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-461/21 od 22. listopada 2021. Naime, navedenom presudom prvostupanjskog suda, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev FK protiv tuženika NAVA BANKE d.d. u stečaju, radi utvrđenja da je pobojna pravna radnja stečajnog dužnika, sklapanja ugovora o kratkoročnom kreditu broj 3044 od 5. studenog 2010. sklopljenog između tuženika kao kreditora, DESTILERIJA d.o.o. kao korisnika kredita i NOVABELA GRUPA d.o.o. kao sudužnika (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je osnovano tužiteljevo osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 5.864.000,00 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda prema stečajnom dužniku NOVABELA GRUPA d.o.o. u stečaju u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-1506/20. U presudama i prvog i drugog stupnja, tužitelj FK prigovorio je zastari naplate novčane tražbine koja proizlazi iz istih Ugovora o kratkoročnom kreditu koji su predmetom i ovog postupka, a koji su osigurani Sporazumom o osiguranju novčane tražbine. U presudi Visoki trgovački sud između ostalog navodi: „Ugovori o kratkoročnom kreditu osigurani su Sporazumom o osiguranju novčane tražbine i zaključeni su u formi solemniziranog javnobilježničkog akata. Budući da sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava u obliku solemnizirane privatne isprave ima snagu sudske nagodbe u smislu odredbe članka 263. stavka 2. u vezi s odredbom članka 271. stavka 1. tada važećeg Ovršnog zakona, tražbine utvrđene sudskom nagodbom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina na temelju odredbe članka 233. stavka 1. ZOO-a, a koji nije protekao do prijave tražbine u stečajnom postupku, kako je to sve pravilno zaključio i prvostupanjski sud te o tome dao jasne i valjane razloge. Također, pravilno je zaključio i da je na sedmoj sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenog 2018. zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu, na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011.) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz članka 371. ZOO/91 (sada članak 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/91 (sada članak 233. ZOO/05). Budući da su zadužnice po predmetnim Ugovorima o kreditu predane na naplatu prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je njihovim podnošenjem na naplatu zastara prekinuta te da u konkretnom slučaju u kojem zadužnice nesporno nisu naplaćene, već su se nalazile u redoslijedu osnova za plaćanje Financijske agencije, sukladno pravnom shvaćanju ovog suda zauzetom na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova ovog suda održanoj 29. listopada 2020. od dana dostave zadužnice zastara ne počinje teći iznova. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je podnošenjem predmetnih zadužnica na naplatu tuženik pokrenuo izvansudski ovršni postupak kojim je prekinuta zastara, te da sukladno odredbi članka 245. stavaka 4. i 5. ZOO-a ona počinje teći iznova tek okončanjem tog postupka. S tim u vezi tužitelju se ukazuje da je to pravno shvaćanje obvezno za sva vijeća i suce pojedince ovog suda sukladno odredbi članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20). Također, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tuženik nije odustao od naplate tražbine iz zadužnica pravilno utvrdivši da iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje Financijske agencije od 1. prosinca 2020. proizlazi da je Novabela grupa d.o.o. zatvorila posljednji račun u banci 13. svibnja 2019. zbog čega se predmetne zadužnice ne izvršavaju, odnosno da je provedba ovrhe na računima dužnika zbog toga postala nemoguća.“

25. Tužitelj nadalje tvrdi da sporazumi OV-19073/10 i OV-19074/10 predstavljaju ništetan pravni posao sklopljen protivno člancima 9. i 395. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer nisu u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine. Međutim, sud je uvidom u pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1773/2022 i pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-101/2024 utvrdio da je ARIS 2000 d.o.o. zastupan po ovdje tužitelju odbijen radi ništetnosti upisa zaloga temeljem Sporazuma i identičnog prigovora koji se odnosi na načelo jedinstva nekretnine. Priloženim rješenjem Županijskog suda u Splitu, Gž Ovr-485/2024 od 15. srpnja 2024. odbijena je žalba ARIS 2000 d.o.o., zastupanog po ovdje tužitelju podnijeta protiv rješenja suda kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu i obustavu ovrhe podnijet također s osnove načela jedinstva nekretnine. Tužitelj je nepravomoćno odbijen zahtjevom radi ništetnosti Sporazuma OV-19074/10 presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P-1775/2022 (načelo jedinstva nekretnine), a ARIS 2000 d.o.o. zastupano po tužitelju je nepravomoćno odbijen radi ništetnosti upisa zaloga temeljem Sporazuma OV-19074/10 (načelo jedinstva nekretnine) presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, P- 103/2024. Također po tužbi tužitelja u tijeku je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak P-1463/2024 radi ništetnosti, odnosno utvrđenja da je bez pravnog učinka Sporazum pod brojem ovjere OV-19073/10, a na temelju prigovora povrede načela jedinstva nekretnine. Osim što navodi tužitelja nemaju osnove u odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, načelo jedinstva nekretnine preispitivano je u priloženim odlukama te niti jedna sudska odluka nije odredila da bi sporazumi i kao posljedica istih uknjiženo založno pravo tuženika na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bili protivni načelu jedinstva nekretnine.

26. Tužitelj ističe i da su Ugovori ništetni, odnosno da ne proizvode pravne učinke jer su protivni odredbama čl. 41. i 49. Zakona o trgovačkim društvima u svezi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima, jer je riječ o „sklapanju ugovora o samim sobom“.. Naime, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 2971, tužitelj je bio jedini član uprave društava ARIS 2000 d.o.o., DESTILERIJA d.o.o. i NOVABELA GRUPA d.o.o., osnivač DESTILERIJE d.o.o. je bila NOVABELA GRUPA d.o.o., osnivač Novabela grupa d.o.o. je bio FK, a osnivač ARIS 2000 d.o.o. je bila SK. Međutim, i ovaj prigovor tužitelja je neosnovan. Kako to valjano ističe tuženik, u predmetnim Ugovorima na jednoj ugovornoj strani banka kao kreditor, odnosno vjerovnik, ovdje tuženik, a s druge ugovorne strane su društva u kojima je član uprave bio tužitelj pa i sam tužitelj, svi kao dužnici pa stoga se ne radi o situaciji sklapanja ugovora sa samim sobom. Da je tužitelj kojim slučajem bio član uprave banke kao kreditora (a nije) i u toj funkciji potpisao Ugovore o kreditu, bilo bi možda mjesta primjeni predmetnih odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Isto se ima primijeniti i na neosnovano isticanje ništetnosti sporazuma, odnosno da su sporazumi nepostojeći.

27. Slijedom navedenog, proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan, zbog čega je sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

28. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP- a i to čl. 151., 154. st. 1., 155., i čl. 164. st. 1. te st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; u daljnjem tekstu OT). Stoga je tužitelju dosuđen trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. i 107/25., dalje OT) u ukupnom iznosu 51.225,00 EUR-a, odnosno za: sastav odgovora na tužbu u iznosu 13.660,00 EUR-a (Tbr. 7. t. 1. OT), sastav podneska od 18. kolovoza 2025. 13.660,00 EUR-a (Tbr. 8. t. 1. OT), zastupanje na ročištu od 30. rujna 2025. u iznosu od13.660,00 eura, sve to uz pripadajući PDV (Tbr. 46. OT) u iznosu od 10.245,00 eura.

29. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova prijevoza u iznosu od 241,92 eura i cestarine 35,40 eura je odbijen jer tužitelj nije dokazao da su mu ti troškovi (korištenja osobnog vozila i autoceste) u zatraženoj visini nastali. Pored navedenog, putni trošak kojeg je imao tužiteljev punomoćnik (odvjetnik) nije bio potreban radi vođenja parnice s obzirom na to da u sjedištu ovog suda djeluje više odvjetnika. Također ni trošak odnosno naknadu za izbivanje iz pisarnice u iznosu od 350,00 eura sud nije prihvatio budući se ne radi o troškovima koji su bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, a koje bi prvooptuženik mogao osnovano prebaciti na protivnu stranku. Ovo iz razloga što je tužitelj za zastupanje na ročištima mogao angažirati odvjetnika sa sjedištem u [adresa] ili je njegov punomoćnik čije je sjedište u [adresa] mogao odrediti zamjenskog punomoćnika sa sjedištem u [adresa]. Navedene troškove punomoćnik tužitelja ima pravo naplatiti, ali od svoje stranke koja mu je i izdala punomoć za zastupanje, ali ih ne može osnovano zahtijevati na teret protivne stranke.

30. Slijedom svega navedenoga prvooptuženik osnovano potražuje trošak postupka u iznosu od 51.225,00 EUR-a, dok je njegov zahtjev u preostalom iznosu od 714,82 eura neosnovan, o čemu je odlučeno kao u izreci.

U Osijeku 13. studenog 2025.

Sutkinja

Željka Matijević

Uputa o pravnom lijeku: protiv presude može se izjaviti žalba Visokom Trgovačkom sudu RH u roku od 15 dana putem ovog suda.