Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: Povrv-58/2024-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja PŠ vl. poljoprivredno-trgovačkog obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ronald Korotaj, odvjetnik u Puli, Bože Gumpca 53/A protiv tuženika VIDIK d.o.o. Kastav, Spinčići 153A, OIB: 47979706201, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, objavljene 13. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-4322/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-156/2024 od 5. travnja 2024., koje je donio javni bilježnik Mario Brajdić sa sjedištem u [adresa], i sudi:

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.757,32 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, kako slijedi:

- na iznos od 759,22 EUR od 1. rujna 2025. do isplate,

- na iznos od 998,10 EUR od 25. prosinca 2023. do isplate

po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata i glavnice od 8.449,39 EUR.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.356,05 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. studenog 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 613,24 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 15. ožujka 2024. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 10.206,71 EUR na temelju vjerodostojne isprave-izvoda otvorenih stavki sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-4322/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 156/2024 od 5. travnja 2024., koje je donio javni bilježnik Mario Brajdić sa sjedištem u [adresa], kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja te opreza radi ističe prigovor zastare.

1.2. Općinski sud u Rijeci se na temelju rješenja poslovni broj Povrv-356/2024- 3 od 28. lipnja 2024. oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio ovome sudu 27. kolovoza 2024., kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-58/2024-3 od 4. rujna 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-4322/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-156/2024 od 5. travnja 2024. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je u spis priložio utužene račune. Istaknuo je da tuženik ni u jednom trenutku nije prigovorio na izdane račune do podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi. Ističe da je prigovor zastare neosnovan pozivajući se na odredbu čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

2.1. Tužitelj je nadalje u podnesku zaprimljenom kod suda 7. listopada 2025. obavijestio sud da je tuženik 1. rujna 2025. uplatio iznos od 10.499,54 EUR na bankovni račun tužitelja, čime se temeljem čl. 240. st. 2. ZOO-a, smatra da je tuženik priznao postojanje duga. Tuženik nije izričito odredio koju tražbinu, odnosno tražbine s uplaćenim iznosom podmiruje, slijedom čega se primjenjuju čl. 171. st. 2. ZOO kojim je propisano da se od uplaćenog iznosa namiruju obveze redom kako su dospjele za ispunjenje te čl. 172. ZOO, temeljem kojeg se prvo namiruju dospjele kamate pa glavnice. Tužitelj navodi kako je iznos zakonskih zateznih kamata prema valjanoj formuli za njezin izračun zaključno s danom 31. kolovoza 2025. iznosio 2.248,36 EUR na način da: 1. za iznos tražbine od 970,29 EUR od 04.06.2023. kamate iznose 256,69 EUR, 2. za iznos tražbine od 731,94 EUR od 20.09.2023. iznose 168,46 EUR, 3. za iznos tražbine od 1.335,78 EUR od 25.09.2023. iznose 305,22 EUR, 4. za iznos tražbine od 600,00 EUR od 22.10.2023. iznose 131,78 EUR, 5. za iznos tražbine od 2.793,92 EUR od 28.10.2023. iznose 608,09 EUR, 6. za iznos tražbine od 1.005,99 EUR od 11.11.2023. iznose 214,31 EUR, 7. za iznos tražbine od 1.770,69 EUR od 01.12.2023. iznose 365,60 EUR, 8. za iznos tražbine od 998,10 EUR od 25.12.2023. iznose 198,21 EUR. Dakle, tuženik je svojom uplatom redom namirio tražbine zaključno s tražbinom označenom rednim brojem 6. Zakonske zatezne kamate tražbine označene rednim brojem 7. namirene su u cijelosti, dok je glavnica namirena u dijelu, na način da je ostao neisplaćeni dio u iznosu od 759,22 EUR na koji redovno teku zakonske zatezne kamate računajući od 1. rujna 2025. Uplaćenim iznosom nije podmirena tražbina označena rednim brojem 8., slijedom čega je tuženik dužan isplatiti navedenu tražbinu u cijelosti, uz odgovarajuće zatezne kamate od 25. prosinca 2023. Slijedom toga, tužitelj traži plaćanje iznosa od 759,22 EUR uz zakonske zatezne kamate koje teku od 1. rujna 2025. te iznosa od 998,10 EUR uz zakonske zatezne kamate koje teku od 25. prosinca 2023. do isplate (stranica 164-165 spisa).

3. Tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora. Tuženik se nije očitovao, odnosno nije osporio navode iz tužiteljevog podneska od 7. listopada 2025., kojeg je uredno zaprimio 9. listopada 2025., niti je pristupio na ročište održano 23. listopada 2025., na kojem je zaključena glavna rasprava.

4. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu te saslušanjem tužitelja PŠ (stranica 86-87 spisa) te vještačenjem po vještaku financijske struke (Nalaz i mišljenje vještaka Violete Peljušić dipl. oec. na stranici 133-150 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

5.1. Tužitelj je prvotno u prijedlogu za ovrhu tražio plaćanje glavnice u iznosu od 10.206,71 EUR s kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. U podnesku zaprimljenom kod suda 7. listopada 2025. tužitelj je snizio tužbu za iznos obračunatih zakonskih zateznih kamata u iznosu od 2.248,36 EUR i glavnice od 8.449,39 EUR navodeći da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu 1. rujna 2025. uplatio tužitelju iznos od 10.499,54 EUR, ali nije platio glavnicu od 759,22 EUR po računu broj 446/VP-1 od 31. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2025. (dio, račun na stranici 69 spisa) te glavnicu od 998,10 EUR po računu broj 480/VP-1 od 24. studenog 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od 25. prosinca 2023. do isplate. Stoga je sud na temelju odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a rješenjem utvrdio da je tužba povučena za iznos glavnice od 8.449,39 EUR (t. I. izreke rješenja).

5.2. Napominje se da je odredbom čl. 451. st. 3. ZPP-a propisano da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida. Primjenjujući citiranu zakonsku odredbu, ovaj sud je platni nalog ukinuo u cijelosti i odlučio o tužbenom zahtjevu. Naime, platni nalog može se održati na snazi samo u onom obliku u kojem je izdan. U konkretnom slučaju, kada je započeo postupak s prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je u sebi sadržavao platni nalog, u platnom nalogu tužitelj je tražio plaćanje glavnice s kamatom od dospijeća do isplate. Naknadno je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da traži dijela glavnice i kamate obračunate na zakašnjelo plaćanje glavnice. Stoga sud više nije mogao održati na snazi platni nalog (VTS RH, Pž-5214/08 od 15.2.11.), već je jedino bilo moguće ukinuti platni nalog iz naprijed navedenih razloga te odlučiti o tužbenom zahtjevu na način kako ga je tužitelj precizirao u podnesku zaprimljenom kod suda 7. listopada 2025. (list 164-165 spisa).

5.3. Dakle, sniženi tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje iznosa glavnice od 759,22 EUR na temelju računa broj 446/VP-1 od 31. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2025. (dio, račun na stranici 69 spisa) te na plaćanje iznosa glavnice od 998,10 EUR po računu broj 480/VP-1 od 24. studenog 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od 25. prosinca 2023. do isplate (račun na stranici 71 spisa). Sniženi tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Prije svega je sporno je li utužena tražbina zastarjela s obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare.

6.1. Budući da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.), sud je prije svega odlučio o tom tuženikovom prigovoru.

6.2. Tuženikov materijalnopravni prigovor zastare sud utvrđuje neosnovanim. Predmetna tražbina zastarijeva u zastarnom roku od tri godine sukladno odredbi čl. 228. st. 1. ZOO-a. U konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja tužitelja jer je najstarija tražbina dospjela 3. lipnja 2023., a prijedlog za ovrhu podnijet je 15. ožujka 2024., dakle unutar roka zastare od tri godine.

7. Nadalje, sporno jest je li tuženik dužan platiti preostali utuženi iznos od ukupno 1.757,32 EUR.

7.1. Tuženik je u prigovoru paušalno osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva s time da je 1. rujna 2025. tužitelju uplatio iznos od 10.499,54 EUR (dokaz o plaćanju na stranici 167 spisa), odnosno uplatio je iznos koji je veći od utuženog iznosa glavnice po utuženim računima, slijedom čega sud utvrđuje da je tuženik priznao postojanje duga po utuženim računima sukladno odredbi čl. 240. st. 2. ZOO- a. Iz iskaza tužitelja PŠ sud utvrđuje da je s tuženikom surađivao više godina te da je krajem 2023. prekinuo s distribucijom vina tuženiku jer tuženik nije plaćao račune. Iskazao je da se više puta čuo s tuženikom vezano za plaćanje utuženih računa te da mu je tuženik uvijek davao nekakva obećanja, ali račune nije platio, s time da tuženik nikada nije iznio prigovor vezano za kvalitetu robe i pružene usluge.

7.2. Tuženik nadalje nije osporio tužiteljeve navode da nije izričito odredio koju tražbinu uplaćenim iznosom podmiruje pa je tužitelj osnovano najprije namirio dospjele kamate i nakon toga glavnicu. Sukladno odredbi čl. 172. ZOO-a, ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Sukladno tome, tužitelj je uplatom iznosa od 10.499,54 EUR prvo podmirio zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. kolovoza 2025. u iznosu od ukupno 2.248,36 EUR (obračun kamata na stranici 172 spisa). Uvidom u obračun kamata u iznosu od 2.248,36 EUR (stranica 172 spisa) utvrđeno je da je u obračunu naveden iznos glavnice, datum dospijeća svakog pojedinog računa, datum plaćanja 1. rujna 2025., kamatna stopa, kao i iznos kamate, s time da pravilnost obračuna kamata tuženik nije osporio, iako ga je uredno zaprimio 9. listopada 2025.

7.3. Zatezne su kamate objektivna posljedica zakašnjenja dužnika i teku po samom zakonu. Tako prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, uz glavnicu, i kamate. Vjerovnik ima pravo na zatezne kamate bez obzira na to je li pretrpio kakvu štetu zbog dužnikova zakašnjenja (čl. 30. st. 1. ZOO-a). Zakašnjenje dužnika bitna je pretpostavka za nastanak plaćanja kamata, a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (čl. 183 . st. 1. ZOO-a). U zakašnjenje dužnik dolazi slijedećeg dana od dana kada je trebao ispuniti obvezu.

7.4. Nakon toga, primjenjujući redoslijed namirenja, tužitelj je namirio glavnicu u cijelosti po prvih šest utuženih računa u iznosu od ukupno 8.449,39 EUR računajući po dospijeću te dio glavnice po računu broj 446/VP-1 od 31. listopada 2023., nakon čega je ostao neplaćeni dio glavnice od 759,22 EUR po računu broj 446/VP-1 od 31. listopada 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od 1. rujna 2025. (dio, račun na stranici 69 spisa) te glavnica u iznosu od 998,10 EUR po računu broj 480/VP-1 od 24. studenog 2023. sa zakonskom zateznom kamatom od 25. prosinca 2023. do isplate (račun na stranici 71 spisa).

7.5. Slijedom toga, uračunavanjem kamata i dijela glavnice, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, sud utvrđuje da je tuženik dužan tužitelju platiti preostali iznos glavnice u iznosu od ukupno 1.757,32 EUR s kamatom od dospijeća do isplate. Stoga je tuženik kao kupac dužan platiti cijenu za isporučenu robu u utuženom iznosu sukladno odredbi čl. 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a pa je sud primjenom odredbi čl. 9., 358., 376. i čl. 438. st. 1. ZOO-a, tužitelju dosudio u glavnicu u iznosu od 1.757,32 EUR (t. I. izreke presude). Budući da se radi o ugovornom odnosu između trgovaca, to se za utuženo razdoblje primjenjuje stopa zatezne kamate propisana za te odnose odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

8. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1., čl. 158. st. 2. i čl.155. ZPP-a. Budući da je tužitelj djelomično povukao tužbu odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja te s obzirom da je tuženik u preostalom dijelu izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 10.206,71 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.356,05 EUR (t. II. izreke rješenja).

8.1. Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava podneska od 28. studenog 2024., kojim odgovara na tuženikove navode iz prigovora u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11/1, troška zastupanja na ročištima 5. prosinca 2024., 10. travnja 2025., 22. svibnja 2025. i 23. listopada 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (ukupno 800,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava obrazloženog podneska od 7. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, što ukupno iznosi 1.200,00 EUR uvećano za PDV u iznosu 300,00 EUR sukladno Tbr. 42, sve uvećano za troškove vještačenja od 535,96 EUR te uvećano za troškove postupka ovrhe u iznosu od 320,09 EUR.

8.2. Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a i čl. 451. st. 3. ZPP-a u iznosu od 320,09 EUR, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade i javnobilježničke dostave sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.) uvećano za sastav prijedloga za ovrhu po odvjetniku po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.).

8.3. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke rješenja.

8.4. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 613,24 EUR je neosnovan (t. III. izreke rješenja). Sud tužitelju nije priznao taj trošak koji se odnosi na trošak pristupa punomoćnika tužitelja na tri ročišta na relaciji Pula- Rijeka-Pula budući da odvjetniku ne mogu pripasti troškovi za putovanje iz drugog mjesta, već ima pravo na troškove samo u visini onih koje bi imao odvjetnik koji ima sjedište u kojem je i sud primjenom čl. 155. st. 1. ZPP-a, uzimajući u obzir koji su troškovi zaista bili potrebni radi vođenja parnice. Odvjetnik te troškove može naplatiti od svoje stranke, ali ne i od suprotne strane u sporu.

Rijeka, 13. studenog 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).