Baza je ažurirana 31.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

 

                                                                                                                                                   Broj: P-4615/2022

                                                           -1-

 

 

                            

                  Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                         Zagreb

 

    Broj:Ppž-4615/2022

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J.Ž., zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu od 23. ožujka 2022., broj: 6.PpP-1688/2020, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023.

 

                                                     p r e s u d i o   j e

 

I               Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okr. J.Ž. kao osnovane preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, tako da se okr. J.Ž. na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

II         U ostalom dijelu, žalba okr. J.Ž. odbija se kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.   

 

III               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik J.Ž. je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 kn[1] (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                      Obrazloženje

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. J.Ž. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna.

 

1.1.     Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.        

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem branitelja A.Š., odvjetnika iz Odvjetničkog društva XX d.o.o. u Z., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

2.1.     Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Suprotno žalbenim navodima kojima žalitelj upire na bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, a prvostupanjski je sud nakon iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne i dostatne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.      Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogriješio kada je izrekao zaštitnu mjeru u duljem trajanju od one izrečene prekršajnim nalogom,  budući da u prekršajnom postupku koji se vodi po prigovoru okrivljenika na prekršajni nalog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (kao što je to slučaj u ovom predmetu) sud nije vezan zabranom iz članka 202. stavka 4. Prekršajnog zakona (čl. 238. st.12. PZ-a).

 

7.              Okrivljeniku je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna unutar raspona propisane kazne, pravilnom ocjenom težine i značaja djela, stupnja prekršajne odgovornosti i svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna u svemu primjerena postizanju svrhe kažnjavanja i djelovanja na počinitelja i druge sudionike u prometu da ubuduće ne čine takve prekršaje.

 

7.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje neznatno nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis  koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) jer je mišljenja da je novčana kazna već pravilno odmjerena primjereno svim okolnostima slučaja i novi Zakon ne može dovesti do povoljnije kazne za okrivljenika.

 

8.     Prvostupanjski sud je već pravilno upozorio okrivljenika u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

 

9.               Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj sud je mišljenja da je okrivljeniku opravdano i zakonito (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrečena zaštitna mjera. Težina i značaj počinjenog prekršaja, s obzirom na konkretne okolnosti protupravnog postupanja, u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

 

9.1.              Međutim u pravu je žalitelj da je zaštitna mjera određena u predugom trajanju, budući da iz stanja prvostupanjskog predmeta proizlazi da je u prevelikoj mjeri vrednovano ranije protupravno ponašanje u prometu, jer je prethodno jednom kažnjavan za takvo djelo prekršaja kada je bila izrečena zaštitna mjera u minimalno propisanom vremenu trajanja dok preostali prekršaji na koje se poziva prvostupanjski sud nisu od utjecaja na odluku o zaštitnoj mjeri. Stoga je ovaj sud preinačio odluku o zaštitnoj mjeri na način da je istu učinio razmjernom navedenim okolnostima i osobinama ličnosti počinitelja te je izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, smatrajući da se u konkretnom slučaju svrha zaštitne mjere može ostvariti i u kraćem vremenu trajanja, odnosno, da će se njome, s obzirom na potrebu za upravljanje vozilom u obavljanju posla, dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje žalitelja i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

 

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 5. listopada 2023.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.

 

             

 


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu