Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Kapucinski trg 5

Poslovni broj: Povrv-256/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika- specijalista ČĆ, u pravnoj stvari tužitelja IVORA - škola informatike, Gornji Kneginec, Ulica Mavra Schlengera 21, OIB 99286535799, zastupana po punomoćnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina, protiv tuženice ČĆS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu dana 9. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja – odvjetnice Dine Galić, te objave presude 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-585/16 od 1. lipnja 2016., javnog bilježnika Nevenke Kekez iz Splita u dijelu kojim se nalaže tuženici ČĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IVORA- škola informatike, Ulica Mavra Schlengera 21, 42 204 Gornji Kneginec, OIB: 99286535799 namiri novčanu tražbinu u iznosu od 739,53 eura* / 5.572,00 kuna (slovima: sedamstotridesetdevet eura i pedesettri centi / pet tisuća petstosedamdesetdvije kune) sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 723,60 eura* / 5.452,00 kuna (slovima: sedamstodvadesettri eura i šezdeset centi / pet tisuća četiristopedesetdvije kune) tekućom od 26.01.2016.g., te na iznos od 15,93 eura* / 120,00 kuna (slovima: petnaest eura i devedesettri centi / stodvadeset kuna) tekućom od 12.05.2016.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023.g. po stopi koja je određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana,

dok se predmetni platni nalog ukida u dijelu gdje se nalaže tuženici da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 39,82 eura / 300,00 kuna (slovima: tridesetdevet eura i osamdesetdva centa / tristo kuna).

II/ Nalaže se tuženici ČĆS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IVORA-škola informatike, Ulica Mavra Schlengera 21, 42 204 Gornji Kneginec, OIB: 99286535799 naknadi troškove postupka u iznosu od 620,57 eura (slovima: šestodvadeset eura i pedesetsedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, koji je prije bio ovrhovoditelj, podnio je 1. lipnja 2016. prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Nevenki Kekez iz Splita protiv tuženika, koji je ranije bio ovršenik. Prijedlog se temelji na vjerodostojnoj ispravi – računima, a odnosi se na naplatu novčanog potraživanja u ukupnom iznosu od 5.872,00 kuna, uz pripadajuće zatezne kamate i troškove ovršnog postupka.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod brojem Ovrv-585/16 od 1. lipnja 2016., a protiv tog rješenja tuženik je pravovremeno uložio prigovor.

3. Tuženik je pravodobno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. U prigovoru je ovršenik naveo da predmetni ugovor o školovanju nikada nije realiziran i to krivnjom ovrhovoditelja, budući ovrhovoditelj nije ispunio svoje obveze i nije pozvao ovršenika na nastavu informatike pa ovršenik nije ni mogao pristupiti školovanju. Uz to, ovršenik ističe prigovor zastare na tražbinu ovrhovoditelja. Također, ovršenik je naveo da ovrhovoditelj nije ovršeniku dostavio ni diplomu, ni skripte za školovanje, a niti račune pa ih stoga ovršenik osporava.

4. U podnesku od 22. siječnja 2025. se tužitelj očitovao na prigovor tuženika i naveo da navodi da je s tuženicom 25. siječnja 2011. sklopio Ugovor o školovanju temeljem Zakona o obrazovanju odraslih, za program web dizajner. Prema članku 4. Ugovora, tuženica se obvezala platiti: upisninu od 850,00 kn, školarinu u deset mjesečnih rata po 460,20 kn, trošak diplome od 300,00 kn (za diplomu, futrolu i CLC karticu). Na navode tuženice se očitova i naveo da je tužena potpisala Ugovor i prijavnicu-upisnicu, u kojoj je dala svoje osobne podatke i broj mobitela. Ti podaci dokazuju da je upis stvarno obavljen. Plaćanje školarine je ugovorna obveza – prema člancima 173. i 183. Zakona o obveznim odnosima, dužnik mora platiti u roku iz ugovora i dolazi u zakašnjenje ako to ne učini, bez potrebe za posebnom opomenom. U članku 4. Ugovora stoji da školarina dospijeva: kad polaznik zasnuje radni odnos, ili najkasnije 5 godina od sklapanja Ugovora. To znači da obveza plaćanja nije nastala odmah 2011., nego tek 25. siječnja 2016.. Tužitelj je ovršni postupak pokrenuo 1. lipnja 2016., dakle samo nekoliko mjeseci nakon dospijeća. Kako je zastarni rok 5 godina, a postupak je pokrenut na vrijeme, zastara nije mogla nastupiti. (Primjenjuju se članci 215., 225. i 241. Zakona o obveznim odnosima.) Računi se, prema tužitelju, šalju običnom poštom, što je uobičajeni način, i ne postoji zakonska obveza slanja preporučenom poštom. Još uz to, tužitelj je naveo da tužena nikada nije raskinula ugovor, iako je to mogla učiniti bez posljedica u roku od 7 dana od sklapanja (čl. 2. Ugovora). Stoga je i dalje obvezna platiti ugovorenu naknadu. Ugovorom je predviđeno da se privremeno mirovanje školovanja može tražiti pisanim zahtjevom, što tuženica nikada nije učinila. Program je bio konzultativno- instruktivan, što znači da polaznici nisu obvezni redovito pohađati nastavu, već dolaze prema dogovoru, te da je nastava počela 28. veljače 2011., tužena je bila obaviještena SMS-om i e-mailom, prisustvovala je jednom predavanju (5. travnja 2011.), što je evidentirano u dnevniku rada. Tužitelj je organizirao predavanja, imao troškove prostora, predavača i režija, te je ispunio sve svoje obveze iz čl. 5 . Ugovora. Završni ispit održan je 29. lipnja 2011., a drugi rok 15. srpnja 2011., o čemu je tužena također bila obaviještena. Nije pristupila ispitu, pa nije završila školovanje ni stekla pravo na diplomu. Zbog toga tužitelj povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trošak diplome (300 kn). Tužitelj prilaže: Ugovor o školovanju, prijavnicu-upisnicu, dnevnik rada i evidenciju dolazaka, preslike SMS poruka i e-mail korespondencije. Time dokazuje da je škola izvršila sve ugovorne obveze. Tužitelj tvrdi da je škola izvršila sve ugovorne obveze, da tuženica nije raskinula ugovor ni platila školarinu, da zastara nije nastupila jer je obveza dospjela tek 2016., te traži da sud potvrdi platni nalog i obveže tuženicu na plaćanje dugovane školarine i troškova.

5. Tijekom ovog postupka sud je izvršio uvid u račune (list 6-9 spisa) i dokumentaciju tužitelja (list 37 – 107 spisa).

6. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023 ~ dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

7. Iz provedenih dokaza je utvrđeno slijedeće:

- da su tužitelj IVORA – škola informatike, OIB: 99286535799, i tuženica ČĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 25. siječnja 2011. sklopili Ugovor o školovanju temeljem Zakona o obrazovanju odraslih, za program web dizajner,

- da se tuženica obvezala prema članku 4. Ugovora platiti naknadu za školovanje koja se sastoji od upisnine od 850,00 kn, školarine u deset mjesečnih obroka po 460,20 kn te troška diplome od 300,00 kn,

- da je u članku 4. Ugovora određeno da obveza plaćanja školarine dospijeva kada polaznik zasnuje radni odnos, ili najkasnije pet godina od sklapanja ugovora,

- da je iz računa broj 69-13-1 od 31. prosinca 2010. vidljivo kako je kao datum dospijeća naveden 25. siječnja 2016., sukladno ugovornoj odredbi,

- da je tužitelj 1. lipnja 2016. pokrenuo ovršni postupak radi naplate predmetnog potraživanja, te da se na navedeno potraživanje primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima,

- da je javni bilježnik Nevenka Kekez iz Splita izdao rješenje o ovrsi broj OVRV-585/16 od 1. lipnja 2016., protiv kojeg je tuženica pravovremeno uložila prigovor, pa se postupak nastavio kao povodom prigovora na platni nalog,

- da je tuženica u prigovoru istaknula prigovor zastare te tvrdila kako Ugovor nije realiziran, jer tužitelj nije organizirao nastavu, nije dostavio materijale ni diplomu, te da zato nije dužna ništa platiti,

- da je iz dostavljene dokumentacije (Ugovor, prijavnica-upisnica, dnevnik rada, SMS i e-mail korespondencija) utvrđeno da je tuženica potpisala prijavnicu s točnim osobnim podacima i brojem mobitela, da je upisana u program i da je o početku nastave bila obaviještena,

- da je nastava započela 28. veljače 2011., da je tuženica prisustvovala jednom predavanju dana 5. travnja 2011., što je evidentirano u dnevniku rada i imeniku,

- da je tužitelj organizirao predavanja, angažirao predavače, osigurao prostor i opremu, te održao završni ispit 29. lipnja 2011. i drugi rok 15. srpnja 2011., o čemu je tuženica bila obaviještena putem SMS poruka i e-mailova,

- da tuženica nije pristupila završnom ispitu, te stoga nije stekla pravo na diplomu, zbog čega je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na trošak diplome od 300,00 kn,

- da tuženica nije zatražila mirovanje školovanja ni raskinula ugovor u zakonskom roku od 7 dana od sklapanja, iako je to mogla bez posljedica,

- da je tužitelj u skladu s ugovorom uredno izvršio svoje obveze, organizirao nastavu, održavao evidenciju polaznika i obavještavao ih o rasporedu, te da je tuženici u studenom 2015. poslao poziv na plaćanje putem

SMS-a i e-maila,

- da su računi tuženici slani običnom poštom, što je uobičajeni način dostave i ne zahtijeva preporučeno slanje,

- da je tužitelj izvršio sve svoje obveze iz Ugovora o školovanju, te da tuženica nije ispunila svoju obvezu plaćanja,

- da je tužitelj predložio da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Kekez, broj OVRV-585/16 od 1. lipnja 2016., i da naloži tuženici plaćanje iznosa od 739,53 eura (5.572,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 26. siječnja 2016. i 12. svibnja 2016., kao i naknadu troškova ovršnog i parničnog postupka.

8. Uzevši u obzir prijepore stranaka ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim budući da je uvidom u dokaze tužitelja, a vodeći računa da tuženica poslije isticanja prigovora uopće nije dostavila sudu nikakav dokaz niti poduzela nikakvu radnju, to je ovaj prihvatio dokaze koje je sudu dostavio tužitelj, budući je tužitelj dostavio Ugovor o školovanju, prijavnicu-upisnicu i dnevnik rada.

9. U vezi s prigovorom zastare, ne može se prihvatiti u cijelosti tvrdnja tuženika da bi predmetne tražbine zastarjele. Naime, sud je prihvatio tvrdnje tužitelja da je iz utuženog računa broj 69-13-1 od 31. prosinca 2010. vidljivo kako je kao datum dospijeća naveden dan 25. siječnja 2016. (pet godina nakon sklapanja Ugovora, u skladu s člankom 4. Ugovora), pa potraživanje tužitelja ne može biti u zastari, budući da je dospijeće obveze nastupilo tek 25. siječnja 2016., a ovršni postupak pokrenut 1. lipnja 2016. Za predmetnu tražbinu primjenjuje se opći zastarni rok od pet godina iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, člankom 215. istoga navedenog Zakona propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom nije drukčije određeno, a vjerovnik je u ovom slučaju imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze tek po isteku roka od pet godina, dakle nakon 25. siječnja 2016., kako je ugovoreno člankom 4. Ugovora o školovanju. Prema tome, zastara je u ovom slučaju počela teći 26. siječnja 2016., no pokretanje ovršnog postupka 1. lipnja 2016. značilo je prekid zastare, pa zastara još nije mogla nastupiti, sukladno članku 241. Zakona o obveznim odnosima.

10. Što se tiče odluke o troškovima, ista se temelji na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a s tim da je sud tužitelju priznao troškove postupka ukupnom iznosu od 620,57 eura koji su nastali u ovršnom i parničnom postupku. Sud je priznao nastale ovršne troškove iz rješenja o ovrsi OVRV-585/16 koji uključuju: sastav prijedloga za ovrhu od 187,50 eura s PDV-om, nagradu javnog bilježnika od 26,55 eura s PDV-om te trošak javnog bilježnika od 4,98 eura s PDV-om. Parnični troškovi obuhvaćaju sastav podneska tužitelja od 6. rujna 2016. (prigovor mjesne nenadležnosti) u iznosu od 46,88 eura s PDV-om, te ga je sud priznao. Kao dio parnične troškova sud nije priznao zahtjev tužitelja za sastav podneska tužitelja za požurnicu od 4. kolovoza 2023. u iznosu od 46,88 eura s PDV-om, te je priznat trošak za sastav podneska od 22. siječnja 2025. u iznosu od 187,50 eura s PDV- om. Nadalje, sud je priznao trošak za zastupanje na raspravi održanoj 6. veljače 2025. u iznosu od 187,50 eura s PDV-om. Konačno, priznat je i trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, sve temeljem Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 - dalje OT). Pri tom sud posebno obrazlaže da je ovaj postupak započeo podnošenjem ovršnog prijedloga, a završava sa donošenjem ove presude te se stoga ima tužitelju dosuditi trošak bez razdvajanja troškova posebno na ovršni dio, a posebno na parnični dio jer je ustvari to jedinstveni postupak. Priznati trošak je bio potreban po mišljenju suda prema odredbi iz čl. 155. ZPP-a, a isti je i usklađen s važećom OT.

Varaždinu 13. studenog 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e -oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak presude dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte. U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1/ Tužitelj, po punomoćnicama u ZOU Dina Galić i Janica Plantak iz Varaždina

2/ Tuženik ČĆS, [adresa]