Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZK, zbog prekršaja iz čl. 37. st. 1. t. 2. Zakona o upravnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 15/18, 98/19, 14/24), odlučujući o žalbi okrivljenika ZK, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu, broj: Pp-818/2022, od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 13. studenog 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZK i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje u tekstu PZ) okrivljenik ZK je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeseteura), u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 660,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 37. st. 1. t. 2. Zakona o upravnoj inspekciji, činjenično opisanog u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plati dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenik je dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura.

3. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

4. U žalbi žalitelj navodi da je za donošenje Odluke o ustrojstvu gradske uprave koja je preduvjet za ispunjenje ostalih mjera iz predmetnog zapisnika nadležno Gradsko vijeće Grada Solina, a da je gradonačelnik samo jedan od mogućih predlagatelja općeg akta dok samo uvrštavanje akta na dnevni red sjednice i izglasavanje predmetnog akta spada pod nadležnost gradskog vijeća. Dalje navodi da je Odluku o izmjenama i dopunama o ustrojstvu gradske uprave Grada Solina Gradsko Grada Solina donijelo na sjednici održanoj 2. srpnja 2024., a nakon njenog stupanja na snagu donošenjem relevantnih akata izvršene su sve mjere utvrđene predmetnim zapisnikom, pri čemu napominje da nije postignut konsenzus s gradskim vijećem o uvrštavanju Prijedloga Odluke o ustrojstvu gradske uprave na dnevni red jedne od sjednice te da je to osnovni razlog zašto u roku nije ponio prijedlog navedene Odluke gradskom vijeću na donošenje.

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba nije osnovana.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. PZ, da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djelo okrivljenika pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

8. Naime, na temelju pisane obrane okrivljenika, te provedenih dokaza, prvostupanjski sud je i bez provođenja daljnjih dokaza imao osnove za zaključak da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, za koji je pravilno i zakonito proglašen krivim i kažnjen, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a iznesenim žalbenim navodima u kojima u bitnom ponavlja navode pisane obrane, žalitelj nije objektivno i argumentirano doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Nadalje, žalitelj ni u žalbi ne osporava da predmetne mjere naredbe nije izvršio u određenom roku (do 30. studenog 2021.), pa okolnost da je naknadno 2. srpnja 2024. donesena Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o ustrojstvu gradske uprave Grada Solina, s tim da ne dokazuje poduzimanje radnji do 30.11.2021. da osigura donošenje te Odluke, okrivljenika ne mogu osloboditi odgovornosti za počinjeni prekršaj.

10. Također, žalbeni navodi žalitelja da mjere pod točkom 1 c) i 1. e) nije bilo potrebno donositi s obzirom da je u razdoblju od navodnog počinjenja prekršaja do donošenja presude pripreman, proveden i dovršen postupak ukidanja Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti grada Solina kao upravnog tijela, a čije poslove sada obavlja Komunalno društvo grada Solina d.o.o., kojem je grad Solin osnivač i vlasnik, nemaju utjecaja na utvrđenu prekršajnu odgovornost okrivljenika, s obzirom da je okrivljenik kao gradonačelnik Grada Solina bio dužan do 30.11.2021. donijeti novi Pravilnik o unutarnjem redu vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti Grada Solina i Sistematizaciju radnih mjesta kao sastavni dio istog, usklađen s važećim propisima te da poduzme radnje kojima će osigurati objavljivanje istih, uvažavajući primjedbe iz Zapisnika (mjera pod točkom 1. c), te poduzeti radnje kojima će osigurati da Gradsko vijeće Grada Solina uskladi Odluku o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika Vlastitog pogona za obavljanje komunalnih djelatnosti Grada Solina sa važećim propisima, uvažavajući primjedbe iz zapisnika (mjera pod točkom 1. e), a neprijeporno je utvrđeno da isto nije izvršio do 30.11.2021.

11. Izrečena kazna okrivljeniku u granicama je zakona, valjano je obrazložena i suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestroga, tim više što mu je prvostupanjski sud, u odsustvu otegotnih okolnosti, a uzimajući u obzir kao olakotnu okolnost njegovu raniju nekažnjavanost, kaznu izrekao u minimalnom iznosu propisane kazne za predmetni prekršaj (od 660,00 do 1320,00 eura), koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom prirodi i težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ.

12. Slijedom navedenog, ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu čl. 37. PZ i ublažavanje novčane kazne ispod donje granice propisane kazne, niti za primjenu opomene, kako to neosnovano predlaže žalitelj, pri čemu se napominje da se sukladno čl. 43. PZ opomena može primijeniti samo prema počinitelju prekršaja za koji je propisana novčana kazna do 663,61 eura.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovi sudom.

14. Iz navedenih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 13. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.